Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-335/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ivani Blažević, u pravnoj stvari tužitelja Libukom Jurdani d.o.o., OIB 77671806963, Jurdani, Jurdani 50 B, zastupani po punomoćniku Miloradu Staniću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženice ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. veljače 2026. i izvršene objave 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Šešker iz Čavli, posl. br. Ovrv- 12485/2025 od 25. srpnja 2025. u dijelu u kojem se nalaže tuženici ĆH da tužitelju Libukom Jurdani d.o.o., naknadi novčanu tražbinu u iznosu od 134,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate i to:

- na iznos od 11,18 EUR od 14.05.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.06.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.07.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.08.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.09..2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.10.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.11.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.12.2024. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 14.01.2025. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.02.2025. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.03.2025. do isplate,

- na iznos od 11,18 EUR od 13.04.2025. do isplate

po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u naprijed citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojemu je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 62,50 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od 25. srpnja 2025. pa do isplate kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos troškova javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura za razdoblje od 25. srpnja 2025. do 8. ožujka 2026.

III. Ukida se platni nalog sadržan u naprijed citiranom rješenju o ovrsi u dijelu glavnice za iznos od 164,94 eura sa zateznim kamatama te se tužba u tom dijelu smatra povučenom.

IV. Nalaže se tuženici da, u roku 8 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 163,27 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke (9. ožujka 2026.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, javni bilježnik Vesna Šeškar iz Čavli donijela je rješenje o ovrsi dana 25. srpnja 2025. pod posl. brojem Ovrv-12485/2025 radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 299,04 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačno naznačeni mjesečni iznos i troškova ovrhe.

2. Nezadovoljna navedenim rješenjem o ovrsi ovršenica je pravovremeno izjavila prigovor u kojem, u bitnome ističe da usluge za koje se od nje rješenjem o ovrsi potražuje isplata, ne koristi niti ih je u mogućnosti koristiti jer njezina kuća nije spojena na vodomjer. Vodomjer da je skinut bez njezinog zahtjeva, a čime da je jednostrano raskinut Ugovor s ovrhovoditeljem. Predmetna kuća da je napuštena, da nema pitke vode i da nije korisnica usluga ovrhovoditelja, kako vodne usluge tako i odvoza otpada.

3. Rješenjem ovog suda poslovni od 8. rujna 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 7. listopada 2025. tužitelj navodi kako njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o pružanju usluga objedinjene naplate između Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. kao naručitelja usluge i Libukom Jurdani d.o.o. kao davatelja usluge od 4. siječnja 2016. temeljem kojeg Ugovora je tužitelj ovlašten za Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o. vršiti usluge prisilne naplate potraživanja (članak 10. Ugovora) koja potraživanja ta društva imaju prema trećim osobama za usluge koje su im ta društva pružila. Usluga prisilne naplate da podrazumijeva pokretanje i vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate troškova (članak 11. Ugovora) te je slijedom toga tužitelj ovlašten voditi i ovaj postupak, a kako bi naplatio potraživanje koje Komunalac d.o.o. ima prema tuženici.

4.1. Tuženica da je suvlasnica nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na utuženoj adresi potrošnje [adresa] u suvlasničkom udjelu od 3/4.

4.2. Njezina obveza na plaćanje naknade za odvoz komunalnog otpada da proizlazi iz odredbe članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/2021. i 142/2023 dalje: ZGO) te odredbe članka 9. Odluke Općine [adresa] o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluge povezane s tom javnom uslugom od 31.1.2022. ("Službene novine Općine Mošćenička Draga" broj 2/2022., dalje: Odluka) kojom je propisano da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine koji je dužan koristiti uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na način i pod uvjetima određenim predmetnim Zakonom i drugim propisima te je dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom. Sukladno odredbi članka 9. cit. Odluke cijenu komunalne javne usluge prikupljanja biorazgradivog i miješanog komunalnog otpada čini zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksne naknade) i cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varijabilni dio). Sukladno toj Odluci, cijenu minimalne javne usluge (fiksni dio računa) obvezni su plaćati svi korisnici javnih usluga tijekom cijele godine neovisno o količini predanog otpada. Obvezna minimalna javna usluga (fiksni dio) da je dio javne usluge čije je plaćanje potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja otpada mogao ispuniti svoju svrhu, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge. Dakle, svi vlasnici nekretnina da su sukladno ZGO-u i cit. Odluci korisnici javnih usluga te su kao takvi dužni plaćati obveznu minimalnu javnu uslugu neovisno o količini predanog otpada. Tuženica da se te svoje obveze mogla osloboditi jedino da je tužitelja obavijestila da se nekretnina trajno ne koristi u razdoblju od najmanje 12 mjeseci i to potkrijepila odgovarajućim dokazima, što nije učinila.

4.3. Obveza tuženice na plaćanje fiksnog djela vode da proizlazi iz odredbe članka 42. stavaka 1. 2. i 5. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/2019). Naime, sukladno cit. zakonskim odredbama, cijena vodne usluge da se sastoji od fiksnog i varijabilnog djela, a obveznik plaćanja da je vlasnik nekretnine kao korisnik vodnih usluga. Fiksni dio cijene vodne usluge da se plaća u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga, odnosno tim naknadama se osigurava da je korisnicima omogućeno korištenje vodnih usluga u svojim nekretninama. Nadalje navodi da je tuženici skinut vodomjer zbog neplaćanja računa za isporuku vode te da ista vodu crpi iz šterne pa se sukladno tome tuženici naplaćuje samo fiksni dio cijene temeljem suvlasništva nad nekretninom. Činjenica što je vodomjer skinut da sama po sebi da nije dokaz da se određena nekretnina ne koristi.

4.4. Sukladno cit. Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga KD Liburnijske vode d.o.o. te odredbi čl. 6. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, tuženica da je dužna plaćati fiksnu naknadu neovisno o potrošnji vode budući da se iz navedene fiksne naknade financira održavanje vodovodne mreže – odnosno redovito održavanje funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanje i održavanje zdravstvene ispravnosti vode za piće i dr.

4.5. Slijedom prethodno navedenih činjenica, po stajalištu tužitelja tuženica da je dužna plaćati naknadu obvezne minimalne javne usluge i fiksnog dijela vode neovisno o količini predanog otpada i (ne)potrošnji vode. Tuženica da je u obvezi platiti ¾ utuženog iznosa budući je u vrijeme utuženja bila suvlasnica nekretnine na utuženoj adresi u suvlasničkom dijelu od ¾ zbog čega je u preostalom dijelu od ¼ utuženog iznosa povukao tužbu. Također, tužbu je povukao i za potraživanje u zastari pa je tako podneskom od 7. listopada 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 134,10 eura, koji iznos se odnosi na potraživanje na ime neisplaćenih naprijed navedenih usluga u ¾ dijela koji otpada na tuženicu, u vremenskom razdoblju od mjeseca travnja 2024. do ožujka 2025. sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

5. U podnesku od 12. studenog 2025. tuženica navodi kako se nekretnina za koju tužitelj potražuje utužene usluge ne koristi dulje od godine dana te HEP-u plaća samo osnovnu naknadu na ime korištenja električne energije. U kući da nema vode iz vodovoda jer je vodomjer uklonjen, a šterna da se ne koristi. Da se nekoliko puta obraćala općinskim tijelima za razrješenje svoje situacije, ali da nije dobila jasne upute kako da postupi i razriješi situaciju vezanu uz plaćanje usluga tužitelja za predmetnu nekretninu koju ne koristi.

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a sukladno prijedlozima stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, ugovor o pružanju usluga objedinjene naplate sklopljen između Komunalca d.o.o. te Liburnijskih voda d.o.o. kao naručitelja usluga i ovdje tužitelja kao davatelja usluga 4. siječnja 2016., Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada Općinskog vijeća Općine Mošćenička Draga od 31. siječnja 2022., Odluku o izmjenama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada od 10. srpnja 2023., Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga Uprave KD Liburnijske vode d.o.o. od 10. studenog 2015., izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Cjenik za vodne usluge s javnim davanjima u primjeni od 1. srpnja 2023. s pečatom pravne osobe Liburnijske vode d.o.o., Cjenik za vodne usluge s javnim davanjima u primjeni od 1. srpnja 2024. s pečatom pravne osobe Liburnijske vode d.o.o., račune za vremensko razdoblje od mjeseca travnja 2024. do mjeseca ožujka 2025. za utužene usluge, za nekretninu na adresi [adresa], a ispostavljeni na ime tuženice i MH, preslike uplatnica i dokaza o uplati HEP-a za predmetnu nekretninu dostavljenih po tuženici.

6.1. Sud u postupku nije proveo personalne dokaze predložene pravovremeno po strankama, izuzev dokaza saslušanja tuženice, budući da je stanje stvari bilo dovoljno razjašnjeno i bez provođenja tih dokaza, a njihovo provođenje dovelo bi samo do odugovlačenja postupka.

7. Tuženica je u svom iskazu navela da je ona suvlasnica u ¾ dijela nekretnine za koju se u ovom postupku traži isplata neplaćene komunalne i vodne usluge dok je kćerka suvlasnica u ¼ dijela. Predmetna nekretnina da se ne koristi od 2022. godine, a od tada da nije dolazila u nju te da ne koristi usluge čije plaćanje se od nje zahtijeva u ovom postupku. Pisanim putem da je obavijestila tužitelja da se kuća ne koristi, ali od njega da nije dobila nikakav odgovor te nije smatrala potrebnim navedeno dostaviti u spis. Struju da koristi, da je uključen sat i hladnjaci da rade, ali da je to minimalni trošak. U hladnjacima da se nalazi voda za slučaj da netko dođe u nekretninu (kuću). Vodomjer da je uklonjen 2013., iz razloga neplaćanja računa. U vrijeme kada je i dolazila u kuću otpad da nikada nije bacala u za to predviđene spremnike iz razloga jer su bili udaljeni od kuće i to joj je to bilo nezgodno, s time da je predmetna nekretnina kasnije dobila i dva kodirana spremnika za otpad, koja su smještena ispred ulaza u ograđenom prostoru, koje također nikada nije koristila, niti u njih bacala otpad. Iste da je dostavio tužitelj i morala ih je primiti bez obzira što komunalnu uslugu ne koristi. Ne vidi razloge da navedene usluge pa ni fiksni dio plati s obzirom da usluge nije u utuženom razdoblju uopće koristila. Poziva se na članak 18. Pravilnika za odvoz kućnog otpada te na članak 23. stavak 2. i članak 35. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga KD Liburnijske vode d.o.o. Ičići.

8. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 28. travnja 2025. utvrđeno je da tužitelj ima prema tuženici otvorenu novčanu tražbinu za komunalne usluge u ukupnom iznosu od 299,04 eura za period odnosno s dospijećima pojedinih mjesečnih iznosa od kolovoza 2023. do travnja 2025.

9. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga objedinjene naplate od 4. siječnja 2016. utvrđeno je da je člankom 10. i 11. tog Ugovora sklopljenog između Komunalac d.o.o., i Liburnijske vode d.o.o. kao naručitelja usluge i Libukom Jurdani d.o.o. kao davatelja usluge ugovoreno je da je tužitelj ovlašten vršiti prisilne naplate potraživanja za Komunalac d.o.o. i Liburnijske vode d.o.o.

10. Uvidom u predmetne račune za komunalne usluge br. 57246-101-1, 74484-101- 1, 91710-101-1, 108877-101-1, 126329-101-1, 161209-101-1, 178566-101-1, 195925- 101-1, 2093-101-1, 31962-101-1 i 42964-101-1 utvrđeno je da su izdani po tužitelju za mjesece od travnja 2024. do ožujka 2025., za nekretninu na adresi [adresa], na ime fiksnog djela vode i odvoza komunalnog otpada-obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 14,90 eura svaki, a kao obveznici plaćanja navedeni su MH i ĆH, s time da je nesporna činjenica da je MH preminuo.

11. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. U predmetu je nesporno da je tuženica suvlasnica nekretnine na adresi [adresa] i da ista nije podmirila račune tužitelja u utuženom periodu na ime vodne i komunalne usluge u fiksnom dijelu.

13. Sporno je je li tuženica u obvezi platiti tužitelju utužene iznose s obzirom da se predmetna nekretnina ne koristi i da je vodomjer skinut.

14. Sukladno članku 70. stavku 1. ZOGO-a korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, odredbom članka 71. stavka 1. istog Zakona propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi, nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije (stavak 2. istog članka).

15. Odluka u članku 9. stavku 1. propisuje kako je ukupna cijena javne usluge zbroj cijene obvezne minimalne javne usluge (CMJU) i cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, dok u istom članku stavku 9. iste Odluke propisuje da korisnik usluge koji sukladno odredbama Zakona (ZOGO) dokaže da trajno ne koristi nekretninu kao obračunsko mjesto uz čije korištenje se vezuje prikupljanje miješanog komunalnog otpada i biootpada nije u obvezi plaćati javnu uslugu.

16. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama propisano je da je obveznik plaćanja, korisnik vodnih usluga, dok stavak 2. istog članka propisuje da se cijena vodne usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela. Stavkom 5. stog članka propisano je da se fiksni dio cijene vodne usluge plaća u fiksnom iznosu i mora pokriti fiksne troškove pružanja vodnih usluga propisane Uredbom iz članka 43. stavka 5. predmetnog Zakona. Člankom 24. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da korisnik usluge može otkazati korištenje vodnih usluga zbog preseljenja, odnosno trajnog prestanka korištenja nekretnine.

17. U ovom je postupku nesporno da je tuženica suvlasnica nekretnine na adresi [adresa] te se stoga ima smatrati korisnicom utuženih usluga kao i da tužitelj od nje potražuje isključivo isplatu obvezne komunalne usluge odvoza otpada te fiksnog dijela vodne usluge.

17.1. U postupku je utvrđeno da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku, a kako to proizlazi iz Ugovora sklopljenog između Komunalac d.o.o., i Liburnijske vode d.o.o. kao naručitelja usluge i Libukom Jurdani d.o.o. kao davatelja usluge.

17.2. Tuženica je u svom iskazu navela da s obzirom da predmetnu nekretninu ne koristi, da se obratila tužitelju po tom pitanju kako bi je oslobodio plaćanja utuženih usluga, međutim u spis nije dostavila nikakav dokaz o tome pa da bi ovaj sud te njezine navode cijenio vjerodostojnima. Naime, sukladno naprijed citiranim odredbama da ista ne bi plaćala predmetne usluge tužitelja u fiksnom odnosno obveznom minimalnom dijelu, tuženica je bila obvezna obavijestiti tužitelja da se nekretnina trajno ne koristi i to dokazati adekvatnim dokazima, a što ista nije dokazala da je učinila. Uplatnice HEP- a koje je tuženica dostavila sudu bila je u obvezi dostaviti upravo tužitelju koji bi onda na temelju toga razmotrio njezin zahtjev za neplaćanjem utuženih usluga.

18. Naime, u situaciji kada tuženica nije dokazala da je podnijela takav zahtjev spram tužitelja, a i kad on sam tvrdi da nije zaprimio takav zahtjev ona je kao korisnica predmetnih usluga tužitelja, sukladno članku 70. stavku 1. ZOGO-a i članku 42. stavku 1. Zakona o vodnim uslugama obveznica plaćanja tih usluga i to svakako u fiksnom odnosno obvezno minimalnom dijelu, koji se plaća neovisno o količini predanog otpada (članak 9. Odluke) odnosno potrošenoj količini vode (članak 35. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga). Visina potraživanja tužitelja proizlazi iz izvoda te utuženih računa, a koji iznos je tužitelj tijekom postupka specificirao na način da je smanjio potraživane iznose i traži isključivo dio koliki bio otpao na tuženicu sukladno njezinom suvlasničkom omjeru na predmetnoj nekretnini.

19. Što se tiče navoda tuženice da nije u obvezi plaćati vodnu uslugu budući da je s nekretnine skinut vodomjer valja odgovoriti da se sukladno članku 35. stavku 4. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga obračunava svim korisnicima, osim onim korisnicima koji su na vlastiti zahtjev zatražili skidanje vodomjera, ako nitko nije u posjedu nekretnine. U konkretnom slučaju tuženica nije navela da bi ona podnijela zahtjev za skidanjem vodomjera, već je je iskazala da joj je vodomjer skinut zbog neplaćanja računa pa se onda predviđeni izuzetak ne bi primjenjivao na njezin slučaj.

20. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan slijedom čega je obvezao tuženicu na plaćanje potraživanja tužitelja sa zateznim kamatama tekućim od prvog sljedećeg dana od dospijeća računa do isplate u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) te je u tom dijelu održao naprijed citirani platni nalog na snazi te odlučio kao pod točkom I. izreke ove odluke.

21. Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenice, sada tuženice nastavio voditi kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka pa i zatezna kamata na dosuđeni dio ovršnog troška može teći tek od presuđenja, a ne od dana donošenje rješenja o ovrsi (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.) Ovršni troškovi ne mogu biti dio tužbenog zahtjeva odnosno platnog naloga.

21.1. Tužitelju je stoga valjalo primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a priznati trošak predujma naknade javnog bilježnika u visini od 20,00 eura uz priznanje 25 % PDV na isto, dakle ukupno 25,00 eura, obračunato po članku 5 - 7 Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku. Zatim mu je, u okviru postavljenog zahtjeva, a imajući u vidu konačno postavljen zahtjev, valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to kao jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak (uključujući i ovršni), sukladno Tarifnom broju 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje:Tarifa) iznos od 100,00 eura, uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, dakle ukupno 125,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura, prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) što onda konačno daje sveukupan priznati trošak u iznosu od 163,27 eura.

21.2. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

21.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

22. Budući da je tužitelj podneskom od 7. listopada 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva, to je odlučeno kao pod točkom III. Izreke ove presude.

U Rijeci 9. ožujka 2026.

Sudac:

Ivana Blažević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženici