REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-582/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja INTERA d.o.o., OIB: 04915586516, Zagreb, Ilica 168a, zastupanog po punomoćnici Heleni Sjauš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ANCONA GRUPA d.o.o., OIB: 65507156455, Đakovo, Makarska 29, zastupanog po punomoćnici Morani Rešetar Konfic, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 23. siječnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja RD i punomoćnica stranaka, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Đakovu Davida Crnova poslovni broj UPP/OS-Ovrv-979/2024 od 16. rujna 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 5.644,80 eur, sa zateznim kamatama obračunatim, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:
- na iznos od 906,12 eur, počevši od 1. studenog 2024. do isplate,
- na iznos od 2.407,28 eur, počevši od 11. lipnja 2024. do isplate,
- na iznos od 2.331,40 eur, počevši od 11. srpnja 2024. do isplate, kao i naknaditi tužitelju, ranije ovrhovoditelju, troškove ovršnog postupka u iznosu od 783,81 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. rujna 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tuženiku istaknuta radi prebijanja, u iznosu od 3.200,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 7. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 9. ožujka 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Đakovu Davida Crnova poslovni broj UPP/OS-Ovrv-979/2024 od 16. rujna 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 11.660,17 eur, sa zateznim kamatama obračunatim, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:
- na iznos od 2.393,30 eur, počevši od 30. prosinca 2023. do isplate,
- na iznos od 2.454,54 eur, počevši od 11. veljače 2024. do isplate,
- na iznos od 2.504,13 eur, počevši od 1. ožujka 2024. do isplate,
- na iznos od 2.714,01 eur, počevši od 11. travnja 2024. do isplate,
- na iznos od 1.594,19 eur, počevši od 11. svibnja 2024. do isplate, te zatezne kamate obračunate na iznos od 906,12 eur počevši od 11. svibnja 2024. do 31. listopada 2024. i utvrđuje da je u ovom dijelu tužba povučena.
Obrazloženje
1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 24. srpnja 2024. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 17.304,97 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana nakon dospijeća svakog pojedinog dijela iznosa do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 783,81 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Đakovu David Crnov donio je 16. rujna 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-979/2024, protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 17. lipnja 2025. stavio izvan snage gore navedeno javnobilježničko rješenje u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3./ U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Prije svega, tvrdi da su stranke postigle sporazum o obročnoj otplati predmetnog duga, uz otpis kamata tuženiku, slijedom čega da je tužitelj postupak pokrenuo protivno postignutom dogovoru. Nadalje, istaknuo je prigovor radi prebijanja, u iznosu od 3.200,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 7. listopada 2023., a po osnovi naknade štete koju da je tuženik pretrpio uslijed poplave u zakupljenom prostoru, u listopadu 2023. Tvrdi da se u odnosu na troškove koje je tuženik imao radi saniranja štete radi o troškovima izvanrednog održavanja, slijedom čega da je u naknadi ovih troškova tuženiku trebao sudjelovati tužitelj.
4./ Očitujući se na navode tuženika, tužitelj je u daljnjem tijeku postupka naveo da se utuženo potraživanje odnosi na tuženikove obveze na temelju zaključenog ugovora o podzakupu poslovnog prostora u Ilici 168a, a koji da je tuženik koristio do 31. srpnja 2024. Tvrdi da između stranaka nije postignut sporazum o obročnoj otplati dospjelog duga niti o otpisu zateznih kamata, jer je takav dogovor tuženik uvjetovao prihvaćanjem od strane tužitelja umanjenja za navodni iznos naknade štete nastale uslijed poplave, a što da tužitelju, s obzirom da tuženik troškove saniranja štete nije imao, nije bilo prihvatljivo. Tužitelj je stoga i osporio tuženikovu tražbinu istaknutu radi prebijanja, ukazujući da u vrijeme nastanka predmetne poplave tuženik nije isticao nikakvih zahtjeva prema tužitelju po osnovi naknade štete, već da je to učinio tek naknadno, nakon duljeg razdoblja neplaćanja zakupnine i tužiteljevog zahtjeva radi podmirenja dospjelih obveza. S obzirom na plaćanja učinjena tijekom ovog postupka, tužitelj je izvršio uračunavanje, redom od najranije dospjelih tražbina i pripadajućih zateznih kamata, te, konačno istaknutim zahtjevom, uređenim podneskom od 5. prosinca 2025., potražuje isplatu iznosa od 5.644,80 eur, s pripadajućim zateznim kamatama, uz povlačenje zahtjeva u dijelu u kojem je tražbina namirena (za iznos glavnice od 11.660,17 eur).
5./ U odnosu na konačno istaknuti zahtjev, tuženik je naveo da osporava osnovanost, na temelju ranije iznijetih razloga, no da ne osporava pravilnost izvršenog uračunavanja i obračuna zateznih kamata. S obzirom da je tuženik na djelomično povlačenje pristao, to je, uz primjenu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , odlučeno kao u izreci rješenja.
6./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: računi (list 12-25 spisa), korespondencija stranaka elektroničkom poštom (list 43-52 spisa), potvrde o plaćanju (list 52-53, 60-61 spisa), izvod otvorenih stavki (list 62 spisa), Ugovor o podzakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2020. (list 63-67 spisa), račun za srpanj 2024. (list 68-69 spisa), obračun potraživanja i obračun zakonskih zateznih kamata (list 90-97 spisa). Nadalje, saslušana je svjedokinja ŠD i zastupnik po zakonu tužitelja RD (list 99-102 spisa).
7./ Uredno pozvani radi saslušanja zastupnik po zakonu tuženika ID i svjedoci PD (zaposlenik tuženika za komercijalne poslove) i OD (savjetnika kod tuženika) nisu pristupili na ročište (23. siječnja 2026.), a tuženikova punomoćnica nedolazak ovih osoba paušalno je opravdala navodeći da su svi spriječeni pristupiti zbog službenog puta u inozemstvo. Međutim, niti na ročištu, niti naknadno, tuženik nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnje o opravdanom izostanku ovih osoba, zastupnika po zakonu i zaposlenika tuženika. Ocijenjeno je stoga da je izostanak tuženikovog zastupnika po zakonu ID neopravdan te je odlučeno da se isti neće saslušavati (razlog iz odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a). Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene te da radi utvrđenja odlučnih činjenica nije potrebno izvođenje daljnjih dokaza, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka PD i OD kao nepotrebnih.
8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je konačno istaknuti tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, a da nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi plaćanja po osnovi zakupnina, na temelju zaključenog ugovora o podzakupu, odnosno tuženikov prigovor radi prebijanja, po osnovi naknade štete koju tvrdi da je pretrpio uslijed poplave u zakupljenom prostoru, a radi sanacije u zakupljenom prostoru nastalih oštećenja.
10./ Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o podzakupu poslovnog prostora od 1. srpnja 2020. (list 63-67 spisa), temeljem kojeg je tuženik kao tužiteljev podzakupnik koristio poslovni prostor u Ilici 168A (Zagreb), koji se u naravi sastoji od lokala u prizemlju i skladišta s WC -om u podrumu. Nije sporno da je tuženik predmetni prostor koristio na temelju zaključenog ugovora o podzakupu od 1. srpnja 2020. do 31. srpnja 2024. Nadalje, nije sporno da je tužitelj predmetnu parnicu pokrenuo radi naplate ugovorenih zakupnina, uvećanih za obračunate režijske troškove (u skladu s odredbom čl. 4. predmetnog Ugovora o zakupu), za razdoblje od prosinca 2023. do lipnja 2024., a da je tuženik tijekom postupka djelomično podmirio utuženo potraživanja, te da je, nakon izvršenog uračunavanja, preostao dug po osnovi računa kako slijedi:
- računa broj 85/1/1, za travanj 2024., u iznosu od 906,12 eur, s dospijećem 10. svibnja 2024., time da, nakon izvršenog uračunavanja plaćanja, tužitelj kamate potražuje počevši od 1. studenog 2024.,
- računa broj 122/1/1, za svibanj 2024., u iznosu od 2.407,28 eur, s dospijećem 10. lipnja 2024.,
- računa broj 163/1/1, za lipanj 2024., u iznosu od 2.331,40 eur, s dospijećem 10. srpnja 2024.
11./ Sporna je osnovanost tužiteljevog zahtjeva, s obzirom na prigovor tuženika da je postignut sporazum o obročnoj otplati utuženog duga, uz otpis zateznih kamata. Nadalje, sporna je osnovanost i visina tuženikove tražbine istaknute radi prebijanja, a po osnovi naknade štete nastale tuženiku nakon poplave u listopadu 2023. u prostoru koji je predmet podzakupa.
12./ Neosnovane su tvrdnje tuženika da bi između stranaka bio postignut sporazum o obročnoj otplati duga, uz otpis zateznih kamata zbog kašnjenja u redovnom podmirenju dospjelih obveza zakupnina i režijskih troškova. Naime, u ovom dijelu sud je prihvatio kao istinite iskaze tužiteljevog zastupnika po zakonu RD i tužiteljeve prokuristice ŠD. Ovo prije svega stoga što su iskazi ovih osoba upravo u skladu sa sadržajem prepiske stranaka elektroničkom poštom, na koju se tuženik poziva, no neosnovano tvrdeći da bi iz ove prepiske proizlazio zaključak o postignutom sporazumu o obročnoj otplati duga uz otpis kamata.
13./ Naime, i iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu RD i tužiteljeve prokuristice ŠD i iz priložene prepiske stranaka (iz srpnja 2024.) razvidno je da je tuženik ponudio tužitelju obročno plaćanje dospjelog duga (u iznosu od 19.927,47 eur), kroz razdoblje od šest narednih mjeseci (do prosinca 2024.). Međutim, dug je tuženik predložio umanjiti za iznos od 3.200,00 eur, navodeći da je nakon poplave u prethodnoj godini sam čistio prostor i snalazio se, da je tužitelj obećao osigurati ponude od majstora što da nije učinio. Nadalje, da su ove ponude tuženiku bile potrebne radi prijave štete osiguravajućem društvu, a da je tuženiku uništena i imovina. Trošak štete koju da je tuženik sam sanirao da iznosi 3.200,00 eur. Na predmetni je prijedlog tužitelj odgovorio navodeći da je predloženi otplatni plan spreman prihvatiti, uz otpis dijela zateznih kamata, no pod daljnjim uvjetom da se sporazum o obročnoj otplati javnobilježnički solemnizira. Nadalje, tužitelj je ovakav sporazum bio voljan prihvatiti, no bez umanjenja po osnovi troškova sanacije u iznosu od 3.200,00 eur. U tom smislu, tužitelj se očitovao na tuženikov prijedlog navodeći da je prilikom zasnivanja odnosa upozorio na mogućnost plavljenja podruma, ukazujući da se o tom dijelu stoga nikakve stvari ne bi trebale skladištiti, te upućujući tuženika na ugovaranje odgovarajućeg osiguranja. Nakon što ga je tuženik obavijestio o poplavi tužitelj da je, u skladu sa zahtjevom tuženika, njegovoj djelatnici dostavio ponudu za sanaciju oštećenja, s obzirom da je ista navela da je takva ponuda tuženiku potrebna radi prijave štete osiguravajućem društvu. Osim toga, da je, a kako bi se sanacija mogla izvršiti i prostor prethodno osušiti, tužitelj osigurao i dva osušivača prostora. Tuženikova djelatnica tada da je obavijestila i da je radi čišćenja pribavila ponudu servisa za čišćenje. Međutim, tuženik potom da tužitelju nikakvu štetu niti učinjene izdatke radi otklanjanja štete nije prijavio. Nakon pregleda prostora u srpnju 2024. tužitelj da je utvrdio da sanacija oštećenja koja su uslijed poplave nastala na zidovima nije izvedena, već da je prostor samo očišćen.
14./ Dakle, s obzirom da je tužitelj tuženikov prijedlog obročne otplate i otpisa dijela kamata uvjetovao, s jedne strane, solemnizacijom ugovora o obročnoj otplati, a s druge strane, odustankom tuženika od umanjenje po osnovi odštete, jer je osnovanost ovog zahtjeva tužitelj osporio, to je utvrđeno da između stranaka, unatoč pregovora, jer tuženik tužiteljevim uvjetima nije bio spreman udovoljiti, dogovor o obročnoj otplati nije postignut kako to tuženik tvrdi. Stoga su neosnovani prigovori kojima tuženik s tim u vezi obvezu plaćanja preostalog dijela duga utuženog u ovoj parnici osporava. Utvrđeno je stoga da postoji tužiteljeva tražbina prema tuženiku, po osnovi ugovorenih zakupnina i režijskih troškova, u iznosu od 5.644,80 eur, i to temeljem računa broj 85/1/1, u iznosu od 906,12 eur (na koji iznos, s obzirom na izvršeno djelomično plaćanja i uračunavanje zatezne kamate teku od 1. studenog 2024.), računa broj 122/1/1, u iznosu od 2.407,28 eur, s dospijećem 10. lipnja 2024. te računa broj 163/1/1, u iznosu od 2.331,40 eur, s dospijećem 10. srpnja 2024. S obzirom na kašnjenje u ispunjenju ovih novčanih obveza, tužitelju pripadaju i zatezne kamate, počevši od dana nakon dospijeća (koje je određeno u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. predmetnog Ugovora o podzakupu, obračunate po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).
15./ Međutim, nije osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja. Naime, prema tuženikovim navodima istaknutima u ovoj parnici, tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja odnosi se na trošak koji je tuženik imao uslijed sanacije oštećenja uzorkovanih poplavom u zakupljenom prostoru. Iako u svom prijedlogu tužitelju vezanom uz obročnu otplatu duga (iz poruke elektroničke pošte od 17. srpnja 2024.) tuženik navodi da bi u predmetnoj poplavi bila uništena i njegova imovina u koja se nalazila u podrumu, s obzirom da prigovorom radi prebijanja ističe tražbinu po osnovi naknade štete radi sanacije i učinjenih troškova izvanrednog održavanja, to proizlazi da se tražbina istaknuta radi prebijanja svakako ne odnosi na naknadu štete koja bi tuženik nastala uslijed uništenja njegove imovine (stvari u podrumu). Osim toga tuženik niti u predmetnom dopisu tužitelju, a niti tijekom ove parnice nije iznio tvrdnje o kojoj bi se to uništenoj njegovoj imovini radilo. U odnosu na naknadu štete, a koja bi tuženiku, uslijed poplave nastala s obzirom na troškove učinjene sanacije u prostoru nastalih oštećenja, tuženik niti u predmetnom dopisu tužitelju (iz srpnja 2024.) niti tijekom ove parnice nije naveo o kojim bi se konkretnom troškovima sanacije radilo, dakle koje je radove radi sanacije posljedica poplave u predmetnom prostoru poduzeo i koji bi mu troškovi s tim u vez nastali. U predmetnom dopisu tuženik navodi tek da je prostor sam očistio, nakon poplave da se sam snalazio, a od tužitelja da mu je bilo obećano dobiti ponude majstora potrebne tuženiku radi prijave štete osiguravajućem društvu. Ovi su navodi nelogični jer, po prirodi stvari, tuženikova prijava nastale štete njegovom osiguratelju uslijed nastupa osiguranog rizika poplave podzakupljenog prostora svakako ne može ovisiti o tužiteljevoj pribavi ponuda majstora. Osim toga, tužitelj je priloženom ponudom, koju je u spis priložio sam tuženik, potkrijepio tvrdnju da je u ovom dijelu udovoljio zahtjevu tuženika, te mu ponudu majstora za sanaciju (uklanjanje vlažne žbuke) dostavio (list 44 spisa) još u listopadu 2023. Konačno, s obzirom da i sam tuženik u predmetnom dopisu tužitelju iz srpnja 2024. navodi tek da je prostor sam očistio i da se nakon poplave sam snalazio, a ne navodi pri tome, niti u ovom dopisu niti tijekom postupka, koje je to radove sanacije izveo i koji su mu konkretni troškovi s tim u vez nastali, već tek paušalno navodi da šteta koju je sam sanirao iznosi 3.200,00 eur, logični su i životno uvjerljivi, pa stoga i ocjenjeni kao istiniti, navodi tužitelja iz njegovog dopisa tuženiku i tijekom postupka, odnosno iz iskaza RD i ŠD, da je po preuzimanju predmetnog prostora u srpnju 2024. tužitelj utvrdio da je tuženik prostor od posljedica poplave iz listopada 2023. tek u grubo očistio, a da nikakve radove radi sanacije oštećenja nastalih u zakupljenom prostoru nije poduzimao jer da zidovi nisu niti prebojani niti da su posljedice vlaženja žbuke uklonjene. Konačno, takvo je postupanje tuženika, koji dakle nije sam i o svom trošku sanirao zakupljeni prostor nakon poplave u listopadu 2023. u skladu i s obvezama koje je tuženik predmetnim Ugovorom o podzakupu preuzeo. Naime, tuženik se obvezao snositi troškove održavanja nastale redovitim korištenje, te izvršiti sve popravke oštećenja nastale uslijed redovitog korištenja. Osim toga, obvezao se otkloniti sve štete i/ili kvarove nastale njegovim nepažljivim ili nesavjesnim korištenjem zakupljenog prostora (čl. 6. st. 1. i 2. predmetnog Ugovora). Nelogično je stoga da bi unatoč ovako ugovorenim obvezama, tuženik sam izvršio sanaciju oštećenja nastalih nakon poplave u predmetnom prostoru, koji izdatak svakako ne predstavlja niti trošak nastalo redovitim korištenjem niti trošak nastao nepažljivim ili nesavjesnim korištenjem od strane tuženika, da, sve i da ih takve izdatke učinio, o učinjenim izdacima ne bi tužitelja obavijestio odmah kada su učinjeni, nego tek više mjeseci kasnije, prilikom prestanka poslovnog odnosa (u srpnju 2024.), odnosno da učinjene izdatke ne bi, pa makar i prilikom takvog obavještavanja (u srpnju 2024.) odredio navodeći koje je radove sanacije izvršio i koji su mu troškovi s tim u vezi nastali.
16./ Stoga su navodi tuženika o postojanju njegove tražbine istaknute radi prebijanja, a po osnovi naknade štete u visini troškova učinjene sanacije oštećenja nastalih u predmetnom poslovnom prostoru uslijed poplave u listopadu 2023. u visini od 3.200,00 eur, po ocjeni ovog suda paušalni i očito neosnovani.
17./ Imajući prije svega u vidu da tuženik nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio tražbinu istaknutu radi prebijanja, a što je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, bio dužan učiniti, jer tijekom ove parnice nije iznio činjenične tvrdnje u čemu se sastoji šteta koju tvrdi da je uslijed poplave u listopadu 2023. pretrpio i koje bi to radove sanacije nastalih oštećenja izveo te koji bi mu izdaci s tim u vezi nastali , već tek paušalno tvrdi da šteta koju je sam sanirao iznosi 3.200,00 eur, a potom i da osobe koje je tuženik predložio saslušati na okolnost osnovanosti i visine tražbine istaknute radi prebijanja (tuženikov zastupnik po zakonu i njegova dva zaposlenika) na poziv suda nisu pristupili, a nedolazak su tek paušalno ispričali, putem punomoćnice, službenim putom, a bez dostave bilo kakvih dokaza kojima bi opravdanost nedolaska potkrijepili, sud je odustao od izvođenje dokaza saslušanjem ovih osoba na okolnosti osnovanosti i visine tražbine istaknute radi prebijanja. Saslušanje ovih osoba na okolnost postignutog sporazuma o obročnoj otplati predmetnog duga nije niti bilo potrebno, jer je već iz prepiske stranka koju je tuženik u prilog ovih navoda dostavio nedvojbeno da takav dogovor stranke nisu postigle.
18./ Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja, platni je nalog održan na snazi u dijelu u kojem je tužiteljeva tražbina utvrđena osnovanom te je odlučeno kao pod točkama I/ i II/ izreke presude.
19./ S obzirom da je tužitelj tužbu djelomično povukao jer je tuženik udovoljio njegovom zahtjevu, a s konačno istaknutim zahtjevom je u cijelosti uspio u sporu, odluka o tužiteljevom pravu na naknadu troškova postupka osniva se na odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 154. st. 1., u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).
20./ U odnosu na troškove ovršnog postupka, kako su oni određeni rješenjem o ovrsi, tužitelju je, u skladu s odredbama Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) , priznat trošak javnobilježničke nagrade, uvećan za pripadajući porez, u ukupnom iznosu od 158,81 eur te odvjetnički trošak za sastav prijedloga za ovrhu sukladno T.br. 11/1 Tarife, uvećan za pripadajući porez, u iznosu od 625,00 eur, što ukupno iznosi 783,81 eur. Odluka o zateznim kamatama na troškove ovršnog postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se obračunavaju od donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, odnosno u ovom rješenju sadržanog platnog naloga, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 783,81 eur s pripadajućim zateznim kamatama i odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.
21./ U odnosu na daljnje troškove parničnog postupka, sud je tužitelju priznao trošak za sastav obrazloženog podneska od 16. listopada 2024. (kojim se očitovao na navode tuženika iz prigovora (T.br 8/1 Tarife) u iznosu od 500,00 eur) te trošak zastupanja na ročištima 12. rujna 2025. i 23. siječnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife u iznosu od po 200,00 eur), dakle ukupno 900,00 eur, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 46 Tarife), ukupno iznosi 1.125,00 eur. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka također se osniva na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.
22./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. ožujka 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.