REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-61/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vujičić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika KAŠTIJUN d.o.o. za gospodarenjem otpadom, Pula, Premanturska cesta 215, OIB 72690321172, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Španović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Igora Vujičića, odvjetnika u Puli i punomoćnika tuženika Dejana Španovića, odvjetnika u Zagrebu, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika broj 259/2024 od 25.03.2024. o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 od 11. siječnja 2019. tužitelju nedopuštena i nezakonita, da otkaz poslodavca nije dopušten te da odnos tužitelja kod tuženika nije prestao temeljem te odluke.

II. Određuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 od 11. siječnja 2019. s danom 4. studenim 2024. koji se određuje kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, a tuženiku se nalaže da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa do 4. studenog 2024. kao da otkaza nije ni bilo.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od šest bruto plaćana koje je tužitelj ostvarivao kod tuženika u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ĐD, OIB: OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku KAŠTIJUN d.o.o., OIB 72690321172, naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa 1.125,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog parničnog postupka.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da mu je 26. ožujka 2024. dostavljena odluka tuženika kao poslodavca o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom poslodavac otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 51/2019 od 11. siječnja 2019. zbog osobno uvjetovanih razloga s obrazloženjem da tužitelj nije više u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajne zdravstvene nesposobnosti za obavljanje poslova svog radnog mjesta. Istom odlukom odlučeno je da se tužitelju isplaćuje naknada umjesto korištenja godišnjeg odmora od 511,97 eura, da ima pravo na otpremninu od 2.559,87 eura, da nije u obvezi obavljati posao za vrijeme trajanja otkaznog roka, koji je određen u trajanju od dva mjeseca te da mu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka. Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu, kao i sam otkaz nepravilni su, nezakoniti i nedopuštena te ih tužitelj u cijelosti osporava. Tužitelj ističe da se odluka temelji na potpuno pogrešnom i neistinitom navodu tuženika da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajne zdravstvene nesposobnosti. Naime, iz mišljenja Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 15. prosinca 2023. Klasa: 052-02/23-09/43, Urbroj: 117-09-92-23- 10 na kojem tuženik temelji svoju odluku jasno proizlazi da su kod radnika uočena određena odstupanja u zdravstvenom stanju koja su trenutno kontraindikacija za rad na poslovima pomoćnog radnika, a i prethodno se govori o trenutačnom zdravstvenom stanju radnika te se nigdje na navodi da bi on trajno bio nesposoban za poslove svojeg radnog mjesta. Obzirom da poslodavac sukladno odredbi članka 115. stavka 1. točka 2. Zakona o radu ugovor o radu može otkazati ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti, jasno je da već zbog toga što je odluku o osobno uvjetovanom otkazu donio na temelju privremene – trenutne nesposobnosti za rad, odluka nije zakonita ni dopuštena. Nadalje, iz obrazloženja pobijane odluke uopće ne može utvrditi zbog kojih točno zdravstvenih smetnji tužitelj ne bi bio sposoban za rad, a tužitelj tvrdi da je on sposoban za rad, da ni ocjena o njegovoj trenutnoj nesposobnosti za rad nije pravilna jer iz njegove medicinske dokumentacije proizlazi suprotno. Nadalje, tuženik kao poslodavac propustio je premjestiti tužitelja, odnosno ponuditi mu drugo radno mjesto, koje bi odgovaralo njegovoj radnoj sposobnosti (čak i ovako utvrđenoj) iako kod poslodavca postoje druga radna mjesta. Konačno, tužitelj ističe da postupak otkazivanja nije pravilno proveden, da se odluka o otkazu ne može ni ispitati jer u istoj nije navedeno kako su se o namjeravanom otkazu očitovali sindikalni povjerenici odnosno sindikati, a sam postupak je proveden nezakonito. Slijedom navedenog, a kako je otkaz tužitelju nedopušten i nezakonit i sama odluka o otkazu je nezakonita i nedopuštena tužitelj je tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg je tuženik odbio dopisom odgovorom od 23.04.2024. Pobijana odluka tuženika neosnovana je i nezakonita, a navodi obrazloženja netočni, neistiniti i neosnovani, odnosno otkaz tuženika tužitelju nije dopušten ni zakonit.

1.1. Tužitelj je tijekom postupka povećao tužbeni zahtjev isticanjem, uz postojeći zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim, i zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te isplatu naknade štete, čime je preinačio tužbu, a čemu se tuženik nije usprotivio te je istu sud dopustio na temelju članka 125. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje Zakon o radu) te članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP).

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Prema Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika klasa: 052-02/23- 09/43, urbroj: 117-09- 92-23-8 od 15. prosinca 2023. i dopisu klasa: 052-02/23-09/43, urbroj: 117-09-92-23- 10 od 15. prosinca 2023. (dalje: Uvjerenje) koje je izdalo Drugostupanjsko povjerenstvo pri Službi za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike na radnom mjestu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (dalje: Drugostupanjsko povjerenstvo) tužitelj je za poslove pomoćnog radnika određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada, članak 3. točke 02, 05, 16, 17, 18 (19, 56) zdravstveno nesposoban odnosno «nije sposoban za posao pomoćnog radnika prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada». Dakle, Odluka se ne temelji na «pogrešnom i neistinitom navodu tuženika da tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze», već se Odluka temelji na mišljenju (Uvjerenju) Drugostupanjskog povjerenstva. Nije na tuženiku utvrđivati «zbog kojih zdravstvenih smetnji tužitelj nije sposoban za rad», već je to isključivo u nadležnosti zdravstvenih ustanova. Tužitelj je prema Uvjerenju zdravstveno nesposoban, dakle, utvrđen mu je trajni gubitak zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je tužitelj sklopio ugovor s tuženikom i koji poslovi predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada. Prema tome, iz Uvjerenja proizlazi da kod tužitelja nije nastupila privremena nesposobnost za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, već se radi o trajnoj nesposobnosti. Tako i Županijski sud u Splitu u presudi broj: Gž R-886/2022- 3 od 8. rujna 2022. svoj stav da se radi o trajnom gubitku zdravstvene sposobnosti temelji na činjenici da je «tužitelj za poslove (...) određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (...) zdravstveno nesposoban» i iskazu specijalista medicine rada prema kojemu kada se izda potvrda da je netko zdravstveno nesposoban tada se to odnosi na trajnu nesposobnost te osobe za obavljanje konkretnih poslova s posebnim uvjetima rada. Neosnovan je i navod tužitelja da postupak otkazivanja nije pravilno proveden i da se Odluka ne može ispitati jer je u točki 12. obrazloženja Odluke napomenuto da kod poslodavca sudjeluju dva sindikata i da se sindikati nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku pa da se poslodavac prije donošenja Odluke savjetovao s oba sindikata. Prema članku 150. stavku 1. Zakona o radu prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema članku 150. stavku 2. ZR u slučaju iz stavka 1. toga članka, poslodavac je radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Prema članku 150. stavku 3. ZR važnim odlukama smatraju se osobito odluke o: (...) 2) planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu (...) te sve druge odluke za koje je ZR-om ili kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeća u njihovu donošenju. Prema članku 153. stavku 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR. Prema članku 153. stavku 4. ZR ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Prema tome, tuženik je obvezu savjetovanja ispunio dostavljanjem Obavijesti broj: 214/2024 od 15. ožujka 2024. Samostalnom sindikatu u komunalnim i srodnim djelatnostima i Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika. Prema stajalištu sudova za ispunjenje obveza iz ZR-a dovoljno je da se poslodavac savjetovao s bilo kojim od poznatih mu sindikata pa da se smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 150. ZR (poslodavac se u ovom slučaju savjetovao s oba sindikata) (v. primjerice rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 224/17-2 od 18. travnja 2018.), a i da objektivna nemogućnost poslodavca da ispuni svoju obvezu savjetovanja ne može za posljedicu imati ništavost otkaza (v. primjerice presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž R- 538/2019 od 30. listopada 2019.). Nadalje, u odnosu na navod tužitelja da ga je «tuženik kao poslodavac propustio premjestiti, odnosno ponuditi mu drugo radno mjesto, koje bi odgovaralo njegovoj radnoj sposobnosti», tuženik napominje da tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju nije bio dužan postupiti prema članku 41. ZR-a s obzirom na to da kod radnika nije utvrđeno smanjenje radne sposobnosti, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, ili postojanje neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti. Iz Uvjerenja jasno proizlazi da je radnik trajno nesposoban za obavljanje poslova. Tuženik upućuje i na odredbu članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti na prema kojoj poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za takve poslove. Prema članku 115. stavku 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Prema svemu navedenom, ispunjeni su uvjeti za donošenje Odluke, pri čemu je tuženik poštivao propisani postupak otkazivanja, pa je prema tome Odluka valjana i na zakonu osnovana, a tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i da naloži tužitelju da plati tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitan je Ugovor o radu broj 51/2019, Odluka o sistematizaciji radnih mjesta i opisu poslova i radnih zadataka kod tuženika, dopis tuženika upućen tužitelju od 26. ožujka 2024., Odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, dopis Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upućen tuženiku od 15. prosinca 2023, Uvjerenje HZJZ-a o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 15. prosinca 2003., zahtjev za zaštitu prava, odgovor na zahtjev o zaštiti prava, obavijest upućena sindikatima s nacrtom odluke o otkazu, dokaz o dostavi obavijesti sindikatima, medicinska dokumentacija tužitelja, iskazi svjedoka BD, GD, ĆD, iskaz tužitelja, potvrda o zaposlenju, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i Vitez d.o.o., zdravstveni karton tužitelja te sva druga dokumentacija prilazeću spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između stranaka nisu sporne sljedeće relevantne činjenice:

- da su tužitelj u svojstvu radnika i tuženik u svojstvu poslodavca 11. siječnja 2019. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta pomoćnog radnika u radnim prostorima tuženika, a tuženik se obvezao tužitelju za to isplaćivati mjesečnu plaću,

- da je tuženik pravna osoba koja gospodari otpadom na području [adresa],

- da je Odlukom o sistematizaciji radnih mjesta i opisu poslova i radnih zadataka tuženika predviđeno da je jedan od uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćnog radnika i potvrda medicine rada o ispunjavanju uvjeta za poslove s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada,

- da je tužitelj od strane tuženika kao poslodavca u srpnju 2023. upućen na izvanredni zdravstveni pregled kod specijaliste medicine rada dr. ID nakon kojeg je pregleda ocjenjen nesposobnim za rad na radnom mjestu pomoćnog radnika te da je drugostupanjsko povjerenstvo pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo odlučivalo o žalbi tužitelja na ocjenu dr. ID te je izdalo uvjerenje od 15. prosinca 2023. da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova pomoćnog radnika,

- da je tuženik potom Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu od 25. ožujka 2024. otkazao Ugovor o radu tužitelju protiv koje je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku na koji je zahtjev tuženik negativno odgovorio, nakon čega je tužitelj pravovremeno podnio tužbu ovome sudu.

5.1. Osim što su predmetne činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije i to osobito Ugovora o radu, Odluke o otkazu te Uvjerenja HZJZ-a od 15. prosinca 2023.

6. Unatoč nizu nespornih činjenica, između stranaka je sporno je li odluka o otkazu dopuštena i zakonita. Sporno je je li tuženik pravilno proveo proceduru otkazivanja s obzirom da tužitelj navodi da nije na propisan način obavio savjetovanje sa sindikatom. Također je sporno je li kod tužitelja postojala trajna ili privremena nesposobnost za rad s obzirom da tužitelj upire na to. Tužitelj ukazuje i da je tuženik tužitelju trebao ponuditi neko drugo radno mjesto prije otkazivanja.

7. Uvidom u Odluku tuženika od 25. ožujka 2024. o osobnom uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (list 9-12 spisa) utvrđeno je da je tužitelju Ugovor o radu otkazan jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajne zdravstvene nesposobnosti za obavljanje poslova svog radnog mjesta. Tom je odlukom tužitelju priznata naknada umjesto korištenja godišnjeg odmora, priznato mu je pravo na otpremninu, oslobođen je obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka od dva mjeseca te je određeno da mu radni odnos prestaje istekom tog otkaznog roka.

7.1. Iz obrazloženja pobijane Odluke o otkazu proizlazi da je specijalist medicine rada dr. ID izdao Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika 27. srpnja 2023. iz kojeg proizlazi da je tužitelj nesposoban za obavljanje poslova iz članka 3. točaka 2., 5., 16., 17., 18., Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Navodi se da je tuženik podnio žalbu o kojoj je odlučivalo drugostupanjsko povjerenstvo pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo koje je izdalo Uvjerenje od 15. prosinca 2023. da je tužitelj zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova istih točaka Pravilnika na radnom mjestu pomoćnog radnika. Tuženik objašnjava da zbog tako utvrđene nesposobnosti tužitelj ne može uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog čega je poslodavac odlučio donijeti pobijanu odluku. Prije donošenja Odluke o otkazu poslodavac se o istoj savjetovao s oba sindikata koji kod njega djeluju, s obzirom da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće.

8. Tuženik je, dakle, tužitelju otkazao ugovor o radu osobno uvjetovanim otkazom tvrdeći da je nadležno tijelo utvrdilo da je tužitelj nesposoban za rad na radnom mjestu pomoćnog radnika. Ova je vrsta otkaza regulirana odredbom članka 115. stavka 1. točke 2. ZR-a. Tom je odredbom propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

9. Prije svega, valja odlučiti ima li odluka tuženika o otkazu formalne nedostatke na koje tužitelj upire, a odnose se na sadržaj obrazloženja odluke o otkazu te postupak savjetovanja s radničkim vijećem. Prigovor tužitelja vezano za navedeno je štur i odnosi se na to u odluci o otkazi nije navedeno kako su se sindikalni povjerenici očitovali.

9.1. Obveza je poslodavca, sukladno odredbama članka 150. Zakona o radu, da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Prema članku 153. stavku 3. ZR-a ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu, dok je stavkom 4. istog članka određeno da ako kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca.

9.2. Iz dostavljene dokumentacije i iskaza svjedoka BD, GD i ĆD utvrđeno je da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće nego da djeluju dva sindikata, koja međutim nisu izvijestila tuženika kao poslodavca o postignutom sporazumu o osobi sindikalnog povjerenika. Tuženik je dokazao da je namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju dostavio elektroničkom poštom upućenom oba sindikata. Navedeno u svojim iskazima izričito potvrđuju svjedoci BD i GD, sindikalni povjerenici, koji ističu da su zaprimili dopis poslodavca kojim izjavljuje namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju te da na to nisu posebno reagirali, a njihovi su iskazi vezano za navedeno uvjerljivi i sukladni dostavljenoj dokumentaciji te vjerodostojni. Stoga je utvrđeno da je tuženik prije donošenja osporavane odluke o otkazu ispunio svoju obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima, a okolnost da sindikati nisu postigli sporazum o osobi sindikalnog povjerenika ne može ići na štetu tuženiku, osobito u situaciji (poput ove) kada se tuženik obratio i jednom i drugom sindikatu.

9.3. Iz svega navedenog proizlazi da u postupku otkazivanja nije bilo propusta tuženika jer je poštivana zakonom propisana procedura, proveden je postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima i u tom smislu pobijana Odluka o otkazu valjano je obrazložena u smislu odredbe članka 120. stavka 2. Zakona o radu.

10. U nastavku se valja osvrnuti na navode tužitelja o tome da bi otkaz bio nedopušten iz sljedeća dva razloga i to da bi zdravstvena nesposobnost tužitelja za rad bila samo privremenog karaktera te zato što tuženik tužitelju nije ponudio zaposlenje na drugom odgovarajuće radnom mjestu.

11. Vezano za glavni razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju i to nesposobnost za rad na radnom mjestu pomoćnog radnika, utvrđeno je sljedeće.

11.1. Naime, nije sporno da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu pomoćnog radnika koje radno mjesto, na temelju tuženikovog Pravilnika o radu, zahtijeva potvrdu specijaliste medicine rada o tome da radnik ispunjava posebne uvjete za rad na tom radnom mjestu, zbog čega se radnik jednom godišnje takav pregled obavlja.

11.2. Odredbom članka 23. Zakona o radu propisano je da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.

11.3. Iz dokumentacije i iskaza svjedoka ĆD utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac uputio tužitelja, nakon povratka s duljeg bolovanja, na zdravstveni pregled kod specijaliste medicine rada dr. ID u [adresa] radi ocjene ispunjava li posebne uvjete za rad na mjestu pomoćnog radnika kod tuženika. Nije sporno da je dr. ID **.**.2023. izdao uvjerenje da tužitelj nije sposoban za obavljanje tih poslova, na što je tužitelj uložio žalbu drugostupanjskom tijelu pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (dalje: HZJZ).

11.4. Uvidom u Uvjerenje Drugostupanjskog povjerenstva Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Službe za medicinu rada i sporta, prevenciju invalidnosti i psihosocijalne rizike od 15. prosinca 2023. (list 38 spisa) utvrđeno je da je tužitelj zdravstveno nesposoban za poslove pomoćnog radnika određene Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada iz članka 3. točke 2., 5., 16., 18./19. i 18./56.

11.5. Dostavljajući predmetno uvjerenje tuženiku kao poslodavcu HZJZ je u popratnom dopisu (list 36 do 37 spisa) iznio da je uvidom u dokumentaciju, trenutačno zdravstveno stanje tužitelja i opis poslova zaključeno da tužitelj nije sposoban za predmetni posao jer su uočena odstupanja u zdravstvenom stanju koja su trenutno kontraindikacija za rad na poslovima pomoćnog radnika.

11.6. Analizirajući sadržaj predmetnog uvjerenja, sud zaključuje da navodi tužitelja o tome da bi bilo riječ o privremenoj nesposobnosti kod tužitelja nisu točni. Naime, drugostupanjsko tijelo izdalo je Uvjerenje u kojem je izričito navedeno da je tužitelj zdravstveno nesposoban za rad na svom radnom mjestu. Na dnu tog formulara napisano je na koji se način isti popunjava i piše da se može popuniti sljedećim terminima "sposoban, privremeno nesposoban ili nesposoban", a za tužitelja je navedeno da je nesposoban. Okolnost da je u popratnom dopisu korišten termin "trenutno", niti na koji način ne mijenja na stvari jer bi drugostupanjsko tijelo da je smatralo da je riječ o privremenoj nesposobnosti, to u uvjerenju i navelo.

12. Radi boljeg razjašnjenja i razumijevanja stvari, valja reći da je sud iz iskaza svjedoka i tužitelja, ali i dostavljene medicinske dokumentacije te zdravstvenog kartona tužitelja utvrdio da tužitelj boluje od epilepsije. Iz iskaza svjedoka BD i GD, djelatnika tuženika proizlazi da su o tome bili uglavnom radnici upoznati te da se na radu kod tuženika tužitelju dogodilo nekoliko situacija u kojima je imao napadaje i gubio svijest. Svjedoci BD, GD i ĆD iskazuju o više situacija u kojima se dijagnoza tužitelja manifestirala na poslu.

12.1. Iz iskaza svjedoka GD utvrđeno je da je tužitelj isprva bio raspoređen na rad u odjelu Mehaničko biološke obrade komunalnog otpada, čiji je svjedok voditelj te da je barem tri puta pao i to prvi puta u pogonu u kojemu se nalaze strojevi, drobilice, škale (stepenice), potom je pronađen onesviješten u viljuškaru pa je prilikom dolaska na posao sletio vozilom u jarak, onesvijestio se u wc-u i u porti. Predmetne situacije u svojim iskazima opisuju i svjedoci BD i ĆD. Svjedoci iskazuju i o dolasku hitne pomoći na mjesto rada i o zabrinutosti ostalih radnika u toj situaciji. O navedenom svjedoci iskazuju uvjerljivo, sukladno i vjerodostojno.

12.2. Nadalje, sam tužitelj u svom iskazu opisuje predmetne situacije, međutim kod tužitelja se uočava subjektivnost kada o istima govori. Naime, tužitelj u svom iskazu navodu da od epilepsije boluje od 2007. godine kada je bio u dobi od 27 godina. Iskazujući o navedenom pokušava umanjiti značaj epileptičkih napada i minorizira potencijalnu opasnost odnosno razloga za to nalazi u uvjetima rada. Pa tako objašnjava da on napadaje predosjeti te da je napad predosjetio i u viljuškaru i vozeći automobil zbog čega se zaustavio, da se preforsira na poslu i da nije redovito jeo. Ovaj sud vjeruje tužitelju da on napadaje predosjeti i poduzme sve da do neke štete (po njega samog, ali i druge) ne dođe, međutim smatra da tužitelj nedovoljno objektivno procjenjuje potencijalnu opasnost istih, a osobito u stadiju vožnje i na poslu. Da je tome tako sud je utvrdio i detaljnim pregledom zdravstvenog kartona tužitelja.

12.3. Naime, uvidom u njegov zdravstveni karton koji je dijelom elektronički, a dijelom ručno vođen, sud je, koliko je to čitljivost rukopisa liječnika dopuštala, utvrdio je da je tužitelju postavljena dijagnoza epilepsije i astme te da kao stalnu terapiju koristi Budelin Novolizer i tablete Lyvam, a termin epilepsija se po prvi put spominje 27. siječnja 2003. (epileptička ataka).

12.3.1. Analizirajući zdravstveni karton tužitelja od kada se zaposlio kod tuženika početkom 2019. pa nadalje zaključuje se da je liječnik obiteljske medicine evidentirao više epileptičkih napada i zadobivenih ozljeda tužitelja, a o kojima su svjedoci iskazivali. Tako je kronološki zabilježeno da je tužitelj 27. lipnja 2019. pao na poslu uslijed čega je zadobio otvorenu ranu očne vjeđe i periokularnog područja, zbog čega je bio na bolovanju 8 dana. Potom je 6. rujna 2019. evidentirano da je dobio epi napad uslijed kojeg se ugrizao za jezik, zbog čega je došla hitna pomoć, nakon čega da je liječnica upozorila da ne smije voziti i upućen je na hitan pregled neurologu, zbog čega je bio na bolovanju 21 dan. Evidentirano je da je 10. rujna 2020. na putu za posao sletio autom s ceste zbog epi napada za vrijeme vožnje, uslijed čega je zadobio višestruki prijelom kosti zapešća, nakon čega je bio na bolovanju sve do kraja 2020. Liječnik je evidentirao da je 23. prosinca 2021. doživio epi ataku na poslu i ugrizao jezik pa je hitnom pomoći doveden na neurologiju, nakon čega je na bolovanju bio do travnja 2022. Na poslu je ponovno 24. svibnja 2022. doživio epi napad, koji se ponovio dolaskom kući, nakon čega je bio na bolovanju 17 dana i po povratku na rad provedena je ocjena njegove zdravstvene sposobnosti te je specijalist medicine rada zaključio da nije moguće donijeti ocjenu bez dodatnih nalaza neurologa. Tužitelj je potom na bolovanju bio od 22. lipnja 2022. sve do 5. svibnja 2023. Dok je bio na bolovanju zabilježeno je da je navodno 19. srpnja 2022. ponovno imao prometnu nezgodu, a 5. i 10. listopada 2022. ponovne epi napade. Po povratku s bolovanja 7. srpnja 2023. zadobio je udarac u čelo i nos zbog čega je bio na bolovanju. Sljedeći epi napad doživio je 17. studenog 2023. (u kartonu 24. studenog 2023.) i to na poslu zbog čega je bio na bolovanju do 8. ožujka 2024. Dakle, tužitelj je napadaje doživljavao i dok je bio na bolovanju i u fazi procjene njegove zdravstvene sposobnosti za potrebe rada.

12.3.2. Prateći kronološki sadržaj zdravstvenog kartona tužitelja, uočava se da je u više navrata liječnik obiteljske medicine evidentirao određene napomene kojima ukazuje na nedovoljnu pažnju odnosno nedovoljnu ozbiljnost u ponašanju tužitelja spram svoje dijagnoze, a liječnik često koristi pri tom i znakove upitnika i uskličnika. Tako je liječnik uz anamnezu od 17. rujna 2020. iznio primjedbu o tome da otac tužitelja niti ne zna da je tužitelj naručen kod neurologa, potom napomenu od 29. lipnja 2020. da tužitelj nije donio nalaze neurologa, napomenu o tome da tužitelj ne želi ići fizijataru niti na fizikalnu terapiju nakon prometne nezgode (11. studeni 2020.), potom 5. siječnja 2022. liječnik napominje da je tužitelj naveo da će na pregled kod neurologa ići "samo ako ne bude kiša". Liječnica je zabilježila da ga je telefonski pozivala na kontrolu jer se nije javljao (10. lipnja 2022.) te da je preporuka da ne upravlja vozilom.

12.3.3. Također su evidentirane preporuke ovlaštenog kontrolora HZZO-a o tome da se o stanju tužitelja izvijesti poslodavac kako bi ga poslodavac uputio na pregled specijalistu medicine rada (napomena od 5. studenog 2020.), kao i da je po specijalistu utvrđivana njegova privremena nesposobnost za rad (13. studenog 2020). Također je evidentirano da ozljeda koju je zadobio pri prometnoj nezgodi 10. rujna 2020. nije priznata kao ozljeda na radu. Evidentirao je da je u veljači 2022. specijalist medicine rada zabranio rad na visini, rad kosilicom i viličarom.

12.4. Dakle, sud je analizom zdravstvenog kartona i iskaza tužitelja utvrdio da je tužitelj ubrzo nakon što se zaposlio kod tuženika doživio više epileptičnih napada na poslu odnosno prilikom dolaska na posao, zbog čega je u više navrata bio i na duljem bolovanju, a uslijed čega je i specijalist medicine rada kod tužitelja utvrdio privremenu nesposobnost za rad na predmetnom radnom mjestu kod tuženika. Zaključuje se da je životno logično da su uvjeti rada, za koje je utvrđeno da su posebni, mogli negativno utjecati na tužiteljevo zdravstveno stanje, međutim vezano za navedeno nije utvrđena odgovornost tuženika. Pri tom je utvrđeno da tužitelj nije objektivan spram svoje dijagnoze, sklon je minorizirati značaj svoje dijagnoze te je sklon lakomisleno dovoditi sebe i druge u potencijalno opasne situacije. Tužitelj tako primjerice govori da je sam, predosjetivši napad, zaustavio vožnju, međutim sud je uvidom u njegov zdravstveni karton utvrdio da je tom prilikom tužitelj zadobilo prijelom kostiju šake što govori o nevjerodostojnosti tog dijela tužiteljevog iskaza. Sud razumije želju i potrebu tužitelja da radi, međutim ukazuje se pri tom da tužitelj prije svega treba voditi računa da posao koji obavlja ne bude sigurnosno rizičan za njega samog, ali i za druge.

12.5. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud utvrdio da je nadležno tijelo utvrdilo i izdalo uvjerenje o tome da je tužitelj zdravstveno nesposoban za rad na radnom mjestu pomoćnog radnika kod tuženika, a okolnost da se u popratnom dopisu spominje termin "trenutno" nije od utjecaja na predmetno odlučujuće utvrđenje.

12.6. Odredbom članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/2014, 118/2014, 154/2014, 94/2018, 96/2018) propisano je da poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za takve poslove. Uzimajući sve navedeno u obzir i činjenicu da tužitelj nije ispunjavao uvjete propisane posebnim propisom za obavljanje poslova pomoćnog radnika kod tuženika i to da nije zdravstveno sposoban, a utvrđeno je da upravo zbog toga tužitelj nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze, stav je ovoga suda da je odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu tužitelju opravdana.

13. U odnosu na tvrdnje tužitelja da mu je tuženik trebao ponuditi zaposlenje na drugom radnom mjestu pozivom na odredbe članka 41. Zakona o radu, ističe se da iste nisu osnovane. Naime, odredbama članka 41. ZR-a propisana su prava radnika na zaposlenje na drugim poslovima kod istog poslodavca. Određeno je da ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

13.1. Iako se predmetna odredba najčešće u praksi primjenjuje upravo kod osobno uvjetovanih otkaza, navedeno ne znači da se u svakom slučaju otkazivanja osobno uvjetovanim otkazom ista mora primijeniti. Odnosno, ukazuje se da nije uvijek i u svakom slučaju prilikom otkazivanja zbog osobno uvjetovanih razloga, poslodavac u obvezi tužitelju ponuditi drugo zaposlenje. Analizom odredaba citiranog članka 41. ZR- a zaključuje se da takvu obvezu ima poslodavac samo u slučaju kada je radniku ovlašteno tijelo utvrdilo smanjenje/gubitak radnje sposobnosti, što kod tužitelja nije slučaj (tako i Županijski sud u Splitu u odluci broj Gž R-886/2022-3 od 8. rujna 2022.). Naime, tužitelju u svom iskazu izričito navodi da se smatra sposobnim za rad i da nije pokretao postupak za utvrđenje gubitka odnosno smanjenja radne sposobnosti. Stoga se zaključuje da tužitelj može raditi, da kod tužitelja nije utvrđeno smanjenje odnosno gubitak sposobnosti za rad, međutim utvrđeno je da nije zdravstveno sposoban za rad na ovakvom radnom mjestu koje zahtijeva posebne uvjete rada.

13.2. Dakle, ovaj sud ne dijeli argumentaciju tužitelja o tome da se odluka o osobnom uvjetovanom otkazu ne može temeljiti na uvjerenju specijaliste medicine rada već samo na rješenju HZMO-a. Upravo su specijalist medicine rada i drugostupanjsko tijelo HZJZ-a nadležna tijela za utvrđenje ispunjava li radnik posebne uvjete propisane Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada i time nadležni za donošenje uvjerenja o zdravstvenoj (ne)sposobnosti radnika, stoga nije bilo potrebno određivati medicinsko vještačenja na te okolnosti. Upravo su nadležna tijela utvrdila da tužitelj nije zdravstveno sposoban, zbog čega ne ispunjava posebne uvjete za obavljanje poslova radnog mjesta pomoćnog radnika kod tuženika. U tom slučaju jasno je da tuženik nije smio, sukladno odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, dozvoliti tužitelju da obavlja poslove svog radnog mjesta (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-1075/2015 od 16. ožujka 2016.), a zdravstvena nesposobnost za rad upućuje na postojanje trajnih osobina odnosno nesposobnosti na strani tužitelja zbog kojih ne može izvršavati svoje obveze.

14. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik pravilno i zakonito proveo proceduru otkazivanja ugovora o radu tužitelja sukladno odredbama članka 115. stavka 1. točke 2. i 150. ZR-a, ali i to da je odluka o otkazu dopuštena i osnovana s obzirom da je utvrđeno da je nadležno tijelo utvrdilo da tužitelj ne ispunjava posebne uvjete za svoje radno mjesto, odnosno da za isto nije zdravstveno sposoban. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o otkazu nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja kod tuženika na temelju te odluke nije preostao.

14.1. Uzimajući u obzir da nije osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom, posljedično tome nije osnovan niti zahtjev tužitelja za određivanje sudskog raskida radnog odnosa i za naknadu štete po toj osnovi, stoga je i taj dio zahtjeva tužitelja odbijen kao neosnovan.

15. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužitelja za provođenje medicinskog i financijskog vještačenja kao nepotrebni. Sud je već u točki 13.2. obrazloženja iznio razloge zbog kojih smatra da medicinsko vještačenje u ovom predmetu nije potrebno, a dokaz za provođenje financijskog vještačenja ukazao se nepotrebnim uslijed odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP- a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u ovoj parnici, a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje s obzirom da je tek na predzadnjem ročištu tužitelj preinačio tužbu.

16.1. Troškovi zastupanja procijenjeni su prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 8/23) te se tuženiku priznaje do preinake tužbe jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 250 bodova na temelju Tbr.7. t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a za zastupanje na ročištima 10. veljače 2025. i 28. studenog 2025. tuženiku se priznaje za svako po 100 bodova. Time je tuženiku ukupno priznato 450 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) i pripadajući PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 1.125,00 eura te je naloženo tužitelju da predmetni iznos naknadi tuženiku.

17. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan i to iz razloga jer je tuženik neosnovano zatražio priznanje nagrade za sve obavljene radnje po konačnom zahtjevu, ne vodeći računa o tome da se visina nagrade procjenjuje prema vrijednosti zahtjeva u trenutku poduzimanja radnje.

18. Posljedično navedenom, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

19. Rok za izvršenje činidbe je, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. i članka 433. ZPP-a, određen u trajanju od 15 dana.

U Puli 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku