Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: 3 Ovr-143/2026-5

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Sisku po sutkinji toga suda Editi Jelčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 24822382802, Sisak, Lađarska 28D, protiv ovršenika SAVIA SISAK d.o.o. za poslovne usluge, OIB 55208846738, iz Siska, Mihanovićeva obala 33, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik iz Požege, radi ovrhe, dana 9. ožujka 2026.,

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik SAVIA SISAK d.o.o. za poslovne usluge, OIB 55208846738, iz Siska, Mihanovićeva obala 33 da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona .

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 2. ožujka 2026. za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos svih zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju bjanko zadužnice od 3. srpnja 2007. ovjerene kod javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska pod brojem OV-15498/07, na temelju svih zahtjeva ovrhovoditelja VIDAR j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, OIB 24822382802, zaprimljenih kod Agencije.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj VIDAR j.d.o.o. Sisak podnio je 9. siječnja 2026. zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine kod Financijske agencije, a radi naplate novčane tražbine po osnovi ovršne isprave – bjanko zadužnice od 3. srpnja 2007. ovjerene kod javnog bilježnika Ivice Kraljičković iz Siska pod brojem OV-15498/07 protiv ovršenika SAVIA SISAK d.o.o. Sisak u iznosu od 17.569,47 eura.

Ovršenik je 2. ožujka 2026. podnio sudu podnesak nazvan prigovor po čl. 210. u vezi s čl. 50. i 53. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20– dalje OZ-a). U podnesku navodi da ga je Fina obavijestila o zaprimljenoj osnovi (zadužnici OV-15498/07) za plaćanje, te da ga je Fina u skladu čl. 209. st. 1 OZ obavijestila da je zadužnica evidentirana u Očevidnik redoslijed osnova za plaćanje. Navodi da predmetna zadužnica nije izdana ovdje ovrhovoditelju već trećem vjerovniku a ovrhovoditelj pri predaju zadužnice na naplatu nije predao ispravu iz koje bi bilo vidljivo da je na njega prenesena tražbina odnos pravo radi čijeg osiguranja je zadužnica izdana. Ističe da ovršenik i ovrhovoditelj nisu nikada bili u pravnom odnosu temeljem kojeg bi ovrhovoditelj mogao isticati bilo kakvu tražbinu prema ovršeniku, a da je pravni posao temeljem kojeg je ovršenik izdao zadužnicu Ugovor o dugoročnom kreditu broj 3246/07 od 2. srpnja 2007. sklopljen s drugim vjerovnikom J&T bankom d.d., Varaždin, a zadužnica je izdana kao instrument osiguranja vjerovniku J&T banci d.d. Varaždin, pa vjerovnik odnosno ovrhovoditelja može tražiti pljenidbu i prijenos po takvoj zadužnici (ona koja nije izdana njemu) samo ako bi dokazao da se radi o prijenosu iz članka183,a.st.3. u vezi sa člankom 183.st.4.OZ. u kom slučaju je odmah uz zadužnicu dužan priložiti i takvu ispravu. Nadalje, ističe da osim što ovrhovoditelj nije uz zadužnicu priložio valjanu ovjerovljenu ispravu iz koje proizlazi da je pravo iz zadužnice preneseno na njega - tražbina po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 2. srpnja .2007. temeljem kojeg je zadužnica izdana, da je tražbina u svakom slučaju prestala ispunjenjem, što je razvidno iz javno ovjerovljene isprave, Potvrde Banke od 5. travnja.2023. ovjerena pod brojem Ov-1432/2023 iz koje nedvojbeno proizlazi da je sporna tražbina osigurana zadužnicom Ov -15498/07., prestala ispunjenim, čime je ispunjen i daljnji uvjet za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu članka 50.st.1.t.9. OZ. Predlaže da se u smislu čl. 55. st. 2. OZ-a u vezi s čl. 54. st. 3.OZ-a obustavi ovrha i ukinu sve provedene radnje.

Nadalje, ovršenik navodi da u slučaju da sud ne odluči o prigovoru u ovom ovršenom postupku na način da postupak naplate obustavi, da stavlja prijedlog za odgodu ovrhe jer smatra da je vjerojatnost osnovanosti zahtjeva za obustavu ovrhe proizlazi iz javnih isprava (specifikacija izvršenja, izvod iz sudskog registra za ovršenika, potvrde banke i same zadužnice) dakle da je vjerojatnost svoje tražbine ovršenik nedvojbeno dokazao ovim ispravama, te da je ostvaren i dugi uvjet za odgodu a to je nastup nenadoknadive štete za ovršenika, jer bi ovršenik nastavkom provedbe ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu što proizlazi iz činjenice da je Financijska agencije ali i ovrhovoditelj zbog blokade računa koju je nezakonito uzrokovao zlouporabom zadužnice u smislu članaka 6. Stečajnog zakona predložio pokretanje stečajnog postupka, da se postupak vodi pred Trgovačkim sudom Zagreb pod brojem St-2242/2025, a kako je vidljivo iz rješenja tog suda St-2242/2025 od 3. prosinca .2025., da su u postupku provedene sve radnje tako da se očekuje donošenje odluke, a za slučaj da se stečaj otvori da bi za ovršenika nastupila nenadoknadiva šteta, slijedom čega ovršenik predlaže da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos svih zaplijenjenih tražbina u postupku izravne naplate ovrhovoditelja Vidar j.d.o.o. Sisak protiv ovršenika Savija Sisak d.o.o. temeljem ovršene isprave bjanko zadužnice ovjerene dana 3. srpnja 2007. kod javnog bilježnika Ivice Kračljičković u Sisku pod brojem Ov- 15498/2007 na temelju svih zahtjeva ovrhovoditelja za pljenidbu i prijenosa tražbine. U odgovoru na prijedlog ovrhovoditelj podneskom od 4. ožujka 2026., predlaže isti odbiti, prijedlog ovršenika i sve navode i prigovore u cijelosti osporava kao netočne i neistinite, predlaže da sud uputi ovršenika na pokretanje parnice. U odnosu na navode iz prijedloga za odgodu, iste osporava, navodi da nije učinjena vjerojatnost da je tražbina prestala ispunjenjem, niti je dokazana opasnost od nastanka nenadoknadive štete, a naročito da se nenadoknadiva šteta ne može pravdati nastankom posljedica zakonskog postupka stečaja.

Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. Ovršnog zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

Iako je ovršenik podnesak od 2. ožujka 2026. nazvao prigovor prema čl. 210. Ovršnog zakona, iz sadržaja istog razvidno je da se radi o podnesenom pravnom sredstvu ovršenika u postupku izravne naplate, na temelju bjanko zadužnice, pa je o istom sud odlučivao sukladno odredbi čl. 210. Ovršnog zakona primjenjujući na odgovarajući način odredbe čl. 50. i 53. Ovršnog zakona.

Kako navodi iz predmetnog prijedloga ovršenika da ovrhovoditelj nije ovršenikov vjerovnik te da predmetna tražbina više ne postoji, upućuju na žalbene razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a s obzirom da je ovrhovoditelj osporio postojanje tih razloga u cijelosti, a ovršenik osnovanost svojih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, temeljem odredbe čl. 210.st.2 . OZ- a u svezi s odredbom čl. 52. st. 3. OZ-a odlučeno je kao u zaključku, te je ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa odnosno premetne izravne naplate nedopuštenim.

Prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

Odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe, odnosno odredba članka 65. OZ-a.

Prema odredbi čl. 65. st.1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu u potpunosti ili djelomice uz dva kumulativno ispunjena uvjeta: ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu i ako se ostvari neki od razloga navedenih u točki 1. - 11. navedenog članka.

Uvidom u prijedlog za odgodu razvidno je da ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, navod da bi za ovršenika nastala šteta otvaranjem zakonitog stečaja u postupku pred sudom, nije razlog za odgodu ovrhe predviđeni ovršnim zakonom.

Nadalje, iako navodi iz predmetnog prijedloga ovršenika upućuju na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, budući da ovršenki ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s obzirom da se nisu ispunile kumulativne pretpostavke za dozvolu odgode iz članka 65. stavak 1. OZ-a, valjalo je na temelju odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s odredbom članka 210. stavak 1. i 2 . OZ-a odbiti ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa (svih) zaplijenjenih sredstava kao neosnovan, te odlučiti kao izreci rješenja.

U Sisku, 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Edita Jelčić

PRAVNA POUKA:

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Protiv rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u Sisku. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.

Dna:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punom.uz podnesak ovhovoditelja od 4.3.26. str. 75-127 i pod. ovrh. od

4.3.2026. – dopuna, str. 130-152