REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SINJU
Broj: P-3303/2019-30
Petrovac 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
RJEŠENJE
I
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Željku Gusiću, u pravnoj stvari tužitelja ČOVO P, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & partneri d. o. o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, na ročištu za objavu presude 09. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se preinaka tužbe u pravnoj stvari tužitelja ČOVO MLADEN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 , sukladno podnesku tužitelja od 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka ugovorne odredbe sadržane u:
A/ Ugovoru o namjenskom kreditu broj 03/2006 od 26.06.2006.g., potvrđen od JB Josipa Bradarića iz Sinja broj OU-77/2006 od 27.06.2006.g., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:
- članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 90.000,00
CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.
- članak 2. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.
B/ Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3207831506 od 24.11.2006.g., potvrđen od JB Vladimira Delonge iz Sinja broj OU-190/06 od 13.11.2006.g., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to:
- članak 1. u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 16.700,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.
- članak 2. u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju ukupan iznos:
A/ od 14.534,51 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
- 0,54 € teku od 11.09.2006. godine,
- 1,23 € teku od 11.10.2006. godine,
- 22,53 € teku od 15.11.2007. godine,
- 22,08 € teku od 15.12.2007. godine,
- 22,78 € teku od 16.01.2008. godine,
- 22,68 € teku od 16.02.2008. godine,
- 50,81 € teku od 19.03.2008. godine,
- 46,65 € teku od 16.04.2008. godine,
- 45,49 € teku od 15.05.2008. godine,
- 45,29 € teku od 15.07.2008. godine,
- 45,33 € teku od 22.07.2008. godine,
- 45,09 € teku od 14.08.2008. godine,
- 45,47 € teku od 17.09.2008. godine,
- 46,87 € teku od 16.10.2008. godine,
- 46,71 € teku od 02.12.2008. godine,
- 46,21 € teku od 18.12.2008. godine,
- 73,79 € teku od 16.02.2009. godine,
- 76,14 € teku od 27.02.2009. godine,
- 67,38 € teku od 31.03.2009. godine,
- 68,65 € teku od 08.05.2009. godine,
- 63,19 € teku od 02.06.2009. godine,
- 59,85 € teku od 17.06.2009. godine,
- 62,22 € teku od 17.07.2009. godine,
- 93,37 € teku od 13.03.2010. godine,
- 94,09 € teku od 16.03.2010. godine,
- 100,05 € teku od 16.04.2010. godine,
- 103,60 € teku od 01.06.2010. godine,
- 113,32 € teku od 16.06.2010. godine,
- 128,04 € teku od 17.07.2010. godine,
- 125,74 € teku od 17.08.2010. godine,
- 152,37 € teku od 16.09.2010. godine,
- 136,86 € teku od 16.10.2010. godine,
- 134,25 € teku od 24.11.2010. godine,
- 141,79 € teku od 24.12.2010. godine,
- 128,23 € teku od 16.01.2011. godine,
- 121,42 € teku od 17.02.2011. godine,
- 165,04 € teku od 16.09.2011. godine,
- 150,11 € teku od 16.10.2011. godine,
- 155,79 € teku od 29.11.2011. godine,
- 153,17 € teku od 16.12.2011. godine,
- 168,18 € teku od 27.01.2012. godine,
- 170,83 € teku od 25.02.2012. godine,
- 167,13 € teku od 27.03.2012. godine,
- 165,06 € teku od 16.04.2012. godine,
- 170,97 € teku od 23.05.2012. godine,
- 169,84 € teku od 27.06.2012. godine,
- 166,28 € teku od 16.07.2012. godine,
- 165,00 € teku od 16.08.2012. godine,
- 153,63 € teku od 16.09.2012. godine,
- 163,43 € teku od 16.10.2012. godine,
- 169,38 € teku od 24.11.2012. godine,
- 166,79 € teku od 29.12.2012. godine,
- 161,33 € teku od 16.01.2012. godine,
- 160,07 € teku od 16.02.2013. godine,
- 158,77 € teku od 16.03.2013. godine,
- 160,60 € teku od 27.04.2013. godine,
- 153,80 € teku od 29.05.2013. godine,
- 155,91 € teku od 27.06.2013. godine,
- 152,00 € teku od 25.07.2013. godine,
- 152,27 € teku od 16.08.2013. godine,
- 157,14 € teku od 16.09.2013. godine,
- 160,30 € teku od 16.10.2013. godine,
- 161,83 € teku od 16.11.2013. godine,
- 167,32 € teku od 16.12.2013. godine,
- 161,78 € teku od 16.01.2014. godine,
- 123,35 € teku od 21.02.2014. godine,
- 125,79 € teku od 16.03.2014. godine,
- 123,07 € teku od 16.04.2014. godine,
- 119,17 € teku od 16.05.2014. godine,
- 120,01 € teku od 16.06.2014. godine,
- 122,79 € teku od 16.07.2014. godine,
- 125,02 € teku od 16.08.2014. godine,
- 125,58 € teku od 16.09.2014. godine,
- 127,97 € teku od 16.10.2014. godine,
- 131,39 € teku od 16.11.2014. godine,
- 132,03 € teku od 16.12.2014. godine,
- 132,53 € teku od 16.01.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.02.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.03.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.04.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.05.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.06.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.07.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.08.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.09.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.10.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.11.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.12.2015. godine,
- 132,28 € teku od 16.01.2016. godine,
- 173,99 € teku od 16.02.2016. godine,
- 3.980,60 € teku od 20.02.2016. godine,
B/ od 2.390,16 € sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na iznos od:
- 3,95 € teku od 11.11.2007. godine,
- 3,94 € teku od 11.12.2007. godine,
- 3,99 € teku od 11.01.2008. godine,
- 4,04 € teku od 11.02.2008. godine,
- 8,42 € teku od 11.03.2008. godine,
- 8,15 € teku od 11.04.2008. godine,
- 8,03 € teku od 11.05.2008. godine,
- 8,03 € teku od 11.06.2008. godine,
- 7,97 € teku od 11.07.2008. godine,
- 7,92 € teku od 11.08.2008. godine,
- 7,95 € teku od 11.09.2008. godine,
- 8,21 € teku od 11.10.2008. godine,
- 10,54 € teku od 11.11.2008. godine,
- 8,23 € teku od 11.12.2008. godine,
- 12,71 € teku od 11.01.2009. godine,
- 13,39 € teku od 11.02.2009. godine,
- 15,63 € teku od 11.03.2009. godine,
- 12,37 € teku od 11.04.2009. godine,
- 12,32 € teku od 12.05.2009. godine,
- 11,74 € teku od 11.06.2009. godine,
- 12,06 € teku od 11.07.2009. godine,
- 17,86 € teku od 11.02.2010. godine,
- 17,39 € teku od 11.03.2010. godine,
- 19,22 € teku od 11.04.2010. godine,
- 20,12 € teku od 11.05.2010. godine,
- 22,79 € teku od 11.06.2010. godine,
- 24,68 € teku od 11.07.2010. godine,
- 22,24 € teku od 11.08.2010. godine,
- 29,39 € teku od 11.09.2010. godine,
- 26,28 € teku od 12.10.2010. godine,
- 26,78 € teku od 11.11.2010. godine,
- 24,54 € teku od 11.12.2010. godine,
- 28,90 € teku od 11.01.2011. godine,
- 24,17 € teku od 11.02.2011. godine,
- 25,59 € teku od 11.03.2011. godine,
- 23,78 € teku od 11.04.2011. godine,
- 27,70 € teku od 11.05.2011. godine,
- 31,35 € teku od 11.06.2011. godine,
- 32,31 € teku od 12.07.2011. godine,
- 46,15 € teku od 11.08.2011. godine,
- 31,62 € teku od 11.09.2011. godine,
- 29,82 € teku od 11.10.2021. godine,
- 29,93 € teku od 11.11.2021. godine,
- 29,94 € teku od 11.12.2011. godine,
- 31,95 € teku od 11.01.2012. godine,
- 33,13 € teku od 11.01.2012. godine,
- 33,28 € teku od 11.03.2012. godine,
- 32,48 € teku od 11.04.2012. godine,
- 32,89 € teku od 11.05.2012. godine,
- 33,76 € teku od 12.06.2012. godine,
- 32,75 € teku od 11.07.2012. godine,
- 32,82 € teku od 11.08.2012. godine,
- 31,09 € teku od 11.09.2012. godine,
- 31,67 € teku od 11.10.2012. godine,
- 32,90 € teku od 11.11.2012. godine,
- 32,52 € teku od 11.12.2012. godine,
- 33,14 € teku od 11.01.2013. godine,
- 31,54 € teku od 11.02.2013. godine,
- 31,07 € teku od 11.03.2013. godine,
- 32,74 € teku od 11.04.2013. godine,
- 31,40 € teku od 11.05.2013. godine,
- 30,63 € teku od 27.06.2013. godine,
- 29,84 € teku od 25.07.2013. godine,
- 29,89 € teku od 16.08.2013. godine,
- 31,62 € teku od 25.09.2013. godine,
- 31,50 € teku od 16.10.2013. godine,
- 32,09 € teku od 03.12.2013. godine,
- 32,76 € teku od 28.12.2013. godine,
- 32,57 € teku od 30.01.2014. godine,
- 25,53 € teku od 26.02.2014. godine,
- 25,86 € teku od 16.03.2014. godine,
- 25,01 € teku od 29.04.2014. godine,
- 24,52 € teku od 16.05.2014. godine,
- 24,69 € teku od 16.06.2014. godine,
- 25,30 € teku od 29.07.2014. godine,
- 25,71 € teku od 16.08.2014. godine,
- 25,82 € teku od 16.09.2014. godine,
- 26,70 € teku od 28.10.2014. godine,
- 27,00 € teku od 16.11.2014. godine,
- 27,13 € teku od 16.12.2014. godine,
- 27,23 € teku od 16.01.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.02.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.03.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.04.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.05.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.06.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.07.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.08.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.09.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.10.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.11.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.12.2015. godine,
- 27,18 € teku od 16.01.2016. godine,
- 35,65 € teku od 16.02.2016. godine,
- 113,68 € teku od 16.02.2016. godine,
i koja zatezna kamata se za razdoblje od dospijeća pa do 31.07.2015. godine određuje po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više traženo zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom sudu 11. lipnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi ništetnosti i isplate.
2. U tužbi se navodi da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor sklopili dana 26. 06. 2006.g. Ugovor o namjenskom kreditu potvrđen od javnog bilježnika Josipa Bradarića iz [adresa] broj: OU-77/2006. Tim Ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 288 mjeseci, s redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
2.2. Tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor sklopili dana 07. 11. 2006.g. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207831506 potvrđen od javnog bilježnika Josipa Bradarića iz [adresa] broj: OU-190/2006, od 13. 11. 2006. Tim Ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 16.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate od 228 mjeseci, s redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
2.3. U tužbi se nadalje navodi da je Presudama i rješenjima Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014.g., Vrhovnog suda RH posl.br. Rev- 249/14 od 09.04.2015.g., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. i Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita/tužitelja) jer je s istima zaključio ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je tuženik povrijedio interese i prava korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja. Obzirom na navode iz točke 2. tužbe u svezi sa točkom 1. jasnim proizlazi da su odredbe čl. 1., 4., 5., 7 i 12. Ugovora ništetna. Izravna posljedica ništetnosti tih odredbi Ugovora jest da je prednik tužitelja za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, a s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi ovisno o odluci tuženika, preplatio poveći novčani iznos (koji će se točnim utvrditi nakon provedenog vještačenja), sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče za svaki mjesec u odnosu na koji je preplata izvršena. Preplaćeni iznos tuženik je stekao bez ikakve osnove. Jasnim proizlazi da je obveza tužitelja kao korisnika kredita, ovisna o dva bitna (promjenjiva i neizvjesna) sastojka ugovora o kreditu, o valutnoj klauzuli, zbog čega je znatno narušena ravnoteža među ugovornim stranama, što u konačnici ima posljedicu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
3. U odgovoru na tužbu od 04. 04. 2022. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare, prigovor statusa tužitelja kao potrošača, te prigovor postojanja sklopljenog Dodatka Ugovora o kreditu – konverzije kredita. Ujedno tuženik prigovara tijeku zatraženih zateznih kamata.
4. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 27. svibnja 2025. (list 488 do 493 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja.
5. Tuženik se podnesku od 04. lipnja 2025. prije upuštanja u raspravljanje izričito protivi preinaci tužbe od strane tužitelja iz podnesak od 27. 05. 2025. prigovor zastare na novopostavljeni tužbeni zahtjev.
6. Tijekom dokaznog postupka na glavnoj raspravi 11. studenoga 2025. koja je počela iznova zbog održavanja ročišta pred sudom u izmijenjenom sastavu sud je suglasnošću stranaka pročitao Ugovore o kreditu, dokumentaciju dostavljenu uz tužbu i odgovor na tužbu, podneska stranaka sa prilozima i financijsko vještačenje dostavljeno 12. srpnja 2025.
7. Uzimajući u obzir da je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u pogledu koje preinake nisu nastali posebni troškovi postupka, sud je temeljem članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku u („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP), dopustio preinaku tužbenog zahtjeva jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
8. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto je pravno shvaćanje da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe izvršena nakon provedenog vještačenja, te se temelji na istoj činjeničnoj osnovi, uzimajući u obzir navedeno pravno shvaćanje, podnošenjem tužbe u ovom sporu, prekinuta je zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanje zahtjeva).
9. U provedenom postupku ovaj sud je utvrdio:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, sklopljen dana 26. 06. 2006.g. Ugovor o namjenskom kreditu broj Ugovora 03/2005 potvrđen od javnog bilježnika Josipa Bradarića iz [adresa] broj: OU-77/2006, da je tim Ugovorom tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 288 mjeseci, s redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je namjena kredita dovršenje kuće,
- da je između tužitelja, kao korisnik kredita i tuženika, kao kreditor sklopljen dana 07. 11. 2006.g. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207831506 potvrđen od javnog bilježnika Josipa Bradarića iz [adresa] broj: OU-190/2006, od 13. 11. 2006, da je tim Ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 16.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate od 228 mjeseci, s redovnom kamatnom stopom od 4,90 %, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je namjena kredita dovršenje (završni radovi) obiteljske kuće,
- da su stranke 19. 02. 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu koji se odnosi na kredit u iznosu od 16.700,00 CHF i kredit koji se odnosi na iznos od 90.000,00CHF, na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim se propisuje način konverzije kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, potvrđuje da mu je dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je korisnik kredita potvrdio da je suglasan s izračunom konverzije koji mu je kreditor dostavio
- da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena,
- daje presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik, odlučeno na način da je utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,
- da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena,
10. Odredbom članka 64. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/09, dalje ZZP/09) dodan je članak 138.a kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP/14), koji je na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. U smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu, što, po ocjeni ovoga Suda, uključuje i parnice zbog stjecanja bez osnove, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. jasno je izrazio stav kako je odluka u kolektivnom sporu temeljem odredbe članka 502.c ZPP obvezujuća za sudove u pojedinačnim postupcima, odnosno sud je vezan za utvrđenja u kolektivnom sporu i dužan ih je primijeniti. Navedeno iz razloga, jer je svrha odredbe članka 118. ZZP/14 da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je utvrđeno da je došlo do povrede propisa o zaštiti potrošača, obligatorno primijeni u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu kako bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Samo utvrđenje ništetnosti u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača bilo bi bez konkretnog pravnog učinka kada potrošači ne bi svoja subjektivna prava mogli ostvariti u pojedinačnim postupcima.
14. Navedeni direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji obvezuje sudove proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.
15. Te presude su donesene na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje: ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Kako su spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, koja je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom jer da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora banka kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, stoga su i predmetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu izumeđu tužitelja i tuženika ništetne, pa na tu okolnost sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Prema odredbi članka 323. stavka 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
17. Prema tome tužitelj se u ovom sporu može pozvati na pravno utvrđenje iz presuda donesenih u sporu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 u kojem je sudjelovao ovdje tuženik, sve u smislu odredbe članka 502.c. ZPP u vezi sa čl. 502.a. st. 1. ZPP.
18. U nalazu i mišljenju vještaka Centar za vještačenja d. o. o. Split iz svibnja 2025. godine vještak daje mišljenje na postavljene zadatke u odnosu na dva Ugovora o kreditu: Ugovor o kreditu broj 03/2006. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznose 10.553,91 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 3.095,05 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 7.458,86 EUR. Ukupno je manje plaćen iznos od 1.393,84 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 1.143,96 EUR, a zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 249,88 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do provođenja konverzije kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 9.160,07 EUR i to: Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 1.951,09 EUR, Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 7.208,98 EUR. Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 19.02.2016. godine je utvrđena glavnica u iznosu 50.218,40 EUR što primjenjivim tečajem na dan 19.02.2016.g. iznosi 382.223,19 kn (tečaj 7,611218 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 19.02.2016.g. bi prema početnom otplatnom planu bila manja za 4.898,46 EUR. Prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. , te utvrdio preplatu tužitelja u iznosu 6.986,03 kn što je na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 19.02.2016. godine iznosilo 917,86 EUR. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja i kamatne stope za otplatu iznad tečaja i kamatne stope koji su vrijedili na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije kredita (19.02.2016.g.) iznose 4.008,20 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 172 ZOO-a (Uračunavanje kamata i troškova), tada bi preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana provođenja konverzije iznosio 3.090,34 EUR. Ugovor o kreditu broj 3207831506. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:
Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznose 2.276,48 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 593,97 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 1.682,51 EUR. Ukupno je manje plaćen iznos od 191,01 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 149,84 EUR, a zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 41,17 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do provođenja konverzije kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 2.085,47 EUR i to: Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 444,13 EUR, Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznosi ukupno 1.641,34 EUR. Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 19.02.2016. godine je utvrđena glavnica u iznosu 7.579,32 EUR što primjenjivim tečajem na dan 19.02.2016.g. iznosi 57.687,86kn (tečaj 7,611218 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 19.02.2016.g. bi prema prilagođenom početnom otplatnom planu bila manja za 736,83 EUR. Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. Sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu, čl. 5 utvrđeno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR. Njihova razlika predstavlja preplatu tužitelja koja na dan 30.09.2015. g. iznosi 623,15 EUR. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja i kamatne stope za otplatu iznad tečaja i kamatne stope koji su vrijedili na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije kredita (19.02.2016.g.) iznose 881,33 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 172 ZOO- a (Uračunavanje kamata i troškova), tada bi preostali iznos zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose obračunate do dana provođenja konverzije iznosio 258,18 EUR.
19. Dakle, vještak je izričito naveo u vještvu koje se odnosi na Ugovor o namjenskom kreditu broj 03/2006 da je do dana sklapanja dodatka ugovoru o kreditu (tzv. konverzije) tužitelj tuženiku više platio iznos od 10.553,91 euro (predstavlja pretplatu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi). Također vještak je naveo da je tuženik konverzijom tužitelja dodatno teretio na ime nedospjele glavnice iznosom od 4.898,46 eura, dok mu je tom istom konverzijom priznao pretplaćeni iznos od 917,86 eura. Oba iznosa su utvrđena na dan 19.02.2016.g. stoga tužitelj osnovano potražuje razliku koja iznosi 3.980,60 eura (4.898,46 – 917,86). Ujedno vještak je potvrdio da što se tiče Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207831506 da je do dana sklapanja dodatka ugovoru o kreditu (tzv. konverzije) tužitelj tuženiku više platio iznos od 2.276,48 euro (predstavlja pretplatu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi). Također je utvrđeno kako je tuženik konverzijom tužitelja dodatno/više teretio na ime nedospjele glavnice iznosom od 736,83 eura, dok mu je tom istom konverzijom priznao pretplaćeni iznos od 623,15 eura. Oba iznosa su utvrđena na dan 19.02.2016.g. stoga tužitelj potražuje razliku koja iznosi 113,68 eura (736,83 – 623,15).
20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ines Lozić, Centar za vještačenja d. o. o. Split, jer je izrađeno u skladu sa pravilima struke na temelju svih potrebnih podataka i dokumenata za izradu vještva, te nalaz i mišljenje nisu proturječni.
21. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
22. Konverzija kredita izvršena je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora, te eventualno do tada sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz članka 19. c toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.
23. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a koja ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja sa potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te u ugovorima o kreditu ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, dakle ne rješava se pitanje preplaćenih kamata u periodu koji je prethodio konverziji, a do koje pretplate je došlo nepoštenim postupanjem banaka odnosno primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle dodacima ugovora nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi. Konverzija kredita u valuti CHF u kredit u valuti EUR izvršena na temelju ZID ZPK-a odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvan ugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi.
24. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 19. 02. 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj u navedenom Dodatku odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
25. Stoga, tužitelj unatoč sklopljenom Dodatku kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.
26. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od **.**.2019., PČ protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije.
27. Na navedeno pravno shvaćanje poziva se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., a koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.
28. Slijedom navedenog proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik proveo konverziju sukladno zakonu, te tužitelj ne pobija Dodatak kojim je izvršena konverzija i stoga isti obvezuje stranke.
29. Sklapanjem Sporazuma –Dodatka Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15, tužitelj nije izgubio pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, te je zadržao pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. u pogledu ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom tuženika, te o valutnoj klauzuli u CHF.
30. Kako je prema nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da tužitelj nije u potpunosti financijski obeštećen, te da se je za iznos obuhvaćen tužbenim zahtjevom povećala imovina tuženika jer je tuženik navedeni iznos primio temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, isti je dužan vratiti temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO.
31. U odnosu na prigovor zastare tuženika, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
32. Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj stvari se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba predana sudu 11. lipnja 2019. godine zastara nije nastupila, te stoga prigovor zastare sud smatra neosnovanim. Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023.
33. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi sa tužiteljem pregovarao o spornim ugovornim odredbama koje se odnose na valutu CHF, a niti da bi tužitelja upoznavao sa mogućim rizicima promjene tečaja valute na štetu tužitelja, kao niti o promjeni kamatne stope i uvjetima promjene kamatne stope, jer iz iskaza tužitelja saslušanog pred ovim sudom proizlazi da je u to vrijeme 2006. godine kada je sklopio ova dva ugovora o kreditu već jednim dijelom izgradio obiteljsku kuću od svojih vlastitih primanja. Inače je ratni vojni invalid i njegova mirovina u to vrijeme je bila oko 5.000,00 kuna. Kredit je namjeravao podignuti radi dovršetka te obiteljske kuće, u kojoj tada nije živio jer je bila napravljena ugrubo da bi mogao podići hipotekarni kredit, a nakon što je realizirao kredit kuću je dovršio i u njoj sada živi sa svojom obitelji. Tada je u Zagrebačkoj banci bio upoznat da može podignuti kredit u valuti CHF ili kredit u eurima. Kredit u valuti CHF je bio povoljniji jer je rata bila niža nego kod kredita u eurima, a mogao je podignuti veći iznos kredita u CHF nego u eurima. Bio je upoznat da je kredit vezan uz valutu CHF. Što se tiče kamatne stope, a u vezi toga što znači promjenjiva kamatna stopa nije o tome imao nekakvih saznanja, a posebno od službenice sa kojom je razgovarao o kreditu nije bio tada osobno upozoren da bi mogao postojati nekakav rizik kod tih kredita.
34. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan jer nikakvih drugih dokaza koji bi opovrgavali iskaz tužitelja u ovom postupku nema.
35. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, te predmetni Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da je namjena kredita dovršenje obiteljske kuće, a za koju nije utvrđeno da bi služila zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, proizlazi da je u predmetnom postupku tužitelj imao status potrošača sukladno odredbi članka 3. točka 1. ZPP/03, kojom je određeno, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
36. U odnosu na sporno pitanje, ima li tužitelj nakon provedene konverzije pravni interes za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu i isplatu preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi predmetnog ugovora, ovaj sud u tom dijelu ukazuje da je o tome Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao u predmetima posl. br. Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. godine, Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. godine i Rev- 809/2021-2 od 21. prosinca 2022. godine. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Slijedom navedenog sama činjenica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost poništenja ništetnim pojedinih odredbi isto tog ugovora. Neovisno o činjenici što je zaključen Dodatak Ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK/15, tužitelj kao potrošač nije se odrekao utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice uz valutu CHF iz Ugovora o kreditu, te da sklapanje Dodatka ugovora o kreditu ne može dovesti potrošače u nepovoljniji položaj od onih koji nisu sklapali Dodatke iz razloga što su istovjetne ugovore o kreditu prijevremeno otplatili.
37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP. Troškovi tužitelja se odnose na: sastav tužbe – 250 bodova, podnesak sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife od 27. 05. 2025. – kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja - 250 bodova. Podnesci sukladno Tbr. 8. st. 4. Tarife od: datiran sa 22. 10. 2019., zaprimljen 13. 11. 2019 – kojim predlaže donošenje rješenja kojim će se naložiti tuženiku da dostavi financijsku dokumentaciju u spis, 19. 02. 2025. – odgovara na navode iz odgovora na tužbu. Prema stajalištu ovog suda radi se o ostalim podnescima iz Tbr. 8. t. 4. Tarife, te tužitelju pripada po 25 bodova za svaki od tih podnesaka. Odredbom Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025. u tekstu skraćeno: Tarifa) je propisano: 1. Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. 4. Za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. Podnesak od 15. 05. 2020. – kojim tužitelj uređuje visinu tužbenog zahtjeva u točki II. prije provedenog financijskog vještačenja uopće nije bio potreban u toj fazi postupka za vođenje parnice jer je tužitelj od početka postupka znao da će tužbeni zahtjev moći konačno u pogledu visine urediti tek nakon obavljenog financijskog vještačenja, te podnesak od 27. 03. 2025. - kojim dostavlja dokaz o uplati iznosa predujma za vještačenje je također nepotreban za vođenje parnice jer sud takav podatak dobiva od računovodstva i vidi se iz e spisa, a osim toga samo sastavljanje takvog postupka ne traži nikakvo posebno stručno odvjetničko znanje. Tužitelj ima pravo na trošak za zastupanje na ročištima: 12. 03. 2025. – pripremno ročište, 11. 11. 2025. – glavna rasprava, 21. 01. 2026. – glavna rasprava, svako od tih ročišta po 250 bodova. Sveukupan trošak zastupanja iznosi: 550 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura po bodu (Tbr. 54 Tarife) iznosi 1.100,00 eura, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 275,00 eura daje iznos od 1.375,00 eura. Troškovi vještačenja sukladno računu vještaka br. 113/1/1 od 12, 05. 2025, iznose 1000,00 eur, a koji iznos je kao predujam uplatio tužitelj (obavijest računovodstva o uplaćenom predujmu 02. 04. 2025. i 21. 01- 2026). Tako sveukupan opravdan i dokazan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 2.375,00 eura.
U Sinju, 09. ožujka 2026.
Sudac:
Željko Gusić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja,
2. pun. tuženika.
