REPUBLIKA HRVATSKA

P-433/2024-26

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja FZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Vuletin i Ivana Dedić u Šibeniku, protiv tuženika: 1. ZZ pok. F [adresa], 2. GZ iz [adresa], 3. MZ iz [adresa], 4. ŽZ iz [adresa], 5. KZ iz [adresa], 6. OZ iz [adresa], 7. BZ pok. FZ iz [adresa], 8. AZ iz [adresa]. UZ rođ. Z iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, na ročištu za objavu presude održanom 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravne uvjete za stjecanje prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Pogrešna je i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na imenima: JZ ž. FZN rođ. KZ, KZ G pk. M, Ž K O rođ. B, DZ ž. A, RZ pk. Marka, AZ pk. FZN i CZ rođ. Z, te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje istog prava s navedenih imena, a sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ad. 9. AZ da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 403,96 EUR, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 1.696,04 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe za presudu u neoznačenom iznosu), kao i u dijelu upravljenom prema ostalim tuženicima.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je usmenim darovanjem od oca ZZ pok. F stekao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. „Modrave do meje“, u naravi maslinik, kao i da je njegov pravni prednik tu nekretninu stekao usmenim darovanjem od svog oca VZ (iza kojeg da nije vođen ostavinski postupak zbog pomanjkanja imovine, a budući da je isti svu svoju imovinu podijelio za života sinovima U, FZN, J i D), a on kupnjom izvršenom prije cca 50 godina, a nakon koje i da se upisao kao njezin posjednik te koji upis da egzistira i danas. Ujedno je naveo da se predmetna nekretnina od vremena opisane kupnje nalazi u kontinuiranom i od nikog ometanom vlasničkom posjedu njega i sada pok. mu pravnog prednika. Osim toga, naveo je da su u zemljišnim knjigama ovog suda kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tuženici i njihovi pravni prednici. Slijedom istaknutog činjeničnog supstrata, tužitelj je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude.

2. Tuženik ad. 8. AZ se u odgovoru na tužbu opirao istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da tužitelj ne nudi niti jedan relevantan dokaz u prilog stavljenom zahtjevu. Osim toga, naveo je da je Dosudnicom Kotarskog suda Tijesno br. O-216/48 od 25. rujna 1948. odgovarajući suvlasnički udio te nekretnine pripao ocu mu ŠZ pok. FZN, a njegovim nasljeđivanjem supruzi mu R za ¼ dijela i njemu za ¾ dijela, s tim da je majčin mu dio pripao nasljeđivanjem iste, kao i da su sva spomenuta rješenja o nasljeđivanju provedena u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu glede koje da je upisan kao njezin suvlasnik za 4/480 dijela. Suviše toga, naveo je da iz dokaza dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da bi se ta nekretnina ikada nalazila u posjedu tužitelja, dok činjenica da je djed tužitelja prema podacima iz katastarskog operata upisan kao posjednik iste ne znači da bi se tužitelj nalazio u njezinom posjedu. Naveo je i da se predmetna nekretnina nalazila u posjedu njega i sada pok. mu majke (koji da je nikom nisu otuđivali) na način da su istu obrađivali i priječili kome drugom njezin posjed, kao i da navodni posjed tužitelja izvršavan glede predmetne nekretnine nema kvalitete zakonitosti, istinitosti i poštenja. Stoga je predložio da se tužba odbaci, podredno da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. Ostali tuženici nisu pristupili na pripremno ročište odnosno glavnu raspravu, niti su se pisanim putem očitovali o tužbi i njome stavljenom zahtjevu.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 9. svibnja 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku C (nom. V) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik, te zaprimljene u sudu 2. lipnja 2025., Dosudnice br. O-216/48 od 25. rujna 1948., Popisa nekretnina Kapov ŠZ pok. FZN izdanog od Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda 30. kolovoza 1963., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O.52/86 od 16. siječnja 1986., iskaza tužitelja te iskaza svjedoka ĐZ i EZ, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika ad. 9. AZ i po njemu predloženih svjedoka (supruge PZ, kćeri TZ i zeta SZ) budući da isti unatoč primitku višekratnih poziva nisu pristupali sudu radi davanja iskaza niti su opravdavali svoj izostanak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Ocjenom naprijed navedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

7. Naime, odlučujući o zahtjevu tužitelja u granicama činjeničnih navoda tužbe i navoda isticanih po tužitelju tijekom postupka (iz kojih proizlazi i da se predmetna nekretnina naziva „Modrave do meje“ - s obzirom da je ista položena na predjelu zv. „Modrave“, i to na samoj granici Šibensko-kninske i Zadarske županije, zadnjih 50-ak godina nalazila u kontinuiranom i od nikog ometanom vlasničkom posjedu njega i njegovih pravnih prednika te time ista stečena po njegovom pravnom predniku dosjelošću), zaključak je ovog suda - utemeljenjem u rezultatima personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ĐZ /rođ. 1957., koji je s ocem tužitelja FZN pristupao na predmetno područje radi održavanja njihovih zasebnih maslinika/ i EZ /rođ. 1943., vlasnice nekretnine susjedne predmetnoj/, koji su boravili u [adresa] te kontinuirano pristupali na predmet spora odnosno područje na kojem je isti položen te imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na istom, a čije iskaze sud prihvaća kao objektivne, istinite i vjerodostojne, te čijim iskazima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane tijekom postupka glede posjedovnog stanja na predmetu spora), odnosno materijalnih dokaza (zatečenih očevidom provedenim na licu mjesta, a iz kojih proizlazi da predmet spora danas u naravi predstavlja zapušteni maslinik s 10-ak stabala maslina /evidentirane površine 1.971 m2/ koji je vidno obilježen sa svih strana, i to sa sjeverne i s južne strane starim širokim suhozidom, a s istočne i sa zapadne strane niskim suhozidom jednoredom, s tim da iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka proizlazi i da se od stjecanja njihovih prvih saznanja na licu mjesta zaticao stari maslinik održavan po djedu tužitelja F i ocu mu FZN, a na kojem su inače sađene i poljoprivredne kulture /bob i grah/, s tim da je od Domovinskog rata navedeni maslinik zapušten, te na istog od tog vremena pristupa tužitelj radi ubiranja drva za ogrjev; odnosno podataka iz katastarskog operata iz kojih proizlazi da je predmetna nekretnina makar od 1977. upisana kao posjed djeda tužitelja VZ pok. ŠZ) - da je predmetna nekretnina stečena po sada pravnom predniku tužitelja - ocu mu ZZ pok. F makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki tj. na temelju zakona

- dosjelošću, i to na temelju kontinuiranog, samostalnog i od nikog ometanog posjedovanja istog osobno, koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, a koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, s tim da činjenica da bi tuženici i njihovi pravni prednici bili upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, sama po sebi, a suprotno stajalištu tuženika ad. 8. AZ, koji se jedini od tuženika opirao tužbenom zahtjevu, ne predstavlja činjenicu koja bi posjed izvršavan od strane pravnog prednika tužitelja činile nesavjesnim odnosno nepoštenim (u suprotnom bi stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću bilo tek zakonom propisan osnov stjecanja nekretnina, bez stvarne mogućnosti stjecanja istih izvanrednom dosjelošću, a budući da svaka nekretnina ima upisanog titulara prava vlasništva), a niti je tuženik ad. 8. AZ uopće dokazao da bi se predmetna nekretnina nalazila u posjedu njega, a ranije i njegove majke, te koji posjed je izvršavan po imenovanom pravnom predniku tužitelja poljoprivrednim iskorištavanjem predmeta spora, i to kao maslinika i vrta na kojem su se sadile naprijed navedene povrtne kulture (bob i grah), i to najkasnije počev od druge polovice 70-ih godina prošlog stoljeća, dakle, svakako kroz vrijeme (rok) dosijedanja propisano u smislu odredbi članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) za stjecanje vlasništva nekretnina statusa kao u konkretnom slučaju izvanrednom dosjelošću (dvadeset godina) i u zakonom propisanoj kvaliteti te svakako dovršenom do konca 90-ih godina prošlog stoljeća kada je na snazi bio ZV, te konačno raspolaganjem od oca ZZ po tužitelju stečen valjani pravni osnov za stjecanje predmetne nekretnine, pa je slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja i zaključaka zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti i presuditi kao pod točkom I. izreke.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

8.1. Tužitelj je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, i to na ime zastupanja na ročištima od 31.01.2023., 06.02.2025., 09.05.2025. (očevid), 30.10.2025. i 22.01.2026., odnosno za sastav podnesaka od 26.02.2024., 13.11.2024. i 18.02.2025. u visini od po 200,00 EUR za svaku radnju, te na ime zastupanja po odvjetnicima na ročištima od 11.07.2025. i 12.09.2025., odnosno na ročištu objave u visini od po 100,00 EUR za svaku radnju, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. -ispravak, 107/15., 37/22. i 126/22., odnosno „Narodne novine“ br. 138/23., dalje: Tarifa), te sve uvećano za trošak očevida u visini od 400,00 EUR i „trošak sudskih pristojbi presude“ u neoznačenoj visini.

8.2. Sud je, polazeći od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari označenoj u tužbi u visini od 5.000,00 kuna tj. 663,61 EUR i stavljenog troškovnika, opravdanima cijenio sljedeće troškove prouzročene tužitelju zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici:

- zastupanje na ročištima od 09.05.2025. (očevid), 30.10.2025. i 22.01.2026. u visini od po 50 bodova za svako (Tbr. 9. točke 1. i 7. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištima od 31.01.2023. i 06.02.2025. u visini od po 25 bodova za svako (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), te zastupanje na ročištima od 11.07.2025. i 12.09.2025. odnosno na ročištu objave u visini od po 12,5 bodova za svako (Tbr. 9. točke 3. i 5. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 237,5 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 475,00 EUR.

8.3. Nasuprot tome, neosnovanim je ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom po odvjetnicima podnesaka od 26.02.2024. (u kojem su imenovani nasljednici preminulih tuženika, a to stoga jer bi tužitelj navedeni trošak imao neovisno o protivljenju tuženika ad. 8. AZ tužbenom zahtjevu) i 13.11.2024. (budući da isti ne prileži spisu predmeta), dok je neopravdanim ocijenjen zahtjev tužitelja za nadoknadu troška prouzročenog mu sastavom po odvjetnicima podneska od 18.02.2025. (u kojem su imenovani predloženi svjedoci, a budući da je tužitelj isto bio dužan učiniti još u podnesenoj tužbi, međutim, što je propustio učiniti. Konačno, kako zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška stavljen u sadržaju kako slijedi: „trošak sudskih pristojbi presude“ nije stavljen na način propisan člankom 164. stavak 2. tj. određenim navođenjem visine zahtjeva u tom dijelu, to zahtjevu tužitelja za nadoknadu parničnog troška u navedenom dijelu nije ni bilo moguće udovoljiti.

8.4. Slijedom navedenog, opravdani troškovi tužitelja prouzročeni mu ovom parnicom iznose 475,00 EUR, slijedom čega je tuženiku ad. 8. AZ valjalo naložiti plaćanje tužitelju dijela navedenog troška razmjerno suvlasničkom udjelu upisanom na njegovom imenu glede predmetne nekretnine (4/480 tj. 1/120) u visini od 3,96 EUR uvećano za trošak očevida predujmljen po tužitelju i likvidiran po sudu u visini od 400,00 EUR u cijelosti (budući da je navedeni trošak isprovociran protivljenjem tuženika ad. 8. AZ tužbenom zahtjevu) tj. ukupno 403,96 EUR, dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 1.696,04 EUR uvećano za trošak sudske pristojbe za presudu u neoznačenom iznosu), kao i u dijelu upravljenom prema ostalim tuženicima (koji nisu osporavali tužbeni zahtjev, a niti su dali povoda predmetnoj tužbi), valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Šibenik, 9. ožujka 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćnicima

- tuženicima, osobno