REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5564/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli- Pola, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 22. siječnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 9. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 20. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 066-512/2007 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 31.10.2007.god. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl.2. koja glasi:
« … prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.3.I.1. koja glasi:
« ... protuvrijednost iznosa od 137.700,00 CHF-a»
u odredbi čl.3.II.1. koja glasi:
«… obračunatim po srednjem tečaju Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. za devize….. » te u odredbi čl.3.III.1. koja glasi:
«… vezana je za tromjesečni LIBOR CHF….. »
pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana, kao i sve ostale odredbe Ugovora koje se tiču valute CHF- a, pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 53.812,96 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 4,32 eura od 1. veljače 2008.
- na iznos 6,13 eura od 29. veljače 2008.
- na iznos 11,91 eura od 31. ožujka 2008.
- na iznos 3,73 eura od 30. travnja 2008.
- na iznos 0,67 eura od 2. lipnja 2008.
- na iznos 4,45 eura od 30. lipnja 2008.
- na iznos 3,32 eura od 1. listopada 2008.
- na iznos 28,41 eura od 31. listopada 2008.
- na iznos 14,87 eura od 2. prosinca 2008.
- na iznos 33,11 eura od 31. prosinca 2008.
- na iznos 18,25 eura od 2. veljače 2009.
- na iznos 17,17 eura od 2. ožujka 2009.
- na iznos 16,90 eura od 31. ožujka 2009.
- na iznos 14,89 eura od 30. travnja 2009.
- na iznos 12,52 eura od 1. lipnja 2009.
- na iznos 10,07 eura od 30. lipnja 2009.
- na iznos 10,97 eura od 31. srpnja 2009.
- na iznos 12,08 eura od 31. kolovoza 2009.
- na iznos 11,60 eura od 30. rujna 2009.
- na iznos 10,86 eura od 2. studenog 2009.
- na iznos 12,55 eura od 30. studenog 2009.
- na iznos 14,66 eura od 31. prosinca 2009.
- na iznos 17,07 eura od 1. veljače 2010.
- na iznos 14,92 eura od 1. ožujka 2010.
- na iznos 19,78 eura od 31. ožujka 2010.
- na iznos 16,23 eura od 30. travnja 2010.
- na iznos 17,82 eura od 31. svibnja 2010.
- na iznos 26,10 eura od 30. lipnja 2010.
- na iznos 25,09 eura od 2. kolovoza 2010.
- na iznos 30,84 eura od 31. kolovoza 2010.
- na iznos 27,92 eura od 30. rujna 2010.
- na iznos 25,66 eura od 2. studenog 2010.
- na iznos 31,36 eura od 30. studenog 2010.
- na iznos 40,98 eura od 31. prosinca 2010.
- na iznos 34,91 eura od 31. siječnja 2011.
- na iznos 33,64 eura od 28. veljače 2011.
- na iznos 34,53 eura od 31. ožujka 2011.
- na iznos 33,90 eura od 30. travnja 2011.
- na iznos 46,51 eura od 31. svibnja 2011.
- na iznos 46,09 eura od 30. lipnja 2011.
- na iznos 57,22 eura od 1. kolovoza 2011.
- na iznos 52,30 eura od 31. kolovoza 2011.
- na iznos 45,39 eura od 30. rujna 2011.
- na iznos 46,32 eura od 31. listopada 2011.
- na iznos 44,42 eura od 30. studenog 2011.
- na iznos 48,48 eura od 31. prosinca 2011.
- na iznos 50,72 eura od 31. siječnja 2012.
- na iznos 47,73 eura od 29. veljače 2012.
- na iznos 49,47 eura od 31. ožujka 2012.
- na iznos 48,89 eura od 30. travnja 2012.
- na iznos 51,24 eura od 31. svibnja 2012.
- na iznos 48,41 eura od 30. lipnja 2012.
- na iznos 50,35 eura od 31. srpnja 2012.
- na iznos 49,44 eura od 31. kolovoza 2012.
- na iznos 45,98 eura od 1. listopada 2012.
- na iznos 49,60 eura od 31. listopada 2012.
- na iznos 48,97 eura od 30. studenog 2012.
- na iznos 49,87 eura od 31. prosinca 2012.
- na iznos 45,94 eura od 31. siječnja 2013.
- na iznos 44,51 eura od 28. veljače 2013.
- na iznos 49,57 eura od 2. travnja 2013.
- na iznos 46,71 eura od 30. travnja 2013.
- na iznos 44,19 eura od 31. svibnja 2013.
- na iznos 42,67 eura od 1. srpnja 2013.
- na iznos 45,09 eura od 31. srpnja 2013.
- na iznos 46,69 eura od 31. kolovoza 2013.
- na iznos 47,33 eura od 30. rujna 2013.
- na iznos 47,77 eura od 31. listopada 2013.
- na iznos 47,01 eura od 30. studenog 2013.
- na iznos 49,50 eura od 31. prosinca 2013.
- na iznos 50,07 eura od 31. siječnja 2014.
- na iznos 46,31 eura od 28. veljače 2014.
- na iznos 50,88 eura od 31. ožujka 2014.
- na iznos 47,94 eura od 30. travnja 2014.
- na iznos 49,12 eura od 31. svibnja 2014.
- na iznos 47,72 eura od 30. lipnja 2014.
- na iznos 50,83 eura od 31. srpnja 2014.
- na iznos 52,10 eura od 1. rujna 2014.
- na iznos 50,17 eura od 30. rujna 2014.
- na iznos 52,94 eura od 31. listopada 2014.
- na iznos 51,96 eura od 1. prosinca 2014.
- na iznos 53,25 eura od 31. prosinca 2014.
- na iznos 53,37 eura od 7. veljače 2015.
- na iznos 41,32 eura od 7. ožujka 2015.
- na iznos 45,75 eura od 7. travnja 2015.
- na iznos 44,28 eura od 7. svibnja 2015.
- na iznos 22,87 eura od 8. lipnja 2015.
- na iznos 22,14 eura od 7. srpnja 2015.
- na iznos 22,87 eura od 7. kolovoza 2015.
- na iznos 21,96 eura od 7. rujna 2015.
- na iznos 21,25 eura od 7. listopada 2015.
- na iznos 21,96 eura od 7. studenog 2015.
- na iznos 22,73 eura od 7. prosinca 2015.
- na iznos 23,48 eura od 7. siječnja 2016.
- na iznos 23,48 eura od 8. veljače 2016.
- na iznos 21,11 eura od 7. ožujka 2016.
- na iznos 22,57 eura od 7. travnja 2016.
- na iznos 21,84 eura od 7. svibnja 2016.
- na iznos 28,12 eura od 7. lipnja 2016.
- na iznos 29,07 eura od 7. srpnja 2016.
- na iznos 29,73 eura od 8. kolovoza 2016.
- na iznos 27,19 eura od 7. rujna 2016.
- na iznos 26,47 eura od 7. listopada 2016.
- na iznos 28,33 eura od 7. studenog 2016.
- na iznos 28,59 eura od 7. prosinca 2016.
- na iznos 30,87 eura od 7. siječnja 2017.
- na iznos 29,60 eura od 7. veljače 2017.
- na iznos 27,20 eura od 7. ožujka 2017.
- na iznos 30,36 eura od 7. travnja 2017.
- na iznos 28,43 eura od 7. svibnja 2017.
- na iznos 28,71 eura od 7. lipnja 2017.
- na iznos 27,08 eura od 7. srpnja 2017.
- na iznos 24,12 eura od 7. kolovoza 2017.
- na iznos 24,87 eura od 7. rujna 2017.
- na iznos 24,54 eura od 7. listopada 2017.
- na iznos 24,59 eura od 7. studenog 2017.
- na iznos 23,56 eura od 7. prosinca 2017.
- na iznos 22,64 eura od 7. siječnja 2018.
- na iznos 23,68 eura od 7. veljače 2018.
- na iznos 20,81 eura od 7. ožujka 2018.
- na iznos 21,88 eura od 7. travnja 2018.
- na iznos 20,05 eura od 6. svibnja 2018.
- na iznos 22,71 eura od 7. lipnja 2018.
- na iznos 22,11 eura od 7. srpnja 2018.
- na iznos 23,70 eura od 7. kolovoza 2018.
- na iznos 25,90 eura od 7. rujna 2018.
- na iznos 24,14 eura od 4. listopada 2018.
- na iznos 24,84 eura od 6. studenog 2018.
- na iznos 24,15 eura od 6. prosinca 2018.
- na iznos 25,66 eura od 7. siječnja 2019.
- na iznos 24,56 eura od 7. veljače 2019.
- na iznos 23,12 eura od 7. ožujka 2019.
- na iznos 26,81 eura od 4. travnja 2019.
- na iznos 24,39 eura od 6. svibnja 2019.
- na iznos 27,17 eura od 7. lipnja 2019.
- na iznos 26,47 eura od 7. srpnja 2019.
- na iznos 28,73 eura od 7. kolovoza 2019.
- na iznos 28,20 eura od 7. rujna 2019.
- na iznos 27,38 eura od 7. listopada 2019.
- na iznos 27,98 eura od 7. studenog 2019.
- na iznos 25,92 eura od 7. prosinca 2019.
- na iznos 27,75 eura od 7. siječnja 2020.
- na iznos 28,77 eura od 7. veljače 2020.
- na iznos 31,16 eura od 7. ožujka 2020.
- na iznos 35,44 eura od 6. travnja 2020.
- na iznos 33,87 eura od 7. svibnja 2020.
- na iznos 34,06 eura od 4. lipnja 2020.
- na iznos 33,87 eura od 7. srpnja 2020.
- na iznos 32,89 eura od 7. kolovoza 2020.
- na iznos 33,03 eura od 7. rujna 2020.
- na iznos 32,45 eura od 6. listopada 2020.
- na iznos 34,00 eura od 6. studenog 2020.
- na iznos 27,92 eura od 6. prosinca 2020.
- na iznos 29,01 eura od 5. siječnja 2021.
- na iznos 29,44 eura od 4. veljače 2021.
- na iznos 24,82 eura od 4. ožujka 2021.
- na iznos 27,26 eura od 7. travnja 2021.
- na iznos 26,97 eura od 7. svibnja 2021.
- na iznos 27,95 eura od 6. lipnja 2021.
- na iznos 26,96 eura od 7. srpnja 2021.
- na iznos 29,41 eura od 4. kolovoza 2021.
- na iznos 28,55 eura od 6. rujna 2021.
- na iznos 28,54 eura od 7. listopada 2021.
- na iznos 31,04 eura od 7. studenog 2021.
- na iznos 31,26 eura od 7. prosinca 2021.
- na iznos 32,73 eura od 7. siječnja 2022.
- na iznos 30,95 eura od 7. veljače 2022.
- na iznos 32,01 eura od 7. ožujka 2022.
- na iznos 34,41 eura od 7. travnja 2022.
- na iznos 31,56 eura od 7. svibnja 2022.
- na iznos 35,75 eura od 7. lipnja 2022.
- na iznos 38,15 eura od 7. srpnja 2022.
- na iznos 40,72 eura od 7. kolovoza 2022.
- na iznos 44,57 eura od 7. rujna 2022.
- na iznos 43,58 eura od 7. listopada 2022.
- na iznos 43,67 eura od 7. studenog 2022.
- na iznos 65,93 eura od 7. prosinca 2022.
- na iznos 61,07 eura od 7. siječnja 2023.
- na iznos 62,68 eura od 7. veljače 2023.
- na iznos 84,97 eura od 7. ožujka 2023.
- na iznos 92,39 eura od 7. travnja 2023.
- na iznos 88,24 eura od 7. svibnja 2023.
- na iznos 107,34 eura od 7. lipnja 2023.
- na iznos 105,57 eura od 7. srpnja 2023.
- na iznos 104,38 eura od 7. kolovoza 2023.
- na iznos 122,28 eura od 7. rujna 2023.
- na iznos 120,65 eura od 7. listopada 2023.
- na iznos 125,26 eura od 7. studenog 2023.
- na iznos 123,47 eura od 7. prosinca 2023.
- na iznos 123,44 eura od 7. siječnja 2024.
- na iznos 125,97 eura od 7. veljače 2024.
- na iznos 126,90 eura od 7. ožujka 2024.
- na iznos 142,32 eura od 7. travnja 2024.
- na iznos 136,28 eura od 7. svibnja 2024.
- na iznos 138,26 eura od 7. lipnja 2024.
- na iznos 135,39 eura od 7. srpnja 2024.
- na iznos 124,40 eura od 7. kolovoza 2024.
- na iznos 125,93 eura od 7. rujna 2024.
- na iznos 122,94 eura od 7. listopada 2024.
- na iznos 45.703,11 eura od 7. listopada 2024.
do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice PH, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem traži da sud naloži tuženiku da iznos nedospjele glavnice od 137.000,00 CHF koja je nepromjenjiva cijelo vrijeme otplate kredita obračuna po srednjem tečaju CHF Addiko bank d.d., važećem na dan isplate kredita odnosno po tečaju CHF-a na dan 31. listopada 2007. koji je na taj dan iznosio 4,387710, kao i da tužiteljici izda novi otplatni plan za sve buduće anuitete do kraja otplate kredita, a koji anuiteti će se obračunavati po početno ugovorenom tečaju CHF- a, a sve od trenutka pravomoćnosti presude.
IV Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 5.462,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom 31. listopada 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 066-512/2007, kojim Ugovorom joj je tuženik stavio na raspolaganje iznos 137.700,00 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate. Predmetnim ugovorom stranke su ugovorile valutnu klauzulu odnosno isplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti i otplatu glavnice i kamata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja. Tužiteljica dalje ukazuje na presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima pojedine dijelove ugovornih odredaba kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu CHF, naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 3.188,53 eura (24.024,68 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kao u petitu, naložiti tuženiku da iznos nedospjele glavnice od 137.000,00 CHF koja je nepromjenjiva cijelo vrijeme otplate kredita obračuna po srednjem tečaju CHF Addiko bank d.d., važećem na dan isplate kredita odnosno po tečaju CHF-a na dan 31. listopada 2007. koji je na taj dan iznosio 4,387710, kao i da tužiteljici izda novi otplatni plan za sve buduće anuitete do kraja otplate kredita, a koji anuiteti će se obračunavati po početno ugovorenom tečaju CHF-a, a sve od trenutka pravomoćnosti presude, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor zastare. Istaknuo je i da pravna i činjenična utvrđenja iz parnice "Potrošač" nije moguće primijeniti u ovoj parnici te da se tužiteljica ne može pozivati na presude iz parnice "Potrošač", jer se one odnose samo na pojedinačne parnice radi naknade štete. Smatra da prvostupanjski sud nije vezan za utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu niti zato što je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 31. listopada 2007. Dalje je istaknuo da je odredba Ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva, jasna i razumljiva, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih ugovornih odredbi. Naveo je da je tužiteljica mogla uzeti kredit u bilo kojoj banci te da je tuženik informirao potrošače pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. Nastavno je istaknuo da je javnost bila upozoravana da HNB ne može utjecati na kretanje strane valute na svjetskim burzama te da nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Tvrdio je da je tuženik postupio savjesno i pružio sve informacije tužiteljici kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj CHF te da drastičan porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu nije mogao utjecati na poštenje odredbe o valutnoj klauzuli. Osporio je tijek zateznih kamata. Zaključno je predložio da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti kao neosnovane uz naknadu parničnih troškova.
3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. lipnja 2025., ispravljenim na ročištu 22. siječnja 2026., tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnima pojedine dijelove ugovornih odredaba kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu CHF, naložiti tuženiku isplatiti joj iznos 53.812,96 eura sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kao u petitu, uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama (listovi 196-202 spisa).
3.1. U podnesku od 16. srpnja 2025. tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, navodeći da je tužiteljica smanjila svoj zahtjev sa 60.699,13 eura na 53.812,96 eura (list 203 spisa).
3.2. Međutim, tužiteljica je djelomično povukla svoj zahtjev iz točke III petita tužbe te povećala svoj zahtjev za isplatu iznosa 3.188,53 eura na iznos 53.812,96 eura.
3.3. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-8 smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.
3.4. Kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud odlučivao i o tužbenom zahtjevu iz točke III petita tužbe.
3.5. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 20. lipnja 2025. preinačila tužbu u pogledu zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule na način da je povećala taj iznos. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer je tužiteljica svoj zahtjev povećala nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 9-17 spisa), Aneks broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 066-512/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (listovi 19-21 spisa), obavijesti (listovi 25, 26, 27-28 spisa), specifikaciju uplata (listovi 29-34 spisa), kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (listovi 98-101 spisa), pregled prometa za klijenta (listovi 168-178 spisa), specifikaciju uplata (listovi 179-185 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o. po stalnom sudskom vještaku EH (listovi 158-185 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 221-222spisa).
4.1. Sud nije pročitao Izjavu svjedoka PHT, jer se svjedoci saslušavaju neposredno pred sudom te je svjedok dužan odgovore davati usmeno (čl. 243. ZPP-a u vezi čl. 4. ZPP-a; listovi 76-79 spisa).
4.2. Sud nije saslušao svjedokinju HH, jer je tuženik u podnesku od 15. rujna 2025. odustao od prijedloga za njezino saslušanje (list 204 spisa).
4.3. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 066-512/2007 od 31. listopada 2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenih iznosa po toj osnovi.
5.1. Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 066-512/2007 od 31. listopada 2007. na iznos 137.700,00 CHF (dalje Ugovor o kreditu).
5.2. Sporno je da li je tuženik, kao trgovac, u cijelosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene te ugovorne odredbe.
6. Iz odredbe čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.
6.1. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 137.700,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita.
6.2. Prema odredbi čl. I.I. na iznos kredita iz čl. 2. ovog Ugovora obračunavaju se kamate, a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni "LIBOR CHF…"
7. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
7.1. Navedena pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ima izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužiteljice kao potrošača, te u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. u vezi čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a ona obvezuje i sud u ovom postupku.
7.2. Naime, odredbom čl. 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivna spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već bila na snazi odredba čl. 502.c ZPP-a.
7.3 S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužiteljicu kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.
8. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu koje uređuje valutnu klauzulu lako uočljive, jasne i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih ugovornih odredbi. Naveo je da je informirao potrošače pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF. Nastavno je istaknuo da je javnost bila upozoravana da HNB ne može utjecati na kretanje strane valute na svjetskim burzama te da nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Tvrdio je da je tuženik postupio savjesno i pružio sve informacije tužiteljici kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj CHF
8.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetni ugovor o kreditu zaključila za kupnju stana koji je koristila isključivo za svoje stanovanje i to od kada ga je kupila do 2024. kada ga je prodala. Bila je djelatnik Hypo banke. Radila je na radnom mjestu kreditnog referenta na auto kreditima te je kao djelatnik banke mogla sklopiti Ugovor o kreditu isključivo sa valutnom klauzulom u CHF uz ulaganje u investicijske fondove. O valuti se nije moglo pregovarati, jer je to bio jedini kredit za djelatnike banke, a kao djelatnica banke nije mogla kredit uzeti u nekoj drugoj banci. Upoznata je sa pojmom valutne klauzule i zna što je valutna klauzula, ali nisu dobili smjernice, niti su bili upozoreni na neke posebne rizike vezane za sklapanje Ugovora o kreditu u valuti CHF. Svi ugovori o kreditu su šprancirani te o pojedinim ugovornim odredbama nije mogla pregovarati, već je samo mogla potpisati Ugovor ukoliko je željela kredit. Pojasnila je da je poslodavac onemogućavao sklapanje Ugovora o kreditu s drugim bankama na način da nije želio ovjeriti zahtjev za podnošenje kredita. Jednako tako nisu mogli otvoriti niti tekući račun u nekoj drugoj banci, jer im poslodavac nije želio isplaćivati plaće na račune otvorene u drugim bankama
8.2. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je ona iskazivala jasno i uvjerljivo.
8.3. S druge strane, tuženik je u podnesku od 15. rujna 2025. odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje HH, osobnog bankara za koju je tvrdio da je radila na obradi predmetnog kredita, čiji iskaz bi eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost iskaza tužiteljice (list 204 spisa).
8.4. Dakle, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznata s valutnom klauzulom te joj je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da ona kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.
8.5. Upravo je propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.
8.6. Dakle sud utvrđuje da tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredba o valutnoj klauzuli nije učinjena suštinski razumljivom, jer joj nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njezine financijske obveze.
8.7. Dodatno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica je dostavljanjem Ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača, time da je i u svom iskazu, kojeg je sud prihvatio kao istinit, navela da je novcem od kredita kupila stan u kojem je živjela od kupnje do 2024. kada ga je prodala. Ovo osobito imajući na umu da iz sadržaja spisa nema nikakve naznake da je tužiteljica kredit zatražila i ostvarila u svrhu namijenjenu poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja tužiteljice, odnosno da se tužiteljica uopće bavila takvim djelatnostima, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
8.8. Prema tome, kako u skladu s prethodno navedenim razlozima sud utvrđuje da sporne ugovorne odredbe nisu bile suštinski razumljive tužiteljici kao potrošaču, kao i da su te odredbe istovjetne onima koje su već bile predmet ocjene u kolektivnom sporu, a imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citirane presude.
8.9. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 102. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).
8.10. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.
9. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita.
9.1. U svrhu utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Ručević vještačenja d.o.o., po stalnom sudskom vještaku EH.
9.2. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužiteljice prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni srednji tečaj tuženika za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita.
9.3. U svom nalazu i mišljenju vještak EH naveo je da je mišljenja da, ako se promatraju samo iznosi koje je tužiteljica više platila tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.11.2007.) do konačne otplate (7.10.2024.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 53.812,96 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); (pozitivni iznosi razlika).
Ako se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno) tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (30.11.2007.) do konačne otplate (7.10.2024.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 53.808,99 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) (list 161 spisa).
9.4. Na nalaz i mišljenje vještaka EH tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik prigovorio zadatku suda.
9.5. Zadatak je vještaku dan s obzirom na okolnost da je tužiteljici bio poznat srednji tečaj tuženika za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim, jasnim, od stranaka utvrđenim (tako i VSRH Revt 249/14).
9.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka EH, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.
9.6. Stoga su tužiteljici dosuđeni iznosi čiju isplatu je zatražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i to samo tzv. "pozitivne razlike".
9.7. Ovo zato što u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti pojedine odredbe ugovora o kreditu, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tražbinu tužiteljice s negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj bio manji od tečaja na dan isplate kredita (odluka proširenog vijeća VSRH u Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., čime je odstupljeno na shvaćanju iz odluke VSRH Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.).
9.8. U odgovoru na tužbu je tuženik predložio da sud uzme u obzir i iznose koje je tužiteljica manje plaćala u razdoblju kada je tečaj bio niži od početnog te da ih oduzme od ukupnog zbroja, čime je ustvari istaknuo materijalnopravni prigovor kojim samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu, u kojem slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim razlikama nastalima u razdoblju kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate.
10. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
10.1. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužiteljici. Ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tuženik je sam propustio tužiteljicu upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata kako je zatraženo, od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
10.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
11. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO.
11.1. S obzirom da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to i zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C- 776/19 i C-782/19 i na sjednici Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.
11.2. To znači da zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita uslijed tečajnih razlika teče od 14. lipnja 2018. kada je ta presuda postala pravomoćna glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.
11.3. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 7. lipnja 2023., to zastara utuženog, a niti povećanog dijela zahtjeva nije nastupila.
11.3.1. Ovo zato što se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024.)
11.4. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke presude.
12. Tužiteljica je u tužbi predložila sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženiku da iznos nedospjele glavnice od 137.000,00 CHF koja je nepromjenjiva cijelo vrijeme otplate kredita, obračuna po srednjem tečaju CHF Addiko bank d.d., važećem na dan isplate kredita odnosno po tečaju CHF-a na dan 31. listopada 2007. koji je na taj dan iznosio 4,387710, kao i da joj izda novi otplatni plan za sve buduće anuitete do kraja otplate kredita, a koji anuiteti će se obračunavati po početno ugovorenom tečaju CHF-a, a sve od trenutka pravomoćnosti presude.
12.1. Taj zahtjev tužiteljica je povukla podneskom od 20. lipnja 2025. kojim je konačno postavila tužbeni zahtjev.
12.2. Međutim, kako se tuženik protivio tom djelomičnom povlačenju, to je sud dužan odlučiti i o tom zahtjevu tužiteljice (obrazloženo u dijelu 3.1. -3.3. obrazloženja).
12.3. Kako tužiteljica u odnosu na taj dio zahtjeva tijekom postupka nije iznosila činjenice niti je predlagala dokaze, to nije dokazala osnovanost istoga, zbog čega je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).
13.1. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u visini 500 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, zastupanja na ročištu 15. studenog 2024. u visini 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 20. lipnja 2025. u visini 500 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 17. prosinca 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife i zastupanja na ročištu 21. siječnja 2026. u visini 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
13.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tužiteljici pripada iznos 4.050,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 5.062,50 eura.
13.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4. lipnja 2025., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
13.4. Tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska od 16. prosinca 2025., jer je istim zamolila da se sasluša zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu, a što je mogla i na ročištu 17. prosinca 2025.
13.5. Tužiteljici je za zastupanje na ročištu 17. prosinca 2025. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/5 Tarife, a ne prema Tbr. 9/1 Tarife kako je zatraženo, jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja.
13.6. Tužiteljici je priznat trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu 400,00 eura.
13.7. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 5.462,50 eura.
13.8. Tužiteljici su dosuđeni cjelokupni parnični troškovi, jer u vezi dijela zahtjeva s kojim nije uspjela nisu nastali posebni troškovi.
13.9. Na tako određeni trošak tužiteljici su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. ožujka 2026.
Sutkinja
Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
