REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-535/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Đakovu, po sucu Petru Grguru, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćenicima Marinko Brajko i Marino Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska Avenija 6, zastupana po opunomoćeniku Ivanu Tomljanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2026., u nazočnosti tužitelja i njenog opunomoćenika, te uz javnu objavu presude, 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-37/2020 dana 21. siječnja 2020. proglasi nedopuštenom za iznos od 2.403,01 eura (dvije tisuće četiristo tri eura i jedan cent).

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj: 5140060220- 60010453782/2006 sklopljenog 4. siječnja 2006. između tužitelja FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, a koja odredba glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što korisnik potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru." i ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.403,01 eura (dvije tisuće četiristo tri eura i jedan cent) na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope s pripadajućim zateznim kamatama počev od dospijeća prvog dospjelog iznosa pa do isplate, tj. od 1. lipnja 2006. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana i to na:

- iznos od 9,18 eura počev od 01.06.2006. pa sve do isplate

- iznos od 8,87 eura počev od 01.07.2006. pa sve do isplate

- iznos od 9,16 eura počev od 01.08.2006. pa sve do isplate

- iznos od 9,15 eura počev od 01.09.2006. pa sve do isplate

- iznos od 8,83 eura počev od 01.10.2006. pa sve do isplate

- iznos od 9,12 eura počev od 01.11.2006. pa sve do isplate

- iznos od 8,80 eura počev od 01.12.2006. pa sve do isplate

- iznos od 9,09 eura počev od 01.01.2007. pa sve do ispate

- iznos od 9,08 eura počev od 01.02.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,19 eura počev od 01.03.2007. pa sve do isplate

- iznos od 9,04 eura počev od 01.04.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,75 eura počev od 01.05.2007. pa sve do isplate

- iznos od 9,01 eura počev od 01.06.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,72 eura počev od 01.07.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,99 eura počev od 01.08.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,97 eura počev od 01.09.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,67 eura počev od 01.10.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,95 eura počev od 01.11.2007. pa sve do isplate

- iznos od 8,64 eura počev od 01.12.2007. pa sve do isplate

- iznos od 61,23 eura počev od 01.01.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,98 eura počev od 01.02.2008. pa sve do isplate

- iznos od 56,97 eura počev od 01.03.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,80 eura počev od 01.04.2008. pa sve do isplate

- iznos od 58,76 eura počev od 01.05.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,62 eura počev od 01.06.2008. pa sve do isplate

- iznos od 58,59 eura počev od 01.07.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,45 eura počev od 01.09.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,37 eura počev od 01.10.2008. pa sve do isplate

- iznos od 58,33 eura počev od 01.11.2008. pa sve do isplate

- iznos od 60,18 eura počev od 01.12.2008. pa sve do isplate

- iznos od 58,16 eura počev od 01.01.2009. pa sve do isplate

- iznos od 60,00 eura počev od 01.02.2009. pa sve do isplate

- iznos od 43,21 eura počev od 01.03.2009. pa sve do isplate

- iznos od 38,96 eura počev od 01.04.2009. pa sve do isplate

- iznos od 43,04 eura počev od 01.05.2009. pa sve do isplate

- iznos od 41,59 eura počev od 01.06.2009. pa sve do isplate

- iznos od 42,89 eura počev od 01.07.2009. pa sve do isplate

- iznos od 41,44 eura počev od 01.08.2009. pa sve do isplate

- iznos od 42,74 eura počev od 01.09.2009. pa sve do isplate

- iznos od 42,66 eura počev od 01.10.2009. pa sve do isplate

- iznos od 41,22 eura počev od 01.11.2009. pa sve do isplate

- iznos od 42,51 eura počev od 01.12.2009. pa sve do isplate

- iznos od 41,07 eura počev od 01.01.2010. pa sve do isplate

- iznos od 42,35 eura počev od 01.02.2010. pa sve do isplate

- iznos od 42,27 eura počev od 01.03.2010. pa sve do isplate

- iznos od 38,10 eura počev od 01.04.2010. pa sve do isplate

- iznos od 42,07 eura počev od 01.05.2010. pa sve do isplate

- iznos od 40,65 eura počev od 01.06.2010. pa sve do isplate

- iznos od 41,91 eura počev od 01.07.2010. pa sve do isplate

- iznos od 40,48 eura počev od 01.08.2010. pa sve do isplate

- iznos od 41,74 eura počev od 01.09.2010. pa sve do isplate

- iznos od 41,65 eura počev od 01.10.2010. pa sve do isplate

- iznos od 40,23 eura počev od 01.11.2010. pa sve do isplate

- iznos od 9,86 eura počev od 01.12.2010. pa sve do isplate

- iznos od 9,51 eura počev od 01.01.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,80 eura počev od 01.02.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,78 eura počev od 01.03.2011. pa sve do isplate

- iznos od 8,80 eura počev od 01.04.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,71 eura počev od 01.05.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,37 eura počev od 01.06.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,66 eura počev od 01.07.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,33 eura počev od 01.08.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,61 eura počev od 01.09.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,59 eura počev od 01.10.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,25 eura počev od 01.11.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,53 eura počev od 01.12.2011. pa sve do isplate

- iznos od 9,20 eura počev od 01.01.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,47 eura počev od 01.02.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,42 eura počev od 01.03.2012. pa sve do isplate

- iznos od 8,78 eura počev od 01.04.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,36 eura počev od 01.05.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,03 eura počev od 01.06.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,30 eura počev od 01.07.2012. pa sve do isplate

- iznos od 8,97 eura počev od 01.08.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,24 eura počev od 01.09.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,21 eura počev od 01.10.2012. pa sve do isplate

- iznos od 8,88 eura počev od 01.11.2012. pa sve do isplate

- iznos od 9,16 eura počev od 01.12.2012. pa sve do isplate

- iznos od 8,82 eura počev od 01.01.2013. pa sve do isplate

- iznos od 9,10 eura počev od 01.02.2013. pa sve do isplate

- iznos od 9,09 eura počev od 01.03.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,18 eura počev od 01.04.2013. pa sve do isplate

- iznos od 9,02 eura počev od 01.05.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,71 eura počev od 01.06.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,96 eura počev od 01.07.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,64 eura počev od 01.08.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,89 eura počev od 01.09.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,86 eura počev od 01.10.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,54 eura počev od 01.11.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,79 eura počev od 01.12.2013. pa sve do isplate

- iznos od 8,49 eura počev od 01.01.2014. pa sve do isplate

- iznos od 8,74 eura počev od 01.02.2014. pa sve do isplate

- iznos od 8,70 eura počev od 01.03.2014. pa sve do isplate

- iznos od 7,83 eura počev od 01.04.2014. pa sve do isplate

- iznos od 8,63 eura počev od 01.05.2014. pa sve do isplate

- iznos od 8,68 eura počev od 01.12.2014. pa sve do isplate

- iznos od 8,37 eura počev od 01.01.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,38 eura počev od 01.02.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,38 eura počev od 01.03.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,05 eura počev od 01.04.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,38 eura počev od 01.05.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,26 eura počev od 01.06.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,38 eura počev od 01.07.2015. pa sve do isplate

- iznos od 3,26 eura počev od 01.08.2015. pa sve do isplate

- iznos od 39,52 eura počev od 01.03.2018. pa sve do isplate

- iznos od 29,22 eura počev od 01.04.2018. pa sve do isplate

- iznos od 46,26 eura počev od 01.05.2018. pa sve do isplate

- iznos od 44,56 eura počev od 01.06.2018. pa sve do isplate - iznos od 4,07 eura počev od 01.07.2018. pa sve do isplate,

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, a kako je određena podneskom tužitelja od 9. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877 da tužitelju HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.299,53 eura (dvije tisuće dvjesto devedeset devet eura i pedeset tri centa) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od 9. ožujka 2026. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. svibnja 2023. prvotno navodi kako se protiv tužitelja kao ovršenika vodi ovršni postupak na nekretnini pred Općinskim sudom u Osijeku, poslovni broj: Ovr-37/2020, na temelju ovršne isprave - Ugovora o kreditu broj: 5140060220-60010453782/2006 sklopljenog 4. siječnja 2006. s pravnim prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek. Uslijed neredovite otplate Ugovor o kreditu je otkazan. Na zahtjev tužitelja, sud je donio rješenje kojim određuje prekid tog postupka i uputio tužitelja pokrenuti ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno radi utvrđenja pojedinih ugovornih odredbi ništetnom, budući se radi o potrošačkom ugovoru.

1.1. Navodi kako je 4. siječnja 2006. tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj: 5140060220-60010453782/2006 na iznos od 45.500,00 eura s rokom otplate na 21 godinu sa svrhom kupovine stana za osobne potrebe. Člankom 3. točkom 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 3,75 % godišnje, a člankom 4. Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što korisnik potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.

1.2. Ističe da je prednik tuženika tijekom postojanja obveze iz Ugovora o kreditu gore navedenog broja jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, prednika tuženika je povrijedio odredbu članka 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu te na savjesnost i poštenje, kao i odredbe članka 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

1.3. Tužitelj ističe da se ništetnost pojedine ugovorne odredbe u parnici može isticati samo prema osobi s kojom je takav ugovor sklopljen, a to je Addiko Bank d.d. kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. Osijek iz razloga što je tuženik Addiko Bank d.d. prilikom cesije potraživanja prenio potraživanje i sporedna prava na B2 Kapital d.o.o., ali nije prenio cjelokupnu pravnu poziciju iz ugovora, jer bi za to bio potreban prijenos ugovora sa starog na novog vjerovnika, no za isti je potrebna suglasnost druge ugovorne strane, dakle tužitelja, kako to proizlazi iz članka 127. st. 1. ZOO-a kojim je reguliran institut prijenosa ugovora. Kako u ovome slučaju do toga nije došlo tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku.

1.4. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te povrh svega odredbu članka 3. i 4. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez predočenih parametara promjene, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj. Zaključno, predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvotno naveo kako protiv tužitelja ne vodi i nije vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku, naprotiv iz historijata tužbe vidljivo kako je ovršni postupak pokrenut protiv ovdje tužitelja pred spomenutim sudom pod poslovnim brojem Ovr-37/2020 od strane ovrhovoditelja B2 Kapitala d.o.o. slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije u predmetu. Ukazuje da je parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj mogao pokrenuti jedino i isključivo protiv ovrhovoditelja iz ovršnog postupka za koji se traži da se ovrha proglasi nedopuštenim, odnosno tužbu je tužitelj mogao pokrenuti protiv B2 kapitala d.o.o., a ne protiv ovdje tuženika.

2.1. Tuženik nadalje osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Svojstvo potrošača se ne presumira te je na tužitelju teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopio u poslovne već privatne svrhe te u prilog navedenom ističe da se tužitelj neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

2.2. Tuženik ističe da sve ako bi sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, tuženik drži kako učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora.

2.3. Tuženik ističe da je radnik banke maksimalno odgovorno pristupio tužitelju te je tužitelja ozbiljno i potpuno informirao o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope. Osim toga, tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj. Osim samim potpisivanjem Ugovora, tužitelju je još jednom, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, javni bilježnik potvrdio da odredbe Ugovora o kreditu, pa tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju njegovu pravu volju i da prihvaća pravne posljedice koje iz takve odredbe proizlaze. Dakle, javni bilježnik je provjerio ima li tužitelj potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i može li razumjeti značenje njegovih pojedinih odredbi. Tuženik je stava kako je tužitelj imao mogućnost, ali i obvezu, da kao obaviješten, pažljiv i oprezan potrošač, i javnog bilježnika pita za objašnjenje bilo koje odredbe koja mu nije bila jasna.

2.4. Tuženik je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze u cijelosti postupao sukladno odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, te kasnijeg članka 74. Zakona o zaštiti potrošača, članka 172., članka 173. i čl. 175. Zakona o bankama te članka 308. stavak 3. Zakona o kreditnim institucijama.

2.5. Ukazuje da ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kamatne stope ni u kojem slučaju nisu mogle prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu, niti su tu stopu ikada prešle, već su upravo suprotno, primijenjene kamatne stope po Ugovoru o kreditu bile su višestruko niže od najviše dozvoljene.

2.6. Tuženik ujedno ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 5140060220-60010453782/2006 (list 6-12 spisa), otplatni plan (list 13-18 spisa), priloge uz odgovor na tužbu (list 38-43 spisa), priloge uz podnesak umješača od 6. ožujka 2024. (list 51-68 spisa), zaključak Općinskog suda u Osijeku od 25. travnja 2023., poslovni broj: Ovr-37/2020-35 (list 75-77 spisa), zaključak Općinskog suda u Osijeku od 25. travnja 2023., poslovni broj: Ovr-37/2020-36 (list 78- 80 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 4. srpnja 2024. (list 97-168 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Tonke Vulić od 27. kolovoza 2024. (list 171-185 spisa), priloge uz podnesak tuženika od 26. rujna 2024. (list 198-201 spisa), podnesak vještakinje od 6. studenog 2025. (list 215-216 spisa) te je saslušana tužiteljica.

4. Imajući na umu odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Valja ukazati kako je sud u ovoj pravnoj stvari dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno zaključku sa stanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu, 26. studenoga 2021. godine gdje je utvrđen stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (VSRH, Su IV-162/21).

6. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 5140060220-60010453782/2006 (list 6-12 spisa) utvrđeno je kako je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita te pravnog prednika tuženika kao kreditora 4. siječnja 2006., a da je svrha kredita bila kupovina stana od prodavatelja HCC Zagreb s iznosom kredita od 45.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d.

Osijek na dan korištenja kredita.

6.1. Člankom 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da je rok vraćanja 21 godinu, da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 45.500,00 eura zaračunavaju kamate od 3,75 % godišnje, deskurzivno, a da efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 3,82 %. Nadalje, člankom 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa Ugovoru.

8. Valja prvotno ukazati da je nesporno da je tuženik preuzimatelj sve imovine pripojenog društva, ali i preuzimatelj obveza koje prelaze na društvo preuzimatelja upisom pripajanja u sudski registar, a kako je to i propisano odredbom članka 541. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.) pa je u konkretnom slučaju tuženik sveopći pravni sljednik pripojenog društva, odnosno Slavonske banke d.d. Osijek, a nije sporno da je tuženik pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank kojoj je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena 2009., a Hypo Alpe-Adria-Bank je bila tuženik u postupku kolektivne tužbe što u konačnici znači da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Da je tomu tako, ukazuje i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. siječnja 2024., poslovni broj: Rev 1135/2023-2.

8.1. Međutim, čitanjem zaključaka Općinskog suda u Osijeku od 25. travnja 2023., poslovni broj: Ovr-37/2020-35 (list 75-77 spisa) i od 25. travnja 2023., poslovni broj: Ovr-37/2020-36 (list 78-80 spisa), utvrđeno je kako se pred Općinskim sudom u Osijeku vodi ovršni postupak na nekretninama ovršenice/ovdje tužitelja na prijedlog ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, iz Zagreba, Radnička cesta 41. Pravilno tuženik ukazuje da je parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj mogao pokrenuti jedino i isključivo protiv ovrhovoditelja iz ovršnog postupka za koji se traži da se ovrha proglasi nedopuštenim, odnosno u konkretnom slučaju protiv B2 Kapitala d.o.o. Navedeno upućuje na jasan zaključak kako tuženik nije pasivno legitimiran u ovome postupku u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtjeva da se ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-37/2020 dana 21. siječnja 2020. proglasi nedopuštenom za iznos od 2.403,01 eura (dvije tisuće četiristo tri eura i jedan cent), stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

9. Na ročištu održanom 4. ožujka 2026. tužiteljica je iskazala kako je predmetni Ugovor o kreditu realiziran isključivo za osobne potrebe, odnosno radi kupovine stana u izgradnji. Tužiteljica je navela kako u tome trenutku nije bila u svojstvu trgovca odnosno nositeljica obrta ili vlasnica kakvog trgovačkog društva. Djelatnik banke nije joj prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu pojasnio, niti ju upozorio na eventualne posljedice promjene kamatne stope te navodi kako joj je Ugovor o kreditu predočen na potpis po sistemu "uzmi ili ostavi" odnosno predmetni Ugovor o kreditu nije mogla realizirati da ga nije potpisala kako joj je predočeno od strane banke te je shvaćanja da nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu.

9.1. Sud prihvaća iskaz tužitelja, jer ga ocjenjuje istinitim, uvjerljivim i logičnim. Iz iskaza proizlazi da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu radi kupovine nekretnine u izgradnji i to za osobne potrebe. Isto tako sud iz iskaza tužitelja utvrđuje da tužitelja nisu upozorili na sve rizike koji nastaju ugovaranjem kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Isto tako sud je utvrdio da je sam ugovor napisao tuženik te da je kao gotov ponuđen tužitelju na potpis po sistemu "uzmi ili ostavi" bez da je s njim pregovarao o svim ugovornim odredbama.

10. Člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. – dalje: ZZP) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 3. istog članka, činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Na temelju stavka 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbama Ugovora o kreditu, a sve sukladno članku 81. stavak 4. ZZP- a.

12. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao, već iz iskaza tužitelja proizlazi da mu ništa nije rečeno o rizičnosti načina promjene kamatne stope. Unatoč tome što je u Ugovoru o kreditu navedena ugovorna i realna visina kamate, člankom 4. jasno je određeno da se ti elementi mogu jednostrano promijeniti odlukom tuženika na što tužitelj nema nikakvog utjecaja.

13. Slijedom navedenoga, ovaj sud zaključuje da se o odredbama akata davatelja kredita koji reguliraju materiju davanja kredita i koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora.

14. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s člankom 81. stavkom 1. ZZP-a, ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 83. ZZP-a uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

15. Nadalje valja ukazati da kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. stavak 1. ZZP-a, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo.

16. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17. Prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13), propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti, u ovom postupku potrebno je utvrditi i činjenicu je li tuženik predočio tužitelju informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije, na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjima i kojem je institut promjene kamatne stope poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja takve odredbe. Prema shvaćanju suda nije sporno da u odnosu na kamatnu stopu tužitelj nije imao nikakve relevantne informacije jer iako je navedena ugovorna i realna visina kamate, člankom 4. Ugovora je jasno određeno da se i ti elementi mogu jednostrano promijeniti odlukom tuženika na što tužitelj nema nikakvog utjecaja.

18. Budući da navedena odredba prosječnom potrošaču nije razumljiva, imajući u vidu i da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ima mjesta ispitivanju (ne) poštenosti, u smislu utvrđenja je li eventualni propust obavještavanja bio počinjen u dobroj vjeri ili suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li sklapanjem ugovora čiji su sastavni dio odredbe o promjenjivosti kamatne stope stvorena značajna neravnoteža između ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač, zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca, kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaja koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU:C:2010:309, t. 27).

20. Priroda i specifičnosti promjenjive kamatne stope nije poznata prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, pa potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se kamata mijenja prema ocjeni ovog suda ozbiljan je uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

21. Neravnoteža između prava i obaveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika, nego nastaje već samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je pojedini potrošač taj rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer o tome nije bio informiran.

22. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o kamatnoj stopi kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora i Općih uvjeta tuženika o kojima tužitelj nije bio u poziciji pregovarati. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

23. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelju jasno i potpuno objašnjena odredba o kamatnoj stopi zbog čega tužitelj nije mogao predvidjeti posljedice ugovaranja takve odredbe.

24. Slijedom navedenoga, ovaj sud je utvrdio da je ništetna odredba iz članka 4. Ugovora o kreditu broj: 5140060220-60010453782/2006 sklopljenog 4. siječnja 2006. između tužitelja HJ, i Slavonske banke d.d. Osijek, prednika tuženika, a koja odredba glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što korisnik potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru." i ista ne proizvodi pravne učinke, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

25. Kako je predmetna odredbe Ugovora kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci tuženika, to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nije imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, na temelju članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa rata kredita i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene kamatne stope.

26. Radi utvrđivanja visine preplaćenog iznosa provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Tonki Vulić iz Osijeka.

27. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od 8. svibnja 2006. do 22. lipnja 2018., a koja proizlazi iz promjene anuiteta uvjetovanu izmjenama kamatne stope u razdoblju otplate, iznosi ukupno 2.403,01 eura.

27.1. Tuženik je u podnesku od 26. rujna 2024. u cijelosti prigovarao sačinjenom nalazu i mišljenju vještakinje navodeći kako je vještak pogrešno izradio otplatni plan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi u valuti euro, od dana 1. siječnja 2015. slijedom čega dolazi do pogrešnog utvrđenja navodne preplate. Tuženik je istaknuo da sve ako bi sud i utvrdio da je ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope ništetna, učinci ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona kamatna stopa koja je početno ugovorena. Smatra kako je u konkretnom slučaju potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika. Početna referentna kamatna stopa trebala bi biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno treba odgovarati razumnoj kamatnoj stopi. Zaključno, tuženik je u podnesku predložio da sud naloži vještaku dopunu nalaza i mišljenja primjenom referentne kamatne stope, kao i da se uzmu u obzir i manje plaćeni iznosi.

27.2. Vještakinja se u podnesku od 6. studenog 2025. očitovala na prigovore tuženika navodeći u bitnome kako postoji neznatna razlika u izračunu kamate u počeku, no glavna razlika je, vrlo očita u tuženikovu izračunu, što je u 126. anuitetu u početnom planu „nekako“, očito se radi o nekakvoj štamparskoj grešci, dobio izračun kamate od 144,60 eura, umjesto 86,12 eura, što je više za 58,34 eura, a ta omaška je poremetila izračun i narednih anuiteta (razdiobu glavnice i kamate) i proizvela negativnu manje plaćenu razliku u 126. anuitetu od -17,55 eura, umjesto pozitivne - preplaćene razlike kamate od 39,52 eura i umanjila naredne preplaćene razlike kamate. Ukazuje kako razlika između njenog izračuna ukupnih preplaćenih razlika kamate i tuženikovoga izračuna je da je tuženik izračunao manje 53,32 eura, dok je tuženik krivo više obračunao kamate u 126. anuitetu za 58,34 eura, a isto je izazvalo razlike i u narednim anuitetima. Stoga je razlika u tuženikovu pogrešnom obračunu. Vještakinja zaključno navodi kako dodatno potvrđuje svoj izračun razlike kamate. Očitovanje vještakinje dostavljeno je tuženiku, koji se nije očitovao.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tonke Vulić, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

29. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se potražuje isplata vezano uz jednostranu promjenu povišenjem kamatne stope u razdoblju otplate, što iznosi ukupno 2.403,01 eura te je isti iznos dosudio tužitelju na teret tuženika kako je to navedeno u točki III. izreke presude.

30. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, ali kako su stranke učinile nespornim i sam tijek kamata na glavnicu to je sud prihvatio taj tijek i isti dosudio.

31. Tužbeni zahtjev se u ovoj pravnoj stvari ne naslanja na odredbe o kolektivnom pregovaranju odnosno o sudskim odlukama u kolektivnoj tužbi i njenim učincima na pojedinačne sporove pa stoga sud smatra da se o pitanju zastare treba uzeti u obzir odredba članka 328. ZOO-a kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu.

32. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare imao u vidu i pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Odjela od 30. siječnja 2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

32.1. Obzirom da se o ovom pitanju ništetnosti koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu iz Ugovora o kreditu koji nije bio obuhvaćen pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje što znači da se početak zatare treba cijeniti sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te sukladno naprijed iznesenom pravnom stavu VSRH. Dakle, u ovom slučaju zastara počinje teći tek od presuđenja u ovoj pravnoj stvari pa stoga tužbeni zahtjev tužitelja nije u zastari.

33. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi članka 154. i 155. ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. i 107/25. – Tarifa).

34. Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nazočnosti na odgođenom ročištu 12. ožujka 2024. u visini od 50,00 eura, sastava podneska od 12. ožujka 2024. u visini od 200,00 eura, nazočnosti na ročištu 23. travnja 2024. u visini od 200,00 eura, sastava podneska od 9. rujna 2024. i 6. studenog 2025. svaki u visini od 200,00 eura, nazočnosti na ročištima 4. veljače 2026. i 4. ožujka 2026. u visini od 200,00 eura za svako ročište, pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što je ukupno 1.550,00 eura, uvećano za 387,50 eura PDV-a, 1.937,50 eura. Navedenom iznosu valja pridodati i trošak provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i nagrade isplaćene vještaku u iznosu od 265,00 eura, pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura i pristojbu na presudu u iznosu od 70,48 eura, što čini ukupni nastali parnični trošak u iznosu od 2.299,53 eura, kako je to tužitelj i potraživao svojim zahtjevom za naknadom troška koji je u cijelosti u skladu sa Tarifom, pa je takvom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti udovoljio.

35. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona i članka 29. stavak 2. ZOO-a, te su iste dosuđene tužitelju od dana presuđenja pa do isplate.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Đakovo, 9. ožujka 2026.

Sudac

Petar Grgur

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Dostaviti:

1. Opunomoćeniku tužitelja, e-komunikacijom

2. Opunomoćeniku tuženika, e-komunikacijom

3. Umješaču