REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-295/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Petra i Tome Erdödyja 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 09. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od iznos od 687,46 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, i to;

- na iznos od 42,96 EUR-a od 16.11.2017. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 16.11.2017. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.11.2017. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.12.2017. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.01.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.02.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.03.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.04.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.05.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.06.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.07.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.08.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.09.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.10.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.11.2018. pa do isplate

- na iznos od 42,96 EUR-a od 05.12.2018. pa do isplate

i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za razdoblje od 16. studenoga 2017. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 13,27 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 17,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.726,54 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.214,04 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 2.459,33 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. ožujka 2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-9083/2019 kojeg je dana 26. kolovoza 2019. godine donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja vršitelj dužnosti javnog bilježnika Kristian Hukelj iz Zagreba, Mrazovićeva ulica 6 dana 26. kolovoza 2019. godine donio je rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-9083/2019 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelja iznos od 2.460,00 kn/ 350,39 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose glavnice, a kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu tužitelja pa do isplate, te mu nadoknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 156,63 kn/ 20,79 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 26. kolovoza 2019. pa do isplate, te predvidive troškove ovršnog postupka 75,26 kn/ 9,99 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnost rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja.

2. Budući da je tuženik izjavio pravodoban prigovor kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, to je Općinski sud u Sesvetama rješenjem poslovni broj: Povrv-1947/2019 od 15. listopada 2019. godine navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr-600/2020 od 19. listopada 2020. godine. Općinski sud u Sesvetama se rješenjem poslovni broj: Povrv-1947/2021 od 20. listopada 2021. godine oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

3. Tuženik u prigovoru u bitnome navodi da spori osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, te ističe da nema potpisani ugovor o zakupu poslovnog prostora i da je obrtnik.

4. Tužitelj se podneskom od dana 07. prosinca 2020. očitovao na prigovore tuženika u bitnome navevši kako se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za korištenja poslovnog prostora na adresi u [adresa] koji se sastoji od jedne prostorije, WC-a i drvarnice u ukupnoj površini od 33,00 m2, a koji poslovni prostor je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora, Klasa 372-01/98-12/52, Ur.broj:

251-17-04-1/99-3 od 26. studenog 1999., dan u zakup tuženiku na neodređeno vrijeme radi obavljanja postolarske djelatnosti, te da je tužitelj predmnijevani vlasnik - obveznik naknade predmetnog prostora sve do pravomoćnog okončanja postupka povrata, te da je prostor predmet povrata, navedeno i u čl. 1. st. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između stranaka, kao i da je tuženik pokrenuo upravni spor protiv djelomičnog rješenja o povratu od 23. listopada 2012., iz kojeg je razvidno da je obveznikom povrata prostora bivšim vlasnicima upravo tužitelj. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik nije postupao sukladno ugovoru o zakupu pa je utvrđeno postojanje dugovanja prema tužitelju s osnova zakupnine, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, te je stoga prvotno tuženiku poslana opomena kojom ga se poziva da u roku od 15 dana od dana primitka pismena dostavi dokaz o podmirenju dugovanja jer će se u protivnom otkazati predmetni ugovor, koju opomenu je tuženik kao zakupnik zaprimio, ali se na istu nije očitovao, niti je dug podmirio, dok je očevidom izvršenim 11. srpnja 2017. od strane službene osobe djelatnika Grada Zagreba utvrđeno da se u predmetnom prostoru ne obavlja djelatnost, i to unatrag više od godinu dana, stoga je Zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 372-01/17-01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. godine tuženiku otkazan navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora, a iz razloga što tuženik kao zakupnik nije podmirio dugovanja s osnove zakupnine, komunalne naknade i naknade za uređenje voda, te iz razloga što je utvrđeno da zakupnik ne obavlja djelatnost u predmetnom prostoru, dopis od 25. srpnja 2017. kojim se tuženik obavještava o otkazu ugovora, te se poziva predati predmetni prostor u posjed tužitelju, tuženik je zaprimio 01. kolovoza 2017. godine, ali nakon isteka otkaznog roka nije i predao predmetni prostor u posjed tužitelju kao zakupodavcu, već je isti nastavio bespravno koristiti, te da se radi navedenog protiv tuženika vodi se postupak radi iseljenja i predaje u posjed pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni br. P-2531/17, a budući da bespravno korištenje ne može biti i besplatno korištenje, to tužitelj potražuje od tuženika naknadu za korištenje predmetnog prostora u visini zakupnine koju bi po redovnom tijeku stvari tuženik plaćao.

5. Podneskom od 18. listopada 2021. tuženik se dodatno očitovao, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, u bitnome navodeći da tužitelj nije vlasnik poslovnog prostora pa nije ovlašten podnijeti tužbu radi stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, te da je predmetni poslovni prostor djelomičnim rješenjem Grada Zagreba Klasa: UP/I-942-01/97-11/286, Urbroj: 251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. vraćen podnositeljima zahtjeva za povrat prava vlasništva, tako da niti s tog osnova tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe radi stjecanja bez osnove, a koje pravo pripada isključivo vlasnicima poslovnog prostora sukladno odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZVDSP), kao i da tužitelj nije niti predmijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora, obzirom da su vlasnici poslovnog prostora treće osobe, a ne tužitelj, te da tužitelj nije dokazao sve zakonske pretpostavke iz čl. 166. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to pravni temelj i istinit način stjecanja nekretnine iz kojih bi se utvrdio da je predmijevani vlasnik poslovnog prostora, dok je isti u predmetu koji se vodi kod Trgovačkog suda Zagrebu poslovni br. P-2531/17 presudom od 11. ožujka 2021. u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom radi iseljenja tuženika iz predmetnog poslovnog prostora, upravo zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, iz razloga što tužitelj nije vlasnik, a niti predmijevani vlasnik poslovnog prostora, obzirom na navedeno pravomoćno Djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno - pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Ilica 5 Klasa: UP/I-942-01/97-11/286, Ur.broj:

251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. Nadalje, tuženik navodi da u situaciji kada je u upravnom postupku na temelju Zakona o naknadi odlučeno da se predmetni poslovni prostor vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku, tužitelj se više ne može smatrati predmnijevanim vlasnikom tih nekretnina u smislu odredbe čl. 166. ZVDSP-a, obzirom da je ovlaštenik naknade, s danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva postao vlasnik navedenih nekretnina sukladno odredbi čl. 126. st. 1. i 2. ZVDSP-a, te da aktivna legitimacija tužitelja ne proizlazi niti iz odredbe čl. 13. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96., 39/9.9, 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.; - dalje: Zakon o naknadi) budući da ta odredba regulira pitanje pasivne legitimacije tužitelja u upravnom postupku, a ne i pitanje njegove aktivne legitimacije u postupku koji se vodi povodom vlasničke tužbe predmnijevanog vlasnika u kojoj zahtjeva naknadu s naslova stjecanja bez osnove, kao i da je tužiteljevo ovlaštenje upravljanja predmetnim nekretninama postojalo samo do pravomoćnog dovršetka postupka za povrat oduzete imovine, kada su danom pravomoćnosti, a temeljem djelomičnog rješenja Grada Zagreba od 23. listopada 2012. treće osobe postale vlasnici predmetnog poslovnog prostora, čime je tužitelj izgubio aktivnu legitimaciju u ovom postupku, obzirom da je djelomično rješenje Grada Zagreba Klasa: UP/I-942-01/97-11/286, Urbroj: 251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. postalo pravomoćno, budući da je upravni spor kod Upravnog suda u Zagrebu poslovni br. UsI-2188/2015 okončan prije podnošenja prijedloga za ovrhu u ovoj pravnoj stvari, a da aktivna legitimacija tužitelja mora postojati prilikom podnošenja prijedlog za ovrhu tako i tijekom cijelog postupka, a izostanak iste ima učinak odbijanja tužbenog zahtjeva. Ujedno, tuženik osim osnove osporava i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih tijekom ovog postupka, dok je tuženik ustrajao kod iznesenih prigovora.

7. Podneskom od dana 15. listopada 2025. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije, izvršio objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva na način da tužbeni zahtjev sada glasi na isplatu iznosa od 687,46 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedine iznose glavnice kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude, a kojoj objektivnoj preinaci se tuženik protivio, no koju objektivnu preinaku je ovaj sud dopustio, budući da smatra da bi to bilo svrsishodno radi rješenja odnosa između stranaka, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.), a u vezi odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.), te odredbi čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.) i čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), obzirom da se navedene izmjene Zakona o parničnom postupku primjenjuju i na postupke u tijeku, koji su kao i konkretni postupak, započeti i imaju se dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP).

8. Obzirom da je sud dopustio objektivnu preinaku tužbe, a imajući u vidu da je tužitelj u skladu sa čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.) i čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), preinačio tužbu tako da je na temelju iste činjenične i pravne osnove povećao tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom, to je stoga sud u skladu s opisanom promjenom, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a riješio kao u točki I. izreke rješenja i ukinuo platni nalog, te odlučio kao u toč. I. izreke presude.

9. Prvenstveno, glede prigovora tuženika zastare potraživanja tužitelja povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva od dana 15. listopada 2025. godine, ovaj sud ističe da je predmetni prigovor tuženika neosnovan, budući da kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), kao i u konkretnom slučaju, s obzirom na to da je predmet ovog postupka potraživanje tužitelja kao predmnijevanog vlasnika za isplatu mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi u [adresa], bez pravnog osnova, u razdoblju od mjeseca rujna 2017. do prosinca 2018. godine, te da je tužitelj iz iste činjenične osnove povećao tužbeni zahtjev, a nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku, na okolnost visine potraživanja tužitelja, koja preinaka je moguća i dopuštena u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.), a u vezi odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19.), te odredbi čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.) i čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22.), to se stoga zastara u ovoj pravnoj stvari prekida već podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku (26. kolovoza 2019.), sada tužbe u ovom postupku, a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. (Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024.).

10. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3. spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. studenoga 1999. (list 19. - 21. spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 23. ožujka 2018. (list 22. spisa), presliku djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Klasa: UP/I- 942-01/97-11/286, Ur.broj: 251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. (list 23. – 27. spisa), presliku opomene pred otkaz tužitelja od 02. svibnja 2017. s preslikom povratnice (list 28. – 29. spisa), presliku zaključka gradonačelnika Grada Zagreba,

Klasa: 372-01/17-01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. (list 30. spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 25. srpnja 2017. s preslikom povratnice (list 31. – 32. spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb (list 44. - 47. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 48. – 68., 76. - 77., 177. - 194., 198. – 201., spisa), presliku presude Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-2531/17 od 11. ožujka 2021. (list 69. – 75. spisa), presliku presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2188/2015 od 22. ožujka 2018. (list 78. – 86. spisa), presliku presude i rješenja Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Usž-3945/2018 od 20. ožujka 2019. (list 87. – 91. spisa), presliku Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 6 od 02. svibnja 2016. (list 99. - 107. spisa), presliku djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Klasa: UP/I-942-01/97-11/286, Ur.broj: 251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. s potvrdom pravomoćnosti (list 153. – 158. spisa), presliku presude Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-2531/17 od 11. ožujka 2021. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 162. – 170. spisa), presliku presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-2587/2021 od 19. prosinca 2022. (list 171. – 176. spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 24. kolovoza 2017. s preslikom povratnice (list 207. - 209. spisa), presliku povratnice (list 210. spisa), presliku dopisa tuženika od 18. kolovoza 2017. (list 212. – 213. spisa), te je izvršio uvid u presliku priklopljenog spis ovog suda posl. broj: P-2531/2017, kao i priklopljeni spis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šesti područni odsjek (Susedgrad) Klasa: UP/I-942- 01/97-11/286, te je sud te je sud proveo dokaz financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 241. - 244. i list 272. spisa).

11. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i tuženika za provođenjem očevidom i saslušanjem tuženika, kao nesvrsishodne i protivne načelu ekonomičnosti postupka, budući da je među strankama nesporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od mjeseca rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine, pa okolnost da li se tuženik sada, nakon utuženog razdoblja, nalazi u predmetnom poslovnom prostoru ili ne, ne bila od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te da se radi o sporu male vrijednosti, a posebice imajući u vidu da se ne dokazuju nesporne činjenice. Ujedno, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja, a na okolnost visine potraživanja tužitelja, odnosno visine prihoda koji bi tužitelj ostvario da je predmetni poslovni prostor mogao dati u zakup u utuženom periodu, obzirom da je na navedenu okolnost, ovaj sud proveo dokaz financijskim vještačenjem, kojim se po mišljenju ovog suda jedino objektivno i stručno može utvrditi navedena odlučna činjenica, te koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije je ovaj sud u cijelosti prihvatio, obzirom da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno, argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a kako će nastavno još biti obrazloženo, te da stoga nije bilo sumnje u pravilnost danog mišljenja, pa bi provođenje dokaza građevinskim vještačenjem bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

12. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a kako je to isti postavljen 15. listopada 2025., nakon objektivne preinake tužbe, osim u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka.

13. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 687,46 EUR-a, koji iznos tužitelj kao predmnijevani vlasnik potražuje od tuženika na ime mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi u [adresa] koji se sastoji od jedne prostorije, WC-a i drvarnice u ukupnoj površini od 33,00 m2, bez pravnog osnova, u razdoblju od mjeseca rujna 2017. do prosinca 2018. godine.

14. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija, a imajući u vidu navode tuženika da je isti obrtnik, dok je u prijedlogu za ovrhu, sada tužbu naznačen kao fizička osoba, kao i da tužitelj nije niti vlasnik, a niti predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora, sporni su osnov i visina potraživanja tužitelja, te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja koja je predmet ovog postupka, dok između stranaka nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od mjeseca rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine, već je sporno da li je isti bio pošteni ili nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora.

15. Prvenstveno, glede istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao i prigovora pogrešne pasivne legitimacije, ovaj sud ističe da su predmetni prigovori neosnovani.

16. Naime, uvidom presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. studenoga 1999. (list 19. - 21. spisa); (dalje: Ugovor), ovaj sud je utvrdio je da je tužitelj kao zakupodavac sa AU kao zakupnikom, dakle kao fizičkom osobom, a kako je isti i označen kao tuženik u ovom postupku, sklopio predmetni Ugovor, kojim se u zakup daje poslovni prostor u [adresa], a koji se poslovni prostor sastoji od jedne prostorije, WC-a i drvarnice u ukupnoj površini od 33 m2, te koji prostor je predmet naknade Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02; dalje: ZN), kao i da je čl. IV. Ugovora ugovoreno da će zakupnik predmetni poslovni prostor koristiti za obavljanje postolarske djelatnosti, dok je čl. VI. određena mjesečna zakupnina u iznosu od 66,00 kn mjesečno, a koju je sukladno čl. VII., dužan plaćati zakupnik, kao i i komunalije, naknade za vodu, struju, čistoću itd.. Ujedno, uvidom u Ugovor, sud je utvrdio da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme, dok je čl. XII. Ugovora ugovoreno da predmetni Ugovor o zakupu prestaje i prije, iz razloga propisanih Zakonom o zakupu poslovnog prostora, te Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, i Odlukom o zakupu poslovnog prostora, s otkaznim rokom od 30 dana.

17. Uvidom u presliku opomene pred otkaz tužitelja od 02. svibnja 2017. s preslikom povratnice (list 28. – 29. spisa), presliku zaključka gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 372-01/17-01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. (list 30. spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu grada od 25. srpnja 2017. s preslikom povratnice (list 31 – 32. spisa), presliku dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 24. kolovoza 2017. s preslikom povratnice (list 207. - 209. spisa), presliku povratnice (list 210. spisa), presliku dopisa tuženika od 18. kolovoza 2017. (list 212. – 213. spisa), ovaj sud je utvrdio da je tužitelj opomenom pred otkaz od 02. svibnja 2017., koju je tuženik zaprimio 09. svibnja 2017. upozorio tuženika na dugovanje s osnove neplaćene zakupninu u sveukupnom iznosu od 4.455,00 kn, te dugovanje za plaćanje komunalne naknade, itd., te ga pozvao na plaćanje u dodatnom roku od 15 dana od primitka opomene i upozorio na mogućnost otkaza Ugovora o zakupu, ukoliko ne postupi po opomeni, kao i da je zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 372-01/17-01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. otkazan predmetni Ugovor o zakupu zbog neplaćanja zakupnine, komunalne naknade, s otkaznim rokom od 30 dana od dana primitka Zaključka, te kojim Zaključkom je pozivan tuženik na predaju predmetnog poslovnog prostora u posjed tužitelju, na koji Zaključak se punomoćnik tuženika dopisom od 18. kolovoza 2017. očitovao osporavajući isti, no priznao je primitak otkaza Ugovora o zakupu. Budući da tuženik očigledno nije postupio po zaprimljenoj opomeni pred otkaz od 02. svibnja 2017., te podmirio tužitelju dugovane zakupnine, to je stoga tužitelj osnovano zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 372-01/17- 01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. otkazao predmetni Ugovor o zakupu zbog neplaćanja zakupnine, a koji otkaz Ugovora, obzirom da na povratnici za predmetni zaključak nije vidljiv datum zapremanja istog od strane tuženika (list 32. i 210. spisa) je tuženik zasigurno zaprimio do dana 18. kolovoza 2017., kada je dopisom potvrdio primitak istog i očitovao se, pa je Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostore sklopljen između stranaka, raskinut najkasnije 18. rujna 2017., kada je zasigurno istekao otkazni rok od 30 dana od dana zaprimanja predmetnog Zaključka o otkazu Ugovora o zakupu sklopljenog između stranaka.

18. Uvidom u priklopljeni spis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Šesti područni odsjek (Susedgrad) Klasa: UP/I-942- 01/97-11/286, kao i presliku presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-2188/2015 od 22. ožujka 2018. (list 78. – 86. spisa), presliku presude i rješenja Visokog upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Usž-3945/2018 od 20. ožujka 2019. (list 87. – 91. spisa), ovaj sud je utvrdio da je djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno – pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Ilica 5 Klasa: UP/I-942-01/97-11/286 Ur.broj: 251-14- 02/407-12-55 od 23. listopada 2012., predmetni poslovni prostor vraćen u vlasništvo HU i BU, a koje djelomično rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske Klasa: UP/II-942-01/12-01/1420, Ur.broj:

514-04/01-15-02 od 07 svibnja 2015., obzirom da je odbijena žalba na Djelomično rješenje od 23. listopada 2012. te je potom Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: UsI-2188/15 od 22. ožujka 2018. odbio tužbeni zahtjev ovdje tuženika, AU za poništavanjem rješenja Ministarstva pravosuđa od 07. svibnja 2015., a koja je presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3945/18 od 20. ožujka 2019., čime je djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno – pravne poslove, Trećeg područnog odsjeka, Ilica 5 Klasa: UP/I- 942-01/97-11/286 Ur.broj: 251-14-02/407-12-55 od 23. listopada 2012. postalo pravomoćno dana 20. ožujka 2019. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je upravni postupak povrata oduzete imovine sukladno odredbama ZN-a, HU i BU, i to konkretno predmetnog poslovnog prostora, pravomoćno okončan dana 20. ožujka 2019., kada je predmetni poslovni prostor vraćen u vlasništvo HU i BU.

19. Odredba čl. 1. st. 1. ZN-a propisuje da se istim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu, dok je odredbom čl. 5. ZN-a propisano da se odredbe ovoga Zakona odnose se i na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzele na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", br. 90/92., 94/93. i 117/93.), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona.

20. Odredbom čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", br. 90/92., 94/93., 117/93., 5/97., 17/99., 128/99., 51/00. i 33/01; dalje: ZOLSU), propisano je da gradovi preuzimaju sve nekretnine, pokretnine, financijska sredstva te prava i obveze dotadašnjih općina čiji su slijednici, dok je odredbom čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu ("Narodne novine" broj: 76/93., 69/95., 14/97. i 36/98.) propisano da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čini njegovu imovinu, dakle, sve dok ta imovina ne bude eventualno prenesena na drugog subjekta sukladno odredbama ZN-a.

21. Odredbom čl. 13. st. 1. ZN-a propisano je da je obveznik naknade u naravi fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano.

22. Slijedom navedenog, budući da se sukladno odredbi čl. 13. ZN-a, te odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi i odredbi čl. 33 Zakona o Gradu Zagrebu, predmetni poslovni prostor nalazio u imovini ovdje tužitelja kao obveznika naknade vraćanja, sve do pravomoćnog okončanja postupka povrata nacionalizirane imovine, konkretno do 20. ožujka 2019., kako je to već ovaj sud prethodno obrazložio, to stoga ovaj sud drži da tužitelj kao predmnjevani vlasnik temeljem odredbe čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., i 152/14; dalje: ZVDSP) ima aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari sve do pravomoćnog okončanja upravnog postupka povrata oduzete imovne, konkretno do 20. ožujka 2019., a imajući u vidu da tužitelj u ovom postupku od tuženika, kao bespravnog korisnika, potražuje naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora koji je bio predmet povrata nacionalizirane imovine za razdoblje od mjeseca rujna 2017. pa do prosinca 2018. godine.

23. Između stranaka su također sporni i osnov i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

24. U konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne su odredbe članka 164. i 165. ZVDSP-a.

25. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja, ovaj sud ističe da se utuženo potraživanje tužitelja odnosi na mjesečne naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog od strane tuženika prostora u razdoblju periodu od rujna 2017. pa do prosinca 2018. godine, a što je utvrđeno uvidom izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3. spisa), te da je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari podnesen dana 26. kolovoza 2019. (list 1. spisa), pa je stoga sasvim razvidno da je istaknuti prigovor zastare tuženika sukladno odredbi čl. 165. st. 2. ZVDSP-a, neosnovan.

26. Odredba čl. 164. st. 1. ZVDSP-a propisuje da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok odredba čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisuje da nepošten posjednik tuđe stvari je mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja. Dakle, da bi tužitelj kao predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora osnovano mogao potraživati naknadu koristi koju je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu, i to u visini zakupnine za vrijeme korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika, tužitelj prvenstveno mora dokazati da je tuženik bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, budući da se poštenje presumira sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a.

27. Budući da je ovaj sud već utvrdio, da je tužitelj osnovano zaključkom gradonačelnika Grada Zagreba, Klasa: 372-01/17-01/1419, Ur.broj: 251-03-02-17-2 od dana 20. srpnja 2017. otkazao tuženiku kao zakupniku Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora zbog neplaćanja zakupnine i pozvao ga na predaju u posjed, te da je Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostore sklopljen između stranaka raskinut najkasnije 18. rujna 2017., a kako je to već prethodno detaljno obrazloženo, a da između stranaka nije niti sporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju, to je tuženik u skladu s odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP-a, najkasnije od 18. rujna 2017., bio nezakoniti posjednik, obzirom da isti nije imao valjani pravni temelj posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu, te je isti po mišljenju ovog suda, najkasnije od 18. rujna 2017., već imao saznanja da mu ne pripada pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 18. st. 1., 3. i 4. ZVDSP-a, posjed tuženika predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju bio nezakonit i nepošten.

28. Glede sporne visine potraživanja tužitelja, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 241. - 244. i list 272. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od 13. lipnja 2025. (list 250. - 252. spisa), međutim koje primjedbe i prigovore je vještak na ročištu dana 26. siječnja 2025. (list 272. spisa) otklonio, te u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj za razdoblje od rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine, dakle za utuženi period, tuženiku obračunavao naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u ukupnom iznosu od 2.640,00 HRK, odnosno 350,39 EUR-a i to primjenjujući točku II., podtočku 7. Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, III. zona, koji obračun je izvršen po povoljnijoj cijeni za tuženika kao korisnika predmetnog poslovnog prostora, a koja cijena se koristi za atelijere, političke stranke, udruge građana, ustanove, zaklade, umjetničke organizacije i vjerske zajednice, dok se ispravnom i dosljednom primjenom Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 6 od 02. svibnja 2016., kao kriteriji za izračun zakupnine uzimaju četvorni metar korisne površine poslovnog prostora, što iznosi 33 m2 i - zona u kojoj se poslovni prostor nalazi, odnosno III. zona, te - djelatnosti koja se u poslovnom prostoru obavlja, dok prema podtočki 6., za poslovni prostor koji se nalazi u uličnom objektu, a u sklopu svoje cjeline ima prostor u prizemlju, podrumu i na galeriji, zakupnina se obračunava tako da se površina prostora u podrumu i galeriji obračunava u iznosu umanjenom za 50%, osim u slučajevima iz podtočke 7. točke II., pa s obzirom da se u poslovnom prostoru obavljala postolarska djelatnost, cijenu je trebalo odrediti iz točke br. 6. Tablice za izračun visine zakupnine (Prilog 1. Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor), koja se odnosi na deficitarne djelatnosti, a za III. zonu iznosi 15,70 HRK/m2, te uvažavajući podtočku 6., konačna mjesečna cijena zakupnine iznosi 9,81 HRK/m2, pa stoga mjesečna zakupnina za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju od rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine iznosi 323,73 HRK/ 42,96 EUR-a, odnosno sveukupna zakupnina za razdoblje od rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine iznosi 5.179,68 HRK / 687,46 EUR-a.

29. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je sud utvrdio da su neosnovani istaknuti prigovori tuženika, dakle da je tužitelj bio predmnijevani vlasnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine, te da je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u navedenom periodu, bez valjanog pravnog osnova, kao nepošteni posjednik, kao i da visina mjesečne naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u istom razdoblju iznosi 42,96 EUR-a, odnosno sveukupno za razdoblje od rujna 2017. godine do prosinca 2018. godine iznosi 687,46 EUR-a, a kako to tužitelj potražuje u ovom postupku, nakon objektivne preinake tužbe, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 687,46 EUR-a, kao osnovan, te presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11. i 78/15..; dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu neposredno proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa je stoga glede zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

31. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kn s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 20,00 kn, što sveukupno iznosi 100,00 kn/13,27 EUR-a, a sukladno odredbi čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12.), dok tužitelj neosnovano potražuje iznos od 56,63 kn/7,52 EUR-a na ime ovršnog troška, a koji iznos se po specifikaciji tužitelja odnosi trošak dostave rješenja o ovrsi s pripadajućim PDV-om od 25%, obzirom da tužitelj nije dokazao da je taj trošak za njega stvarno nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), niti iznos (visinu) tog troška, te iznos od 75,26 kn/ 9,99 EUR-a na ime predvidivog ovršnog troška. Naime, predvidivi ovršni trošak u iznosu od 75,26 kn/ 9,99 EUR-a, a koji iznos se po specifikaciji tužitelja odnosi na javnobilježničku nagradu za potvrdu ovršnosti u iznosu od 30,00 kn, s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 7,50 kn, nije osnovan, obzirom da ulaganjem prigovora na rješenje o ovrsi navedeno rješenje nije postalo pravomoćno, ni ovršno pa zatraženi trošak na to ime nije niti nastao, te trošak dostave u iznosu od 18,88 kn, uključujući PDV po stopi od 25%, kao i trošak dostave spisa sudu radi odbacivanja prijedloga po prigovoru ili žalbi u iznosu od 18,88 kn, uključujući PDV po stopi od 25%, također nisu osnovani jer tužitelj nije dokazao da su ti troškovi za njega stvarno nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a), niti iznos (visinu) tih troškova. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke ove presude.

32. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), te od 30. prosinca 2023. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

33. Glede vrijednosti predmeta spora, obzirom da je inicijalna iznosila 350,39 EUR-a, pa je nakon objektivne preinake tužbe od 15. listopada 2025., iznosila 687,46 EUR-a, a u vezi vrijednosti radnji koje se tiču zatraženog troška zastupanja po odvjetniku, sud ističe da sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023; dalje: OT) kojom je za raspon vrijednosti predmeta spora od 332,01 EUR-a do 664,00 EUR-a propisana nagrada odvjetniku u visini od 50 bodova, tužitelj ima pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini od 50 bodova (100,00 EUR-a), dok je za raspon od 664,01 EUR-a do 1.327,00 EUR-a propisana nagrada odvjetniku u visini od 75 bodova, pa stoga nakon objektivne preinake tužbenog zahtjeva (od 15. listopada 2025.) tužitelj ima pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini od 75 bodova (150,00 EUR-a).

34. Odluka o troškovima postupka iz toč. IV. i V. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT) i to: sastav podneska od 07. prosinca 2020. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, sastav podneska od 03. ožujka 2022. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 17. studenoga 2022. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, sastav podneska od 17. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 19. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, sastav podneska od 24. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 125,00 EUR-a, sastav podneska od 06. prosinca 2024. u iznosu od 25,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 6,25 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 31,25 EUR-a, sastav podneska od 15. listopada 2025. u iznosu od 75,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 3. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 18,75 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 93,75 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 26. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 37,50 EUR-a (Tbr. 46. OT-e), što ukupno iznosi 187,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23; dalje: ZOSP) u iznosu od 26,54 EUR-a, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 700,00 EUR-a.

35. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

36. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.726,54 EUR-a pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

37. Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu 187,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV-a po stopi od 25 %, budući da navedeni trošak tužitelju nije niti nastao, obzirom da je prijedlog za ovrhu nije sastavio punomoćnik tužitelja, već sam tužitelj, te troška sastava podneska-troškovnika od 15. listopada 2025. u u zatraženom iznosu 62,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV-a po stopi od 25 %, budući da predmetni podnesak tužitelj nije niti podnio pa stoga navedeni trošak tužitelju također nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te trošak sastava podneska od 23. listopada 2024. u u zatraženom iznosu 62,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV-a po stopi od 25 %, a koji podnesak po mišljenju ovog suda, nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), kao i trošak pristupa ročištu 15. listopada 2025. u zatraženom iznosu od 187,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV- a po stopi od 25 %, budući da je o trošku navedenog ročišta već odlučeno po načelu krivnje, zasebnim rješenjem ovog suda od 15. listopada 2025. (list 260. – 262. spisa), a obzirom da je predmetno ročište odgođeno krivnjom tužitelja. Tužitelju nije priznat trošak pristupa ročištu dana 17. studenoga 2022. u zatraženom iznosu od 187,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV-a po stopi od 25 %, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, te trošak sastava podneska od 15. listopada 2025. u zatraženom iznosu od 187,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV-a po stopi od 25 %, obzirom da se radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 3. OT-e. Tužitelj također nije priznat kao osnovan trošak ročišta za objavu presude u zatraženom iznosu od 100,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a, budući da tužitelj nije došao na ročište za objavu presude, pa navedeni trošak tužitelju nije niti nastao (čl. 151. st. 1. ZPP-a). Ujedno, tužitelju nije priznat trošak trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 26,54 EUR-a, obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku, pa da stoga trošak plaćanje sudske pristojbe za isti nije niti nastao.

38. Dakle, tužitelju nije priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 1.214,04 EUR-a pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

39. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. VI. izreke ove presude.

40. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su i u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu, 09. ožujka 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 8 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz na nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR-a

2. tuženiku po pun.