Poslovni broj: Us I-93/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Leon Zrnić, odvjetnik u Splitu, Ivana Gundulića 26 A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – Središnja služba, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3 , Zagreb, radi šutnje uprave, 9. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Obustavlja se upravni spor.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužiteljici iznos od 1.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 15. siječnja 2026. tužitelj je pokrenuo upravni spor zbog tzv. šutnje uprave odnosno ne donošenja odluke po žalbi tužiteljice od 3. lipnja 2025. izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-06/24-01/03675477832, Ur. broj: 341-18-05/3-24-35907 od 13. svibnja 2025., a koju je tuženik zaprimio 6. lipnja 2025. Tuženik da do podnošenja tužbe nije riješio o žalbi niti je obavijestio tužiteljicu kao ni njezinog opunomoćenika je li riješio o žalbi pa uzimajući u obzir da od podnošenja žalbe do podnošenja ove tužbe proteklo više od 7 mjeseci prema odredbi članka 121. Zakona o općem upravnom postupku je evidentno višestruko protekao zakonski rok u kojem je tuženik bio dužan riješiti o žalbi razvidno je da ponašanje tuženika predstavlja školski primjer šutnje uprave. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana riješi o žalbi koja je dana 3. lipnja 2025. izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-06/24- 01/03675477832, Ur. broj: 341-18-05/3-24-35907 od 13. svibnja 2025., te da naloži tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tuženik postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-06/24-01/03675477832, URBROJ: 341-18-05/3-24-35907, broj: 392011 od 13. svibnja 2025., donio rješenje, KLASA: UP/II 141-06/25- 01/03675477832, UR.BR.: 341-99-05/3-25-003896, broj: 770810 od 3. ožujka 2026. kojim je odlučio o predmetnoj žalbi. Stoga tuženik predlaže da Sud postupi prema članku 106. stavku 1. točki 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024, skraćeno ZUS) i donese rješenje o obustavi upravnog spora. Nadalje, u slučaju da sud donese rješenje o obustavi spora, predlaže se sudu da odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Tuženik citira i poziva se na odredbe članka 8., 144. stavka 1. i 147. stavka 1. i 8. ZUS-a, te ističe da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke što znači da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj – 47/09, 110/21, skraćeno: ZUP) iz kojeg razloga bi se takav spor mogao okarakterizirati kao „jednostavan“ spor a tužba „jednostavna i stereotipna“ sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe što je po sadržaju vrlo slično običnoj požurnici. Tužba zbog šutnje uprave kojoj je cilj donošenje odluke o podnesenoj žalbi podrazumijeva uspjeh u sporu kao jedini mogući ishod tog spora i to u iznosu od 1.000,00 EUR za sastav tužbe + PDV koji iznos je previsok s obzirom na činjenicu da se radi o „jednostavnom“ postupku koji ne vuče sa sobom nikakav rizik za tužitelja. U konkretnoj situaciji, sastav tužbe radi šutnje uprave jedini je trošak ovog upravnog spora. Također, vezano uz opravdanost odnosno nužnost zastupanja tužitelja od strane odvjetnika ističe se kako tuženik kao javnopravno tijelo, u skladu s odredbom članka 7. ZUP-a, kao i upravni sudovi, u skladu s odredbom članka 9. ZUS- a, imaju obvezu pomoći (neukoj) stranci i uzeti tužbu na zapisnik što podrazumijeva upoznavanje tužitelja sa svim uvjetima podnošenja tužbe, da je tužitelj takvu pomoć zatražio, bez ikakvih troškova, iz kojeg razloga smatramo neopravdanim zastupanje tužitelja po odvjetniku pri sastavu „jednostavne“ tužbe. Iz Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019. kao i Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima npr. Dragan Kovačević protiv Hrvatske, Zubac protiv Hrvatske, Moskalj protiv Hrvatske, Perša protiv Hrvatske, Debruc i drugi protiv Hrvatske te Horvat protiv Hrvatske proizlazi kako Europski sud za ljudska prava puno šire tumači mogućnost diskrecione odluke suda kod donošenja odluke o troškovima postupka, te ne veže suce isključivo za pravo da ona stranka koja je izgubila spor snosi troškove postupka već ističe kako je troškove postupka nužno odmjeriti uzevši u obzir pravne i sve druge okolnosti svakog pojedinog slučaja pri tom uvažavajući opće i pojedinačne interese, prije svega pravo stranke na pristup sudu ali i zaštite države od plaćanja neopravdanih i previsokih troškova postupka (tuženik-HZMO se u ustavnosudskim postupcima poistovjećuje sa državom). Navedena praksa sudova dovodi do zaključka kako ni propis (zakon) niti dugotrajna sudska praksa nisu sami po sebi dovoljan razlog za određenu odluku nego svaki slučaj treba promatrati u kontekstu posebnih okolnosti svakog pojedinog predmeta uvažavajući i vrstu predmeta o kojoj se radi. Kako ZUS omogućava podnošenje tužbe usmeno na zapisnik uz činjenicu da se radi o „jednostavnoj“ tužbi smatramo kako nepriznavanje troškova odvjetničkog zastupanja za sastav predmetne tužbe zbog šutnje uprave ne bi dovelo do nerazumnog ograničenja same biti prava tužitelja na pristup upravnom sudu. Pravo na podnošenje tužbe ne bi trebala biti svrha sama sebi već postoji kako bi stranke zaštitile svoja prava i pravne interese te ukoliko se pravni lijek koristi isključivo kao sredstvo za ostvarivanje naknade troškova tada se ne radi o legitimnoj uporabi prava. Shodno navedenom, u situaciji kada se radi o „jednostavnom“ upravnom sporu i „jednostavnoj“ tužbi što je nesrazmjerno sa traženim troškom te kada su sudovi i tuženik kao javnopravno tijelo mogli tužitelju pružiti odgovarajuću pravnu pomoć da ju je zatražio, kada nema neizvjesnosti oko uspjeha u sporu ni kontradiktornog postupka te kada se sam spor rješava mirno i bez intervencije suda, donošenjem rješenja po uloženoj žalbi, kao što je ovdje slučaj, tuženik smatra da tada tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova.

2.1. Iz odgovoru na tužbu priležećeg rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/25- 01/03675477832, UR.BR.: 341-99-05/3-25-003896, broj: 770810 od 3. ožujka 2026. razvidno je da je istim pod točkom I. žalba uvažena te je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141 -06/24- 01/03675477832, URBROJ: 341-18-05/3-24-35907, broj: 392011 od 13. svibnja 2025. Pod točkom II. MG, rođ. **.**.1991. utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 80%. Pod točkom III. na donje ekstremitete utvrđeno je postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, te je pod točkom IV. Odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. Odredbom članka 103. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024; dalje: ZUS) propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.

4. S obzirom na naprijed navedeno, dakle, da je u konkretnom slučaju gore navedenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/25-01/03675477832, UR.BR.: 341-99-05/3-25-003896, broj: 770810 od 3. ožujka 2026., dakle, nakon podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu, odlučeno o predmetnoj žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 13. svibnja 2025., te budući da je tuženik bio u obvezi ne samo u zakonskom roku donijeti odluku o žalbi, već je bio dužan u zakonskom roku i prije trenutka traženja upravno-sudske zaštite dostaviti uredno tu odluku tužiteljici, Sud ocjenjuje da je tuženik u cijelosti tijekom postupka pred sudom postupio prema postavljenom tužbenom zahtjevu zbog šutnje uprave, zbog čega su u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za obustavu upravnog spora, te je valjalo na temelju odredbi članka 106. stavka 1. točke 2., u vezi s člankom 103. stavkom 1. ZUS-a, riješiti kao pod točkom I. izreke.

5. Tužiteljica je u tužbi zatražila i popisala troškove upravnog spora.

6. Odredbom članka 147. stavka 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

7. Obzirom da je tuženik o predmetnoj žalbi tužiteljice odlučio nakon podnošenja predmetne tužbe, ovaj Sud ocjenjuje kako je zahtjev tužiteljice koja je bila zastupana po kvalificiranom opunomoćeniku- odvjetniku za naknadom troškova spora osnovan, pa je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 147. stavka 6. u svezi članka 144. stavka 4. ZUS-a, te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) priznati zatraženi trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova odnosno 1.000,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 9. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 106. stavak 5. i članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- u spis.