REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-207/2026-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Domijan, odvjetnici iz Crikvenice, protiv tuženih 1. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (oboje u zemljišnim knjigama upisani na adresi [adresa]), oboje zastupani po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 2. ožujka 2026., 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje Podanak u Karlićevom selu od 62 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , a koju nekretninu je tužiteljica naslijedila od svoje pok. majke, te je ovlaštena temeljem ove presude upisati pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima da naknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.703,07 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 5. lipnja 2008., koju podnosi protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva, tužiteljica navodi da su tuženi samo formalno upisani kao vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je stvarni vlasnik iste tužiteljica koja je istu naslijedila od svoje pok. majke, koja je bila stvarna, ali izvanknjižna vlasnica predmetne nekretnine. Tužiteljica navodi da prijeporna nekretnina u naravi čini obrađene njive, koje se nalaze u blizini kuće tužiteljice, kao i oranice koje je tužiteljica kosila, kopala i na drugi način posjedovala i to mirno i nesmetano, osobno i putem svojih pravnih prednika, preko 50 godina.

Tužiteljica navodi da ima pravni interes da uskladi zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem pa predlaže da se po provedenom postupku donese presuda kojom će se utvrditi da je vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je to opisano u točki I. izreke presude, a traži i naknadu parničnog troška.

Tuženi su u odgovoru na tužbu osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Tuženi navode da su oni vlasnici odnosno suvlasnici gore navedene nekretnine, koju su naslijedili od svog pok. oca NV. Tuženi ističu da tužiteljica nije navela nijedan dokaz koji bi ukazivao na to da bi na bilo koji način stekla navedenu nekretninu. Tuženi osporavaju da bi tužiteljica na predmetnoj nekretnini mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, putem svojih pravnih prednika i osobno. Tuženi predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženima.

2. U postupku su provedeni dokazi uvidom u izvatke iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje Podanak u Karlićevom selu iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 4 spisa), za k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5 spisa), rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Crikvenici posl. br. O-95/59 (stranica 6 spisa), u povijesne izvatke iz zemljišne za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 18-31 spisa), i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 32-35 spisa), te u uvjerenja o prebivalištu za tužene (stranice 36-37 spisa). Nadalje, tijekom postupka provedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka (stranice 52-54 spisa), izvršen je uvid u presliku darovnog ugovora od 20. travnja 1983. (stranice 55-56 spisa), na ročištu održanom 10. srpnja 2020. proveden je uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje DV iz [adresa], ovlaštene osobe vještaka geodeta GEO-JJ d.o.o. [adresa] (stranica 72 spisa), te su pročitani nalaz i mišljenje vještaka geodeta (stranice 74-84 spisa). Pored navedenoga, provedeni su i dokazi saslušanjem svjedoka SV (stranica 96 spisa), FV (stranica 98 spisa), IV (stranice 98, 99 i 117 spisa), te ŽV (stranice 117-120 spisa), a izvršen je uvid i u spis ovoga suda posl. br. Pu P-13/2020, iz kojeg je razdvojen ovaj predmet, a koji prileži ovom spisu.

Tijekom postupka tuženi su predlagali i provođenje dokaza saslušanjem svjedokinje AV, od čijeg saslušanja su odustali na ročištu od 4. lipnja 2020., a drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na osnovi rezultata cjelokupnog postupka, u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u izreci presude osnovan.

3. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige sa stranice 4 spisa proizlazi da su tuženi upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica i trsje Podanak u Karlićevom selu površine 62 čhv k. o. [katastarska općina], i to svaki u 42/168 dijela.

Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da su se tuženi upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine na temelju darovnog ugovora od 20. travnja 1983., koji prileži na stranici 55-56 spisa, a koji je proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-602/83, a kojeg su sklopili sa KV, [adresa], iz [adresa].

Nije sporno da je prednik tuženih pok. KV, otac tuženih, te da su se isti upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine temeljem darovnog ugovora sklopljenog sa svojim sada pok. ocem.

U preostalom suvlasničkom dijelu, kao suvlasnici su upisani UV, MV, JV i ĆV, u odnosu na koje je, osobno ili po pravnim slijednicima, također tužiteljica podnijela tužbu, s time da je u odnosu na iste, odnosno njihove slijednike, 19. veljače 2016. donesena presuda zbog ogluhe, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, s time da je u odnosu na tuženu R razdvojen postupak i određeno je da će se voditi pod novi poslovnim brojem.

4. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], zaseok Karlići, a do iste je sud pristupio pješačkim putićem, koji je širine manje od 1 metar, s time da se ulaz na taj putić nalazi pored garaže , koja se prema navodima vještaka geodeta nalazi sjeverozapadno od kuće [adresa]. Do predmetne nekretnine se dolazi opisanim putićem i nalazi se 50 metara hoda od ulaza u taj putić. Predmetna nekretnina je prema opisanom putu ograđena žičanom ogradom, na kojoj se nalaze ulazna vrata – raštel širine cca 80 cm.

Tužiteljica je na uviđaju navela da je njezina nekretnina sve što je na licu mjesta zatečeno kao pokošeno, a prema navodima vještaka geodeta, sa sjeveroistočne i jugozapadne strane je omeđena gromačom.

Tužiteljica je na uviđaju navela da se vodi upisana kao vlasnica jednog dijela pokazanih nekretnina, a da je predmetom ovoga postupka jedan dio pokazanog.

Na licu mjesta sud je utvrdio da je tužiteljica kao svoje nekretnine pokazala nekretninu na kojoj se nalazi stablo trešnje, smokve, oskorušve, marelice, te stabla maslina, te je pokazala i mjesto na kojem je pokušala iskopati bunar.

Tužiteljica je na uviđaju pokazala i svoju kuću na adresi [adresa], pa je utvrđeno da je ista udaljena 100-tinjak metara od ulaza na putić koji vodi prema predmetnoj nekretnini.

Na fotografijama priloženim uz nalaz vještaka geodeta (stranice 82-84 spisa), vidljivo je koji dio nekretnine pokazane na uviđaju od strane tužiteljice predstavlja predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čiji položaj je vještak geodet prikazao na skici lica mjesta sa stranice 81 spisa.

Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta, kojeg sud prihvaća kao stručan i vjerodostojan, to tim više jer na istog nije bilo ni primjedbi stranaka, proizlazi da je prijeporna nekretnina sa jugoistočne strane ograđena žičanom ogradom na kojoj se nalaze željezna vrata, kojima se dolazi na prijepor. Sa sjeveroistočne strane prijepor je omeđen suhozidom i višom razinom terena, na sjeverozapadu je zatečen dio urušenog suhozida (ostaci), do kojeg je i pokošena trava, a na jugozapadnoj strani da nema vidljivih oznaka razgraničenja sa susjedom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je u naravi sve jedna cjelina zajedno sa prijepornom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je pokošena i zasađene su razne voćke i stabla maslina. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta proizlazi da se u sjeverozapadnom dijelu prijepora nalazi iskopana rupa, koju je na uviđaju pokazala tužiteljica. Vještak je navela da je prijeporna nekretnina u naravi dio uređenog tj. pokošenog terena, zasađenog voćkama i maslinama, koji je u cijelosti sa svih strana omeđen suhozidom i ogradnom žicom.

Stoga je uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno da predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja dio uređenog odnosno pokošenog terena, na kojem se nalaze stabla voćaka i maslina, koji je omeđen suhozidom i ogradnom žicom.

5. Tužiteljica, rođena 1933. je u svom iskazu navela da je prijepornu nekretninu naslijedila od svojih starijih, te da cijeli život tu nekretninu koristi. Tužiteljica je detaljno opisala na koji način se pristupa na prijepornu nekretninu, navodeći da se pored asfaltiranog puta nalazi mali putić koji vodi do njezinih parcela, koje oni uživaju cijeli život. Navela je da se radi o jednoj njivi na kojoj je njezin pok. djed BV kopao duboku kop, sadio trešnje, a navela je da se još i danas vidi koji duboki kamen je on tamo kopao, jer je taj iskop sada obrastao bršljanom. U svom je iskazu tužiteljica navela da su oni tu sadili krumpir cijeli život, a u ranija vremena da se tamo sijalo žito, odnosno pšenicu i ječam. Kaže da je još njezina baka po majci ŠV to koristila, a navela je da je i ona jedne godine, i to 1990-tih sadila češnjak na toj njivi i prodavala ga, jer je uvijek život bio težak i svaki dinar da bi dobro došao. Tužiteljica je navela da je sada u godinama i da ne može obrađivati tu njivu, tako da je zadnjih 10 -tak godina ne obrađuje, ali da su njezina djeca ZV i ČV, na toj nekretnini prije 15 ili 20 godina posadili masline, koje su još uvijek tamo.

Tužiteljica je navela da nikada nisu imali nikakvih problema vezano za te nekretnine, te da se nikada nitko nije protivio njihovom korištenju tih nekretnina, te da cijelo selo zna da je to njihovo. Nadalje je tužiteljica navela da se njezina majka zvala LV, da je ista umrla 1969. te da je i ona koristila tu nekretninu, navodeći da se od toga i živjelo. Za tužene je navela da ih ne poznaje. Navela je da se njezino selo Karlići nalazi u blizini sela [adresa], od kuda su Brnčići, te da ona zna iz koje je kuće NV, ali da ga nikada u životu nije vidjela.

Nadalje je tužiteljica za predmetnu njivu navela da je ista poznata pod nazivom Podanak, da je ograđena te da postoje donja i gornja gromača. Navela je da ograda postoji od malog putića, a njezin pok. suprug CV da je uz taj putić ogradio koliko je njihovo, navodeći da se radi o žičanoj ogradi, odnosno jednom malom rašteliću i žici. Kaže da je njezin suprug umro 2005., te da je on tu žičanu ogradu sagradio negdje 2000. Navela je da je na toj parceli nekoliko suhih smokava, da je bilo i nekoliko trešanja koje su posušile, a sada da su samo masline tamo, s time da je na kraju parcele jedan oskorušva.

Tužiteljica je u svom iskazu navela da je uvijek voljela jako puno raditi, i dok još nije bio prošao vodovod po selima, da je namjeravala na toj parceli iskopati šternu. To da je bilo prije 30-tak godina, pa da je tada iskopala jednu jamu misleći da je tu voda, a koja jama je i danas vidljiva na prijeporu, a tužiteljica ju je i pokazala na uviđaju. Kaže da su prije toga zvali jednog rašljara koji je ispitao i rekao da je nekoliko metara od te jame živa voda, a njezina namjera da je bila da tom vodom zalijevaju. Kaže da su njezina kćer ZV i zet OV tamo posadili masline, te da oni održavaju i okopavaju te masline i to zemljište. Navela je da im nikada nitko nije osporavao tu parcelu, niti joj je mama kada pričala da bi im netko ikada osporavao tu parcelu, koja da je udaljena 5 minuta hoda pješice od njezine kuće. Tužiteljica je navela da je te nekretnine naslijedila od svoje stare matere, odnosno bake ŠV, s koje je prešlo na majku tužiteljice LV, a poslije na tužiteljicu.

6. U svojem je iskazu tuženi ĐV, rođen 1961., naveo da su on i njegov brat, tuženi VV, sve naslijedili od njihova pok. oca KV, koji je rođen u Pećcima 1912. Kaže da im je otac darovnim ugovorom sve prepisao, tako da su on i brat te nekretnine stekli darovnim ugovorom, navodeći da imaju par stotina parcela koje su tako stekli od oca, i to na području od Karlića na jednom kraju do Stranča na drugom kraju, a najviše oko [adresa], s time da ima nešto nekretnina i u Driveniku. Naveo je da se svuda on i brat vode, jer je otac to njima dao u idealnom dijelu. U pogledu predmetne nekretnine, naveo je da kada je umro njihov djed TV, da je on bio na početku gimnazije, a to da je bilo negdje 1975., dok je njihov otac umro u dobi od 92 godine 2004. Kaže da su on i brat u mladosti cijelo vrijeme provodili školske praznike na [adresa] te da se iz njihove kuće vidi to zemljište, da je ono na deset minuta hoda od njihove kuće. Naveo je da su tako tamo dolazili do upisa fakulteta, te da su po 3 mjeseca ovdje boravili, a kasnije da bi dolazili povremeno jer žive u [adresa]. Naveo je da su s tih nekretnina brali trešnje i smokve sa majkom AV, koja je 1940. godište, i ocem. Naveo je da imaju nekoliko vrtova i parcela koje su oko njihove kuće u [adresa], a do predmetnih nekretnina da su dolazili okolo, preko glavne ceste koja vodi od [adresa] prema [adresa] i [adresa], tako da bi izašli na [adresa] do glavne ceste, sto metara ili glavnom cestom skrenuli dolje i došli do tog komada gdje bi brali i od tud bi vidjeli svoju kuću. Ovo da je zapamtio jer su na svoje druge vrtove mogli slobodno doći, a na ove da se nije baš moglo. Naveo je da su i nakon fakulteta od 1985. pa nadalje on, tata, mama i brat povremeno prošli tim predmetnim parcelama, zadnji puta da su prije 3 godine obišli te predmetne nekretnine. Dok je njihov otac KV bio živ, a umro je 2004., da su išli češće možda jednom godišnje, ne samo da si obilazili ove nego i druge njihove parcele. Kaže da su vidjeli da su se osušile smokve iz njihove mladosti, ali da nije primijetio kada je dolazio tamo nekakvu razliku odnosno da je nešto drugo zasađeno na tim predmetnim parcelama. Naveo je da zna kako inače izgleda stablo masline, ali da se ne sjeća da je tamo vidio nešto novo zasađeno. Kaže da to kada su dolazili i obilazili ove predmetne nekretnine, kako do fakulteta tako i kasnije, da nisu primijetili nikakve promjene na ovim nekretninama. Naveo je da nije rekao da su nakon 1985. svake godine dolazili upravo na te predmetne nekretnine, možda svakih par godina, jer ih je jednostavno puno. Ne sjeća se nikakve žičane ograde oko predmetnih parcela.

Tuženi ĐV je u iskazu nadalje naveo da prije 3 godine kada su došli na prijeporne nekretnine, da je tada bilo proljeće, a ne sjeća se kako su izgledale nekretnine susjedne prijepornima. Do njihove nekretnine da se pristupa puteljčićem, te da je karakteristično to da je parcela jako dugačka, možda 30 do 40 metara, a široka možda 5 do 6 metara. Naveo je da to te njihove parcele je jednu takvu otprilike sličnu parcelu naslijedila druga grana obitelji prednika njegova oca, navodeći da se radi o parceli koju je naslijedila teta PV, koju je naslijedio njezin sin GV. Nadalje je naveo da je njegov otac bio takav da ne bi prodavao svoje nekretnine, da je on stara vrsta, da je cijenio zemlju kao najveće bogatstvo. Naveo je da je njegov otac zadnji puta bio na tom njihovom komadu zemlje u Karlićima odnosno na predmetnim nekretninama možda 2-3 godine pred smrt odnosno 2001. ili 2002.

7. Tuženi VV, rođen 1964. je u svom iskazu naveo da se u cijelosti pridružuje navodima svoga brata, tuženog ĐV. Naveo je da predmetna nekretnina sigurno nije udaljena 2 km od [adresa], kako je to navela tužiteljica, već da je puno bliža [adresa]. Također je naveo da je ta njihova parcela u Karlićima udaljena možda nekih 250 do 300 metara od kipa Đ.

8. Svjedokinja SV, rođena 1934. je u svom iskazu navela da su ona i tužiteljica radile zajedno u tvornici Kamensko, te da su jedna drugoj pomagale. Navela je da su kopale, sadile krumpir i sve što je trebalo, tako da su više puta sadile krumpir na toj nekretnini. Kaže da je to bilo davno, da se ne može točno izjasniti kojih godina, uglavnom davno, dok je radila u Kamenskom, a kaže da je u mirovini od 1989., tako da je to bilo prije toga. Poslije da su oni tj. tužiteljica tamo posadili masline, s t ime da ona od kako je zaratilo nije tamo išla, jer je doživjela tragediju te više ni sebi nije radila. Navela je da ih nitko nije ometao dok su sadile krumpir, navodeći da tamo nikoga nisu ni vidjele. Poslije da su tužiteljica i njezini posadili trešnje i smokve, te da su tužiteljici pomagali suprug, kojeg su zvali V, i kćer ZV. Navela je da su do te parcele dolazili pješice, da su išle od kuće tužiteljice putićem, a do njive da je još jedna kuća, a nakon te kuće seljački putić da vodi do te njive. Navela je da se ne može sjetiti kada je ograda postavljena. Za tu parcelu je navela da je dugačka, ali da istu nije mjerila, u gornjem dijelu da je bila malo sužena.

Gore navedena svjedokinja je navela da nije poznavala osobe imena NV i TV iz [adresa]. Navela je da živi u [adresa], te da joj nije poznato koliko je ta parcela udaljena od njezine kuće, možda kilometar, ali da se onda nije pitalo koliko je i šta je nego da su išle i pomagale jedna drugoj. Tada da se više radilo i sadilo. Navela je da ne zna broj katastarske čestice na kojoj su ona i tužiteljica radile, ali da se radi upravo o nekretnini koju joj je pokazao sud iz nalaza vještaka kao predmetnu. Navela je da živi bliže [adresa], a [adresa] da je dalje i od tužiteljice, ali da se ne može izjasniti koliko dalje jer to nije mjerila. Kada su išle raditi tužiteljica da joj je govorila da idu raditi na njezinu parcelu, odnosno na njezinu njivu. Ta parcela da nije daleko od kuće tužiteljice. Kada su prošle od njezine kuće malo dolje niže da je jedna druga kuća i onda da se putićem dođe do te parcele. Kaže da kada su radile da su ručno kopale, što god je trebalo da su sadile, kopale i ogrtale ručno.

9. Svjedokinja IV, rođena 1938. je u svom iskazu navela da je njezin otac EV rodom iz [adresa], selo Bolješići, da je samo igrom slučaja rođena u [adresa], ali da je živjela u [adresa], da je udata u selo Dolinci koje se također nalazi u [adresa], s time da je nakon udaje, njezin suprug dobio posao u [adresa], pa da su živjeli u [adresa]. Od početka Domovinskog rata da je u [adresa] u [adresa], koji su blizu Karlića. Navela je da tužiteljicu poznaje jako dugo, da su njih dvije zajedno išle u maškare. Kaže da se nisu družile u ranoj mladosti, jer je između njih 5 godina razlike, te da su se počele družiti kada su već odrasle. Navela je da je na putu do škole morala proći pored kuće tužiteljice tim putićima, tako da je svaki dan tuda prolazila. Sjeća se bake tužiteljice, a poznavala je i majku tužiteljice koju su zvali teta N, a baku tužiteljice da su zvali teta R. Kako su hodali stazicama prema Golcima, ona da bi im dala trešnje. Od kuće tužiteljice da se ide glavnim putem i skreće malo desno, te da taj puteljak vodi i prema Golcima, kako je ona išla, a predmetna parcela da se nalazi kada se ide prema Golcima s desne strane. Navela je da je ta parcela dosta velika, na toj parceli da su bile trešnje i grožđe te jedna oskorušva, s time da ne zna je li ista još živa. Kada je prolazila, ta parcela da je bila ograđena žičanom ogradom i jednim raštelom, ali da ta ograda nije postojala u ono doba kada je ona išla u školu, već da se to poslije ogradilo, možda 1990-tih. Navela je da su na toj nekretnini kopale i teta N i teta R, odnosno majka i baka tužiteljice, te da ih se jako dobro sjeća. One da su obrađivale ovu nekretninu koju je opisala. Svjedokinja je navela da nije čula za osobu imena NV iz [adresa], te da joj nisu poznate osobe imena ĐV i VV iz [adresa]. Svjedokinja je nadalje navela da nije viđala ni jednu drugu osobu osim majke i bake tužiteljice da obrađuju tu nekretninu, a jedino ako bi netko došao njima pomoći od susjeda. Nije čula da bi netko tužiteljici osporavao korištenje te parcele. Misli da na parceli ima još neka trešnja te ostaci vinove loze, a ne zna je li živa oskorušva. Te oskorušve da se stvarno sjeća jer su kao klinci brali njezine plodove. Suprug tužiteljice da se zvao CV, ali da su ga zvali V, navodeći da je dolazila tamo i dok je on bio živ, te da je i njega viđala na toj parceli, a misli da je suprug tužiteljice tu parcelu i ogradio. Svjedokinja je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta na stranici 81 spisa pokazala da se radi o nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o kojima je iskazivala. Navela je da je putić neposredno uz tu parcelu.

10. Svjedok ŽV, rođen 1955. je u svom iskazu naveo da je tužiteljica punica njegova starijeg brata OV, koji je već 31 godinu oženjen za kćer tužiteljice HV rođenu CV. Naveo je da njegov brat živi u [adresa], ali da stalno dolazi u [adresa], jer tamo isto ima nekretnine. Kaže da je puno puta bio na ispomoći te u posjetama tužiteljici, a naveo je da je bio tamo kada je njegov brat sadio masline na Podanku, navodeći da se radi o predmetnoj nekretnini. Kaže da su te masline posađene na parceli naziva Podanak prije sigurno 15-tak godina, a možda i više. Naveo je da je bio i sa pok. suprugom tužiteljice CV , koji se hvalio šljivom koju je donio iz Srbije, od kuda je bio rodom. Kaže da je bio tamo više puta, a zna da je njegov brat imao problema sa divljači, jer su bile slomljene neke masline. Nekretnina da je s prednje strane ograđena jednostavnom žičanom ogradom, te da postoje i vrata na toj ogradi. Te nekretnine da su oduvijek koristili tužiteljica i njezina obitelj, a tužiteljica da je govorila da je njezina prednica stara majka, odnosno baka tužiteljice, isto tako radila odnosno obrađivala tu zemlju. Prema saznanjima svjedoka, nikada nitko tužiteljici ni prednicima nije osporavao korištenje tih nekretnina. Za tužene je naveo da ih nikada nije vidio. Naveo je da ne zna broj katastarske čestice o kojoj je iskazivao. Nadalje je naveo da nekretnina na kojoj je njegov brat posadio masline, da može objasniti gdje se nalazi, i to malo prije svetišta u Karlićima da postoji jedna asfaltirana cesta koja vodi nizbrdo, kod zadnjeg objekta da postoji putić koji vodi desno i onda tim putićem da se ide dok se ne dođe do navedene nekretnine odnosno do raštela tj. vrata na žičanoj ogradi koja je ranije opisao. Naveo je da je parcela u prednjem dijelu šira, a u stražnjem uža, ali da se ne može precizno izjasniti koliko je široka. Naveo je da je na toj parceli tužiteljica kopala jamu jer je htjela napraviti šternu za vodu, a kaže da mu je brat rekao da je tužiteljica tamo kopala jamu, s time da on to nije vidio, ali da je vidio jamu.

11. Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; u daljnjem tekstu: ZVDSP) je propisano da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. savjesni zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Člankom 159. stavka 2. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed i ukoliko posjed posjednika nije pošten, tada takav posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

Primjenom prednjih odredbi pravni prednici tužiteljice, njezini sada pok. baka ŠV, majka LV, te tužiteljica, kao njihova slijednica, nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed predmetne nekretnine ne pripada, a iz stanja kakvo je bilo na terenu nisu ni mogli zaključiti da ne bi bili vlasnici predmetne nekretnine, jer osim njih na terenu nitko drugi nije koristio predmetnu nekretninu, što su potvrdili i svjedoci SV, IV i ŽV u svojim iskazima, kada su iskazivali o korištenju predmetne nekretnine.

Iz iskaza saslušanih gore navedenih svjedoka, čijim iskazima sud poklanja vjeru kao istinitim i vjerodostojnim, to tim više jer su isti suglasni, te životno uvjerljivi i logični, proizlazi da se tužiteljica osobno i putem svojih pravnih prednika, i to pok. bake po majci ŠV, te majke LV, koja je prema iskazu tužiteljice umrla 1969., nalaze u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, i to kao pošteni (savjesni) posjednici više od 50 godina, to je protekao zakonom propisani rok iz članka 28. stavka 4. preuzetog ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnina, a kako su ispunjene i ostale pretpostavke stjecanja prava vlasništva, to je u postupku utvrđeno da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva prijepora.

Navodi tuženih da je tužiteljica uzurpirala njihov posjed postepeno odnosno da zasigurno nije koristila prijepor dok je njihov otac KV, koji je umro 2004. bio živ, su neuvjerljivi i neosnovani, jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka SV, IV i ŽV, a kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužiteljice da su upravo ona i njezini ranije navedeni prednici koristili prijepor kao samostalni posjednici.

Iz iskaza tužiteljice, rođene 1933. proizlazi da od kako pamti, koristi predmetnu nekretninu, da je njezin djed BV tamo kopao i sadio trešnje, da su tu sadili krumpir, a ranije sijali pšenicu i ječam, da su njezine baka ŠV i majka LV to koristile.

Tvrdnje tužiteljice o tome da je suprug tužiteljice CV ogradio predmetne nekretnine potvrdili su svjedoci IV i ŽV, a koji su potvrdili navode tužiteljice da je njezin suprug, koji je umro 2005. ogradio prijepor žičanom ogradom i postavio na istu vrata, a što je kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice bilo oko 2000.

Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka SV, IV i ŽV te tužiteljice proizlazi da su tužiteljica i njezina obitelj prijepor obrađivali, da su posadili voćke i to šljive, a od ranije da su pobirali voćke i to trešnje i oskorušve. Nadalje, prije 15-tak godina da su posadili masline, koje održavaju, te kose prijepor.

Iz iskaza svjedokinje SV proizlazi da su i prije 1989., koje godine je navedena svjedokinja otišla u mirovinu, ona i tužiteljica obrađivale predmetnu nekretninu, na način da su sadile krumpir na toj nekretnini tužiteljice.

Nadalje, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, na navedenoj nekretnini je prije 30-tak godina iskopala jamu, kako bi došla do žive vode, a prethodno je dovela rašljara koji joj je potvrdio da tamo ima žive vode. Na uviđaju je tužiteljica i pokazala tu jamu koju je kopala, a koja se prema identifikaciji vještaka geodeta nalaz i na prijeporu.

Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje IV proizlazi da su i prednice tužiteljice baka ŠV i majka LV, koju su zvali N, koristile odnosno obrađivale odnosno okopavale predmetnu nekretninu, a svjedokinja IV se toga sjeća jer je kao dijete (rođena je 1938.) prolazila pored prijepora na putu do škole.

Sve radnje koje su na prijeporu poduzimali tužiteljica, njezini prednici i obitelj tužiteljice, o kojima su detaljno iskazivali i ranije navedeni svjedoci, su radnje kojima se dokazuje samostalni i kontinuirani posjed tužiteljice i njezinih prednika.

Iz iskaza gore navedenih saslušanih svjedoka proizlazi da nitko drugi osim tužiteljice, njezinih prednika i obitelji tužiteljice nije koristio prijepor, kao i da im nitko nije osporavao korištenje prijepora.

Premda tuženi tvrde da su dolazili na prijepor, i to prije i nakon 1985., a zadnji puta 2017., s obzirom na to da su naveli da se ne sjećaju nikakve žičane ograde kojom bi ta nekretnina bila ograđena, a koja je postavljena prije više od 20 godina, a nisu primijetili ni da su posađena stabla maslina, koje se nalaze na prijeporu zasigurno 15- tak godina, to proizlazi da tuženi očigledno nisu dolazili na prijepornu nekretninu, jer im u trenutku davanja iskaza nije bilo ni poznato što se nalazi na predmetnoj nekretnini.

Neosnovani su navodi tuženih da svjedoci SV, IV i ŽV nisu iskazivali o predmetnoj nekretnini. Njihovi iskazi su jasni, određeni, svjedoci su detaljno opisali položaj nekretnine, što se na istoj nalazi, te njezin smještaj u odnosu na pristupni put i kako se do iste pristupa, pa je za ovaj sud nedvojbeno utvrđeno da su iskazivali o prijepornoj nekretnini.

Stoga, iz postupka proizlazi da je tužiteljica u samostalnom, nesmetanom i poštenom posjedu prijepora, osobno i putem pravnih prednika, preko 50 godina, pa je dosjelošću stekla pravo vlasništva istog.

Za istaknuti je da se poštenje odnosno savjesnost posjeda pretpostavlja, a na tuženima je bio teret dokaza da taj posjed tužiteljice i njezinih prednika ne bi bio savjestan, što tuženi u ovome postupku nisu dokazali.

Slijedom navedenog, odlučeno je na način kako to stoji u točki I. izreke ove presude.

U pogledu iskaza svjedoka FV ističe se da iz njegova iskaza proizlazi da isti nema saznanja o korištenju predmetne nekretnine, jer se njegov iskaz ne odnosi na predmetnu nekretninu, već na drugu nekretninu tužiteljice koja se nalazi u zaseoku Karlići, pa s obzirom na navedeno iskaz ovog svjedoka sud nije ni uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

12. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II. izreke presude temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi člankom 155. ZPP. Tužiteljica potražuje parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika – odvjetnika prema troškovniku s lista 121 spisa, a sud je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; u daljnjem tekstu: Tarifa) priznao tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u ovome sporu, slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1.), te za zastupanje na ročištima od 12. travnja 2017. i 15. veljače 2018. u pojedinačnim iznosima od 100,00 EUR za ročište (Tbr. 9/2.), što za 2 ročišta iznosi 200,00 EUR, a za zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2018., 4. lipnja 2020., 10. srpnja 2020., 21. svibnja 2021., 27. travnja 2022., te 2. ožujka 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.), što za 6 ročišta iznosi 1.200,00 EUR, te za sastav prijedloga za dopuštenje revizije od 24. ožujka 2023. i od 4. studenoga 2024., te revizija od 24. studenoga 2023. i od 5. svibnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 300,00 EUR (Tbr. 10/5.), što ukupno iznosi 1.200,00 EUR. Uz navedeni trošak, tužiteljici je priznat i trošak uviđaja i geodetskog vještačenja u ukupnom iznosu od 465,07 EUR, kao i trošak pristojbi za tužbu u iznosu od 73,00 EUR, i presudu od 25. svibnja 2022. u iznosu od 73,00 EUR, te za 2 prijedloga za dopuštenje revizije u pojedinačnim iznosima od 73,00 EUR, ukupno 146,00 EUR i za 2 revizije u pojedinačnim iznosima od 73,00 EUR, ukupno 146,00 EUR. Sveukupno je tužiteljici na ime troška postupka priznato 3.703,07 EUR. Preostali troškovi sastava odgovora na žalbu nisu priznati tužiteljici jer se radi o troškovima koji nisu bili neophodni za vođenje ovog parničnog postupka.

U Crikvenici 9. ožujka 2026.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženih