Poslovni broj: 19 Kž-626/2023-4

 

Poslovni broj: 19 Kž-626/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

   I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog Ivana Belčića i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO) protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 19 K-269/2022-21 od 10. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba optuženog I. B. i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena žalba OKDO-a.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi I. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 236 st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj „Narodnih novina“ 84/21 jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za počinitelja) na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

 

 

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.130,18 kn / 150 eura na ime paušalne svote.

 

2.              Ponajprije valja konstatirati da je izreka osporene presude napisana protivno Sudskom poslovniku, budući da se sastoji od više dijelova koji nisu označeni rimskim brojevima (čl. 59. st. 2.).

 

3.              Protiv te presude su optuženi I. B. putem branitelja po službenoj dužnosti M. K., odvjetnika, i OKDO pravovremeno podnijeli žalbe

 

3.1.              Optuženik se žali zbog „bitne povrede postupka“ i odluke o kaznenopravnoj sankciji te predlaže da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da mu „ublaži kaznu primjenom uvjetne osude ili rada za opće dobro“, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.2.              OKDO se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i predlaže da se prvostupanjska presuda vrati na ponovno odlučivanje.

 

4.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-745/2023 od 30. listopada 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

6.              Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba OKDO-a nedopuštena.

 

7.              Optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da je pobijana presuda opterećena takvim nedostacima zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koje sadrži su nejasni i znatno proturječni. Prema izloženom očito je da žalba optuženika u tom segmentu nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 466. st. 1. ZKP/08, jer umjesto obrazloženja samo parcijalno reproducira zakonski tekst odredbe čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, bez ikakve konkretizacije ili preciziranja u čemu bi se sastojali spomenuti modaliteti bitne postupovne povrede na koje se poziva. Budući, dakle, da je predmetna žalba u tom dijelu do tog stupnja manjkava da se sadržajno i po procesnom učinku izjednačuje s nepostojanjem obrazloženja žalbe, ovaj se drugostupanjski sud ograničio samo na ispitivanje pobijane presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              Budući da se prvostupanjska presuda ne pobija zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je žalbeni sud ujedno istu ispitao i u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP/08 te nije našao da bi sud prvog stupnja na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

 

9.              Osporavajući odluku o kazni optuženik navodi da prvostupanjski sud nije dao dostatne razloge o odabiru izrečene kaznenopravne sankcije, čime u tom segmentu opetovano upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 mada ovdje izrijekom ne spominje tu zakonsku odredbu.

 

10.              Valja primijetiti da je i ovdje riječ o pukoj i paušalnoj žalbenoj konstataciji koja ničime nije argumentirana. Unatoč tome treba odgovoriti ovome žalitelju da je sud prvog stupnja iznio u dovoljnoj mjeri obrazložene razloge u cilju argumentacije svoje odluke o kazni (točke 6. – 9. obrazloženja pobijane presude), tako da apsolutno nema govora o postojanju bitne postupovne povrede koja se sugerira optuženikovom žalbom.

 

11.              Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti donio odluku o kazni koju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, utvrđene olakotne okolnosti (optuženikovo priznanje djela te izraženo žaljenje i kajanje, kao i obećanje da mu se ovakve stvari više neće ponoviti, zatim spremnost da oštećenici nadoknadi štetu počinjenu kaznenim djelom i očinstvo nad malodobnim djetetom) u znatnoj mjeri su relativizirane i umanjene optuženikovom višestrukom kaznenom osuđivanošću. Prema izvatku iz kaznene evidencije (list 20 spisa predmeta) optuženik je u razdoblju od 2016. do 2020. bio pet puta osuđivan, od čega jednom za računalnu prijevaru i u tri navrata zbog istog kaznenog djela prijevare. Dakle, on se pojavljuje u svojstvu općeg i specijalnog kaznenog multirecidivista na kojeg ranije kaznenopravne sankcije u vidu isključivo uvjetnih osuda očigledno nisu polučile pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije, pa stoga žalbom predložene blaže kaznene sankcije u obliku uvjetne osude ili rada za opće dobro zasigurno nisu prikladne za postizanje opće i posebne svrhe kažnjavanja sukladno čl. 41. KZ/11. Osim toga optuženiku je pobijanom presudom izrečena najmanja mjera kazne zatvora propisana za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i ona izvan svake sumnje nije preblaga kada se ima u vidu povećani stupanj optuženikove krivnje koji proizlazi iz mnogostrukog kršenja zakona i time ujedno iskazanog većeg intenziteta kriminalne volje, upornosti i odlučnosti kada su u pitanju takve vrste imovinskih delikata.

 

12.              Slijedom iznijetih razloga žalba optuženika nije prihvaćena te je na temelju čl. 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci ove presude i rješenja.

 

13.              Točno je da je prvostupanjski sud u osporenoj presudi propustio odlučiti o imovinskopravnom zahtjevu (list 3 spisa predmeta), međutim u tom smislu državni odvjetnik nije ovlašten podnositi žalbu, kao što nije bio ovlašten niti podnijeti konkretni prijedlog za ostvarenje tog zahtjeva. Naime, u skladu s čl. 154. st. 1. ZKP/08 prijedlog za ostvarenje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti samo oštećenik. Prema tome, budući da državni odvjetnik nema procesnu legitimaciju za pokretanje ovog pridruženog (adhezijskog) postupka u okviru kaznenog postupka, jednako tako nema ni postupovnu ingerenciju da se žali zbog sudske odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s jedinim izuzetkom kada zastupa Republiku Hrvatsku koja je oštećena počinjenim kaznenim djelom ili kada je sud donio odluku o imovinskopravnom zahtjevu protivno zakonskim odredbama na štetu optuženika, što konkretno nije slučaj. Izraženo stajalište je sukladno tome da državni odvjetnik u kaznenom postupku ostvaruje interese određene kaznenim pravom. Slijedom iznijetog protiv propusta suda prvog stupnja da odluči o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu žalbu je mogla podnijeti isključivo oštećena L. G. (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

 

14.              Iz razloga iznijetih u prethodnoj točki valjalo je u odnosu na žalbu OKDO-a na temelju čl. 481. st. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci ove presude i rješenja.

 

 

U Varaždinu 7. studenoga 2023.

 

 

   Predsjednica vijeća

  Vlasta Patrčević Marušić, v.r.