Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-906/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ iz [adresa], 20329047509, zastupane po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, u Zagrebu, radi ništetnosti odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Davora Petrovića, u Osijeku, uz javnu objavu od 9. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba u članku 3. o ulaznoj naknadi Ugovora o kreditu broj: 518-50-6680749, sklopljenog između tužitelja S J, V 38A [adresa], 31000 Osijek, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao Korisnika kredita te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb Petrinjska 59, OIB: 53056966535, kao Kreditora, dana 17.11.2014. godine. "Naknada za obradu kredita: 1.60 % (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.".
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb Petrinjska 59, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju JĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 610.52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015.godine u visini eskontne stope HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%- tnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na ukupan trošak parničnog postupka teku počev od dana presuđenja, odnosno od 9. ožujka 2026., do isteka u visini prosječne kamatne stope na stenje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena.
IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 1.125,00 EUR tužiteljica se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 17. studenoga 2014. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 518-50-6680749, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 180.000,00 HRK. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 3. točka 1. ugovorena je i naknada za obradu kredita. Tužiteljica drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužiteljica predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za osiguranje potraživanja bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe i prigovor mjesne nenadležnosti, te prigovor zastare.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.
4. Prije svega ovaj sud je odlučivao o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, te je takav prigovor u smislu odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje: ZZP) u kojem je između ostalih i implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, našao neosnovanim. Naime, odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako ju tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena odredba poštena uzeti u obzir priroda proizvoda ili usluge, koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
5. Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlo iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj.
6. Budući da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], zatim da je glavni ugovor zaključen 17. studenoga 2014. godine u Osijeku, te da bi tužiteljica ukoliko bi se nastavio postupak dalje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu trebao putovati na sud u Zagreb, te bi time za tužitelja nastali znatni troškovi, to ovaj sud zauzima stav da bi iz gore obrazloženih razloga primjenom odredbe članka 12. Ugovora o kreditu koje su stranke zaključile dana 20. ožujka 2008. god u Osijeku godine došlo do uzrokovanja znatne neravnoteže u pravima tužitelja pristupu sudu, pa su stoga ispunjene pretpostavke za primjenu članka 49. i članka 51. ZZP, te članka 3. Direktive Vijeća EEZ od 5. travnja 1993. godine čime se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.
7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 17. studenoga 2014. godine sklopile ugovor o kreditu broj 518-50-6680749, te da je tužiteljica po sklopljenom ugovoru dana 17. studenoga 2014. godine platila tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 610,52 EUR.
8. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
9. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.
10. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.
11. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.
13. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
14. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ugovor o kreditu pročitala i djelomično razumjela, da od strane tuženika nije upozorena na odredbu o plaćanju ulazne naknade, da pregovora s tuženikom glede ugovornih odredbi nije bilo već da je pred tužiteljicu stavljen gotovi ugovor o kreditu koji je mogla ili prihvatiti i potpisati ili odbiti, da tužiteljici niti javni bilježnik nije ništa objasnio vezano uz ugovorne odredbe ugovora o kreditu, da je tužiteljica platila ulaznu naknadu, da toj odredbi nije prigovorila jer to nije niti bila mogućnost s obzirom da u slučaju da nije pristala na navedenu odredbu tužiteljica ne bi dobila kredit.
15. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 7. t. 4. Ugovora o kreditu broj 621449, sklopljenog dana 9. siječnja 2018. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.
16. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužiteljice primio iznos od 610,52 EUR, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 17. studenoga 2014. godine, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
17. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.
18. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 28. kolovoza 2025., 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 28. listopada 2025. i 10. veljače 2026. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), te trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT -a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% daje konačni iznos troška od 1.125,00 eura.
20. Sud nije mogao prihvatiti zatraženi trošak u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura s obzirom da svi zbrojeni troškovi tužiteljice a koji su gore specificirani iznose odnosno daju sumu od ukupno 1.125,00 eura, pa stoga sud tužiteljicu odbija preko dosuđenog iznosa od 1.125,00 eura.
Osijek, 9. ožujka 2026.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Dostaviti
1. punomoćniku tužiteljice
2. punomoćniku tuženika