Poslovni broj: Us I-3025/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja LEDENI VRH d.o.o., Split, Obala kneza Domagoja 7, OIB:92824299902, zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Zoviću, odvjetniku u Splitu, Gundulićeva 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko- Frankopanska 60,zastupanog po opunomoćenicima SĆ i ZĆ, zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. godine, u prisutnosti stranaka, 09. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-01/24-07/32, URBROJ: 513-02-8008/21-25-1 od 07. studenog 2025. godine, u dijelu preko iznosa od 821,81 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I- 471-01/24-07/32, URBROJ: 513-02-8008/21-25-1 od 07. studenog 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje tuženik donio nakon što je tužitelj izjavio prigovor na zapisnik od 25. ožujka 2023. godine; da se u osporenom rješenju navodi da tužitelj u prigovoru nije naveo nikakve nove činjenice koje bi mogle utjecati na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pa prigovor nije prihvatilo; da je rješenje nezakonito i činjenično netočno; da je tuženik netočno obračunao stalni dio naknade (točka I.1.1 osporenog rješenja) jer postotak ugostiteljskog prometa koji je tuženik sam utvrdio na način da je utvrdio da je tužitelj 70% prometa realizirao u unutarnjem dijelu ugostiteljskog objekta, a 30 % na štekatu, za koji je utvrđeno da je dio pomorskog dobra; da je tuženik točno utvrdio postotke ugostiteljskog prometa kojeg je ostvario tužitelj ali da utvrđene postotke kod obračuna naknade nije primijenio; da je naknada koja se utvrdila tužitelju temeljem navedenih postotaka ostvarenog ugostiteljskog prometa mogla biti 821,88 eura; da u odnosu na obračun promjenjivog dijela naknade u iznosu od 507,33 eura do kojeg je tuženik došao primjenom stope od 3% u odnosu na iznos od 127.415,00 kn je tužitelj osporavao prigovorom istaknuvši da je temeljem podataka poslovnih knjiga proizlazi da je na štekatu ostvario gubitak u iznosu od 8.763,37 kn jer mu je u predmetnom razdoblju evidentiran prihod od 127.415,37 kn a rashod od 136.178,74 kn, tako da uopće nema osnovice iz koje bi došlo do razreza promjenjivog dijela naknade. Tužitelj je u odnosu na točke III., IV. i V. tužbe predložio izvesti financijsko knjigovodstveno vještačenje. Prigovorio je načinu obračuna kamate navodeći da da je kamata počela teći za razdoblje obračuna a ne od sastava zapisnika. Tužbenim zahtjevom je zatražio poništenje osporenog rješenja tuženika od 07. studenog 2025. godine.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da navodi tužitelja nisu osnovani. Poziva se na članak 89. stavak 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17. i 107/20, dalje: ZoK-a), članak 28. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/23 do 83/23, dalje: ZoPDML-a te članak 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17, dalje: Uredba). Vezano za tužbeni navod kojim ukazuje na pogrešan način obračuna stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju, tuženik ističe da se stalni dio naknade obračunava isključivo prema zauzetoj površini pomorskog dobra u metrima kvadratnim. Budući da je provedenim nadzorom utvrđeno da štekat na kojem je tužitelj obavljao ugostiteljsku djelatnost uklonjen dana 13. studenog 2021. godine, da godišnji iznos stalnog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju je utvrđen proporcionalno broju dana obavljanja djelatnosti: Vezano za navod o obračunu promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za koncesiju, tuženik ističe da je isti izvršen primjenom kriterija za utvrđivanje početnog iznosa promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru za turističko-ugostiteljske djelatnosti (restorane i caffe barove, konobe i sl.), a koji su propisani Uredbom te iznose 3% od prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru; da tužbeni navod da ne postoji osnovica iz koje bi došlo do razreza promjenjivog dijela naknade jer je u nadziranom razdoblju obveznik ostvario gubitak, nisu osnovani, budući da osnovicu za obračun promjenjivog dijela naknade čini isključivo prihod ostvaren u istom razdoblju. Tuženik se pozvao na članak 89. stavak 4. ZoK-a kojim je propisano da se na iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju obračunavaju i plaćaju zatezne kamate, tekuće od dana dospijeća koji odgovara isteku roka od osam dana od dana nastanka obveze iz stavka 1. ovoga članka, do isplate. Budući da Uredbom nisu propisana obračunska razdoblja i rokovi dospijeće naknade za koncesiju, da se kao obračunsko razdoblje za utvrđenu obvezu (stalni dio) uzima razdoblje siječanj-prosinac, a kao dan dospijeća se uzima 31. prosinca tekuće godine za stalni dio dok se za promjenjivi dio uzima 01. svibnja iduće godine; da tuženik odbacuje kao neosnovane sve tužbene navode te ističe da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa tuženikovom nadležnošću, a da je činjenično stanje u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno te da nisu povrijeđene ni postupovne ni materijalno-pravne odredbe relevantnih propisa na štetu tužitelja. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3.Osporenim rješenjem tuženika u točki I.1. (1.1 do 1.4) izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza naknade s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, stalni i promjenjivi dio, te kamate, za razdoblje od dana sastavljanja zapisnika u iznosima kako je utvrđeno u rješenju. Ostalim točkama izreke rješenja naložena je uplata utvrđene naknade i kamata na navedene račune, te je naložen obračun daljnje kamate, uz upozorenje da u slučaju neizvršene uplate po rješenju, da će se naplata izvršiti ovrhom, te je određeno da nakon izvršene uplate tužitelj provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.

4.Sud je u predmetu održao glavnu raspravu na koju je pozvao stranke te im omogućio da iznesu svoje stavove i da se očituju o stavovima protivne stranke. Na ročištu od 13.veljače 2026. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da je po zaprimanju rješenja tuženika tužitelj platio iznos naknade od 821,81 euro, a da je naknadno uplatio i ostatak iznosa naknade kako je utvrđeno rješenjem, tako da je tužitelj dug u cijelosti platio. Opunomoćenica tuženika je iskazala da ostaje kod odgovora na tužbu, te obrazloženja osporenog rješenja. Navela je da je prihod ostvaren u štekatu (bašti), koja je nesporno na pomorskom dobru utvrđen temeljem izjave ovlaštene osobe tužitelja koja je navela da se radi o iznosu od 127.415,37 kn, na koji iznos je primijenjen postotak od 3 % sukladno Uredbi.

Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u upravnom sporu provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje jer je ocijenjeno da je provođenje vještačenja s obzirom na stanje spisa nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka.

5.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 07. studenog 2025.godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ( stalni i promjenjivi dio) u iznosima navedenim u rješenju.

8.Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, podugovora i ugovora s takvim svojstvom koje je sklopljen s koncesionarom, a koji su formalno/sadržajno vezani za ugovor o koncesiji te obavljanja djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije, ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 31.ožujla 2021. godine kod tužitelja, o čemu je sastavljen zapisnik od dana 25. svibnja 2025. godine, na koji je tužitelj podnio prigovor. Po navodima iz prigovora na zapisnik o obavljenom nadzoru obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju od dana 25. svibnja 2023. godine, tuženik se je očitovao osporenim rješenjem od 07. studenog 2025. godine na način naveden u rješenju, u bitnome na način da navode iz prigovora nije prihvatio.

9.Prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj dana 27. siječnja 2017. godine sklopio Ugovor o zakupu javne površine sa Gradom Splitom kao zakupodavcem. Istim ugovorom zakupodavac daje zakupniku u zakup javne površine, anagrafske oznake Obala kneza Domagoja 7 Split, ukupne površine 60 m2 u zoni 2 za postavljanje štekata caffe bara "Olea" radi obavljanja gospodarske djelatnosti, te je dozvoljeno korištenje javne površine tlocrtnih dimenzija 20,0 m X 3,0 m. Kao rok važenja predmetnog ugovora određeno je razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. godine. Izvršenim uvidom u dostupne aplikacije Geoportal utvrđeno je da se štekat u kojem tužitelj obavlja djelatnost nalazi na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Temeljem pribavljenog Izvoda iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar od 22. studenog 2022. godine je utvrđeno da lokacija predmetnog štekata se nalazi na k.o. 13828/1 k. o. [katastarska općina]. Predmetna katastarska čestica je u zemljišnoj knjizi upisana pod brojem 9847/1, zk. uložak [broj ZK uloška] površine 10m2. Temeljem pribavljenog izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica], upisana kao Pomorsko dobro (1/1).

10.Obavljenim očevidom, uvidom u službene izvatke Državne geodetske uprave i Općinskog suda u Splitu vezano za vlasnički status čestice zemlje na kojoj se u predmetnom razdoblju nalazio štekat tužitelja, te pregledom dostavljene poslovne dokumentacije tužitelja utvrđeno je da je tužitelj u predmetnoj 2021. godini obavljao gospodarsku djelatnost na površini od 60 m2, koja se nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao pomorsko dobro.

11.Člankom 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

12.Člankom 28. ZoPDML-a propisano je da se za koncesiju na pomorskom dobru plaća godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji. Naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela, a visina se određuje polazeći od gospodarske opravdanosti, odnosno profitabilnosti gospodarskog korištenja pomorskog dobra koja se dokazuje studijom gospodarske opravdanosti, procjenom stupnju ugroženosti prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi te zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.

13.Člankom 16. Uredbe određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru za turističko-ugostiteljske djelatnosti pa je tako u Prilogu 1 navedene Uredbe određeno da za restorane i caffe barove, konobe i sl. (ukupne površine od 12 do 100 m2) početni iznos stalnog dijela naknade za koncesiju iznosi 53,09 eura (400,00 kn), po m2, dok se promjenjivi dio naknade utvrđuje 3 % od prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti i pružanjem usluga.

14.Kako je nadzorom utvrđeno da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru bez koncesije te je zauzeo površinu od 60 m2, sukladno navedenim zakonskim odredbama obračunat je stalni dio naknade s obilježjem naknade za koncesiju za predmetno razdoblje u iznosu od 2.739,40 eura. Budući da Uredbom nisu propisana obračunska razdoblja i rokovi dospijeće naknade za koncesiju, da se kao obračunsko razdoblje za utvrđenu obvezu (stalni dio) uzima razdoblje siječanj- prosinac, a kao dan dospijeća se uzima 31. prosinca tekuće godine za stalni dio dok se za promjenjivi dio uzima 01. svibnja iduće godine.

15.Uvidom u dostavljenu poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno je da je isti u predmetnoj 2021. godini ostvario ukupan prihod od obavljanja djelatnosti u ugostiteljskom objektu Caffe bar "Olea" u iznosu od 164.496,92 eura (1.239.402,01 kn).

Odgovorna osoba tužitelja je u tijeku nadzora dala izjavu da posluje u poslovnom prostoru od 30 m2 i na vanjskom štekatu od 60 m2, da caffe bar posjeduje jednu fiskalnu kasu koja se vodi za cijeli objekt, te da zbog vremenskih uvjeta, kiša, vjetar, hladnoća, izrazita vrućina i sl. 70 % prometa ostvari u zatvorenom klimatiziranom prostoru caffe bara a 30 % prometa da ostvari na za predmetnu 2021. godinu utvrđen promjenjivi dio naknade od 507,33 eura (3.822,45 kn). Kod navedenog je istaći da je prihod ostvaren u štekatu (bašti), koja je nesporno na pomorskom dobru utvrđen temeljem izjave ovlaštene osobe tužitelja, koja je navela da se radi o iznosu od 127.415,37 kn, na koji iznos je primijenjen postotak od 3 % sukladno Uredbi.

16.Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, vezano za primjenu odredbi Zakona o koncesijama (čl. 12. i 89.) ovaj sud već donio više presuda u kojima je iznesen istovjetan stav vezano za obvezu plaćanja koncesijske naknade i da su u postupku po žalbi tužitelja te presude potvrđene presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

17.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 09. ožujka 2026.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Zoranu Zoviću, Split, Gundulićeva 20, ,

- tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60,

- u spis.