Poslovni broj: P-77/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Elektro Diler d.o.o. Pesek, Šebre 49, OIB: 31521018554, kojeg zastupa Vlado Rebić, odvjetnik iz Zagreba, I. Cankara 1, protiv tuženika S Projekt d.o.o. Rijeka, Nikole Cara 1, OIB: 65436749379, kojeg zastupa Hrvoje Vukić, odvjetnik iz OD Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate, u pisanom postupku u sporu male vrijednosti bez održavanja usmene rasprave, dana 9. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, poslovni broj: Ovrv-20422/2024 od 6. ožujka 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.280,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2024. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 – trgovački ugovori ZOO-a) koje na taj iznos teku od 6. ožujka 2025. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za održavanjem rasprave i provođenjem dokaza saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja PS i zastupnika po zakonu tuženika NS.

II. Odbacuje se kao nepotpun tužiteljev prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka.

III. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 3.720,00 EUR zajedno sa sporednim potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Šeškar iz Čavli, poslovni broj: Ovrv-20422/2024 od 6. ožujka 2025. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu od 18. listopada 2024. godine utužio iznos od 5.000,00 EUR na temelju računa br.: 42/1/1 (str. spisa 7).

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa kao i nadoknada nastalih troškova ovrhe u iznosu od 275,00 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Naveo je da dostavljeni račun nije dokaz da bi stranke bile u ikakvom obveznopravnom odnosu.

4. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 9. siječnja 2026. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Po rješenju od 10. veljače 2026. godine stranke su pozvane da sukladno odredbi čl. 461. a st. 2-8 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, s upozorenjem da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti u kojima se provodi pisani postupak.

5. U podnesku od 27. veljače 2026. godine tužitelj je u bitnome naveo da su stranke sklopile Sporazum o uređenju međusobnih odnosa kojim da se tuženik obvezao tužitelju platiti dospjele račune u roku od 8 dana od dana ispostavljanja za radove na elektroinstalacijama na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Tužitelj da je nakon dovršetka posla dana 19. kolovoza 2024. godine izdao utuženi račun na iznos od 5.000,00 EUR sa specifikacijom (usluge izvođenja elektro instalacija na objektu Učiteljski fakultet u Zagrebu, Savska cesta 77). Račun da je dospio dana 27. kolovoza 2024. godine. Račun da se odnosio na 250 odrađenih sati po jediničnoj cijeni od 17 EUR, cijene utrošenog materijala (417,96 EUR), dobavu materijala (136 EUR), i naknadu za žurni odaziv (200,00 EUR). Dana 13. ožujka 2025. godine tuženik da je tužitelju platio iznos od 3.720,00 EUR. Prilikom plaćanja tuženik da je u opisu plaćanja naveo da podmiruje nesporni iznos glavnice od 3.720,00 EUR te iznos od 238,81 EUR s osnova kamata na nesporni iznos glavnice po utuženom računu. Tužitelj da je uredno izvršio poslove za koje ga je tuženik angažirao zbog čega je ustrajao kod preostale utužene razlike od 1.280,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Tuženik je u podnesku od 2. ožujka 2026. godine izjavio da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Ustrajao je kod osporavanja preostalog dijela obveze. Smatra da je teret dokaza osnovanosti i visine preostale razlike na tužitelju.

7. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je sniženi tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u utuženi račun broj: 42/1/1 (str. spisa 7) utvrđeno je da je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za izvedene radove na elektro instalacijama na objektu Učiteljski fakultet u Zagrebu, Savska cesta 77.

10. Iz dostavljenog Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa od 19. lipnja 2024. godine ( str. spisa 86-87) proizlazi da je tuženik naručio od tužitelja poslove na elektroinstalacijama na objektu Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i da se tužitelj obvezao ugraditi materijale sukladno tuženikovim uputama. Zbog navedenog, utvrđeno je da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o djelu i to tuženik, u svojstvu naručitelja, a tužitelj u svojstvu izvođača, sve na temelju čl. 590. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

11. Iz nesporne činjenice podmirenja glavnice po utuženom računu u iznosu od 3.720,00 EUR te pripadajućih kamata, sud je utvrdio okolnost da je tuženik imao priliku pregledati izvršene radove. Tuženik nije isticao prigovore da bi u tužiteljevom radu postojali nedostaci. Stoga je utvrđeno da je tuženik odobrio radove po utuženom računu. S obzirom na nesporno djelomično podmirenje glavnice u visini od 3.720,00 EUR dana 13. ožujka 2025. godine i pripadajuću kamatu od 238,81 EUR kao i povlačenje tužbe za plaćeni iznos valjalo je, primjenom odredbe čl. 193. st. 2 i čl. 456. st. 1 ZPP-a, odlučiti kao u točki III. izreke rješenja.

12. Za preostali iznos glavnice tužitelj je dokazao osnovanost visine dostavom dokumentacije na str. spisa 88-98 kojom je dokazao utrošene sate rada ( str. spisa 88) i nabavku materijala prema računima na str. spisa 89-98. Kako djelomično plaćanje računa podrazumijeva i knjiženje istog u poslovnim knjigama tuženika, utvrđeno je da je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za posao u visini koja je u potpunosti odgovarala ugovorenom sadržaju. Nema dokaza da bi tuženik prigovarao utuženom računu prije ove parnice. Budući da tuženik nije osporio dostavljenu dokumentaciju - isprave na str. spisa 88-98 sud je iste, s obzirom na vremensku podudarnost, prihvatio kao vjerodostojne isprave.

13. Tuženikovo osporavanje sud je stoga ocijenio neutemeljenim budući da razloge osporavanja tuženik nije obrazložio uvjerljivim razlozima već samo paušalnim navodima.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je obvezati tuženika na isplatu preostale utužene razlike zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pozivom na odredbu čl. 590. i 613. st.1 ZOO-a. Stoga je valjalo, primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a, odlučiti kao u izreci presude.

15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na utvrđenom dospijeću obveze 27. kolovoza 2024. godine ( str. spisa 7) i primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a.

16. Predmetna parnica predstavlja spor male vrijednosti u kojem nije bilo potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka budući da su sve bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene iz dostavljenih pisanih isprava. Stoga je odluka donijeta bez održavanja usmene rasprave pozivom na odredbu čl. 461.a st. 2-8 ZPP-a zbog čega je valjalo prijedlog za održavanjem usmene rasprave i za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka na ročištu za glavnu raspravu odbiti pozivom na odredbu čl. 461. a st. 4 ZPP-a. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

17. Odluka u točki II. izreke rješenja temelji se na odgovarajućoj primjeni čl. 241. ZPP-a budući da je tužitelj bio izrijekom pozvan na predlaganje dokaza no unatoč tome, prijedlog za saslušanjem svjedoka nije precizirao.

18. Nastale troškove ovršnog postupka sud je također ocijenio osnovanim s obzirom na tužiteljev uspjeh u sporu (čl. 154. st.1 ZPP-a) zbog čega je i u tom dijelu održan na snazi platni nalog (451. st. 3 ZPP-a) te je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 9. ožujka 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).