Poslovni broj: 1 P-195/2020-26

                                                                                                       Poslovni broj: 1 P-195/2020-26

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz I., OIB: …, zastupana po punomoćniku M. A., odvjetnici u V., protiv tuženika H. p. b. d.d., Z., OIB: … (ranije: S. d.d.), zastupana po O. d. Ž. i p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. rujna 2023. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika H. Č., odvjetnice u V., 7. studenog 2023.

p r e s u d i o     j e

 

I. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …7, da tužiteljici S. Č. iz I., OIB: …, isplati po osnovu preplate radi valutne klauzule CHF novčani iznos od 4.667.27 eura[1]/35.169,49 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 14,01 eura/105,55 kuna od 01. ožujka 2010. godine pa do isplate,

- 32,53 eura/245,06 kuna od 01. travnja 2010. godine pa do isplate,

- 30,35 eura/228,65 kuna od 01. svibnja 2010. godine pa do isplate,

- 34,60 eura/260,68 kuna od 01. lipnja 2010. godine pa do isplate,

- 58,54 eura/441,05 kuna od 01. srpnja 2010. godine pa do isplate,

- 49,23 eura/370,92 kuna od 01. kolovoza 2010. godine pa do isplate,

- 73,53 eura/554,00 kuna od 01. rujna 2010. godine pa do isplate,

- 63,50 eura/478,44 kuna od 01. listopada 2010. godine pa do isplate,

- 52,56 eura/396,00 kuna od 01. studenog 2010. godine pa do isplate,

- 79,30 eura/597,47 kuna od 01. prosinca 2010. godine pa do isplate,

- 94,54 eura/712,33 kuna od 01. siječnja 2011. godine pa do isplate,

- 83,49 eura/629,05 kuna od 01. veljače 2011. godine pa do isplate,

- 85,11 eura/641,26 kuna od 01. ožujka 2011. godine pa do isplate,

- 77,17 eura/581,44 kuna od 01. travnja 2011. godine pa do isplate,

- 79,62 eura/599,91 kuna od 01. svibnja 2011. godine pa do isplate,

- 106,61 eura/803,28 kuna od 01. lipnja 2011. godine pa do isplate,

- 110,41 eura/831,85 kuna od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate,

- 142,54 eura/1.074,00 kuna od 01. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

- 3.399,64 eura/25.614,55 kuna od 22. kolovoza 2011. godine pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku H. p. b. d.d., Z., OIB: …, da tužiteljici S. Č. iz I., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.790,76 eura/13.492,48 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude tj. od 7. studenog 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je 2. lipnja 2020. podnijela tužbu u kojoj navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom (pravnim slijednikom V. d.d.) kao kreditorom, dana 30. kolovoza 2006. godine sklopila ugovor o kreditu, broj: …, u iznosu od 37.967,00 CHF, s rokom otplate od 84 mjeseca. Člankom 2. točka 1. navedenog ugovora o kreditu određeno je da je kamata 5,10 % godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, a člankom 4. ugovora o kreditu određena je valutna klauzula u CHF.

1.1. Tužiteljica navodi da prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu porastao je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Navodi da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.2. Tužiteljica navodi da su navedene odredbe o valutnoj klauzuli protivne kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača).

1.3. Također navodi da su se o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe postoji pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Tužitelj navodi da obzirom je pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđena ništetnost ugovornih odredbi na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01. siječnja 2004.-31. prosinca 2008. godine, to je tuženik dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 30. kolovoza 2006., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo.

2.1. Tuženik navodi da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.

2.2. Tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Tuženik smatra da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica navodi da su i odredbe iz ugovora o kreditu koje se odnose na mjesnu nadležnost suda u Zagrebu također ništetne budući se o istima nije pregovaralo te je sastavni dio tipskog ugovora, radi čega smatra da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Vinkovcima. Također navodi da se u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugora ili slično, mogu pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, čime presuda iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa u individualnim postupcima koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Vezano za prigovor načinu utvrđivanja utuženog iznosa tužitelj navodi da je isti postavio na način da je uzeo u obzir razlike između početnog tečaja za CHF po kojemu je predmetni kredit isplaćen te tečaj po kojemu je pojedini anuitet i plaćen, uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su išle i na štetu tuženika. Međutim, predloženo financijsko vještačenje jasno će utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva te iznos koji je tužitelj preplatio tuženiku po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF.

4. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 6. listopada 2022. specificirao tužbeni zahtjev, te temeljem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 4.667,27 eura, zajedno sa zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci ove presude. Tuženik je na ovaj način izvršio preinaku tužbe, te se tuženik nije protivio preinaci.

5. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. tužitelj je kao tuženika označio H. p. b. d.d., Z., budući je došlo do pripajanja N. h. b. d.d., sljednika S.d.d., H. p. b. d.d.. Na istom ročištu tuženik H. p. b. d.d. je preuzela ovaj parnični postupak.

6. Rješenjem ovog suda broj: P-195/2020-7 od 20. travnja 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

              7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao otplatnu tablicu po kreditu (list 6.-7. spisa), ugovor o kreditu broj: … (list 8.-12. spisa), prometnu karticu po kreditu (list 13.-18. spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka T. B. (list 80.-86. spisa), te je saslušao tužiteljicu.

              8. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              9. Tijekom postupka nije sporno da su tužitelj i V. d.d., Z.,     30 kolovoza 2006. zaključili ugovor o kreditu broj …, da je tuženik pravni slijednik V. d.d., da je ugovor zaključen na iznos 37.967,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca, da je ugovorena redovna kamata u visini od 5,10%, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke. Također nije sporno da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013, te da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

              10. Tijekom postupka je sporno jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, sporno je da li je kod zaključenja ugovora o kreditu postojala ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sporno je da li se utvrđenja u postupku povodom kolektivne tužbe mogu primijeniti u ovom postupku. Također je sporno je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

              11. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija prednika tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/201710 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva i u pogledu ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

              13. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

              14. Nadalje, odredbom članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              14.1. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14.2. Odredbom članka 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

14.3. Nadalje, odredbom članka 87. stavka 1. i 2. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

15. Člankom 4. predmetnog ugovora kredit je ugovoren u valuti CHF.

16. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je izjavila da je imala namjeru kupiti osobno vozilo te je otišla u auto kuću gdje joj je rečeno da ukoliko vozilo želi financirati putem kredita da ode u V. d.d., poslovnica V. budući oni međusobno poslovno surađuju, te je vozilo mogla financirati jedino putem kredita iz ove banke. U banci su joj ponudili ugovor sa valutnom klauzulom u CHF te joj nisu nuđeni nikakvi drugi ugovori. Ona kao korisnik kredita je mogla jedino utjecati na visinu kredita i rok otplate, dok razgovora oko kamatne stope ili valutne klauzule nije bilo. Ugovor je napisan od strane banke te joj je dan na uvid. U banci joj nije posebno objašnjavano da li je moglo doći do promjene tečaja CHF i što utječe na taj tečaj. Navodi da je kasnije došlo do promjene tečaja CHF te su rate kredita znatno povećane. Njezin suprug je išao u banku da bi vidio što se u vezi toga može napraviti, ali bezuspješno. Navela je da je u vrijeme sklapanja ugovora bila po zanimanju diplomirani pravnik, da je odluku o uzimanju kredita razmatrala nekih desetak dana i da se nije posebno savjetovala u vezi uzimanja kredita. Navela je da se ne sjeća je li se posebno informirala o kreditima u drugim bankama, a u V. je otišla iz razloga što joj je to rečeno u auto kući.

16.1. Dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je sklapanje predmetnog ugovora predloženo od strane službenika banke i nisu joj nuđene druge vrste kredita. Također proizlazi da je ugovor sastavila banka i da se nije posebno pregovaralo oko uvjeta ugovora.

17. Odredba članka članka 4. predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF predstavlja ugovornu odredbu u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa zaštite potrošača.

17.1. Odredba o promjeni kamatne stope kao cijeni kredita i vezivanje glavnice kredita uz CHF su ključne odredbe ugovora o kreditu od kojih zavisi rata kredita, pa sukladno tome i konačni iznos koji će ugovaratelj platiti davatelju kredita, a koji parametri su najbitniji za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani ili visinu glavnice prepustiti promjeni tečaja CHF, dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita bilo je potrebno pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kao i sve informacije koje bi mogle utjecati na promjenu tečaja CHF, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga, obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe članka 4. nije razumljiv. Kriteriji o ugovaranju CHF kao valute za koju je vezana glavnica kredita uz obvezu korisnika kredita snositi cjelokupni rizik tečajne razlike, trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama tuženika, tako da je ta odredba ocjenjena kao nerazumljiva, pa time i nepoštena.

              18. Sukladno članku 502.c ZPP-a ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Slijedom navedenog sud je ocijenio da je ništetna odredba članka 4. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018 od 13. rujna 2019. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku broj; Rev-2868/2018 od 12. veljače 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

              20. Radi utvrđivanja preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T. B. iz V.. U svom nalazu vještak navodi da su prednik tuženika V. d.d., Zagreb kao kreditor i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj …, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 37.967,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB za devize na dan korištenja kredita. Kredit je odobren kao namjenski kredit za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 538,40 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 5,10 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 11. rujna 2006. za 1 CHF = 4,766476 kuna. Također navodi da korisnik kredita 22. kolovoza 2011. uplatom iznosa od 86.815,00 kuna izvršio prijevremenu otplatu po predmetnom ugovoru o kreditu, kojom uplatom je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

              20.1. Vještak je naveo da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu iznosi 4.941,29 eura/37.230,15 kuna. Vještak je u nalazu i mišljenju iskazao ugovorene i stvarno plaćene anuitete za svaki mjesec tijekom trajanja otplate kredita.

              20.2. Na glavnoj raspravi od 25. rujna 2023. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje navodeći da je nalaz i mišljenje sačinio primjenom metodologije sukladno pravilima struke, te je ostao u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja.

21. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga svoj konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 6. listopada 2022. i uskladio sa istim, dok je tuženik istakao da na računski dio nalaza nema primjedbi a prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.

23. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana izrade nalaza vještaka tužitelj zbog promjene tečaja CHF platio viši iznos od 4.941,29 eura/37.230,15 kuna, to je sud donio odluku da tuženik isplati tužitelju navedene iznose.

24. Tuženik je temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine) broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

              25. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle u odnosu na prednika tuženika 14. lipnja 2018., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10, kada je u odnosu na ovu banku postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. Slijedom toga, rok zastare u odnosu na ovu banku istječe 14. lipnja 2023. Obzirom da je ova tužba zaprimljena u sudu 2. lipnja 2020. to nije nastupila zastara potraživanja, radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti.

              26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te kako je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u vrijednosti od 100 bodova  sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje u tekstu: Tarifa), za sastav podneska od 12. kolovoza 2020., 6. listopada 2022. u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, za sastav podneska od 10. ožujka 2023. u vrijednosti 25 bodova sukladno Tbr. 8. točki 3. Tarife, za zastupanje na ročištima od 14. srpnja 2022. i 25. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova za svako ročište sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, za pristup na ročište za objavu presude u vrijednosti od 50 boda sukladno Tbr. 9. točki 3. Tarife,  odnosno ukupno 575 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću bod od 1,99 eura/15,00 kuna daje iznos od 1.144,25 eura. Tužitelju pripada PDV na navedeni trošak u iznosu od 286,06 eura sukladno Tbr. 42. Tarife, te trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 95,00 eura, odnosno ukupno 1.790,76 eura/13.492,48 kuna.

              26.1. Sud tužiteljici nije priznao trošak za sastav podneska uz koji je dostavljen dokaz o uplati predujma za trošak vještačenja, budući je tužiteljica mogla dostaviti uplatnicu i bez sastava podneska, tako da sastav navedenog podneska nije bitan za vođenje ove parnice.

              27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Vinkovcima 7. studenog 2023.

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. O. M. A., V. – pun. tužitelja

2. O. d. Ž. i p. d.o.o., Zagreb – pun. tuženika