Poslovni broj: P-6171/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Daniele Kralj Poličić, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnica Anamarija Udiljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice BOD, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremeni zastupnik Ante Omazić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja BO, odvjetničkog vježbenika, i privremenog zastupnika Ante Omazića, odvjetnika, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se u cijelosti rješenje o platnom nalogu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-2593/2024-10 od 11. rujna 2025.

II/ Nalaže se tuženici BOD, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, iznos od 268,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 116,48 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.

IV/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 896,51 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi privremenom zastupniku troškove zastupanja u iznosu od 375,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, 9. rujna 2024. podnio je javnom bilježniku Nadiji Gajski Mindoljević iz Zagreba, ovršni prijedlog, u kojem navodi da mu ovršenica, sada tuženica, na temelju izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga duguje iznos od 384,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. kolovoza 2024. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Dopisom javnog bilježnika sudu je dostavljen predmetni spis na daljnje postupanje obzirom tuženica nema prebivalište na području [adresa], čime javni bilježnik ukazuje kako nije nadležan sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, slijedom čega se predmetni ovršni prijedlog ima smatrati zahtjevom tužitelja za izdavanje platnog naloga, temeljem kojeg zahtjeva je ovaj sud donio rješenje o postavljanju privremenog zastupnika Ante Omazića, odvjetnika u Zagrebu poslovni broj Pl-2593/2024-7 5. lipnja 2025. te potom rješenje o platnom nalogu poslovni broj Pl-2593/2024-10 od 11. rujna 2025. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 384,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2024. do isplate, kao u toč. 1. obrazloženja uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženica je po privremenom zastupniku pravodobno uložila prigovor na predmetno ovosudno rješenje Pl-2593/2024-10 od 11. rujna 2025. u kojem navodi kako osporava isto u cijelosti, prigovara osnovanosti i visini potraživanja tužitelja, ističe prigovor zastare, prigovara i vjerodostojnoj ispravi na kojoj se temelji zahtjev tužitelja, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, pasivne legitimacije te prigovor zastare potraživanja, slijedom čega predlaže ukinuti pobijano rješenje.

4. Tužitelj se očitovao na navode tuženice podneskom od 29. rujna 2025. u bitnome se očituje na prigovore tuženice na način da ističe da su navodi tuženice neosnovani. Ističe kako je plaćanje pričuve zakonska obveza svakog vlasnika nekretnine u svakoj stambenoj zgradi te da je iz ZK izvatka vidljivo kako je tuženica vlasnica nekretnine i da je stoga dužan plaćati zajedničku pričuvu, njegova obveza uplaćivanja zajedničke pričuve proizlazi iz njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. U odnosu na istaknut prigovor zastare, tužitelj isti odbacuje kao neosnovan i ostaje kod potraživanja u ukupnom iznosu od 384,72 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženica po privremenom zastupniku ostaje kod ranijih prigovora. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve (listovi 7 i 14 spisa), Međuvlasnički ugovor od 5. listopada 2001. (listovi 41-43 spisa), Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade [adresa] (list 44 spisa), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 8. listopada 2001. (listovi 45-47 spisa), potpisnu listu (listovi 48-49 spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Zagreb, broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 29. rujna 2025. (listovi 50-68 spisa) te povijesni izvadak iz sudskog registra od 29. rujna 2025. (listovi 69-77 spisa).

7. Temeljem ocjene svih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud nalazi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

8. U odnosu na vjerodostojnu ispravu temeljem koje je podnesen prijedlog za ovrhu, a kojim je pokrenut predmetni postupak, sud ukazuje kako isti, a koji sada predstavlja tužbu sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. Zakona o parničnom postupku(''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), na temelju vjerodostojne isprave - uvid u nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve, uslijed činjenice nepodmirenja dospjelog dugovanja tuženice, dok je po podnesenom prigovoru tuženice po privremenom zastupniku na predmetno rješenje o platnom nalogu postupak nastavljen kao parnični u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem sud odlučuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Nadalje, u odnosu na vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o vjerodostojnoj ispravi sukladno odredbi članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje OZ), kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, te izvod iz poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 6. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 146/05.) kao i čl. 31. OZ-a, koju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom je ista neproturječna i sastavljena u skladu s važećim knjigovodstvenim propisima, a glede promjene osobe tarifnog kupca u skladu sa Općim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom, te iz nje utvrđuje osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

10. U odnosu na uvjete za izdavanje platnog naloga, sud ukazuje kako se ukoliko je tuženica osoba s prebivalištem, odnosno sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatra da je zaprimljen zahtjev za izdavanje platnog naloga te je javni bilježnik proslijedio predmet nadležnom sudu prema odredbama čl. 281. st. 6. i 287. OZ-a te da je iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis utvrđeno da se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje je tužitelj dokazao izvatkom iz poslovnih knjiga. U smislu odredbe čl. 446. stavak 3. ZPP-a smatra se da postoji pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga jer je tuženica osoba u inozemstvu, a što je sud utvrdio u mrežne stranice suda te je sud prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi smatrao prijedlogom za izdavanje platnog naloga temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine, koju tužbu je sud prihvatio temeljem čl. 446. i čl. 448. ZPP-a. Nadalje, budući da tuženica, nema prijavljeno prebivalište ni boravište na teritoriju [adresa], istoj je postavljen privremeni zastupnik jer je prebivalište i boravište tuženice nepoznato, a ona nema punomoćnika, dok bi redovni postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika dugo trajao pa bi za stranke mogle nastati štetne posljedice, a na temelju čl. 84. st. 1. i 2. t. 4. ZPP-a je postavljen privremeni zastupnik Ante Omazić, odvjetnik u Zagrebu, koji sukladno čl. 85. st. 1. ZPP-a ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.

11. Tuženica po privremenom zastupniku ne osporava da je u utuženom periodu bio vlasnica stambenog prostora u Zagrebu površine 42,94 m2 u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], a što proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga s listova 50-61 spisa.

12. Obveza plaćanja zajedničke pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV) i svaki suvlasnik je dužan plaćati pričuvu razmjerno svojem suvlasničkom dijelu.

13. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a, zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanje nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

14. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da zajedničku pričuvu čine novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

15. Prema odredbi čl. 90. st. 3. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

16. Odredbom čl. 375. st. 1., 3. i 4. ZV-a propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (Međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora.

17. Odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg su s tim upraviteljem sklopili s tim da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je dalje da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

18. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 5. listopada 2001. i u popis suvlasnika nekretnine koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora, sud je utvrdio kako je isti sklopila većina suvlasnika nekretnine - zgrade u [adresa], kao i da su suvlasnici utvrdili popis zajedničkih dijelova nekretnine, veličinu suvlasničkih dijelova, uvjete i način upravljanja nekretninom, te uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve kao i činjenicu da isti obvezuje sve suvlasnike, uključujući i one koji su ga odbili sklopiti, ukoliko ga je sklopila većina suvlasničkih dijelova. Slijedom navedenog, predmetni Međuvlasnički ugovor obvezuje i tuženicu, neovisno o tome je li predmetni ugovor potpisala ili ne.

19. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, u st. 2. istog čl. propisano je da su sredstva iz st. 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, a st. 4. čl. 380. ZV-a propisano je da su sredstva iz st. 1. suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno.

20. Uvidom u Međuvlasnički ugovor utvrđeno je da istim suvlasnici zgrade u [adresa], uređuju uzajamne odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade i izvršavanjem prava i obveza koji u svezi s tim nastaju.

21. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 5. listopada 2001. utvrđeno je da su suvlasnici predmetne zgrade sklopili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] s upraviteljem zgrade. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 8. listopada 2001. utvrđeno je da sukladno čl. 2. vlasnici ovlašćuju upravitelja da u ime i za račun vlasnika obavlja navedene poslove. U tom smislu, a u skladu s čl. 93. st. 2. ZV-a koji propisuje da je upravitelj ovlašten u ime suvlasnika voditi postupak pred sudom što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka, upravitelj zgrade ovlašten je u ovom postupku voditi postupak pred sudom zastupajući interese tužitelja-suvlasnika, a radi naplate doprinosa za održavanje zajedničkih dijelova zgrade.

22. Visinu i dospijeće tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u članak 10. Ugovora o upravljanju, u vezi s čl. 15. Međuvlasničkog ugovora, temeljem kojih odredbi je utvrđeno da se iznos mjesečne pričuve obračunava tako da se iznos pričuve po m2/mj određen godišnjim ili višegodišnjim programom, pomnoži s površinom posebnog dijela, pri čemu će se za stanove koji se u cijelosti koriste kao poslovni prostor primijeniti koeficijent 1,25, a da je taj iznos u visini od 2,69 kn/m2 za navedeni koeficijent.

23. Obzirom na navedeno to je mjesečni doprinos zajedničke pričuve u utuženom periodu od lipnja 2023. do srpnja 2024.: 2,69 kn/m2 x koeficijent 1,25 x 42,94 m2 = 144,39 kuna/19,16 EUR te predstavlja iznos pričuve kojeg je tuženica bila dužna plaćati u utuženom periodu. Tako utvrđena pričuva dospijeva 20. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, a što proizlazi iz odredbe čl. 15. Međuvlasničkog ugovora. Slijedom navedenog, proizlazi kako je time osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 268,24 EUR koje tužitelj potražuje na ime 14 nepodmirenih mjeseci, a prema navodima istog iz podneska od 24. listopada 2025. i uvidom u vjerodostojnu ispravu sa lista 7 spisa. Naime, sud ukazuje kako tužitelj u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dostavio u spis dokumentaciju iz koje bi proizašla visina mjesečne pričuve kako ju je obračunao tužitelj (27,48 EUR), slijedom čega je valjalo tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u odnosu na iznos od 116,48 EUR kako je to odlučeno u točki III/ izreke.

24. U ovom postupku na strani tužitelja nastupaju suvlasnici stambene zgade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade odnosno zajedničke pričuve, a ne u korist pojedinih suvlasnika, pa čak i u slučaju kada bi i samo jedan tužitelj bio suvlasnik zgrade to tuženika ne bi oslobađalo obveze jer bi i jedan suvlasnik bio ovlašten u pogledu cijele stvari postavljati ostalim zajedničarima zahtjeve koji proizlaze iz zajedničkog vlasništva.

25. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da je utuženo potraživanje plaćeno niti da je plaćeno o dospijeću. Nadalje, sud ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 30/12-4 od 6. lipnja 2012. gdje se izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju osim ako međuvlasničkim ugovorom nije što drugo određeno. Ovaj sud je na temelju popisa suvlasnika kao i predmetnog izvatka iz zemljišnih knjiga utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja. Riječ je o ispravi (čl. 232. ZPP-a) koja ima određenu dokaznu snagu. Ta dokazna snaga nije neoboriva, ali je na tuženici bio daljnji teret dokaza postojanja suprotnih činjenica, što u slučaju njihovog stvarnog postojanja ne bi trebao predstavljati poseban procesni problem. Kako se spor u vezi naplate sredstava zajedničke pričuve i troškovi tog postupka rješavaju u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.

26. Prema navedenom, a prema stanju spisa nije razvidno da bi ikada bio vođen postupak o utvrđenju ništavosti izbora suvlasnika ili samog međuvlasničkog ugovora.

27. Također sud ukazuje kako se predmetni računi ne dostavljaju preporučeno obveznicima plaćanja pričuve već se isti dostavljaju na jednak način kao i od strane drugih pružatelja usluga, običnom pošiljkom slijedom čega njihov primitak ne može biti predmetom dokazivanja u parničnom postupku. Isto tako sud ukazuje kako je tuženik kao suvlasnik predmetnog stambenog prostora u zakonskoj obvezi podmirivanja mjesečnih obveza na ime naknade za zajedničku pričuvu te mu ne može ostati nepoznata činjenica predmetnog dugovanja. Ukoliko je sporna visina predmetnog potraživanja za koju obveznik iz bilo kojeg razloga nije siguran koliko iznosi jer je eventualno došlo do nekih izmjena u visini iste, tada obveznik u svakom slučaju ima mogućnost obratiti se upravitelju zgrade radi utvrđivanja potrebnih podataka no isto svakako ne predstavlja razlog za oslobađanje od predmetne obveze budući ista leži upravo na vlasnicima predmetnog prostora.

28. U odnosu na istaknuti prigovor zastare predmetnog potraživanja; odlučujući o prigovoru zastare, sud je polazio od odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO) koja propisuje trogodišnji zastarni rok za tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima. Naime, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku 9. rujna 2025., a uvidom u nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve utvrđeno je da se predmetno potraživanje odnosi na razdoblje od lipnja 2023. do srpnja 2024., da je prvo, najstarije potraživanje za navedeno razdoblje dospjelo 20. srpnja 2023., čime je evidentno kako od trenutka kada je tužitelj bio ovlašten potraživati isplatu predmetnog potraživanja, a to je prvi dan nakon dospijeća predmetnog potraživanja do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao zakonski rok od 3 godine koji za najstarije utuženo potraživanje, iz čega proizlazi kako je predmetno potraživanje utuženo unutar propisanog trogodišnjeg zastarnog roka, te je prigovor zastare tuženice u cijelosti neosnovan.

29. Slijedom navedenog, sud je ocijenio kako su prigovori tuženice izneseni u ovom postupku paušalni i pravno irelevantni, dok nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju kao jedan od suvlasnika zgrade bila u obvezi plaćanja pričuve, što nije činila, a da je ovdje navedeni upravitelj legitimno izabran od suvlasnika predmetne zgrade u [adresa], F. [adresa], čime je slijedom navedenog u postupku utvrđeno da tuženica nije postupala prema odredbi čl. 375. u svezi čl. 380. ZV-a, te je stoga tužbeni zahtjev utvrđenim osnovanim u pogledu potraživanja tužitelja u iznosu od 268,24 EUR.

30. Dospijeće svakog pojedinog iznosa sud je utvrdio uvidom u čl. 15. Međuvlasničkog ugovora iz kojeg je razvidno da je svaki suvlasnik, pa tako i tuženica dužna plaćati pričuvu do 20-tog u mjesecu za tekući mjesec te da je u slučaju zakašnjenja dužna plaćati zatezne kamate.

31. Priloženu dokumentaciju sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti obzirom je ista neproturječna, sukladna navedenim odredbama ZV-a i Međuvlasničkog ugovora te nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve predstavljaju vjerodostojnu ispravu pa tako navedeno daje sudu dovoljno podataka da utvrdi osnovanost, visinu i dospijeće potraživanja tužitelja.

32. Kako je odredbom članka 9. ZOO-a propisano da su sudionici obveznog odnosa dužni ispuniti svoju obvezu, dok je odredbom čl. 65. st. 1. ZOO-a propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtijeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, obvezati tuženika na isplatu iznosa od 268,24 EUR kako je to odlučeno pod toč. I/ izreke presude, a u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 116,48 EUR valjalo je odlučiti kao u točki III/ izreke.

33. S obzirom da tuženik kasni s isplatom predmetnog dugovanja, tužitelj ima pravo potraživati zateznu kamatu sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a te mu je stoga ista i dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, a tijek zatezne kamate sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu na listu 7, a kako je to prethodno pojašnjeno, čime je sud odlučio kao u toč. II/ izreke.

34. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/23.).

35. Ovdje valja ukazati na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženo u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., gdje je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.".

36. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a, kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a.

37. Tužitelju je sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21.) priznat predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR. Nadalje, tužitelju je u svezi zastupanja po ovlaštenoj punomoćnici odvjetnici priznat trošak sastav prijedloga za ovrhu u visini 50 bodova primjenom Tbr. 11. toč. 1. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), za sastav podneska od 17. listopada 2024. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podneska od 29. rujna 2025. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 26. siječnja 2026. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno u visini od 200 bodova što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (prema Tbr. 54. Tarife) predstavlja iznos od 400,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi), podmireni trošak privremenog zastupnika u iznosu od 700,00 EUR kao i trošak objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 EUR, što daje ukupan iznos od 1.285,50 EUR.

38. Imajući u vidu konačni omjer uspjeha u sporu glede osnove tužbenog zahtjeva (100%) te glede visine tužbenog zahtjeva (69,73%) odnosno ukupno 169,73%, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da je konačni omjer uspjeha tužitelja u sporu 84,87% (169,73%,: 2 = 84,87%), a da je stoga uspjeh tuženice u sporu 15,13%.

39. Kad se od uspjeha tužitelja (84,87%) oduzme uspjeh tuženice (15,13%), dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 69,74%, slijedom čega je tužitelju sukladno navedenom omjeru dosuđena naknada priznatog troška u iznosu od 896,51 EUR (toč. IV/ izreke).

40. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužitelju na dosuđeni iznos troška priznate od dana presuđenja pa do isplate, temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

41. Sud nije priznao tužitelju trošak pribave Uvjerenja o prebivalištu u iznosu od 50,00 EUR i trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 EUR obzirom navedeni trošak nije dokazan u smislu čl. 164. st. 2. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak rada privremenog zastupnika za sastav prigovora od 12. rujna 2025. i za pristup na ročište 26. siječnja 2026. za svaku radnju u iznosu od po 125,00 EUR (uračunat PDV), obzirom je navedeni trošak već priznat u okviru troška privremenog zastupnika u iznosu od 700,00 EUR.

42. Nadalje, privremeni zastupnik tuženika, odvjetnik Ante Omazić, podnio je zahtjev za naknadom troškova za rad privremenog zastupnika do zaključenja glavne rasprave, odnosno po troškovniku priloženom u spis na ročištu održanom 26. siječnja 2026.

43. Sukladno odredbi čl. 84. ZPP-a, a u svezi s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, s time da ti troškovi ulaze u parnični trošak, sud ukazuje kako je privremeni zastupnik svoj zahtjev za trošak koji je dio parničnih troškova postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a u času zaključenja rasprave, pa je valjalo udovoljiti zahtjevu privremenog zastupnika tuženika za navedenom naknadom za rad privremenog zastupnika kao pravovremen te osnovan u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 16. lipnja 2025. i prigovora od 12. rujna 2025. prema Tbr 8/1 i za zastupanje na ročištu po odvjetniku 26. siječnja 2026. prema Tbr. 9/1, za svaku radnju u iznosu od po 100,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, čime je istome priznat ukupni iznos od 375,00 EUR.

44. Naime, kada je privremeni zastupnik postavljen odlukom suda za potrebe određenog parničnoga postupka, zbog razloga propisanog odredbama ZPP-a, tada ne postoji nadležnost Centra za socijalnu skrb za postavljanje skrbnika. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (čl. 151. ZPP-a) te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i priloženom troškovniku, čime je odlučeno kao pod točkom V/ izreke.

45. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a

U Zagrebu 9. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda i rješenje objavljeno ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Žalba protiv presude može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljima po punomoćnici uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženici po privremenom zastupniku