Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-355/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lani Putrić, u ostavinskom predmetu iza pok. PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sina FE, rođenog **.**.1918., preminulog **.**.2018., državljanina Republike Hrvatske, povodom žalbe nasljednika ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci – skrbnici ME te ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru, te žalbi nasljednika ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-1771/2018-11 od 12. prosinca 2025., dana 9. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalbe nasljednika ME, FE, ŠE te nasljednika ŽE, u cijelosti se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-1771/2018-11 od 12. prosinca 2025., te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je utvrdio koja imovina predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sina FE, rođenog **.**.1918., preminulog **.**.2018., državljanina Republike Hrvatske (stavkom I izreke), utvrdio je koji su njegovi oporučni nasljednici te je odredio u kojem dijelu svaki nasljednik nasljeđuje ostavinsku imovinu (stavak II. izreke), te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti uknjižbu prava suvlasništva nekretnina koje predstavljaju ostavinsku imovinu u korist nasljednika, u skladu s njihovim suvlasničkim omjerima (stavak III. izreke).

2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom oporučni nasljednici ME, FE i ŠE pobijaju prvostupanjsko rješenje, ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge, uz prijedlog da nadležni sud rasporedi označenu nekretninu po volji ostavitelja.

2.2. Pravovremeno podnesenom žalbom oporučni nasljednik ŽE pobija prvostupanjsko rješenje, ne navodeći određeno zakonom predviđene žalbene razloge, uz prijedlog da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe oporučnih nasljednika ME, FE, ŠE te oporučnog nasljednika ŽE su osnovane.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je u ostavinskom postupku proglašeno pet formalno valjanih oporuka ostavitelja. Prema prvoj oporuci od 5. svibnja 1988. ostavitelj svu svoju imovinu ostavlja na jednake dijelove ČE, KE, EE i HE, odnosno ako netko od navedenih umre prije njega njihov dio na jednake dijelove ostavlja njihovim nasljednicima. Prema drugoj oporuci od 16. kolovoza 2009. ostavitelj svoju kuću ostavlja na način da stan u prizemlju ostavlja RE i VE, stan poviše prizemlja ostavlja HE, sjeverni stan ostavlja KE, odnosno njegovoj kćeri ĐE, a teren južno od kuće ostavlja svima njima. Prema trećoj oporuci od 23. kolovoza 2009. ostavitelj zemljište koje je naslijedio od oca FE ostavlja KE. Prema četvrtoj oporuci od 30. kolovoza 2009. ostavitelj staru kuću u [adresa] naslijeđenu od oca FE ostavlja RE pok. ČE. Prema petoj oporuci od 20. travnja 2014. ostavitelj svoja preostala novčana sredstva ostavlja BE. Nitko od nasljednika nije osporio navedene oporuke.

6. U odnosu na drugu oporuku od 16. kolovoza 2009. ostavitelj raspolaže stanovima u kući koja je u zemljišnoj knjizi označena kao kč. br. [katastarska čestica] [adresa] kuća i dvorište, površine 220 m2, s tim da dvorištem raspolaže različito od stanova. S obzirom da predmetna nekretnina nije etažirana i podijeljena na samostalne uporabne cjeline, ocjena je prvostupanjskog suda da je činidba raspolaganja sa stanovima i dvorištem nedopuštena i da je stoga oporuka bez učinka.

7. Nadalje, u odnosu na treću oporuku od 23. kolovoza 2009. ostavitelj zemljište koje je naslijedio od oca FE ostavlja KE, koji je preminuo prije ostavitelja, a ostavitelj mu u oporuci nije odredio zamjenika, sukladno čl. 44. st. 1 . Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., dalje: ZN). Stoga prvostupanjski sud smatra da navedena oporuka ne proizvodi pravne učinke prema nasljednicima KE.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da novčana sredstva ostavitelja nasljeđuje BE, da polovicu stare kuće u [adresa] nasljeđuje RE, a da preostalu ostavinu nasljeđuju na jednake dijelove ČE, KE , EE i HE, odnosno ako je netko od navedenih umro prije ostavitelja njegov dio na jednake dijelove nasljeđuju njegovi nasljednici. ČE je umro prije ostavitelja i imao je troje potomaka, i to RE, UE i VE. LE je umro prije ostavitelja bez potomaka, a UE koja je umrla prije ostavitelja imala je dvoje djece i to ĆE i NE, koji su se ovjerenim nasljedničkim izjavama odrekli nasljedstva. Dakle, dio ČE je pripao njegovom potomku RE koji je preminuo u tijeku ovog ostavinskog postupka i kojeg nasljeđuju ME, ŠE te FE na jednake dijelove. Osim tog dijela, isti na jednake dijelove nasljeđuju i polovicu stare kuće u [adresa] koju je ostavitelj nasljedio od oca FE. Nadalje, brat ostavitelja KE je umro prije ostavitelja, a njegovi potomci su ŽE i HE, koji su se prihvatili nasljedstva i koji dio KE nasljeđuju na jednake dijelove. Sestra ostavitelja HE je umrla u tijeku ostavinskog postupka te bi njezin dio nasljedili kći BE, koja se prihvatila nasljedstva, i sin TE, koji se odrekao nasljedstva. Stoga dio HE nasljeđuje BE, koja nasljeđuje i sva novčana sredstva ostavitelja na temelju oporuke od 20. travnja 2014. Sestra ostavitelja EE umrla je nakon ostavitelja te je uvidom u rješenje o nasljeđivanju utvrđeno da njezin dio pripada BE, SE, ĐE, DE, NE, ME, JE te FE, koji su EE naslijedili kao zakonski nasljednici drugog nasljednog reda. Tako BE nasljeđuje 5/11 dijela EE, ŽE i ĐE nasljeđuju 5/22 svaki te ME, ŠE i FE 1/33 dijela EE svaki, s obzirom da su se ĆE i NE odrekli nasljedstva. Dakle prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, a s obzirom na navedeno nekretnine ostavitelja, osim polovice stare kuće u [adresa], nasljeđuju BE u omjeru 1/4, ŽE i ĐE u omjeru 1/8 svaki, ME, ŠE i FE u omjeru 1/12 svaki, BE u omjeru 5/44, ŽE i ĐE u omjeru 5/88 svaki te ME, ŠE i FE u omjeru 1/132 svaki. Kada se navedeni omjeri zbroje dobije se [adresa], ŽE i ĐE u omjeru 2/11 svaki, te ME, ŠE i FE u omjeru 1/11 svaki. BE je na ročištu od 3. prosinca 2025. svoj dio nekretnina (osim kuće [adresa] i grobnog mjesta) ustupila ŽE, ĐE i ŠE, koji su se prihvatili ustupa . Stoga je u odnosu na te nekretnine prvostupanjski sud nasljedničke omjere utvrdio tako da ŽE i ĐE nasljeđuju u omjeru 10/33, ŠE u omjeru 7/33, a ME i FE u omjeru 3/33 (1/11). U odnosu na navode nasljednika o tome da u ostavinu trebaju ući i dvije garaže sagrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] runj, prvostupanjski sud ukazuje da navedena nekretnina nije etažirana i da stoga nije moguće raspolagati posebnim dijelovima na njoj, ali da u ostavinu prema izvatku iz zemljišnih knjiga ulazi cijela čestica kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Konačno, u odnosu na navode nasljednika o tome da je ostavitelj darovnicom staru kuću darovao RE prvostupanjski sud ukazuje da je Ugovor o darovanju dvostrani pravni posao te da darovanje nije moguće izvršiti jednostranom izjavom. Ipak, prvostupanjski sud ukazuje da je oporukom od 30. kolovoza 2009. ostavitelj istu kuću ostavio RE i da će ona u cijelosti pripasti njegovim nasljednicima ŠE, FE i ME. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju.

9. U žalbi oporučni nasljednici ME, FE, ŠE navode da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud ne priznaje posljednju volju ostavitelja iz oporuke od 16. kolovoza 2009. – jer da nekretnina nije etažirana – međutim smatraju da je pogrešno tumačenje prvostupanjskog suda. U odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističu da je ona već podijeljena među nasljednicima i u posjedu je onako kako je ostavitelj i naznačio u svojoj oporuci od 16. kolovoza 2009. – i to – stan u prizemlju

– u posjedu ME i FE, stan poviše prizemlja – u posjedu BE, a sjeverni – u posjedu ĐE, a teren južno od kuće u suposjedu svih njih.. Smatraju da prvostupanjski sud ne bi u ovoj fazi postupka trebao ulaziti i samovoljno ocjenjivati učinak oporuke kako je nedopušteno raspolaganje nekretninom obzirom da nekretnina nije etažirana, u situaciji kada su nasljednici priznali oporuke. Ističu da ako je prvostupanjski sud smatrao da je nemoguće provesti volju ostavitelja, tada je trebao nasljednike upozoriti na mogućnost nasljedničkog sporazuma, nego je samoinicijativno izveo zaključke o suvlasničkim udjelima bez da ih je povezao s voljom ostavitelja i onim što to u naravi predstavlja.

10.1. U žalbi nasljednik OE ističe da je prvostupanjski sud grubo prekoračio svoje ovlasti kada je oporuke ostavitelja proglasio ništavima, nedopuštenima i bez pravnih učinaka samo zato što nekretnina nije etažirana. Smatra da je sud dužan poštovati volju oporučitelja te ostavinsku imovinu rasporediti u skladu sa voljom oporučitelja, te da nije ovlašten mijenjati volju oporučitelja na način da određene realne dijelove nekretnine koje je oporučitelj rasporedio nasljednicima prevodi u suvlasničke udjele samo zato što nekretnina nije etažirana, već je stvar nasljednika kako će nekretninu kasnije etažirati. Ističe da u ovom slučaju prvostupanjski sud uvodi dodatne kriterije ništavosti oporuke izvan slučajeva propisanih čl. 26.-29. ZN, a na što nije ovlašten.

10.2. Nasljednik OE u žalbi ističe da ostavitelj svojom trećom oporukom od 23. kolovoza 2009. raspolaže svojim zemljama i dijelom stare kuće koje je naslijedio iza smrti svog oca FE na način da ih ostavlja KE. U pogledu dijela kuće kasnijom oporukom raspolaže u korist RE, dok oporuka ostaje nepromijenjena kad su u pitanju zemlje naslijeđene iza oca FE. Žalitelj smatra da u situaciji kada umire KE njegov nasljedni dio po načelu reprezentacije nasljeđuju Dinkovi nasljednici odnosno njegova djeca ŽE i ĐE. Ističe da prvostupanjski sud pogrešno tumači čl. 44. st. 1. ZN kada zauzima stav da ostavitelj oporučnom nasljedniku KE nije odredio nasljednika zbog čega da njegova oporuka ne bi proizvela pravne učinke obzirom da je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja. Zaključno navodi da je oporuka valjana i ima pravni učinak jer nije u suprotnosti sa čl. 26.-29. ZN, te da je sud bio dužan imovinu namijenjenu oporučnom nasljedniku umrlom prije ostavitelja po načelu reprezentacije dosuditi njegovima nasljednicima.

11. Ovaj sud prihvaća utemeljenost žalbenih materijalnopravnih razloga.

12. Naime, nema nikakve dvojbe da je pitanje prava na nasljeđivanje (zakonsko i oporučno) propisano Zakonom o nasljeđivanju (čl. 1. st. 1 ZN), kojim Zakonom se propisuje nasljeđivanje temeljem oporuke ili na temelju zakona (čl. 4. st. 3 ZN).

13. U prvostupanjskom postupku među nasljednicima nije bila sporna valjanost oporuka ostavitelja, pri čemu su pretpostavke valjanosti oporuke propisane čl. 26.ZN (sposobnost oporučitelja), čl. 27. -28. ZN (izostanak mana volje oporučitelja) te čl. 29. ZN (oblik oporuke).

14. Stoga, ovaj sud ne prihvaća prvostupanjsko stajalište prema kojem je oporuka od 16. kolovoza 2009. bez učinka jer da je činidba raspolaganja sa stanovima i dvorištem nedopuštena obzirom predmetna nekretnina nije etažirana i podijeljena na samostalne uporabne cjeline. Naime, pravilno je stajalište oporučnih nasljednika, istaknuto u žalbama, prema kojem se sadržaj odredbi čl. 26-29. ZN ne može širiti izvan razloga na koje se odnose navedene odredbe, te da su predmet oporuke faktični posebni dijelovi koje je ostavitelj i podijelio u skladu sa dotadašnjim načinom posjedovanja, obzirom na činjenicu da je pitanje valjanosti oporuke, strogo zakonom regulirano, a osnovni smisao je da se radi o odnosu i pravima temeljenim na tom odnosu između mrtve osobe i njegovih nasljednika (u trenutku u kojem se o valjanosti odnosno važenju oporuke odlučuje), pa se strogom formom i restriktivnim tumačenjem zakonskih odredbi štiti pravna sigurnost.

15. Nadalje, u odnosu na treću oporuku od 23. kolovoza 2009. kojom je ostavitelj zemljište koje je naslijedio od oca FE ostav io KE, koji je preminuo prije ostavitelja, a ostavitelj mu u oporuci nije odredio zamjenika, u smislu čl. 44. st. 1. ZN, treba reći da žalba ŽE pogrešno pobija pravni pristup prvostupanjskog suda u pravcu da bi sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 10. ZN (pravo predstavljanja). Prema ovoj odredbi dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi na jednake dijelove i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka. Ova odredba se primjenjuje jedino kod nasljeđivanja na temelju zakona, a ne kod oporučnog nasljeđivanja. Međutim, treba reći da je ostavitelj prvom oporukom od 5. svibnja 1988. kojom je raspolagao svom imovinom koju je imao u trenutku sastavljanja oporuke u korist svoje braće i sestara, pa tako i KE, jasno naveo da ukoliko bi netko od njegove braće ili sestara umro prije njega dio koji bi mu pripao po njegovoj smrti ostavlja njegovim potomcima također na jednake dijelove (list 24 spisa). Odredbom čl. 65. st. 1. ZN kojom je reguliran odnos ranije i kasnije oporuke, propisano je da ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije.

16. Slijedom navedenoga, ovaj sud je ocjenjujući žalbu oporučnih nasljednika ME, FE, ŠE te žalbu oporučnog nasljednika ŽE osnovanom, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3 ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak jer je zbog pogrešnog pravnog stava, činjenično stanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno raspraviti pitanje važenja predmetnih oporuka te odnos ranije i kasnije oporuke (čl. 65. ZN) te će donijeti novo rješenje o nasljeđivanju imajući u vidu materijalnopravno stajalište ovog suda izraženo u ovom rješenju.

U Varaždinu 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Lana Putrić