Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-23/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne slijednice iza pok. MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pr-478/2021-34 od 24. siječnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj: Pr-478/2021-44 od 25. travnja 2025., dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice se djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pr-478/2021-34 od 24. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: Pr-478/2021-44 od 25. travnja 2025.:

- potvrđuje u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.116,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate,

- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici plati trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 480,33 EUR (iznad dosuđenog iznosa od 1.116,92 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

II. U nepobijanom dijelu, toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. l. izreke, naloženo je tuženici da tužiteljici na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 209,69 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, u toč. II. izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.597,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate, dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Ujedno je rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: Pr-478/2021-44 od 25. travnja 2025. navedena presuda ispravljena na slijedeći način:

„I Ispravlja se presuda broj Pr-478/2021-34 od 24. siječnja 2025. u uvodu, četvrti redak teksta, na način da umjesto "OIB [osobni identifikacijski broj]" ima ispravno pisati "OIB [osobni identifikacijski broj]", i šesti redak teksta na način da umjesto "OIB 18683136487" ima pisati ispravno "OIB [osobni identifikacijski broj]".

II Ispravlja se presuda broj Pr-478/2021-34 od 24. siječnja 2025. u izreci, I. odlomak, četvrti redak teksta, na način da umjesto "OIB [osobni identifikacijski broj]" ima ispravno pisati "OIB [osobni identifikacijski broj]".

III Ispravlja se dopunsko rješenje broj Pr-478/2021-36 od 24. siječnja 2025. u uvodu, četvrti redak teksta, na način da umjesto "OIB [osobni identifikacijski broj]" ima ispravno pisati "OIB [osobni identifikacijski broj]", i šesti redak teksta na način da umjesto "[osobni identifikacijski broj]" ima pisati ispravno "OIB [osobni identifikacijski broj]".“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu u toč. I. i II. izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu u toč. I. i II. izreke, odnosno da presudu preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno da prihvati žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onome dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženica presudu ne pobija u toč. III. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivi žalbi tuženice navodeći da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženica poziva u žalbi. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženice djelomično nije osnovana, dok je djelomično osnovana (u odnosu na dio odluke o dosuđenim troškovima parničnog postupka).

5. Uvodno se napominje da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Zbog navedenog žalbene navode koje tuženica (u pretežnom dijelu žalbe) ističe u okvirima žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. ZPP -a) ovaj sud nije niti razmatrao.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbi pobijana presuda nije opterećena nedostatcima koji bi u žalbenom postupku spriječili ovaj sud da ispita njezinu pravilnost i zakonitost, a svoju odluku u kojoj je naložio tuženici da tužiteljici (kao pravnoj slijednici iza pok. ranijeg tužitelja MO) na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada isplati ukupan iznos od 209,69 EUR bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima.

7. Tako je prvostupanjski sud najprije utvrdio da među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice u razdoblju od svibnja 2013. do travnja 2014. radio u turnusu i ostvario prekovremene sate rada, ali je sporno da li je tuženica te sate rada pravilno obračunala i isplatila.

7.1. Nakon što je prihvatio sve prijedloge stranaka za izvođenje dokaza, ocjenom tih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je prema nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 30. srpnja 2024. prednik tužiteljice ostvario ukupno 76 neobračunatih prekovremenih sati rada i da je u tablici 2. sadržaj vrijednosti tih sati utvrđen u ukupnom iznosu od 209,69 EUR pa je na temelju toga tužiteljica postavila konačni tužbeni zahtjev,

- da je tuženica osporila nalaz i mišljenje sudskog vještaka, ali ne u pogledu matematičke točnosti već je riječ o prigovoru pravne prirode.

7.2. Nakon što je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da su izračuni popraćeni uvjerljivim objašnjenjima i obrazloženjima, a u nalazu i mišljenju nema niti kontradiktornosti niti nejasnoća, prvostupanjski sud prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice utemeljen upravo na izračunu sadržanom u pisanom nalazu i mišljenju. Materijalnopravnu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud naznačuje u toč. 4.1. do 4.3. obrazloženja.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega, točna je tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud u uvodu pobijane presude pogrešno naznačio OIB pravnog prednika tužiteljice, ali je nakon upute ovoga suda prvostupanjski sud donio rješenje (o ispravku presude) poslovni broj: Pr-478/2021-44 od 25. kolovoza 2025., kojim je otklonio taj nedostatak. Nadalje, propust prvostupanjskog suda da u toč. I. izreke odredi paricijski rok za ispunjenje tražbine tuženice prema tužiteljici ne dovodi do nezakonitosti tog dijela presude, s obzirom da prema odredbi čl. 29. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20; 114/22 i 6/24 - odluka US RH) ako u ovršnoj ispravi iz st. 2. tog članka (riječ je o ovršnoj ispravi - odluci kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje: opaska ovoga suda) nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi, a prema st. 4. istog članka, u slučaju iz st. 3. tog članka sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu.

9.1. U odnosu na žalbene tvrdnje kojima tuženica problematizira nalaz i mišljenje koji je sačinio stalni sudski vještak Leo Mršić navodeći da taj vještak nije otklonio iznesene prigovore, valja kratko reći da je prvostupanjski sud u toč. 6. obrazloženja i sam konstatirao da taj vještak nije udovoljio zahtjevima vještačenja jer nije otklonio prigovore stranaka, da bi u toč. 7.1. utvrdio da je zbog toga vještačenje povjereno Centru za financijska vještačenja d.o.o. iz Zagreba, čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća.

9.2. U okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava temeljna je žalbena tvrdnja tuženice da je iz materijalne dokumentacije koju je dostavila razvidno da je za pogrešno obračunate prekovremene sate rada tuženica pravnom predniku tužiteljice obračunala i isplatila 3.024,83 kn bruto, a što znači da i preplatila pogrešno obračunate prekovremene sate jer je korigirani i isplaćeni iznos veći od iznosa 209,69 EUR bruto. Međutim, takvim žalbenim navodima tuženica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, a iz tog žalbenog razloga se ne može pobijati presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti. Također, takvim neuvjerljivim žalbenim navodima (da je tuženica isplatila pravnom predniku tužiteljice na ime prekovremenog rada i veći iznos od onog koji se potražuje u ovom postupku) nije dovedeno u sumnju odlučno utvrđenje prvostupanjskog suda koje se temelji na nalazu i mišljenju sačinjenom po Centru za financijska vještačenja d.o.o. , time da je vještačenjem izvršena i provjera svih platnih lista i usporedba platnih lista sa evidencijama o korištenju radnog vremena i na taj način je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tuženica nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koji predstavljaju sate iznad mjesečnog fonda kao prekovremeni rad prednika tužiteljice i da je prednik tužiteljice ostvario ukupno 76 neobračunatih prekovremenih sati rada čija vrijednost iznosi upravo utuženih 209,69 EUR.

9.3. Zaključno, s obzirom da je prvostupanjski sud u toč. 4.1.-4.3. obrazloženja potpuno i precizno iznio relevantne propise na kojima je utemeljio primjenu materijalnog prava, to se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tuženicu upućuje na taj dio obrazloženja.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženice u dijelu u kojem pobija odluku o glavnoj stvari te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

11. Žalba tuženice djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka koja je sadržana u toč. lI. izreke pobijane presude.

11.1. Prije svega, u pravu je tuženica kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud odmjerio i dosudio tužiteljici troškove koji se odnose na zastupanje po punomoćniku (odvjetniku) i sastav podnesaka, a da kod toga nije naveo koja je ročišta odnosno podneske obuhvatio u obrazloženju (toč. 8.4.) te ih priznao i dosudio tužiteljici, pa da se odluka o troškovima postupka ne može niti ispitati. Nadalje, tuženica osnovano tvrdi da je tužiteljici nepravilno dosuđen i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 597,25 EUR jer je tužiteljica za vještačenje uplatila predujam u ukupnom iznosu od 398,17 EUR, dok je preostali iznos od 199,08 EUR platila tuženica.

11.2. Iako je prvostupanjski sud u toč. 8.4. obrazloženja propustio navesti na koje se podneske odnosno ročišta odnose troškovi koje je priznao i dosudio tužiteljici, ovaj sud je u mogućnosti u žalbenom postupku meritorno odlučiti o troškovima postupka jer je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju stanja prvostupanjskog spisa.

11.3. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

11.4. Tužiteljici se prema priloženom troškovniku priznaje trošak zastupanja po punomoćniku (odvjetniku):

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 32. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- sastav tužbe u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife,

- sastav podneska od 6. rujna 2018. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife kojim se je tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu,

- sastav podnesaka od 22. siječnja 2021. i 1. veljače 2021., svaki u iznosu od 15,63 EUR prema Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife, jer se ne radi o obrazloženim podnescima na koje se primjenjuje Tbr. 8. toč. 1. Tarife,

- sastav podneska od 22. prosinca 2021. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife kojim se je tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka,

- sastav podneska od 20. siječnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife kojim se je tužiteljica očitovala na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka,

- zastupanje na ročištima 14. studenog 2018., 6. studenog 2019., 10. siječnja 2022., 23. siječnja 2023., 20. svibnja 2024. i 16. prosinca 2024., svako ročište u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife, jer se na svakom od tih ročišta raspravljalo o glavnoj stvari odnosno izvodili dokazi,

dakle, tužiteljici se na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (odvjetniku) priznaju troškovi u iznosu od 718,75 EUR.

11.5. U pravu je tuženik kada odluku o troškovima postupka osporava i u dijelu u kojem je tužiteljici priznat (i dosuđen) trošak financijskog vještačenja u iznosu od 597,25 EUR, jer je tužiteljica platila trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, dok je tuženica platila za vještačenje daljnji iznos od 199,08 EUR temeljem rješenja prvostupanjskog suda, poslovni broj: Pr-478/2021-19 od 23. siječnja 2023.

11.6. Stoga se tužiteljici uz pravilnu primjenu materijalnog prava priznaju i dosuđuju ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.116,92 EUR, a ne u iznosu 1.597,25 EUR, kako je to učinio prvostupanjski sud.

11.7. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 6. studenog 2019. koji je tuženici uručen na ročištu održanom 6. studenog 2019., jer je tužiteljici priznati trošak zastupanja na tom ročištu pa taj podnesak nije bio potreban u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, tužiteljici primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 9. prosinca 2020. i 22. srpnja 2022. u kojima je tužiteljica obavijestila prvostupanjski sud da dostavlja potvrdu o plaćenom predujmu za trošak vještačenja, dok trošak zastupanja na ročištu održanom 18. veljače 2019. tužiteljici nije priznat jer na to ročište njezin punomoćnik nije niti pristupio.

12. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a žalba tuženice je djelomično prihvaćena i djelomično odbijena te je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. izreke potvrđena u dijelu u kojem je naloženo tuženici da u roku od 15 dana tužiteljici plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.116,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate, dok je preinačena u dijelu u kojem je naloženo tuženici da plati tužiteljici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 480,33 EUR (iznad dosuđenog iznosa od 1.116,92 EUR) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. siječnja 2025. do isplate te je zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen.

13. Tuženica nije uspjela sa žalbom u odnosu na odluku o glavnoj stvari pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude jer djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka ne utječe na uspjeh u sporu za koji je u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP-a mjerodavan uspjeh u odnosu na glavnu stvar.

U Varaždinu 9. ožujka 2026.

Sudac

Milko Sambolek