REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Pp -2904/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tatjani Japundžić Prović, uz sudjelovanje zapisničara Željke Juričko, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RČ, zastupanog po odvjetnici iz [adresa], LČ, zbog prekršaja iz članka 13. stavka 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (»Narodne novine« br. 5/90., 30/90., 47/1990, 55/1991, 29/1994.), povodom optužnog prijedloga Policijske postaje Pula- Pola broj: KLASA:211-07/22-5/30990; URBROJ: 511-08-21-22-1., od 19.prosinca 2022., nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 06.ožujka 2026., 09.ožujka 2026. na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/2015., 70/17., 118/18., 114/22. )
p r e s u d i o j e
Okrivljeni: : RČ, od oca R i majke L, rođ. B, rođen **.**.1977. godine u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastanjen u Puli, Orbanin 40, SSS -
elektromehaničar, Udruga KANISCMID u Puli, neoženjen, bez djece, primanja oko 120,00 eura, nije kažnjavan,
oslobađa se od optužbe
I. da bi 12.studenog 2022. u 15,30 sati narušavao javni red i mir tako što je u [adresa], verbalno napao BČ koji je šetao svog psa pasmine Husky bez povodca, obraćajući mu se glasno vičući riječima:“ Šta ne zavežeš tog svog psa“, nakon čega da bi mu prišao i fizički nasrnuo na njega na način da bi ga objema rukama odgurnuo u predjelu prsa, a potom zatvorenim dlanom lijeve ruke udario u predjelu desne strane lica,
II. čime da bi počinio prekršaj iz članka 13.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
III. Na temelju članka 142.stavka 3. Prekršajnog zakona odbija se imovinskopravni zahtjev oštećenog BČ u iznosu od 10 000,00 ( deset tisuća ) eura.
IV. Na temelju članka 140. Prekršajnog zakona nastali troškovi postupka podmiriti će se na teret proračunskih sredstava ovog Suda.
Obrazloženje
1. 19. prosinca 2022. Policijska postaja Pula-Pola, svojim optužnim prijedlogom pod gornjim brojem, inicirala je prekršajni postupak protiv okrivljenika, stavljajući mu na teret počinjenje djela prekršaja kako je to činjenično opisano i pod zakonskim nazivom dano u izreci ove presude, predlažući kažnjavanje okrivljenika novčanom kaznom u iznosu od 99,54 eura / 750,00kuna /.
2. Nakon što je od strane ovog suda izdan prekršajni nalog okrivljenik je na predmetni osnovom osporavanja izvršenja prekršaja podnio prigovor na temelju kojeg je pravnog lijeka izdani prekršajni nalog stavljen van snage i održana glavna rasprava.
3. 1.Svoju obranu okrivljenik je iznio na kraju dokaznog postupka. Isti odriče krivnju i navodi da je oko 2 mjeseca prije kritičnog događaja upozorio okrivljenika da veže psa pasmine sibirski haski, a koji se pas slobodno kretao i što je smetalo ljudima, kao i zbog pasa koji su dolazili kod okrivljenika u školu za obuku pasa, nakon čega je prilikom susretanja oštećenika istoga uvijek pozdravljao, ali da mu on ne bi odzdravio. Kritičnog dana nalazio se na krovu kuće gdje je sa FČ radio na izolaciji krova kuće, kada je u jednom trenutku čuo da netko viče "vežite psa" i što je trajalo oko 5-10 minuta, na što mu je FČ rekao da ide pogledati što se događa, pa da je to i učinio i na udaljenosti od oko 100 m od kuće vidio oštećenika čiji je pas slobodno trčao, a s kojim je u društvu bila i njegova unuka, pa da je primijetio "mogao sam očekivati da ste to vi". Da je na udaljenosti od oko 10 m od oštećenika vidio i ŽČ, te rekao oštećeniku da veže psa, ali na što mu je on rekao "šta glumiš šerifa ovdje", želeći se fizički obračunati sa okrivljenikom na način da je krenuo prema njemu želeći ga udariti, ali da ga je okrivljenik odgurnuo objema rukama unazad, kojom prigodom je oštećenik posrnuo, ali nije pao, nakon čega se sagnuo i počeo tražiti kamen, kako je procijenio okrivljenik, ali koji nije mogao naći jer su bili u borovoj šumi, poslije čega mu je počeo prijetiti, govoreći mu da će mu doći kući i da se to neće tako završiti kao 93. i na što mu je okrivljenik rekao da ga može biti sramota kao starog čovjeka što mu tako prijeti i to pred unukom, pa misli da oštećenik to i ne bi činio u situaciji da nije bila nazočna njegova unuka. Po istome, rekao mu je neka odvede unuku kući, pa da se onda vrati i napravi to čime mu je prijetio, prije čega je pokušavao smiriti situaciju govoreći da je to to i da idu kući, ali je oštećenik u jednom trenutku "planuo" i trčeći krenuo prema okrivljeniku u momentu kada je od njega bio udaljen oko 4 metra te je zamahnuo rukom i okrznuo okrivljenika po desnom obrazu, na što je okrivljenik zamahnuo rukom želeći ga odgurnuti i poslije čega je oštećenik malo izgubio ravnotežu i zateturao, ali nije pao. Po istome, počeo je vikati da će on zvati policiju i na što mu je okrivljenik rekao neka to učini, ali da je intervenciju policije zatražio okrivljenik. Na kraju događaja došao je i FČ. Kritične zgode oštećenik nije imao nikakav štap kod sebe.
3.2 Na upit opunomoćene braniteljice upućen njezinom branjeniku da li je oštećenik date zgode izgledao bolesno, okrivljenik odgovara negativno. Na ponovni upit opunomoćene braniteljice da li je oštećenik bio agresivan, okrivljenik izjavljuje da je oštećenik bio jako agresivan, tako da bi ga, da nije bilo njegove unuke, bio zavezao dolje, odnosno napravio "polugu".
3.3. Na upit opunomoćenika oštećenika, s obzirom da ovo nije ušlo u zapisnik, da li je okrivljenik u kritično vrijeme pokušao vezati nekog psa, što je isti naveo, okrivljenik odgovara da je on želio vezati psa u vlasništvu oštećenika, jer je ŽČ bila u šoku. Na upit opunomoćenika oštećenika da li je stekao dojam da je pas agresivan, okrivljenik odgovara da on nije stekao takav dojam, ali da je ŽČ bila u šoku, kao i da je na tom mjestu zabranjeno i na što postoji poseban znak, držanje pasa bez povodca. Da on ne zna da li je taj pas moguće bio agresivan prema drugim psima, a ŽČ je imala psa koji je bio na povodcu. Okrivljenik pojašnjava na upit opunomoćenika oštećenika gdje je radio, da je radio u osiguranju, pa da bi se on znao braniti. Nakon što mu je opunomoćenik oštećenika predočio ozljedu oštećenika u predjelu nosa, okrivljenik izrijekom negira da je on udario oštećenika u nos, pa da je ovo potvrdio i sam oštećenik u svojoj izjavi. Ističe da je on samo odgurnuo oštećenika, koji je inscenirao događaj.
4.1.U dokaznom postupku provedeno je ispitivanje oštećenika BČ koji se, kako navodi, sjeća konkretnog događaja kada je šetao šumom sa psom pasmine Husky, a kada je sa njim bila i njegova nećakinja KČ, te je tada susreo okrivljenika kojega je tada vidio drugi put, s obzirom da je istoga sreo oko mjesec dana ranije kada je, isto tako, šetao šumom sa istim psom, po preporuci liječnika, s obzirom da je dan prije izašao iz bolnice gdje se liječio od pretrpljenog moždanog udara. Tom prilikom i kada je bio sam, okrivljenik mu je rekao "ti nemaš pravo šetati ovdje po šumi" i na što ga je on upitao zašto nema pravo na to, a na što mu je okrivljenik odgovorio "imaćeš pravo tek kada dresiraš psa". Kada je drugi put sreo okrivljenika u šumi i kada je bio sa nećakinjom i kako je već naveo, okrivljenik mu je rekao "opet si tu, rekao sam ti da nemaš pravo šetati ovdje", poslije čega je krenuo prema oštećeniku i udario ga šakom svoje desne ruke u predjelu njegove desne strane glave, negdje u predjelu nosa, nakon čega je oštećenik pao na tlo, bočno na desnu stranu tijela. Po istome, njegova je nećakinja zatražila intervenciju policije, a oštećenik otišao kući, te poslije toga na prvu pomoć. Navodi da se još uvijek liječi od posljedica ozljeda nastalih u kritično vrijeme, te nije postavljao nikakav zahtjev za naknadu štete ili slično. Kritične zgode sa okrivljenikom je bila njegova, misli, supruga, jer to pretpostavlja, a koja se nalazila nešto dalje sa dva manja psa. Ista nije uopće reagirala ni na koji način. Date zgode nije ništa rekao, već je okrivljenik odmah krenuo prema njemu, osim što je okrivljenika upozorio da ne viče jer je dan prije izašao iz bolnice i što mu je rekao u kritično vrijeme. Svjedok pojašnjava da mu je okrivljenik u kritično vrijeme rekao: "sam ti rekao da nemaš pravo šetati ovdje dok ne dresiraš psa", na što mu je svjedok rekao da ne viče jer je dan prije kritičnog događaja izašao iz bolnice, gdje se liječio jer je imao moždani udar. On da nije rekao okrivljeniku, kada ga je prvi puta sreo u šumi, da je dan prije izašao iz bolnice, već da je to rekao u kritično vrijeme.
4.2. Opunomoćena braniteljica okrivljenika stavlja upit svjedoku da li su psi koji su bili sa ženom koja je bila u društvu okrivljenika date zgode bili vezani, na što svjedok odgovara da nisu. Na ponovni upit braniteljice upućen svjedoku "da li je vaš pas bio vezan", svjedok odgovara: "nije". Opunomoćena braniteljica okrivljenika pita svjedoka "da li vas je žena koja je bila u društvu sa okrivljenikom upozorila da vežete svog psa", a na isto svjedok odgovara "nije". Braniteljica pita svjedoka: "da li ste i vi bili prijavljeni za neki prekršaj od strane policije vezano na konkretni događaj", na što svjedok odgovara negativno. Na upit opunomoćene braniteljice okrivljenika svjedoku "da li ste se svađali sa ženskom osobom koja je bila u društvu sa okrivljenikom", svjedok odgovara "nismo, ona je bila udaljena oko 200-250 metara". Opunomoćena braniteljica okrivljenika želi da se precizira u zapisniku da je žena koju spominje svjedok pozvala okrivljenika odnosno okrivljenik je čuo svađu nje i svjedoka, pa da je došao, ali da ta žena prije nije bila u društvu sa okrivljenikom, već je bila sama, a okrivljenik je došao tek kad je čuo svađu. Svjedok precizira da je okrivljenik kritične zgode bio udaljen od njega oko 5 metara i nalazio se sa desne bočne strane svjedoka. Svjedok navodi da je okrivljenika primijetio kada mu se isti obratio i rekao "sam ti rekao da ovdje više ne šetate psa". Okrivljenik je tada bio sam. Na ponovni upit gdje se nalazila žena za koju je ranije rekao da je bila u društvu sa okrivljenikom, svjedok navodi da je ona bila udaljena i da je bila sama, a da on ne zna da li je ona bila u društvu sa okrivljenikom. Opunomoćena braniteljica okrivljenika stavlja upit svjedoku, "da li vas je okrivljenik toga dana upozorio da vežete psa", na što svjedok odgovara "tog dana ne, ranije da". Na upit opunomoćene braniteljice okrivljenika, navodi da se on kritične zgode nije "unio u lice" okrivljeniku. Okrivljenik stavlja upit svjedoku "da li ste mi prijetili da ćete doći doma kod mene kao 1993.godine", a na isto svjedok odgovara "ne, zašto 1993".
4.3. Okrivljenik stavlja upit svjedoku, "koliko je trajao cijeli događaj", na što svjedok odgovara "oko minutu". Na upit koliko je udaljena svjedokova kuća od mjesta događaja, isti navodi da je ta udaljenost oko 400 metara i da je njegova nećakinja odmah s njime krenula kući, a policiju da je zvala još dok je svjedok ležao na tlu, a ne sjeća se koliko je ležao, nakon čega je, iako je imao vrtoglavicu i povraćalo mu se, ustao i polako krenuo kući, da bi, kada on još nije došao ni do glavne ceste i koja je udaljena oko 300 metara od mjesta događaja, došli policijski službenici.
5. Svjedok ovom Sudu postavlja imovinskopravni zahtjev s priloženom liječničkom dokumentacijom, osnovnom nadoknade neimovinske štete u iznosu od deset tisuća eura, 9 listova.
Svjedok navodi kako smatra da je trebao biti pokrenut kazneni postupak protiv okrivljenika, a to i stoga što je on događajem u kritično vrijeme pretrpio tešku tjelesnu ozljedu prijeloma nosa, ali se nije zbog drugih zdravstvenih problema mogao podvrći operativnom zahvatu. On da nije svjedok nego oštećen u događaju.
5.1. Opunomoćena braniteljica okrivljenika navodi da obrana u cijelosti osporava navode svjedoka zbog niza kontradiktornosti te da ujedno se protivi postavljenom imovinskopravnom zahtjevu u cijelosti, s obzirom da isti nema osnova, a svjedok od ranije boluje od čitavog niza bolesti, kako to proizlazi iz nalaza u spisu. Zbog potrebe za utvrđenjem činjeničnog stanja predlaže se dostava podatka o tome da li je svjedok istom prilikom prijavljen za počinjenje prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te također uvid u izvješće MUP-a od 12.11.2022., iz kojeg proizlazi da je policija upućena na adresu u [adresa], po dojavi okrivljenika da ga je muška osoba napala u šumi. Također se predlaže saslušanje policijskih službenika ZČ i ĆČ.
6. U dokaznom postupku izveden je i dokaz uvidom u upit ovog Suda, postavljen Policijskoj postaji Pula, od 23. listopada 2025. i odgovor na isti od strane Policijske postaje Pula, 30. listopada 2025., kao i rješenje o odbačaju kaznene prijave protiv okrivljenika zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona. Opunomoćenik oštećenika izjavljuje da nisu podnijeli privatnu tužbu protiv okrivljenika, vezano na isti događaj, te su tužbom pokrenuli parnični postupak u svezi naknade štete 3. studenog 2025., pod brojem Pn-107/25, na isti iznos kao i u ovom postupku.
6.1. Uvidom u podatke prekršajne evidencije utvrđuje se da okrivljenik nije kažnjavan.
7.1. U završnoj riječi, opunomoćenik oštećenika navodi da iz provedenog dokaznog postupka evidentno proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaj kako je činjenično bio opisan u optužnom prijedlogu PP Pula. Nadalje, takav činjenični opis u širem svjedočenju i činjenicu da ga je okrivljenik udario u predjelu nosa potvrđuje i iskaz oštećenog i nalaz specijalista ORL, MČ od 12.11.2022., gdje je konstatirana verificirana fraktura nosnih kostiju kod oštećenika. Okrivljenik pokušava svojom obranom iskrivljeno prikazati predmetni događaj i pokazati oštećenika kao nekog nasilnika i agresivca a što oštećenik nije. Isti svakako nije toga dana trčao, niti nije tražio nikakvo kamenje, niti je bio agresivan prema okrivljeniku. On je toga dana u pratnji nećakinje prošetao, što je bila i preporuka liječnika, s obzirom da je 10 dana prije tog događaja, konkretno od 01.11. do 11.11. boravio u OB Pula, zbog pretrpljenog moždanog udara. 11.11. je otpušten kući uz preporuku niza lijekova, što analgetika, a između ostalog izuzetno jakog lijeka Torecana ( 2 tbl dnevno), kojeg je pio 7 dana, a taj lijek iz osobnog iskustva zna da se daje u slučaju ako se pojavi nagla vrtoglavica ili slabost. Zbog toga je i šetao sa nećakinjom dijelom se koristeći njenom pomoći i dijelom uz pomoć štapa. On nikakav fizički nasrtaj na okrivljenika ne bi mogao izvesti a što nikad ne bi ni učinio. S druge strane da imamo mlađu osobu u punom naponu snage koji je osim toga, kako proizlazi, agresivne naravi, osposobljen u borilačkim vještinama i koji je, kako je i sam rekao, stvar drukčije riješio da nije bilo mlt. nećakinje oštećenika kako je iskazivao, jer bi ga doslovno vezao na pod, napravio mu polugu, što sve govori u prilog da bi ovaj događaj mogao puno tragičnije završiti po oštećenika. Stoga, zaključno predlažu da se okrivljenika proglasi krivim za predmetni prekršaj i da ga se kazni najvećom mogućom novčanom kaznom, s obzirom da je konačno oštećenik i pretrpio tjelesnu ozljedu, konkretno frakturu nosa, a nije nikakav povod dao za bilo kakav fizički obračun.
7.2. Oštećenik se pridružuje navodima svog opunomoćenika.
7.3. Opunomoćena braniteljica okrivljenika navodi da kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da u ponašanju okrivljenika nisu sadržana obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, te je okrivljenik upravo upozorio oštećenika na ponašanje koje ima obilježja takvog prekršaja – nedržanje psa na povodcu, a čemu je pak prethodilo agresivno ponašanje oštećenika prema ženskoj osobi, izvanbračnoj supruzi okrivljenika. Jasno je da je okrivljenik postupao prije svega u obrani sebe i podredno svoje izvanbračne supruge i da je samo pokušao smiriti verbalne i druge nasrtaje oštećenika koji se nastoji predstaviti kao neagresivna i bolesna stara osoba, no to ga kako proizlazi nije spriječilo u agresiji u odnosu prvo na izvanbračnu suprugu okrivljenika, a zatim i samog okrivljenika. Iskaz oštećenika vrvi lažima i neistinama, što je dokazano kroz ovaj postupak, a sve u želji da od okrivljenika zadobije nepripadnu imovinsku korist. S druge strane, okrivljenik nije kažnjavan, te unatoč temperamentu i činjenici da se može obraniti od fizičkog nasrtaja, očito tome nije sklon te je i u ovoj situaciji postupao blago i definitivno i isključivo u samoobrani. Zbog svega navedenog, predlaže se odbiti optužbu protiv okrivljenika.
7.4. Okrivljenik se pridružuje navodima opunomoćene braniteljice.
8. Osnovom ovako utvrđenog činjeničnog stanja ( obrana okrivljenika, svjedočki iskaz, uvid u optužni akt i dokumentaciju kako se navodi ), ovaj je sud, analizom istog, uvjerenja da se ne može sa izvjesnošću prihvatiti okrivljenje tužitelja i kako je opisano u postavljenom optužnom aktu. Isto stoga što okrivljenik poriče okrivljenje, a izjava oštećenika ne pokazuje se takve vjerodostojnosti da bi predstavljala osnovu za donošenje osuđujuće presude, pa tako oštećenik navodi da prema njemu nisu poduzimane nikakve mjere vezano na kritični događaj, iako je izdan obavezni prekršajni nalog zbog prekršaja iz članka 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Isto se tako njegov opis dinamike događaja pokazuje nepotpun jer je nejasno da bi okrivljenik bez ikakvog razloga udario oštećenika, samo zato što šeće po šumi, a on sam navodi da je njegova nećakinja zatražila intervenciju policije, a oštećenik otišao kući, te poslije toga na prvu pomoć da bi kasnije navodio da je njegova nećakinja odmah s njime krenula kući, a policiju da je zvala još dok je on još ležao na tlu, a ne sjeća se koliko je ležao, nakon čega je, iako je imao vrtoglavicu i povraćalo mu se, ustao i polako krenuo kući. Nadalje, da je kritične zgode sa okrivljenikom bila njegova, misli, supruga, jer to pretpostavlja, a koja se nalazila nešto dalje sa dva manja psa i ista da nije uopće reagirala ni na koji način, nakon čega na upit opunomoćene braniteljice izjavljuje da je žena bila udaljena i da je bila sama, a da on ne zna da li je ona bila u društvu sa okrivljenikom. Kako tužitelj kao dokazne prijedloge stavlja ispitivanje oštećenika / i koji većim dijelom i ne osnažuje navode optužbe jer izjavljuje da mu okrivljenik nije vikao da veže psa odnosno nije ga odgurnuo objema rukama u predjelu prsa i šakom lijeve ruke udario u predjelu desne strane lica, već ga je, kako sam navodi, udario šakom svoje desne ruke u predjelu njegove desne strane glave, negdje u predjelu nosa, nakon čega je pao na tlo, bočno na desnu stranu tijela / i njegove nećakinje koja je u kritično vrijeme bila mlađa maloljetnica, uvjerenje je suda da, uzimajući u obzir upitnu vjerodostojnost njezinog kazivanja kao jako mlade osobe i pod utjecajem drugih, nije opravdano njezino dodatno opterećivanje svjedočenjem u postupku, posebno imajući u vidu nedostatno uvjerljivu izjavu oštećenika i da se konfrontiranjem obrane okrivljenika i izjave oštećenika ne može zaključiti da bi svjedočka izjava bila veće uvjerljivosti i to unatoč liječničkoj dokumentaciji jer su ozljede mogle biti izazvane i u slučaju da se okrivljenik branio i kako navodi. S obzirom da teret dokaza stoji na strani tužitelja, ocjena je suda da ispitivanje svjedoka koje predlaže obrana ( pristrani odnos sa okrivljenikom, policijski službenici nisu bili nazočni događaju ), nije opravdano.
Sumirajući izloženo, na temelju članka 182.točke 3. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
9. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, ovaj sud nije odlučivao o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu tim više što je isti već postavljen u parničnom postupku.
10. Obzirom da je donesena oslobađajuća presuda, glede troškova postupka valjalo je postupiti prema odredbi članka 140.Prekršajnog zakona.
U Puli –Pola, 09. ožujka 2026.
Zapisničar
Sudac
Željka Juričko
Tatjana Japundžić Prović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Puli-Pola u 2 (dva) istovjetna primjerka.
Dostaviti: -okrivljeniku, opunomoćenoj braniteljici, tužitelju, opunomoćeniku
oštećenika, spis
