Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1113/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Brajko, u Đakovu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnicu Valentinu Mađaroš u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri, u Osijeku, uz javnu objavu od 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-6104300240 sklopljenog dana 25. svibnja 2009.g između tužitelja SI i tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d., a koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,850 % (nulacijelihosamdesetpetposto) naknade na iznos kredita obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 1.020,50 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 25. svibnja 2009. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 903,47 EUR sa zateznim kamatama počev od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 9. ožujka 2026., po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 25. svibnja 2009. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5104300240, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 124.000,00 eura. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 10. ugovorena je i naknada za obradu kredita u iznosu od 0,850% od iznosa kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za osiguranje potraživanja bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužitelja.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 25. svibnja 2009. godine sklopile ugovor o kreditu broj2402006-1031262160/51400607-5104300240, te da je tužitelj po sklopljenom ugovoru dana 25. svibnja 2009. godine platio tuženiku na ime naknade za osiguranje potraživanja iznos od 1.020,50 eura.

5. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

6. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

7. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

10. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da prilikom realizacije ugovora o kreditu nije mogao pregovarati s tuženikom vezano uz ugovorne odredbe već je mogao samo ukoliko želi kredit potpisati već gotovi ugovor i sastavljen od strane tuženika. Tuženik dalje iskazuje kako je zamijetio ugovornu odredbu vezano za naknadu zbog obrade kredita i nije mu baš bilo jasno o čemu se tu radi no shvatio je da ukoliko tu naknadu ne plati kredit ne može niti dobiti a tuženik mu nije pojasnio kakav to trošak banka pokriva predmetnom naknadom dok je sam kredit podigao radi kupovine kuće. Tužitelj iskazuje i to da u vrijeme realizacije predmetnog kredita nije bio vlasnik niti obrta niti OPG-a niti trgovačke firme a nekretnina koja je kupljena ovim kreditom nije bila iznajmljivana na tržištu.

12. Iskaz tužitelja ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan iscrpan i određen te sud iz navedenog iskaza utvrđuje kako tužitelj realizacijom ugovora o kreditu kod tuženika kupuje nekretninu za potrebe svog stanovanja kao i njegove obitelji a u vrijeme realizacije kredita nema niti obrt u svome vlasništvu niti OPG niti trgovačku firmu a samu nekretninu ne iznajmljuje na tržištu pa stoga ovaj sud zauzima stav da saslušanjem tužitelja tužitelj dokazuje ovome sudu da se radilo o potrošačkom kreditu.

13. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5104300240, sklopljenog dana 25. svibnja 2009. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

14. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 1.020,50 eura, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 25. svibnja 2009. godine, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

15. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 2. listopada 2025. 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 4. prosinca 2025. i 10. veljače 2026. svako po 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT -a), pristup ročištu za objavu presude 75,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT -a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu od 19,91 euro i sudske pristojbe na presudu od 39,81 euro daje konačni iznos troška od 903,47 eura.

Osijek, 9. ožujka 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika