Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-421/2019.-47.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Vlasta Joksimović iz Siska, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 11. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice odvjetnice Vlaste Joksimović i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Karla Muratagića, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a da tužiteljici ĐZ iz [adresa] na ime preplaćenih kamata s osnove promjene kamatne stope isplati iznos od 752,54 € (sedamsto pedeset i dva eur i pedeset i četiri cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 13,60 € od 15.2.2008.,

- na iznos od 13,57 € od 14.3.2008.,

- na iznos od 13,55 € od 15.4.2008.,

- na iznos od 13,53 € od 15.5.2008.,

- na iznos od 13,51 € od 13.6.2008.,

- na iznos od 13,53 € od 15.5.2008.,

- na iznos od 13,51 € od 13.6.2008.,

- na iznos od 13,48 € od 15.7.2008.,

- na iznos od 13,46 € od 14.8.2008.,

- na iznos od 13,44 € od 15.9.2008.,

- na iznos od 13,42 € od 15.10.2008.,

- na iznos od 13,39 € od 14.11.2008.,

- na iznos od 13,37 € od 15.12.2008.,

- na iznos od 13,34 € od 15.1.2009.,

- na iznos od 13,32 € od 16.2.2009.,

- na iznos od 13,29 € od 23.3.2009.,

- na iznos od 13,27 € od 15.4.2009.,

- na iznos od 21,50 € od 15.5.2009.,

- na iznos od 21,46 € od 15.6.2009.,

- na iznos od 21,42 € od 17.7.2009.,

- na iznos od 21,38 € od 17.8.2009.,

- na iznos od 21,34 € od 15.9.2009.,

- na iznos od 21,30 € od 15.10.2009.,

- na iznos od 21,26 € od 16.11.2009.,

- na iznos od 21,21 € od 15.12.2009.,

- na iznos od 21,17 € od 15.1.2010.,

- na iznos od 21,13 € od 15.2.2010.,

- na iznos od 21,08 € od 15.3.2010.,

- na iznos od 21,04 € od 15.4.2010.,

- na iznos od 21,00 € od 17.5.2010.,

- na iznos od 20,95 € od 16.6.2010.,

- na iznos od 20,91 € od 16.7.2010.,

- na iznos od 20,86 € od 16.8.2010.,

- na iznos od 20,81 € od 15.9.2010.,

- na iznos od 20,77 € od 15.10.2010.,

- na iznos od 15,17 € od 15.11.2010.,

- na iznos od 15.13 € od 15.12.2010.,

- na iznos od 15,10 € od 14.1.2011.,

- na iznos od 15,06 € od 15.2.2011.,

- na iznos od 15,02 € od 16.3.2011.,

- na iznos od 14,99 € od 15.4.2011.,

- na iznos od 14,95 € od 16.5.2011.,

- na iznos od 8,43 € od 15.6.2011.,

- na iznos od 8,41 € od 15.7.2011.,

- na iznos od 8,38 € od 16.8.2011.,

- na iznos od 8,36 € od 15.9.2011.,

- na iznos od 8,33 € od 14.10.2011.,

- na iznos od 0,91 € od 15.11.2011.,

- na iznos od 0,90 € od 15.12.2011.,

- na iznos od 0,90 € od 17.1.2012.,

- na iznos od 0,90 € od 15.2.2012.,

- na iznos od 0,89 € od 16.3.2012.,

- na iznos od 0,89 € od 16.4.2012.,

- na iznos od 0,88 € od 15.5.2012.,

- na iznos od 0,88 € od 15.6.2012.,

- na iznos od 0,88 € od 19.7.2012.,

- na iznos od 0,87 € od 23.8.2012.,

- na iznos od 0,87 € od 17.9.2012.,

- na iznos od 0,86 € od 16.10.2012.,

- na iznos od 0,86 € od 15.11.2012.,

- na iznos od 0,86 € od 17.12.2012.,

- na iznos od 0,85 € od 15.1.2013.,

- na iznos od 0,85 € od 15.2.2013.,

- na iznos od 0,84 € od 15.3.2013.,

- na iznos od 0,84 € od 15.4.2013.,

- na iznos od 0,83 € od 15.5.2013.,

- na iznos od 0,83 € od 17.6.2013.,

- na iznos od 0,83 € od 15.7.2013.,

- na iznos od 0,82 € od 14.8.2013.,

- na iznos os 0,82 € od 16.9.2013.,

- na iznos od 0,81 € od 15.10.2013.,

- na iznos od 0,81 € od 15.11.2013.,

- na iznos od 0,80 € od 16.12.2013.,

- na iznos od 0,80 € od 21.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a da tužiteljici ĐZ iz [adresa] na ime preplate anuiteta vezanih uz povećanje tečaja CHF isplati iznos od 4.372,78 € (četiri tisuće tristo sedamdeset i dva eur i sedamdeset i osam cent), sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu do 31.12..2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 0,27 € od 27.7.2005.,

- na iznos od 5,98 € od 15.9.2005.,

- na iznos od 3,19 € od 19.10.2005.,

- na iznos od 4,99 € od 15.11.2005.,

- na iznos od 5,23 € od 16.12.2005.,

- na iznos od 4,51 € od 16.1.2006.,

- na iznos od 0,51 € od 20.2.2006.,

- na iznos od 4,51 € od 16.1.2006.,

- na iznos od 0,51 € od 20.2.2006.,

- na iznos od 0,88 € od 15.3.2006.,

- na iznos od 1,41 € od 15.5.2006.,

- na iznos od 2,05 € od 16.6.2006.,

- na iznos od 0,45 € od 15.9.2006.,

- na iznos od 0,22 € od 16.10.2006.,

- na iznos od 6,46 € od 14.11.2008.

- na iznos od 14,75 € od 15.1.2009.,

- na iznos od 15,90 € od 16.2.2009.,

- na iznos od 10,42 € od 23.3.2009.,

- na iznos od 10,86 € od 15.4.2009.,

- na iznos od 11,32 € od 15.5.2009.,

- na iznos od 7,50 € od 15.6.2009.,

- na iznos od 8,66 € od 17.7.2009.,

- na iznos od 6,68 € od 17.8.2009.,

- na iznos od 9,26 € od 15.9.2009.,

- na iznos od 6,45 € od 15.10.2009.,

- na iznos od 8,82 € od 16.11.2009.,

- na iznos od 7,92 € od 15.12.2009.,

- na iznos od 12,62 € od 15.1.2010.,

- na iznos od 16,46 € od 15.2.2010.,

- na iznos od 15,88 € od 15.3.2010.,

- na iznos od 19,64 € od 15.4.2010.,

- na iznos od 24,43 € od 17.5.2010.,

- na iznos od 24,18 € od 16.6.2010.,

- na iznos od 34,33 € od 16.7.2010.,

- na iznos od 33,09 € od 16.8.2010.,

- na iznos od 45,95 € od 15.9.2010.,

- na iznos od 38,04 € od 15.10.2010.,

- na iznos od 38,67 € od 15.11.2010.,

- na iznos od 49.29 € od 15.12.2010.,

- na iznos od 54,70 € od 14.1.2011.,

- na iznos od 47,26 € od 15.2.2011.,

- na iznos od 7,61 € od 9.3.2011.,

- na iznos od 53,87 € od 16.3.2011.,

- na iznos od 50,48 € od 15.4.2011.,

- na iznos od 55,46 € od 16.5.2011.,

- na iznos od 67,89 € od 15.6.2011.,

- na iznos od 76,80 € od 15.7.2011.,

- na iznos od 93,87 € od 16.8.2011.,

- na iznos od 72,94 € od 15.9.2011.,

- na iznos od 65,41 € od 14.10.2011.,

- na iznos od 60,06 € od 15.11.2011.,

- na iznos od 65,48 € od 15.12.2011.,

- na iznos od 72,07 € od 17.1.2012.,

- na iznos od 74,26 € od 15.2.2012.,

- na iznos od 72,64 € od 16.3.2012.,

- na iznos od 72,34 € od 19.4.2012.,

- na iznos od 73,69 € od 15.5.2012.,

- na iznos od 74,87 € od 15.6.2012.,

- na iznos od 72,34 € od 19.7.2012.,

- na iznos od 72,31 € od 23.8.2012.,

- na iznos od 67,35 € od 17.9.2012.,

- na iznos od 58,77 € od 16.10.2012.,

- na iznos od 73,13 € od 15.11.2012.,

- na iznos od 72,31 € od 17.12.2012.,

- na iznos od 70,50 € od 15.1.2013.,

- na iznos od 61,90 € od 15.2.2013.,

- na iznos od 69,15 € od 15.3.2013.,

- na iznos od 47,11 € od 15.4.2013.,

- na iznos od 24,93 € od 2.5.2013.,

- na iznos od 60,26 € od 15.5.2013.,

- na iznos od 64,07 € od 17.6.2013.,

- na iznos od 53,32 € od 15.7.2013.,

- na iznos od 54,16 € od 14.8.2013.,

- na iznos os 55,67 € od 16.9.2013.,

- na iznos od 54,48 € od 15.10.2013.,

- na iznos od 1,81 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 57,44 € od 15.11.2013.,

- na iznos od 59,53 € od 16.12.2013.,

- na iznos od 61,32 € od 21.1.2014.,

- na iznos od 9,86 € od 3.2.2014.,

- na iznos od 60,77 € od 14.2.2014.,

- na iznos od 63,86 € od 14.3.2014.,

- na iznos od 1,42 € od 1.4.2014.,

- na iznos od 67,20 € od 16.4.2014.,

- na iznos od 59,21 € od 15.5.2014.,

- na iznos od 6,04 € od 16.5.2014.,

- na iznos od 65,59 € od 13.6.2014.,

- na iznos od 60,43 € od 16.7.2014.,

- na iznos od 6,74 € od 17.7.2014.,

- na iznos od 68,49 € od 14.8.2014.,

- na iznos od 62,30 € od 12.9.2014.,

- na iznos od 6,55 € od 15.9.2014.,

- na iznos od 62,91 € od 14.10.2014.,

- na iznos od 6,57 € od 15.10.2014.,

- na iznos od 71,93 € od 14.11.2014.,

- na iznos od 65,20 € od 12.12.2014.,

- na iznos od 7,04 € od 15.12.2014.,

- na iznos od 114,23 € od 16.1.2015.,

- na iznos od 72,26 € od 16.2.2015.,

- na iznos od 72,19 € od 13.3.2015.,

- na iznos od 73,10 € od 15.4.2015.,

- na iznos od 72,51 € od 15.5.2015.,

- na iznos od 72,55 € od 15.6.2015.,

- na iznos od 72,57 € od 16.7.2015.,

- na iznos od 72,59 € od 14.8.2015.,

- na iznos od 72,50 € od 15.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana. III Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a da tužiteljici ĐZ iz [adresa] na ime preplaćene razlike nedospjelog iznosa glavnice isplati iznos od 2.472,39 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

IV Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

''Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta koja iznosi 169,37 €,zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 0,04 € od 15.4.2006.,

- na iznos od 0,37 € od 15.7.2006.,

- na iznos od 2,15 € od 15.8.2006.,

- na iznos od 1,77 € od 15.11.2006.,

- na iznos od 2,03 € od 16.12.2006.,

- na iznos od 3,29 € od 16.1.2007.,

- na iznos od 5,06 € od 16.2.2007.,

- na iznos od 3,16 € od 16.3.2007.,

- na iznos od 6,31 € od 14.4.2007.,

- na iznos od 9,77 € od 16.5.2007.,

- na iznos od 9,72 € od 16.6.2007.,

- na iznos od 11,20 € od 14.7.2007.,

- na iznos od 8,69 € od 15.8.2007.,

- na iznos od 8,69 € od 15.9.2007.,

- na iznos od 13,26 € od 16.10.2007.,

- na iznos od 7,94 € od 16.11.2007.,

- na iznos od 11,85 € od 15.12.2007.,

- na iznos od 5,16 € od 16.1.2008.,

- na iznos od 6,39 € od 16.2.2008.,

- na iznos od 0,95 € od 15.3.2008.,

- na iznos od 1,91 € od 16.4.2008.,

- na iznos od 9,03 € od 16.5.2008.,

- na iznos od 6,50 € od 14.6.2008.,

- na iznos od 8,75 € od 16.7.2008.,

- na iznos od 9,13 € od 15.8.2008.,

- na iznos od 8,83 € od 16.9.2008.,

- na iznos od 2,37 € od 16.10.2008.,

- na iznos od 4,51 € od 16.12.2008. do isplate, sve u roku15 dana,

Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u depozitu u iznosu od 1.661,23 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 4.3.2016. 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana,

Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici s osnove razlike u kamati u iznosu od 3.281,07 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 2.2.2014. do do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 22,75 € od 2.2.2014.,

- na iznos od 22,65 € od 2.3.2014.,

- na iznos od 22,55 € od 2.4.2014.,

- na iznos od 22,45 € od 2.5.2014.,

- na iznos od 22,35 € od 2.6.2014.,

- na iznos od 22,25 € od 2.7.2014.,

- na iznos od 22,15 € od 2.8.2014.,

- na iznos od 22,05 € od 2.9.2014.,

- na iznos od 21,94 € od 2.10.2014.,

- na iznos od 21,84 € od 2.11.2014.,

- na iznos od 21,73 € od 2.12.2014.,

- na iznos od 21,63 € od 2.1.2015.,

- na iznos od 21,52 € od 2.2.2015.,

- na iznos od 21,41 € od 2.3.2015.,

- na iznos od 21,31 € od 2.4.2015.,

- na iznos od 21,20 € od 2.5.2015.,

- na iznos od 21,09 € od 2.6.2015.,

- na iznos od 20,98 € od 2.7.2015.,

- na iznos od 20,86 € od 2.8.2015.,

- na iznos od 20,75 € od 2.9.2015. do isplate, u roku 15 dana.''

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.138,52 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 9.3.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 13.7.2005. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102520777, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 52.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan puštanja kredita u tečaj.

Odredbom članka 8. Ugovora određeno je da je kamatna stopa promjenljiva i u trenutku ugovaranja iznosi 04,500 % godišnje.

Odredbom članka 7.3. Ugovora određeno je da će se povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa.

Isto tako su stranke 22.1.2016. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Erste&Steiermarkische Bank d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici na ime preplate s osnove promjene kamatne stope iznos od 6.259,20 kn, na ime tečajne razlike iznos od 34.817,26 kn i na ime preplaćene razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.9.2015. iznos od 17.778,81 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate s osnove promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 752,54 €, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF potražuje isplatu iznosa od 4.372,78 € i na ime razlike u glavnicama isplatu iznosa od 2.472,39 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da su stranke 22.1.2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15 i da su tim Aneksom stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužiteljice je izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Potpisivanjem Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija.

Prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenljivom na datum uplate.

Tuženik je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužiteljici sklapanje Aneksa Ugovora, a tužiteljica je ta koja odlučivala o tome da li želi ili ne izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužiteljica je imala pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima.

Nadalje tuženik navodi da je tužiteljicu kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli, da je postojalo sasvim dovoljno informacija na temelju kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, te je po mišljenju tuženika tužiteljica itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. Navedena odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva i ne može se smatrati da je ista nepoštena.

Tuženik ističe da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

Također tuženik navodi da na strani tužiteljice nije nastupila šteta i da tuženik svojim postupanjem nije prouzročio tužiteljici ikakvu štetu.

Tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 13.560,09 kn i s osnove promjenljive kamatne stope iznos od 707,19 CHF.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 13.7.2005., Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5102520777 od 22.1.2016., izvršio uvid u otplatnu tablicu, plan otplate, pregled prometa po kreditu za razdoblje od 21.7.2005. do 30.9.2015. i od 1.9.2015. do 27.4.2016., obavijest o promjeni uvjeta po kreditu, obavijest o promjeni kamatne stope, , pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković sa dopunom i saslušana je tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

1 0

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 13.7.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 52.300,00 CHF po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.

6. Odredbom članka 8. Ugovora određeno je da je kamatna stopa promjenljiva i u trenutku ugovaranja iznosi 04,500 % godišnje.

Odredbom članka 7.3. Ugovora određeno je da će se povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunati po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama nego da joj je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor. U banci joj je bilo rečeno da nije kreditno sposobna za zaključenje ugovora gdje bi glavnica bila vezana uz EUR.

Objašnjeno joj je da se ugovor zaključuje uz valutnu klauzulu, ali da je to u redu i da ne mora brinuti, te nije bilo govora o ikakvim rizicima.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužiteljica također nije mogla pregovarati o sadržaju tog Dodatka i njoj je bilo samo bitno da joj rata više toliko ne raste. Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužiteljici objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznat i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

1 1

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 8. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7.3. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

17. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

1 2

18 Kako su odredbe 7. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

19. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5101981669 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Aneks ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

20. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

21. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 GZ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju

1 3

nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

22. Ističe se također da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

23. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

24. Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

25. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da pozitivna razlika kamata iznosi 752,54 €, dok negativna razlika kamate iznosi 435,47 €.

Pozitivna tečajna razlika plaćenih anuiteta iznosi 4.372,78 €, a negativna tečajna razlika iznosi 169,35 €.

Više obračunata glavnica novog EUR kredita iznosi 2.472,39 €.

Dana 3.3.2016. sa ugovorenim depozitom zatvoren je dio novog EUR kredita. Depozit je isplaćen u visini od 5.239,38 CHF i obračunat po srednjem tečaju HNB-a na taj dan u visini od 7.02784 odnosno 36.821,52 kn.

26. U dopunskom nalazu i mišljenju od 3.7.2025. vještakinja je navela da se pri izračunu konverzije uzimaju u obzir sve uplate koje se odnose na otplatu anuiteta (glavnica i redovna kamata), a ne uzimaju se u obzir troškovi osiguranja, zatezne kamate, opomene i slično.

27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, vještakinja je i dopunski obrazložila svoj nalaz i mišljenje i pritom je odgovorila na sva pitanja i decidirano otklonila sve prigovore stranaka i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

28. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužiteljica prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka nije potpuno obeštećena od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

1 4

29. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještakinje tužiteljici je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 752,54 € i na ime tečajne razlike iznos od 4.372,78 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

30. Zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove razlike neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice kredita prema početnom u iznosu od 2.472,39 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora.

Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Aneksom ugovoru o kreditu koji je tužitelj prihvatio, a u tužbi nije iznio činjenice da bi Aneks ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

31. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja, kao i s osnove niže kamatne stope je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Slijedom gore navedenog prigovor prijeboja je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

32. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

33. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

1 5

Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 83,5% ( u odnosu na osnov je tužitelj uspio 100% i u odnosu na visinu 67%, a što ukupno iznosi 83,5%).

Tuženik je u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev uspio sa 16,5%. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 67%.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištu od 10.3.2020. 200,00 €,na ročištu od 20.1.2025., 200,00 €, sastava podneska od 19.1.2026. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 11.2.2026. 200,00 €, PDV trošak sudske pristojbe na tužbu 124,64 € i sudske pristojbe na odgovor na žalbu 2x 62,32 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 1.699,28 €.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 67% dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.138,52 €.

34. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 9. ožujka 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Vlasta Joksimović, Sisak

2.Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri, Zagreb