REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-4876/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Đini Lukac Novaković, odvjetnici u OD Leko i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, dana 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.118,42 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 1,15 eur od 16.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,11 eur od 18.09.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,00 eur od 16.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,51 eur od 16.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,40 eur od 18.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,56 eur od 16.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,14 eur od 16.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,66 eur od 18.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,23 eur od 17.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,41 eur od 16.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,37 eur od 16.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,30 eur od 16.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,30 eur od 16.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 12,33 eur od 23.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 26,50 eur od 17.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,50 eur od 17.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,60 eur od 17.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,14 eur od 17.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,90 eur od 16.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,54 eur od 16.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,66 eur od 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,66 eur od 16.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,67 eur od 13.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,67 eur od 13.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,93 eur od 16.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,42 eur od 16.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,02 eur od 14.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,03 eur od 18.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,03 eur od 18.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 25,96 eur od 16.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,90 eur od 17.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,70 eur od 18.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,64 eur od 20.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 44,18 eur od 15.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,61 eur od 18.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 49,98 eur od 15.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 51,82 eur od 16.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 59,44 eur od 14.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 68,51 eur od 14.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,60 eur od 16.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,42 eur od 17.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,01 eur od 15.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,54 eur od 16.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.027,37 eur od 19.04.2011. pa do isplate,

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.575,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1.6.2007. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit za kupnju osobnog vozila u kunskoj protuvrijednosti od 23.428,78 CHF, uz rok otplate od 84 mjeseci i kamatnu stopu od 5,50 % godišnje, promjenjivu. Kredit je ponuđen tužitelju kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužitelj nije bio upozoren na rizike koji postoje u odnosu na njega kao potrošača, te mu nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Stoga tužitelj s osnova stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, potražuje od tuženika isplatu razlike preplaćenog iznosa od 3.118,42 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužitelja na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 1.6.2007. (list 23-26 spisa), izračun tečajnih razlika (list 7-13 spisa) i knjigovodstvenu karticu (list 14-22 spisa),

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu, a kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 23.428,78 CHF, kao i da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu od 1.6.2007. (list 23-26 spisa) razvidno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren potrošački kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 23.428,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 84 mjeseca.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknuo je da je kredit podignuo radi kupnje osobnog vozila marke Škoda Octavia i da je vozilo koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Vozilo je u međuvremenu prodao, a kredit otplatio. Ugovor o kreditu prethodno je pročitao, radilo se o unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru, te on u svakom slučaju nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora. Njega nitko nije upozorio na pojam valutne klauzule. Kredit je podignuo kod tuženika, jer je predmetna autokuća bila vezana za ovu banku. Točno je da mu je za vrijeme otplate kredita rata kredita rasla. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, kao logičan i životan.

9. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Stoga su banke postupale suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/13), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Stoga u ovoj parnici nije bilo potrebno izvođenje nikakvih personalnih dokaza u smislu saslušanja sudionika kreditnog odnosa službenika banke i javnog bilježnika, a niti je to tuženik tijekom postupka predložio.

12. Kako je dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

13. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 2. lipnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

14. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen u cijelosti.

15. Radi utvrđenja razlike u tečaju u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na tečaj CHF u vrijeme isplate kredita prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 20.11.2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan.

16. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost od 23.428,78 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, kamate po kamatnoj stopi od 5,50 % godišnje, promjenjiva, te da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseci. Sveukupna otplata kredita prema obračunu tuženika iznosi 28.464,59 CHF od čega je otplata glavnice 23.428,78 CHF i kamata 5.035,81 CHF.

17. Mišljenje je vještaka da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 23.495,72 kn, odnosno 3.118,42 eur.

18. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku s osnova valutne klauzule u utuženom iznosu od 3.118,42 eur.

19. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude.

20. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

21. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, sastava 2 podneska od 30.10.2023. i 11.12.2025. i pristupa na 2 ročišta od 15.2.2024. i 4.3.2026. od po 200,00 eur, te sastava podneska od 27.11.2023. i pristupa na ročište od 23.1.2026. od po 50,00 eur (25 %), ili ukupno 1.100,00 eur. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 275,00 eur, ili ukupno 1.375,00 eur. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 200,00 eur, ili sveukupno 1.575,00 eur.

23. Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući na isto ročište punomoćnik tužitelja niti nije pristupio.

24.Tužitelj je sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 9. ožujka 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika