Poslovni broj: Pr-10/2025-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Zorani Matešić, u parničnom predmetu tužitelja LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Lončarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, protiv tuženika Traussnig d.o.o., OIB: 06771539298, iz Donje Lomnice, Industrijska cesta 7, kojeg zastupa punomoćnica Anita Filipović, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate , nakon održane glavne i javne rasprave 21. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, zaključene temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2025. tuženika Traussnig d.o.o., OIB: 06771539298, iz Donje Lomnice, Industrijska cesta 7, tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te se utvrđuje da je na temelju Sporazumnog raskida zaključenog između tužitelja i tuženika dana 6. veljače 2025. radni odnos tužitelja kod tuženika prestao dana 17. ožujka 2025.

II. Nalaže se tuženiku Traussnig d.o.o., OIB: 06771539298, iz Donje Lomnice, Industrijska cesta 7 da tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime ugovorene otpremnine isplati iznos od 21.987,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Traussnig d.o.o., OIB: 06771539298, iz Donje Lomnice, Industrijska cesta 7 da tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 4.324,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 1.357,00 eura od 6. ožujka 2025. pa do isplate,

- na iznos od 2.967,00 eura od 6. travnja 2025. pa do isplate., sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Traussnig d.o.o., OIB: 06771539298, iz Donje Lomnice, Industrijska cesta 7 da tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne ope racije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu od 28. srpnja 2020. za radno mjesto rukovoditelj poslovnice. Dana 10. veljače 2025. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom je tužitelju otkazao predmetni Ugovor o radu, bez prava na otkazni rok, i to zbog navodno osobito teškog kršenja obveza iz radnog odnosa. Istom odlukom poslodavac se „odriče djelovanja odredbe iz Sporazumnog raskida gdje su Poslodavac i Radnik utanačili trajanje radnog odnosa do 17.ožujka 2025.“, a koji sporazumni raskid su tužitelj i tuženik zaključili i potpisali dana 7. veljače 2025. ( datiran sa 6. veljače 2025). Predmetnu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj je zaprimio 14. veljače 2025. te je sukladno odredbi članka 133. stavak 1. Zakona o radu 25. veljače 2025. podnio zahtjev za zaštitu prava radnika. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 3. ožujka 2025. i na njega se očitovao 18. ožujka 2025. kojom je odbio predmetni zahtjev.

1.1. Tužitelj ističe da je ranije tuženik i to dana 6. veljače 2025. tužitelju u terminu od 16-17 h zakazao sastanak radi navodnog dogovora oko tekućih poslova, no na tom sastanku nisu razgovarali o poslovima već mu je tuženik nenajavljeno na potpis dao tekst Sporazumnog raskida ugovora o radu. Iako je tužitelj načelno prihvatio predloženi mu Sporazum o raskidu, na molbu tužitelja potpisivanje je odgođeno za idući radni dan, kako bi tužitelj mogao u miru pročitati tekst sporazuma i konačno odlučiti o prihvaćanju istoga. Tuženik je tužitelju odmah nakon toga, već 6. veljače 2025. oko 18:00 sati, blokirao pristup e-mailovima i obavijestio kolegicu EČ da je tužitelju uručen otkaz, iako mu je bio samo predložen Sporazum o raskidu.

1.2. Idućeg dana 7. veljače 2025. u jutarnjim satima tužitelj je došao u prostorije tuženika potpisati predloženi Sporazumni raskid, te je isti potpisan oko 8 sati ujutro, pri čemu mu je još jednom potvrđeno da više ne mora dolaziti na posao kao i to da je od 7. veljače 2025. na korištenju godišnjeg odmora pa sve do isteka radnog odnosa 17. ožujka 2025. Unatoč zaključenom Sporazumnom raskidu datiranom sa 6. veljače 2025. tuženik je tužitelju nakon toga uručio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 10. veljače 2025. Smatra da je tuženikova Odluka o otkazu od 10. veljače 2025. nezakonita budući da je ista donesena protivno odredbama Zakona o radu. Naime, tužitelju se predmetnom odlukom stavlja na teret da je 7. veljače 2025. zajedno s drugim radnicima zapriječio direktora poslodavca CČ u izvršavanju zadataka, da je konzumirao alkohol i duhanske proizvode tj. da mu je zabilježena količina alkohola u krvi. Nadalje, se tužitelju predmetnom odlukom stavlja na teret da je neovlašteno komunicirao sa stalnim poslovnim partnerima čime je nanosio poslovnu štetu ugledu i časti poslodavca, kao i da ti razlozi nisu obrazloženi.

1.3. Posebice ističe da se on predmetnog dana sa ostalim radnicima nalazio u zajedničkoj prostoriji u kojoj mu se inače nalazilo radno mjesto, te da nije ni na koji način priječio direktora CČ da obavlja svoj posao. On je nakon potpisivanja Sporazuma o raskidu ugovora o radu sa ostalim kolegama otišao u obližnji ugostiteljski objekt kako bi se oprostili, a nakon toga je došao uzeti svoje osobne stvari zbog čega se i našao u zajedničkoj prostoriji u kojoj mu se nalazilo radno mjesto. Paušalni su, te neistiniti i navodi iz obrazloženja osporavane odluke o navodnom neovlaštenom komuniciranju tužitelja sa poslovnim partnerima poslodavca radi nanošenja štete poslodavcu, a što je navodno zabilježeno u IT sustavu poslodavca. Mobilni telefon tuženik je tužitelju isključio prije nego je tužitelj uopće potpisao Sporazum o raskidu, a tužitelju je već večer ranije isključen pristup e-mailu. Sve i da je htio komunicirati sa tuženikovim poslovnim partnerima tužitelj više nije imao pristup IT sustavu poslodavca.

1.4. Tužitelj je u vrijeme testiranja na alkohol bio izvan radnog procesa, tj. na korištenju godišnjeg odmora, a da toga dana u poslovne prostorije nije došao raditi već samo potpisati dan ranije dogovoreni Sporazum i uzeti svoje osobne stvari, tada tuženikovo neodređeno spominjanje „zabilježene količine alkohola u krvi radnika“ zapravo predstavlja najobičnije kršenje dostojanstva radnika.

1.5. Isto tako navodi kako mu poslodavac prije izvanrednog otkazivanja bio dužan omogućiti da iznese svoju obranu, a što isti nije učinio, te se radi o neistinitim i naknadno izmišljenim tvrdnjama tuženika o kojima se tužitelju , protivno zakonu, nije omogućilo izjasniti se niti prije otkaza niti u Zahtjevu za zaštitu prava.

1.6. Nadalje, navodi da osporava da bi gospodin CČ uopće imao ured u Donjoj Lomnici niti da bi imao bilo radni stol, bilo kompjuter. Radno mjesto gospodina CČ nalazilo se u Sloveniji, a u radne prostorije tuženika dolazio je svega 1 -2 puta mjesečno i tim prilikama je sjedio za stolom za kojim bi radnici objedovali. Sve i da su htjeli radnici nisu mogli okupirati nepostojeći ured direktora i u njemu „konzumirati alkohol i duhanske proizvode“. Dakle, tužitelj predmetnog dana nije bio u uredu gospodina CČ već se sa ostalim radnicima nalazio u zajedničkoj prostoriji u kojoj mu se nalazilo radno mjesto, ne priječeći ni na koji način gospodina CČ da obavlja svoj posao. U toj prostoriji nalazio se jer je, nakon oproštaja sa drugim radnicima u obližnjem ugostiteljskom objektu došao uzeti svoje osobne stvari, što mu je na kraju onemogućeno. Tužitelj nije u poslovnom prostoru konzumirao alkohol i duhanske proizvode niti sprječavao direktora u izvršavanju njegovih radnih zadataka. Tužitelj osporava da bi bilo koja grupa radnika odbijala izvršavati svoje radne zadatke zahtijevajući tužiteljevo ponovno zaposlenje, niti je on bilo kome sugerirao da zahtjeva njegovo ponovno zaposlenje.

1.7. Kao što je tuženiku poznato tužitelj je svojevoljno zaključio Sporazum o raskidu radnog odnosa i nije mu padalo na pamet više raditi kod tuženika. Tužitelju je poznato da su drugi radnici bili nezadovoljni činjenicom da je tuženik tužitelju predložio, a ovaj prihvatio Sporazumni raskid radnog odnosa, ali tužitelj nije, niti može biti odgovoran za nezadovoljstvo drugih radnika kadrovskom politikom poslodavca. Prilikom tužiteljevog dolaska iz ugostiteljskog objekta po svoje stvari gospodin CČ se uopće nije nalazio u uredu već je u skladištu istovarivao kamione, no vrlo brzo je došao i odmah ušao u sukob sa tužiteljevim kolegama govoreći im kako će im otkazati ugovore o radu i da već dolaze radnici iz Slovenije koji će ih zamijeniti te je potom bezrazložno pozvao policiju. Poslodavac je nakon toga svim radnicima arogantno i nadmeno naredio da napuste prostorije tvrtke te da ukoliko žele nastaviti raditi kod poslodavca dođu ponovno u ponedjeljak kada im je svima uručio odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Poslodavac je svojim nadmenim i neprimjerenim postupanjem ponizio sve svoje radnike, ugrozio njihovu čast i njihovo ljudsko dostojanstvo, a iz tužitelju nerazumljivih razloga i njemu je nakon toga, unatoč ranije potpisanom Sporazumu o raskidu, uručio nezakonitu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

1.8. Tužitelj 7. veljače 2025. nije bio alkoholiziran, nije odbio izvršavanje radnih zadataka, a nije niti imao nikakve radne zadatke budući je već bio na godišnjem odmoru. Nikoga nije niti verbalno, niti fizički priječio u obavljanju njegovih poslova, niti je okupirao bilo čiji ured. Niti na koji način nije narušavao poslovni ugled poslodavca niti mu je nanosio bilo kakvu štetu. U prostorijama poslodavca tužitelj je bio tek radi potpisivanja Sporazuma o raskidu ugovora o radu, a nakon toga radi uzimanja svojih osobnih stvari te je ne svojom voljom svjedočio bespotrebnom sukobu između njegovih kolega i direktora tuženika koji se očigledno nije znao nositi sa razočarenjem pojedinih radnika što tužitelj napušta tvrtku. Nakon davanja nezakonite i time nedopuštene Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2025. tuženik nije ispunio svoje obveze iz članka 2. Sporazumnog raskida zaključenog između tužitelja i tuženika dana 6. veljače 2025. zbog čega tužitelj potražuje isplatu ugovorene otpremnine u visini od 21.987,22 eura sa pripadajućom kamatom od 18. ožujka 2025. pa do isplate.

1.9. Tuženik je tužitelju dužan isplatiti naknadu plaće za razdoblje od Odluke o izvanrednom otkazu pa do dana 17. ožujka 2025. Tužiteljeva mjesečna bruto plaća u tromjesečnom razdoblju prije izvanrednog otkazivanja iznosila je u prosjeku 5.020,49 eura i u spis dostavlja platne liste za travanj, svibanj i lipanj 2024 kojima raspolaže. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Tuženik kao poslodavac smatra da je imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu 10. veljače 2025. Osporava da bi sporazumni raskid ugovora o radu datiran 6. veljače 2025. uopće bi prihvaćen od strane tužitelja, jer da je i sam tužitelj rekao da je isti samo predložen. Međutim i da je sporazumni raskid ugovora o radu bio sklopljen, navedena činjenica ne zabranjuje poslodavcu, odnosno tuženiku, izvanredno otkazati Ugovor o radu, te smatra da činjenica je li tužitelj u tom trenu kada je dao izvanredni otkaz ugovora o radu bio na godišnjem potpuno irelevantna u ovom postupku. Tuženik smatra kako je okupiranje prostorija poslodavca, ovdje tuženika, i konzumacija alkohola i duhanskih proizvoda na radnom mjestu te neovlašteno komuniciranje sa stalnim poslovnim partnerima čime se nanosi poslovna šteta ugledu i časti poslodavca itekako dovoljan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, posebice jer se opisanim postupanjem tužitelj svakako grubo ogriješio o svoje ugovorom o radu preuzete obveze, a slijedom čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, što svakako predstavlja sve okolnosti i činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje ističe da direktor CČ itekako bio ometen u obavljanju svoga posla ne samo postupanjem tužitelja i ostalih radnika već i dobacivanjem raznih komentara u vidu: " CČ ne možeš prilaziti, nećemo ti dozvoliti da prilaziš kompjuteru’’ od strane tužitelja, kao što je već i navedeno u odgovoru na zahtjev za zaštitu prava radnika. Nadalje navodi da je tužitelj bio alkoholiziran u prostorijama tuženika, a što nije dopušteno zakonom. Tuženik je nadalje nastala znatna imovinska šteta s obzirom da je tužitelj kontaktirao poslovne partnere tuženika, otkazivao suradnje, tvrdio kako tuženik više ne posluje i slično.

2.1. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno isti odbiti u cijelosti, te traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tuženika od 28. srpnja 2020. (list 5 -8 spisa), sporazumni raskid od 6. veljače 2025. (list 9-10 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2025. (list 11 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika od 25. veljače 2025. sa potvrdom o primitku preporučene pošiljke i sa povratnicom (list 12-14 spisa), e-mail poruka odvjetnice Ivane Previšić odvjetniku tužitelja (list 15 spisa), odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 18. ožujka 2025. (list 16 spisa), platne liste za tužitelja za travanj, svibanj i lipanj 2024. (list 17-18 spisa), Potvrdu MUP, PU Zagrebačka, PP Velika Gorica od 15. travnja 2025. (list 25 spisa), e -mail korespondenciju od 7. veljače 2025. između zaposlenika društva Print grupa d.o.o. i TČ i direktora tuženika CČ (list 26-28 spisa), spis MUP, PU Zagrebačka, PP Velika Gorica pod brojem Klasa:210-02/25-17/9291, urbroj: 511-19- 36-25-2 (list 35-42 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku i direktora tuženika CČ (list 44-46 spisa), saslušanjem svjedoka BČ, OČ, EČ, GČ, NČ (list 53-57 spisa), saslušanjem svjedoka ŠČ i ŽČ (list 63-64 spisa).

3.1. Sud nije izveo dokaze saslušanjem svjedokinje ČČ s obzirom da je tužitelj na ročištu održanom 1. prosinca 2025. odustao od saslušanja navedene svjedokinje (list 8 spisa), a na ročištu održanom 21. siječnja 2026. tuženik je odustao od saslušanja zakonskog zastupnika tuženika ĐČ jer isti nema nikakvih neposrednih saznanja o samom događaju kao i zbog ekonomičnosti postupka u smislu članka 10. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku i bez saslušanja navedenih svjedoka.

4. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 10. veljače 2025. nedopuštena, da se utvrdi da je na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika 6. veljače 2025. radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 17. ožujka 2025., te zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene otpremnine i razlike naknade plaće u bruto iznosu.

6. Među strankama nije sporno da je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 28. srpnja 2020. tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme kao i da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove na radnom mjestu rukovoditelj poslovnice. Osim toga stranke su učinile nespornim da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zaprimljena 14. veljače 2025., da je protiv iste podnesen zahtjev za zaštitu prava radnika. Stranke su tijekom postupka učinile nespornim da je sporazumni raskid ugovora o radu potpisan 7. veljače 2025 u prostorijama tuženika negdje prije 8 sati prema kojem tužitelju s danom 17. ožujak 2025. prestaje radni odnos kod tuženika i nesporno je između stranaka da je tužitelj dana 7. veljače 2025. bio na godišnjem odmoru (poleđina lista 46 spisa).

6.1. Na ročištu održanom 1. prosinca 2025. (list 53 spisa) stranke su učinile nespornim visinu otpremnine u iznosu od 21.987,99 eura i visinu razliku naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 4.324,00 eura ( iznos od 1.357,00 eura za mjesec veljaču 2025. i iznos od 2.967,00 eura za mjesec ožujak 2025).

7. Između stranaka je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika, te opravdanost uskrate tužitelju prava na iznošenje obrane u postupku koji prethodi izvanrednom otkazivanju ugovora o radu. Sporna je osnovanost otpremnine i razlika naknade bruto plaće za mjesec veljaču i ožujak 2025.

8. Člankom 7. stavak 1. ZPP, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom članka 219. ZPP, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pob ija navode i dokaze protivnika. A člankom 221a. ZPP, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Odredbom članka 116. Zakona o radu ( Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. Odredbom članka 119. stavak 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanoga ponašanjem ili radom zaposlenika poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. Uvidom u Sporazumni raskid ugovora o radu datiranog s danom 6. veljače 2025., a koji je nesporno između stranaka potpisan u prostorijama tuženika ujutro oko 8 sati dana 7. veljače 2025. (list 9-10 spisa) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik raskinuli Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg su sklopili 28. srpnja 2020. s danom 17. ožujka 2025. Nadalje, ovaj sud je iz navedenog Sporazuma iz članka 2. točka 1. utvrdio da se tuženik kao poslodavac obvezao isplatiti tužitelju kao radniku bruto plaću i to po dospijeću iste, dok je točkom 2. istog članka dogovoreno da s obzirom da tužitelj nije iskoristio godišnji odmor da će ga tužitelj iskoristiti. U članku 2. točka 3. ovaj sud je utvrdio da se tuženik kao poslodavac obvezao tužitelju kao radniku isplatit i otpremninu u visini od 21.987,99 eura.

12. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovor o radu od 10. veljače 2025. (list 11 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj dobio izvanredni otkaz ugovor o radu sklopljenog 28. srpnja 2020. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje nastavak radnog odnosa između istih nije moguć, te da stoga poslodavac sukladno članku 116. ZR nema obvezu poštivanja propisanog niti ugovorenog otkaznog roka. Poslodavac je u navedenoj odredbi utvrdio da se odrekao djelovanja odredbe članka iz Sporazumnog raskida ugovora o radu u kojem su isti utanačili da radni odnos traje do 17. ožujka 2025. Tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu tužitelju stavlja na teret da grupa djelatnika odbija izvršavati svoje radne zadatke za njega , a sve nakon povratka iz obližnjeg kafića gdje su imali dopuštenje da se mogu oprostiti s tužiteljem, da je tužitelj zajedno s ostalim djelatnicima zapriječio direktora poslodavca VČ u izvršavanju radnih zadataka, da su okupirali ured VČ i konzumirali alkohol i duhanske proizvode, da je nakon intervencije policije kod tužitelja zabilježena količina alkohola u krvi, kao i to da je tužitelj putem IT sustava nanosio poslovnu štetu i štetu ugledu i časti tuženika kao poslodavca na način da je neovlašteno komunicirao sa stalnim poslovnim partnerima, pa je takvim svojim ponašanjem tužitelj grubo narušio odnos povjerenja između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika.

13. Uvidom u potvrdu izdanu od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska postaja Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica od 15. travnja 2025. (list 25 spisa) utvrđeno je da je policijska postaja zaprimila dojavu od tužitelja oko 10,36 sati u kojoj je navedeno da su došle NN osobe te da im vlasnik prijeti, te dojavu VČ oko 10,44 sati koji je rekao da se njegovom radniku ne dozvoljava da radi. Nadalje je utvrđeno da je policija izašla po objema dojavama na adresu prostora tvrtke tuženika te su tužitelj i VČ tamo zatečeni, a postupanjem policijskih službenika je nadalje utvrđeno da su radnici negodovali na direktorovu odluku jer je tužitelju dao otkaz te su stali s poslom kako bi mu na taj način dali do znanja da se ne slažu s njegovom odlukom, te su po direktoru VČ upućeni kućama kako bi razmislili žele li raditi slijedeći tjedan ili ne, nakon čega su napustili poduzeće.

14. Uvidom u spis Policijske uprave Zagrebačke, Policijske Postaje Velika Gorica, KLASA: 210-02/25-17/9291, Urbroj: 511-19-36-25-2 a koji je priklopljen ovom spisu (list 34-42 spisa) utvrđeno je da je policija postupala po dojavama i tužitelja i VČ, da su oboje tad izjavili policiji da između njih nije bilo verbalnih niti fizičkih sukoba kao niti bilo kakvih oblika prijetnji, te da nisu utvrđeni elementi prekršaja niti kaznenog dijela. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 7. veljače 2025. (list 38 spisa) proizlazi da je tužitelj testiran na alkohol uređajem marke Drager arhh 0245 tj. uređajem za utvrđivanje alkohola u dahu oko 11,11 sati dana 7. veljače 2025. kojom prilikom mu je utvrđena koncentracija alkohola od 0,34 g/kg koja je umanjena za 0,1 g/kg i iznosi 0,24 g/kg, dok je kod VČ koji je testiran oko 11,10 sati 7. veljače 2025. isto uređajem marke Drager arhh 0245 tj. uređajem za utvrđivanjem alkohola u dahu izostala reakcija na alkohol.

15. Uvidom u e-mail komunikaciju (list 26-28 spisa) između tužitelja, ĆČ kao zaposlenice društva Print grupa d.o.o i RČ (njezina kolegica iz Print grupe d.o.o.) od 7. veljače 2025. ovaj sud je utvrdio da je ĆČ stornirala prijevoz. Međutim iz navedenog e-maila nije razvidno iz kojeg razloga je to ĆČ učinila. S tim da se naglašava da je prijevoz samo storniran, ne i da je Print grupa d.o.o. prestala poslovati s tuženikom ili da bi tužitelj u navedenoj e -mail komunikaciji nešto pisao čime bi nanio poslovnu štetu tuženiku ili naštetio tuženikovom ugledu.

16. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku u bitnom je iskazao da je imao sklopljen ugovor o radu od 28. srpnja 2020. s tuženikom za radno mjesto rukovoditelj poslovnice. Dana 6. veljače 2025. oko 16,00 sati popodne s obzirom da je prethodno dobio e-mail nekoliko dana prije da ima sastanak u svezi teme "gradnje" on je čekao taj sastanak, te je prvo došao direktor VČ, a nakon toga vlasnik JČ. On je njima skuhao kavu te su sjeli za stol i tada je VČ izvadio papir i rekao mu "vrijeme je da dobiješ otkaz", tj. navodi da ne može točno citirati njegove riječi ali nešto u tom kontekstu. On je nakon toga doživio šok, nije mu bilo svejedno. Vlasnik JČ je gledao u pod nije ga gledao u oči. On je vidio da je na papiru pisalo sporazumni otkaz ugovora o radu. On nije navedeni sporazum čitao iz razloga što je doživio šok i tada je njima rekao da ga mora kod kuće u miru pogledati i pročitati. Nakon toga odnio je sporazum kući i pročitao ga te je došao drugog dana na posao negdje prije 8 sati. U uredu je već bio VČ i tamo su se nalazile još dvije kolegice NČ i IČ. Naime radi se o prostoriji koja je "open space". Direktor CČ nema posebnu prostoriju već se svi nalaze u jednoj zajedničkoj prostoriji i on u toj prostoriji ima svoj vlastiti stol. On je došao sa sporazumom kojeg je pred njim potpisao, te mu je tom prilikom predao laptop i monitor. Koliko se sjeća dan ranije kada mu je CČ uručio sporazum, a kojeg on nije tada još potpisao, isti mu je rekao da ne mora drugog dana dolaziti na posao, niti se s ikim opraštati, a on je tom prilikom tj. 6.2. njemu rekao da mora pročitati sporazum i da će doći drugi dan na posao da se oprosti s kolegama. Kada su mu 6. veljače uručili sporazum isti su mu ukratko rekli da ne mora 7. veljače dolaziti na posao jer se od tada službeno nalazi na godišnjem odmoru, a da će oni sve riješiti s računovodstvom u vezi sporazumnog raskida ugovora o radu. On na sve to nj ima tada 6. veljače nije ništa posebno rekao, jer je bio u velikom šoku što ostaje bez posla, tog dana je imao i dječji rođendan, te kada je došao kući već mu je u međuvremenu i mobitel koji je ujedno bio i službeni bio blokiran, kao i službeni e-mailovi. On je kući došao tada negdje oko pola pet, jer je 6. veljače bio u uredu negdje do 16,25 h. On nakon toga nije provjeravao odmah svoj mobitel jer je bio u šoku. Koliko se sjeća do 16.00 sati dana 6. veljače 2025. normalno su mu radili i e-mailovi do tog vremena kao i mobitel. Nakon što je potpisao sporazumni raskid ugovora o radu on je održao kratki sastanak sa svim ostalim zaposlenicima u toj zajedničkoj prostoriji "open space". Tom njegovom kratkom sastanku bio je prisutan i VČ. Za njega je to sve bilo jako emotivno kao i za neke ljude s kojima je radio. Sjeća se da je tom prilikom netko od njegovih kolega rekao da nije red da tako ode, te da su tražili odobrenje od VČ da odu u obližnji kafić s njime kako bi se oprostili. On nije čuo da je to VČ odobrio, a koliko zna drugi su rekli da im je odobreno. On je tog dana 7. veljače 2025. bio na godišnjem odmoru. Nakon toga oni su otišli u kafić u kojem su bili nekih 40-ak minuta. Nakon toga su se vratili natrag i on je išao uzeti svoje osobne stvari koje su se nalazile na lijevoj strani te zajedničke prostorije "open space", te je u tom trenutku čuo nekakvu galamu na drugom dijelu te zajedničke prostorije na desnoj strani gdje se nalazio gospodin VČ. Čuo je da je došlo do povišenih glasova između gospodina VČ i gospodina AČ koji je prethodno prije toga s njim bio u kafiću, kao i ostatak ljudi koji je s njim radio. Sjeća se da je tada VČ istom govorio da nema tu više što raditi i da će doći raditi ljudi iz Slovenije, a što se na kraju i dogodilo. On se nije umiješao u njihov verbalni sukob. On ništa nije gospodinu VČ rekao te se sjeća da je nakon tog događaja gospodin VČ izašao van po stepenicama, a on je ostao u toj zajedničkoj prostoriji , te je sakupljao svoje stvari kojih je bilo dosta. Misli da se toga dana prije nego što je otišao zadržao u uredu negdje do 10,30. Ne može točno odgovoriti koliko je bilo sati jer nije gledao na sat. Navodi da je on nakon što je gospodin VČ rekao FČ da napuste prostorije zvao inspektorat rada sa fiksnog telefona prije nego što je otišao iz tvrtke, jer se radilo i o materijalnim vrijednostima koje su se tamo nalazile, te je dobio informaciju od inspektorata da oni ne izlaze po pozivu na teren te da zove policiju. Onda je nakon toga nazvao policiju i objasnio im u kratko o čemu se radi, rekao im da direktor prijeti radnicima da se moraju pokupiti iz firme i nakon toga u vrlo kratkom vremenu je policija došla te su napravili zapisnik. Navodi da on nikom od poslovnih partnera tuženika nije slao e- mailove. On koliko se sjeća CČ je rekao radnicima da je on dobio otkaz. On nije njima posebno objašnjavao da je tog dana potpisao sporazumni raskid ugovora o radu jer je VČ cijelo vrijeme govorio da se radi o otkazu. Navodi da on toga dana kada su se vratili iz kafića niti jednom svojom gestom nije zapriječio direktora poslodavca da radi svoj posao, te navodi da je on 7. veljače 2025. bio na godišnjem odmoru, a s obzirom da je potpisao ujutro sporazumni raskid isti je trebao trajati do 17. ožujka 2025. Ističe da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. veljače 2025. na kućnu adresu zaprimio 14. veljače 2025., a on se nakon što je pokupio stvari iz tvrtke tuženika nije više čuo sa tuženikom, jedino je u međuvremenu dobio e-mail od strane tuženika da vrati službeni automobil, te misli da je službeni automobil vratio iza 14. veljače 2025., a kada je već zaprimio odluku o izvanrednom otkazu. On nije 7. veljače 2025. otkazao nikakvu narudžbu za tuženika. Naime, njihov način rada i organizacija je takva da se sve ranije dogovara. On nema nikakav doticaj s vozačima, a koliko zna ukoliko se roba nije mogla prikupiti, taj prikup robe se stornira i provodi se drugi dan, s time da on nema nikakav doticaj s vozačima, a kamoli da bi neku narudžbu otkazivao. Njegov posao je bio takav da on komunicira s klijentima, te istima daje cijenu, a nakon toga sav daljnji posao preuzimaju kolege iz distribucije i prodaje, te on s njima nema nikakav doticaj više. On je paletu prodao za 135,00 eura, a šteta koja bi eventualno mogla nastati da je slučajno nalog otkazan, a s kojim on nema veze bi mogla biti eventualno 30,00 eura. Posao otkaza naloga je u nadležnosti drugih osoba, tj. u konkretnom slučaju prodaje i distribucije. Njegov posao se sastoji u tome da proda paletu i da kaže klijentu koliko košta dostava te palete sa okvirnim rokom isporuke. Ostalo sve, a to je otkaz naloga, kada klijent sam otkaže nalog ili njima ne paše tranzitni rok isporuke ili ako njihovi vozači nisu na tom terenu ne može ponuditi prikup taj dan, ali taj cijeli posao spada u distribuciju i prodaju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li može objasniti kako to da je klijent poslao u e-mailu da je "Milan" otkazao prijevoz narudžbe isti navodi da taj e-mail je napisala njegova kolegica iz prodaje, a ne nikakav klijent, jer on s njima uopće nema nikakvu komunikaciju. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li je u njegovom poslu prikup i prijevoz robe isto tužitelj odgovara da je to ista radnja da je to transport. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li 7. veljače 2025. kada je došao u ured i opraštao se vratio i službeni mobitel tužitelj odgovara da mobitel kao uređaj nije vratio jer mu je JČ dan ranije 6. veljače 2025. rekao da uređaj može kod sebe ostaviti, a što se tiče samog broja telefona taj broj telefona bio je blokiran u popodnevnim satima 6. veljače 2025. kada je došao kući jer to je službeni broj od firme. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li može odgovoriti jesu li na tom mobilnom uređaju pohranjeni brojevi kontakata koji su bili u mobitelu tada tužitelj odgovara da pretpostavlja da da, da je jedan dio bio sigurno na SIM kartici, a jedan na samom uređaju kao i e-mailovi. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li može odgovoriti što je točno radio 7. veljače 2025. kada se vratio iz kafića u kojem se oprostio od kolega, tužitelj odgovara da je uzimao svoje osobne stvari iz tvrtke. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li može odgovoriti kada su ga policajci alkotestirali koliko mu je izmjereno alkohola i je li mu uopće izmjeren alkohol, tužitelj odgovara da nije gledao što su mu policajci izmjerili, te čak nije niti uzeo predmetni zapisnik od policajca. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti što je konzumirao u kafiću 7. veljače 2025. kada se opraštao s kolegama, tužitelj odgovara da je konzumirao kavu i pelinkovac i mineralnu 2 dcl. Ostali zaposlenici koliko se on sjeća su konzumirali kavu, cedevitu, te on ne može točno reći tko je šta pio toga dana. Kad je bio s kolegama s posla u kafiću on ne zna jesu li isti kod sebe imali službene mobitele , ali zna da svi imaju službene mobitele općenito. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti da li je 7. veljače 2025. nakon što je zvao inspektorat rada i policiju sa fiksnog službenog telefona još nekog zvao, tužitelj odgovara da nije. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li može odgovoriti zbog kojih razloga se upravo on odlučio zvati inspektorat rada i policiju kada je čuo da su bili povišeni glasovi između direktora i gospodina AČ, tužitelj odgovara da je on zvao iz razloga što su to bili njegovi ljudi, što su oni u tom trenutku bili uplašeni i u šoku od cijelog tog događaja, te je on osjećao potrebu da se za iste zauzme.

17. Direktor tuženika VČ u bitnom je iskazao da on svakog dana iz Slovenije putuje na posao u Hrvatsku. Dana 6. veljače 2025. došao je na posao između 11 i 12 h, te su u 16 sati popodne on i gospodin JČ imali zakazan sastanak sa tužiteljem, te su mu tom prilikom uručili sporazumni otkaz ugovora o radu , jer oni više nisu vidjeli neku budućnost rada sa tužiteljem. Koliko se sjeća isti je bio u šoku, te ga je pitao da li smije sporazum uzeti kući da ga pročita, te da će doći drugog dana 7. veljače 2025. ukoliko se sa svime složi. Oni su njemu rekli da ne treba raditi od 7. veljače 2025. iz razloga što nisu htjeli da bude u doticaju s ostalim klijentima, međutim istom su dopustili da dođe 7. veljače 2025. kako bi se oprostio s ostalim radnicima. Tužitelj je 7. veljače 2025. došao ujutro prije 8 sati te je potpisao sporazumni raskid ugovora o radu pred njim i nakon toga je on dopustio ostalim radnicima da s istim odu u obližnji kafić kako bi se oprostili. Dopuštenje da odu u obližnji kafić su njega osobno pitali radnici, nije ga pitao tužitelj. Nakon toga u 8,30 sati u poslovne prostorije vratili su se radnici HČ, NČ i gospodin OČ, ne može se sjetiti točno prezimena, a on se tada nalazio u zajedničkom prostoru, radi se o "open spacu", te su mu tada tom prilikom rekli da nazove gospodina ĐČ kako bi isti došao na posao i da ponovno zaposle tužitelja. Tom prilikom su mu rekli da oni ne žele raditi dok ne dođe gospodin JČ i ponovno na posao ne vrati tužitelja. On je tada vidio da mu već dolaze kamioni i da će biti u problemu ne budu li radnici radili jer je iste trebalo istovariti. Nakon toga tih troje djelatnika vratilo se ponovno u kafić gdje su bili ostali. On je zvao gospodina ĐČ jer je bio u velikom problemu. Naime, bio je sam, a kamioni su dolazili, a njih je trebalo istovarati, a nitko od radnika se nije nalazio u prostorijama tuženika. U telefonskom razgovoru gospodin JČ mu je rekao da se on neće dati ucjenjivati od strane radnika i da pokuša riješiti problem na bilo koji način. Nakon toga on je sišao kod susjedne firme ZAK PORT i na zajam je dobio dva skladištara koja su mu pomogla oko istovara robe. Kada su završili s prvim kamionom on je otišao gore u ured. Tamo je zatekao sve djelatnike kako s tužiteljem sjede za stolom, tj. radi se o jednom velikom stolu. Naime, to je veliki zajednički prostor "open space" u kojem se svi nalaze. On je nakon toga sjeo za kompjutor tužitelja i onda mu je tužitelj rekao " CČ ne damo ti raditi, nitko te ne želi ovdje". On je nakon toga rekao da će zvati policiju, a na to mu je odgovorio tužitelj da je on već zvao policiju. Međutim, on je zvao policiju jer nije znao je li je tužitelj zvao policiju, a isto tako i zbog toga da isti vide da on zove. Djelatnici zajedno s tužiteljem dok su sjedili za tim velikim stolom su pušili cigarete, te je on u zraku osjetio miris alkohola. Nakon toga došla je policija i tužitelj je policiji rekao da su oni njega prisilili na sporazumni otkaz i da je on prijetio djelatnicima, međutim kasnije u razgovoru s policijom i u razgovoru s ostalim djelatnicima utvrđeno je da nije bilo nikakvih prijetnji. Nakon toga je policija napravila alkotest i otišli su. Koliko se sjeća njegov alkotest je bio 0,00 g/kg. Posebice ističe da je mobilni telefon tužitelju blokiran nakon potpisa sporazumnog otkaza ugovora o radu i to onda kada je on poslao A1 zahtjev da se tužiteljeva SIM kartica blokira i on je to poslao 7. veljače 2025. negdje prije 8 sati. Navodi da je njemu tužitelj 7. veljače 2025. samo verbalno rekao " CČ ne možeš više raditi i ne damo ti raditi, izađi van". Isto tako navodi da mu nitko nije fizički zapriječio da on sjedne za kompjutor tužitelja. Njega nitko nije fizički tjerao da otiđe van iz ureda, on je sam otišao iz ureda. Posao se tužitelja sastojao u tome da je isti bio voditelj poslovnice, a ujedno i voditelj prodaje, te je imao neposredni doticaj s klijentima. S istima je tužitelj komunicirao na način da je prodavao uslugu preko e-maila i uglavnom cijela komunikacija išla preko e-maila. Koliko on ima saznanja da su djelatnici dok su bili u kafiću sa tužiteljem komunicirali s klijentima na način da su iste zvali telefonom jer su pored sebe imali službene mobitele, te su im rekli da se firma raspala, a što se tiče tužitelja saznao je samo iz e -maila da je isti upleten u narušavanje ugleda i časti tvrtke Traussnig. Nakon vikenda, a nakon cijelog ovog događaja što se dogodio, te nakon što je vidio e -mail odlučili su on i gospodin JČ, a nakon savjetovanja sa odvjetnikom da će uručiti tužitelju izvanredni otkaz, jer je isti svojim ponašanjem narušio ugled i čast njihove tvrtke, a što je sve vidljivo iz njegovog ponašanja nakon potpisivanja sporazumnog otkaza ugovora o radu. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti je li se u njihovom poslovanju razlikuje pojam prikup i prijevoz, direktor tuženika odgovara da da, da prikup znači lokalno manje tovarno vozilo prikupi robu negdje u blizini kod klijenta i doveze do njihovog skladišta, a prijevoz znači prijevoz od klijenta do konačnog primatelja. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li dana 7. veljače 2025. bilo još otkazivanja narudžbi direktor tuženika odgovara da ne, već da je on nakon nekoliko dana dobio poziv od gospođe L iz firme ASW electronic koja ga je pitala je li firma Traussnig uopće još postoji.

18. Svjedok MČ u bitnom je iskazao je da je u vremenu 7. veljače 2025. on radio kod tuženika kao skladištar, te mu je šef bio LČ, ovdje prisutni tužitelj. On više ne radi kod tuženika i to od ponedjeljka nakon tog događaja, jer su oni svi tada dobili misli izvanredni otkaz, tj. pod tim svi, misli svi oni koji su bili s tužiteljem na oproštaju u kafiću. On se sjeća događaja. Ističe da je sve počelo u četvrtak. Naime, tužitelj im je usmeno rekao da on u 16 sati u četvrtak ima sastanak s vlasnikom ZČ i gosp. VČ, s time da im nije rekao u vezi čega ima sastanak s istima, samo im je rekao činjenicu da će imati sastanak u 16,00 sati. U petak ujutro kada su došli na posao sjeća se da je tužitelj koji je već bio na poslu, da im je rekao da je dobio otkaz. Oni su bili u čudu kako se to dogodilo. Sjeća se da je GČ tada pitao gosp. VČ da li se mogu oprostiti s tužiteljem u obližnjem kafiću, što im je isti dopustio, te su oni nakon toga otišli u obližnji kafić. Išli su s njim u kafić svi djelatnici koji su tada radili. Za vrijeme dok su bili u kafiću shvatili su da su osobama koje su se nalazile s njima u kafiću, a koji rade gore u uredima, a to su NČ, EČ i GČ da je istima blokiran e-mail i službeni brojevi mobitela. Koliko se sjeća to se dogodilo nakon nekih pola sata otkad su otišli u kafić s tužiteljem kako bi se s istim oprostili. Dok su bili u kafiću oni su pitali tužitelja zašto je dobio otkaz, međutim ne sjeća se točno što im je isti odgovorio, ali sjeća se da je rekao da je dobio otkaz. On ne zna je li tužitelj tada u kafiću imao službeni mobitel. Koliko se sjeća isti je rekao da je potpisao raskid ugovora i koliko se sjeća rekao je da je dogovorio otpremninu, te je rekao da se nalazi na godišnjem odmoru sada. Oni nisu konzumirali alkohol u kafiću. Oni su u kafiću bili nekih sat i pol i kada su se vratili dočekao ih je gosp. VČ koji im je rekao ako žele raditi mogu doći u ponedjeljak. Koliko se sjeća tada je gosp. CČ rekao da dolaze radnici iz Slovenije i da oni više nisu potrebni i da dođu u ponedjeljak raditi. U ponedjeljak su oni svi došli na posao i dočekao ih je zaštitar firme i rekao im da oni više nisu potrebni i da odu u obližnji kafić jer se čeka da dođe vlasnik firme gosp. JČ i kada je isti došao, isti im je uručio otkaz. On ne zna zašto su dobili otkaz jer nije niti čitao tu odluku. Navodi da kada su se u petak vratili iz kafića da su ušli u prostorije tuženika i da im je tada VČ saopćio da dođu u ponedjeljak i oni su taj prostor napustili. On nije imao službeni mobitel pa mu nije imalo što biti blokirano, ali zna od kolega da je nakon što su se vratili iz kafića ostalim radnicima da su bili blokirani mobiteli i službeni e-mailovi. Dok su bili u kafiću u petak 7. veljače 2025. i dok su se opraštali od tužitelja nije vidio da bi itko od radnika koristio službene mobitele ili obavljao bilo kakav posao putem mobitela. Isto tako navodi da on nije vidio u kafiću da bi tužitelj uopće koristio mobitel službeni, a kojeg je još uvijek imao pored sebe, a kamoli da bi tada nekoga zvao i obavljao bilo kakav posao. Kada su se vratili iz kafića bili su nekih 10 minuta u prostorijama tuženika i to dok im je gosp. VČ saopćavao da dođu u ponedjeljak na posao. On nije tražio gosp. VČ da vrati tužitelja natrag na posao, a što se tiče ostalih on to ne zna jesu li isti to tražili. Zna da je došla policija u tih 10 minuta kada su bili u prostorijama tuženika. Ne zna tko ih je zvao CČ ili tužitelj i zna da su više pitali za svoja prava. Koliko zna nije bilo nikakvih povišenih glasova između gosp. VČ i tužitelja, niti je bilo povišenih glasova sa ostalim radnicima. Prostor u uredima je tip "open space" i svi se nalaze u zajedničkom prostoru. Što se tiče gosp. VČ isti je mislio da su konzumirali alkohol kada su se vratili natrag na posao i misli da je to bio glavni razlog zašto je isti zvao policiju. On nije vidio da bi itko od radnika, a kamoli tužitelj zapriječio gosp. VČ da obavlja svoj posao, a kamoli da bi ga priječili da sjedne za kompjutor. Ističe što se tiče organizacije posla isti je takav da kada dođe kamion isti se mora odmah istovariti, s time da naglašava da im je gosp. VČ dopustio da odu u obližnji kafić i oproste se s tužiteljem. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li gosp. LČ i inače ih obavještavao o svim svojim sastancima, svjedok odgovara da da, da sve što je bilo vezano za njihov posao. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti kako su drugi djelatnici u kafiću shvatili da su blokirani na mobitelima, svjedok odgovara da kada su već odlazili iz kafića da su shvatili da im mobiteli uopće ne zvone, a što im je u tom trenutku bilo jako čudno, te su onda pokušali jedne druge nazvati i to nisu mogli učiniti i onda su shvatili da su očito blokirani. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti je li netko ostao u kafiću kada je on otišao, svjedok odgovara da nije nitko ostao da su svi skupa otišli iz kafića natrag na posao. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti kada su se vratili iz kafića jesu li radnici iz Slovenije već bili u prostorijama tuženika, svjedok odgovara da se ne može točno sjetiti ali da misli da su već došli. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li objasniti što predstavlja prikup, a što prijevoz robe, svjedok odgovara da je prikup kada se od dogovorene stranke prikuplja roba, dolazi kod njih u skladište i onda se šalje na krajnju lokaciju, a prijevoz ide direktno od njih na neko odredište. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti što bi po njemu značilo kada klijent stornira prijevoz, svjedok odgovara da to znači da možda je došlo do greške u komunikaciji, dogovora oko cijene transporta ili otkaže prijevoz. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koliko često je gosp. VČ bio prisutan u firmi i je li imao svoje radno mjesto odnosno svoj radni stol, svjedok odgovara da za radni stol ne zna jer se on nalazi dolje u skladištu, ali zna da je dolazio u prosjeku tri puta mjesečno u firmu, nekad se znalo dogoditi da je bilo i više puta.

19. Svjedok OČ u bitnom je iskazao da se otprilike sjeća događaja koji se dogodio 7. veljače 2025. jer je on tada bio zaposlenik tuženika i radio je u skladištu. Međutim od ponedjeljka nakon tog događaja više ne radi kod tuženika jer je dobio izvanredni otkaz, a poslodavca nije ništa pitao u vezi svog otkaza jer nije bilo mogućnosti komunikacije sa poslodavcem, tj. sa tuženikom. Navodi da u petak nakon što su bili u kafiću s tužiteljem s kojim su se oprostili i kada su se vratili na posao rečeno im je od strane gosp. VČ da dođu u ponedjeljak na posao i da je dobro došao tko dođe u ponedjeljak, međutim kada je došao u ponedjeljak dočekao ih je naoružani zaštitar i oni nisu mogli ući u prostore tuženika, te su nakon toga sačekali ĐČ te im je uručen otkaz. U petak je netko od kolega zatražio od gosp. VČ dopuštenje da odu u kafić obližnji kako bi se oprostili od tužitelja, te su to dopuštenje od gosp. VČ i dobili. Naime njima je tada rekao tužitelj da je dobio otkaz i to ih je jako šokiralo, pogotovo njega, jer su rezultati rada bili super. Koliko se sjeća u kafiću su bili nekih 40-ak minuta, on ne pije i nije u kafiću pio alkohol i koliko se sjeća nitko od zaposlenika nije pio alkohol jer su se planirali vratiti natrag na posao. Koliko se sjeća nitko nije rekao koliko dugo mogu biti u kafiću ali zna da su dopuštenje za odlazak u kafić dobili i da su tamo bili 40-ak minuta. On se ne sjeća da bi mu tužitelj rekao da se nalazi na godišnjem odmoru od toga dana. Isto tako se ne sjeća nikakvih detalja o tome kakav je otkaz dobio tužitelj, niti točno što je dogovorio s tuženikom. Dok su bili u kafiću koliko se sjeća nitko nije komunicirao od prisutnih na službene mobitele, jer su međusobno razgovarali. Isto tako sjeća se da tužitelj nije razgovarao na službeni mobitel u kafiću. On se sjeća kada su se vratili gore u ured tuženika da je netko od djelatnika koji imaju službene mobitele, jer on ga nema, rekao da su im mobiteli službeni blokirani ili mailovi, ne zna točno što im je bilo blokirano, i ne može se sjeti ti tko je to točno rekao. Prostor od tuženika u kojem su se oni vratili gdje se nalaze uredi je "open space". Što se tiče radnog stola gosp. CČ on ne zna je li isti ima taj stol, jer on je dva puta ušao u prostoriju, a tada nije bilo gosp. CČ u toj prostoriji, a njegovo radno mjesto je radno mjesto skladištara koje se nalazi dolje. On je gosp. VČ vidio jednom u životu i ne može reći koliko je isti dolazio na posao jer ga nije viđao, a znao je čuti od ostalih djelatnika da bi bio došao ali on ga nije vidio jer se nalazi u donjem prostoru. On nije vidio nikakav sukob između gosp. VČ i tužitelja kada su se vratili iz kafića natrag u prostorije tuženika. Isto tako navodi da nije vidio da bi itko gosp. VČ spriječio u tome da isti sjedne za ikakav stol i obavlja svoj posao. Koliko on zna dobro se sjeća da su djelatnici tuženika iz Slovenije bili pozvani da dođu obaviti posao i to im je rekao sam gosp. VČ kada su se vratili, međutim isti još uvijek nisu stigli kada su se oni vratili iz kafića u prostorije tuženika. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti koliko dugo je radio kod tuženika, svjedok odgovara da je prije otkaza radio mjesec dana. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li odgovoriti kada dođe kamion u kojem roku isti moraju istovariti svjedok odgovara da ih nitko nije tlačio, niti maltretirao da to mora biti u određenom roku, već su morali istovara napraviti onako kako mogu u skladu sa pravilima struke i organizacije samog posla, jer postoje predmeti koji su lomljivi pa treba pojačana pažnja u radu sa njima.

20. Svjedokinja EČ u bitnom je iskazala da je 7. veljače 2025. bila zaposlenik tuženika, međutim da više nije zaposlenik tuženika od 10. travnja 2025. Ista naglašava da 7. veljače 2025., a to je bio petak, ona nije bila na poslu, niti je bila u kafiću s tadašnjim djelatnicima tuženika. Ona zna o tom događaju po pričanjima ostalih djelatnika. Ona je tog dana bila izvan RH i uočila je na službenom mobitelu s obzirom da je stalno pratila službene e-mailove da joj je mobitel blokiran jer nije dobivala službene e-mailove, te su joj pozivi s službenog mobitela bili blokirani i to je shvatila između 9-10 ujutro tog dana, tj. 7. veljače 2025., i kada je to shvatila zvala je svoga kolega GČ i pitala ga da što se dešava da ne može pristupiti e-mailu. Naime, iako je ona bila na godišnjem odmoru i izvan Hrvatske obavljala je poslove koji su bili hitni putem e-maila. Tada joj je gosp. GČ rekao da su svima blokirani e- mailovi i ispričao joj je situaciju koja se dogodila. Tada joj je GČ rekao da su se išli oprostiti u kafić sa tužiteljem i onda da su se vratili u ured i da su tražili CČ da vrati tužitelja na posao. Nisu tada puno razgovarali jer se ona nalazila izvan Republike Hrvatske na seminaru, još se sjeća da joj je rekao da su oni rekli gosp. VČ da neće raditi ukoliko ne vrate tužitelja na posao, a da im je gosp. VČ rekao tko dođe u ponedjeljak dobro je došao, a tko ne dođe smatrat će se da je dao otkaz. Što se tiče samog otkaza tužitelju ona je za tu činjenicu znala od dana ranije tj. 6. veljače 2025. jer joj je to rekao sam tužitelj kada su se čuli telefonom. Prostor u kojem oni borave je "open space" i gosp. VČ u njemu nema svoj radni stol i koliko zna isti dolazi na posao u prosjeku tri puta mjesečno, sve ovisi o dinamici posla, i koliko se sjeća kada dođe gosp. VČ on boravi u dijelu gdje se nalazi kolegica NČ i tužitelj, tj. gdje su oni imali svoje radne stolove. U telefonskom razgovoru gosp. GČ nije rekao da bi došlo do ikakvog verbalnog sukoba između tužitelja i gosp. VČ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kada se ona vratila na posao ista odgovara da se vratila u ponedjeljak. Tada je zatekla zaštitara ispred, međutim ona je ušla u prostorije tuženika i tada joj je VČ koji je bio unutra već rekao da odu u obližnji kafić i da pričekaju da dođe vlasnik JČ. Nakon toga je došao vlasnik i oni su se vratili natrag iz kafića, nakon toga su ih sve posjeli, jedni su dobili otkaz, a ona i njezina kolegica ČČ nisu dobile otkaz iz razloga što su tog dana bile na godišnjem odmoru, čak misli da je ČČ bila na bolovanju. Međutim, tada su je nakon toga još nekih pola sata- sat ispitivali zbog čega ona želi ostati kod njih i koji su njezini ciljevi, te ih je zanimalo iz kojih razloga ona želi ostati kod njih raditi i bilo im je čudno zbog čega ona želi i dalje nastaviti radni odnos kod njih. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li ona ima ikakvih saznanja zbog čega su njezine kolege, a koji su bili s tužiteljem u petak u kafiću u ponedjeljak dobili otkaz, svjedokinja odgovara da kada su ih sve posjeli da im je vlasnik firme JČ poimenice rekao zašto je tko dobio otkaz. Sjeća se da se derao na neke, tj. povisio je ton, s time da radnici nisu na njega povisili ton. Većinu vremena je vlasnik pričao na engleskom pa ga drugi službenici nisu dobro niti razumjeli. Sjeća se da je tada vlasnik rekao nekom od djelatnika da on neće trpjeti takvo njihovo ponašanje, tj. da isti odbijaju raditi, posebice to što se dogodilo u petak. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li ukratko objasniti što je prikup, a što prijevoz robe, svjedokinja odgovara da je prikup robe da se roba prikupi, a prijevoz je kada se roba vozi, odveze, preveze. Na poseban upit punomoćnice tuženika može li pojasniti pojam što znači kada klijent stornira prijevoz robe, svjedokinja odgovara da znači da je klijent otkazao prijevoz ili ga je stopirao, sve ovisi koji je bio razlog storniranja, npr. ako roba nije bila spremna u datom trenutku onda će se prijevoz stornirati i onda će se otvoriti novi nalog za prikup robe za određeno razdoblje, ovisi o tome kada će roba biti spremna. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li potrebno prilikom storniranja robe odmah tražiti i novi datum svjedokinja odgovara da ne, već je organizacija takva da se kaže klijentu da se javi dan ranije je li roba spremna.

21. Svjedok HČ u bitnom je iskazao da se sjeća događaja od 7. veljače 2025. da je radio kod tuženika na radnom mjestu referent transporta zajedno s tužiteljem, međutim da više ne radi kod tuženika od ponedjeljka nakon tog događaja, jer je dobio izvanredni otkaz od strane tuženika. Ne zna točno na što se točno odnosio izvanredni otkaz ali pretpostavlja da se odnosi na taj događaj od petka. U petak kada je došao na posao saznao je od tužitelja da je isti dobio otkaz, što je za njega bilo dosta šokantno i iznenađujuće, a isto tako i za ostale radnike tuženika, jer su stvarali tu firmu od samog početka. Tužitelj je čak održao jedan emotivni govor i oni su tada zamolili gosp. VČ da odu u obližnji kafić kako bi se oprostili s tužiteljem. Gosp. VČ im je to dozvolio, s tim da je on osobno zamolio gosp. VČ da odu u obližnji kafić. Isti im nije rekao koliko dugo se mogu zadržati u kafiću, a bili su nekih 40-ak minuta u tom kafiću. Dok su boravili u kafiću pitali su tužitelja zbog čega je dobio otkaz i tužitelj je rekao da ne zna niti on sam. Nisu tada s njim pričali o detaljima njegovog otkaza. On se ne sjeća da je tog dana tužitelj rekao njima da je već na godišnjem odmoru. Nakon toga su se vratili u prostorije tuženika. Tamo nisu zatekli djelatnike tuženika iz Slovenije. Oni su tada gosp. VČ zamolili da pozove vlasnika JČ i da s istim razgovara ako je moguće vratiti tužitelja natrag na posao tj. da vide što se dogodilo. Tada im je VČ rekao da nema potrebe za time da zove vlasnike i da prenesu kolegama da će doći dečki iz Slovenije i obaviti posao. Međutim oni nisu odbili taj dan nikakav rad za tuženika, međutim VČ im je rekao da dođu u ponedjeljak i tko dođe da će raditi i dalje. Prostor u kojem su oni razgovarali s gosp. VČ je open space prostor i tamo su razgovarali s istim. U tom prostoru tužitelj je imao svoj radni stol i jedan stol za koji bi sjeli klijenti. Nakon što im je gosp. VČ rekao da nemaju tu šta raditi. Ističe da su prvo otišli u kafić sa tužiteljem te su se nakon toga on NČ i kolega OČ vratili natrag u prostorije tuženika i tada su od gosp. VČ tražili da im objasni zbog čega je tužitelj dobio otkaz. Onda im je gosp. VČ rekao da se vrate u kafić da prenesu kolegama u kafiću situaciju, a pri tome im je rekao da mogu doći raditi, a kada su se oni vratili drugi put u kafić i prenijeli kolegama poruku tada su u kafiću shvatili da im je blokiran mobitel jer nisu primali poz ive na njega, te im je blokiran mail jer njihov posao je takav da im mobitel non-stop zvoni i mailovi non-stop stižu, tj. jako je dinamičan posao. Ističe da on nijednom nije , niti njegove kolege odbili rad za tuženika, niti su uvjetovali da ne žele raditi ukoliko tužitelja ne vrati na posao. Za vrijeme dok se on vraćao po drugi puta u kafić sjeća se da se tužitelj u međuvremenu vratio u prostorije tuženika i da je spremio svoj stol. Tužitelj nije bio cijelo vrijeme u kafiću. Navodi da on nije pio alkohol. Isto tako navodi da nitko od radnika tuženika nije ušao u nikakav fizički sukob sa gosp. VČ niti mu je zapriječio ikakav rad za stolom. On P u petak nije vidio, sjeća se samo da su isti došli u ponedjeljak raditi. U ponedjeljak u 6 sati je on došao ujutro na posao, ušao u prostorije tuženika, njega zaštitar nije zapriječio s obzirom da isti još nije stigao s gosp. VČ. Kada je ušao u prostorije tuženika shvatio je da se ne može ulogirati, međutim to je već vidio i u petak. U petak kada je shvatio da su mu blokirani službeni mobiteli i mail on je počeo pakirati svoje stvari tipa šalice, da mu ne bi netko uzeo do ponedjeljka s obzirom na način kako se tuženik u petak ponio prema njemu. Što se tiče posla i organizacije posla njihov posao je takav da kada dođe kamion on mora prvo unijeti i skenirati jer skladištari ne smiju vaditi robu van dok ne vide na skeneru, a vidjeti će tek kada on obavi svoj dio. U pravilu oni moraju kamion is tovariti isti dan, jedino izuzetno ne moraju istovariti kamion i mogu ga ostaviti za drugi dan kada bi došlo npr. 7 kamiona. Što se tiče E oni se nalaze u Ljubljani i oni su iz Ljubljane stigli u Hrvatsku. On se ne sjeća da je toga dana vidio P. U petak nakon što su se vratili iz kafića ih je čekao već kamion za istovar koji se nalazio u skladištu i oni su došli do kolege LČ, tj. tužitelja, koji je spremao svoje stvari i pitali ga što da rade s robom koja je otvorena i zbog toga je tužitelj nazvao Državni inspektorat kako bi ih pitao što će s tom robom i kako bi se oni osigurali i zaštitili. U međuvremenu je i gosp. VČ zvao policiju, a i tužitelj, te je njima tada nakon što je policija otišla i napravila zapisnik gosp. CČ rekao da oni mogu ići i da će posao obaviti radnici iz Slovenije. Prikup robe je kada idu kod klijenta po robu i pokupe je, a prijevoz je od jednog mjesta do drugog. Stornira se prijevoz iz hrpe razloga, tipa nema vozača u blizini, ne stigne doći na vrijeme, a kada stornira prijevoz klijent to znači da roba nije spremna od strane klijenta i to je najčešći razlog.

22. Svjedokinja NČ u bitnom je iskazala da je 7. veljače 2025. bila zaposlenica tuženika, međutim sada više ne radi kod tuženika i to od ponedjeljka 10. veljače 2025. kada su dobili izvanredni otkaz kod tuženika. Koliko se sjeća u njezinom otkazu je navedeno da je naštetila kredibilitetu tvrtke. Nije joj objašnjeno što bi to značilo. Prije tog otkaza ona je točno tri godine radila kod tuženika. U petak je LČ došao na posao i rekao im da je dobio otkaz. Ne sjeća se točno tko je zatražio gosp. VČ da se idu oprostiti u obližnji kafić od tužitelja, moguće da je to bila i ona sama. Gosp. VČ im je dopustio odlazak u obližnji kafić kako bi se oprostili od tužitelja te im nije rekao koliko dugo mogu biti u kafiću. Ona je radila u upravi tuženika, tj. bila je zadužena za prodaju i u to vrijeme je posjedovala službeni mobitel. Prostor u kojem su oni radili je open space to je sve jedan prostor i koliko se sjeća tužitelj je imao svoj radni stol, a gosp. VČ nije imao svoj radni stol. On je koristio stol koji bi zatražio kada bi došao na posao, a dolazio je na posao vrlo rijetko, misli da je to bilo u prosjeku jednom mjesečno. U petak kada se tužitelj došao oprostiti s njima ona je tada saznala da je on dobio otkaz. Ona se dva puta vraćala iz kafića u kojem su se opraštali s tužiteljem. Prvi puta se vratila iz kafića nakon nešto manje od sat vremena i koliko se sjeća s njom su se vratili i svi ostali radnici posebice kolega HČ i kolega OČ. Ona se ne sjeća je li tužitelj tada ostao u kafiću ili se vratio natrag u prostorije tuženika. Kada su se vratili u prostorije tuženika oni su odmah razgovarali s gosp. VČ i zamolili su ga tada da nazove direktora JČ i da ga pita zbog kojih razloga je tužitelj dobio otkaz, tj. njih su prvenstveno zanimali razlozi zbog kojih je tužitelj dobio otkaz. Oni tada nisu gosp. VČ rekli da ne žele raditi dok se tužitelj ne vrati na posao , niti su zapriječili gosp. VČ da on ne može raditi. Isto tako navodi da ona niti u jednom trenutku nije vidjela da bi itko od radnika gosp. VČ zaprijetio da on obavlja svoj posao. Gosp. VČ je rekao da će kontaktirati gosp. JČ. Nakon toga gosp. VČ im je rekao da se vrate natrag u kafić, a da će im se on povratno javiti kada se javi gospodin JČ. Misli dok su razgovarali s gosp. VČ da se tužitelj tada nije nalazio u prostorijama, tj. ne može se točno sjetiti gdje se isti tada nalazio. Ona nije inače bila zadužena za istovar kamiona s obzirom da je radila u upravi, niti je unosila podatke za kamione, ali koliko zna otkad kamion dođe treba ga se istovariti u nekih sat vremena. U pravilu istovar kamiona se ne ostavlja za drugi dan osim iznimno ako kamion dođe prekasno ili ih je previše taj dan. Kada se vratila drugi puta iz kafića , to je bilo još nekih pola sata nakon cijelog događaja, shvatila je da joj je službeni mobitel blokiran i da su joj blokirani mailovi. Prvo je shvatila da ne može pristupiti e-mailovima, a nakon toga je shvatila da joj niti telefon ne zvoni. Koliko se sjeća dok su boravili u kafiću nitko nije pričao na službene mobitele, već su svi međusobno razgovarali i družili se. Prikup je radnja gdje se iz prodaje direktno dogovara prikup robe s klijentom, vrijeme i mjesto gdje će se ona prikupiti, a prijevoz je sama ta radnja od točke A do točke B. Pojam storniranja prijevoza robe od strane klijenta znači da kada osoba iz XY razloga javi da ne treba doći po robu jer roba nije spremna. Koliko se ona sjeća u kafiću nisu pili alkohol. Koliko ona zna svi su u upravi imali službene mobitele i misli da nisu svi u isto vrijeme shvatili da su im blokirani službeni mobiteli. Uglavnom njihova cijela komunikacija s klijentima ide preko službenih mobitela i preko e-maila.

23. Svjedoci MČ, OČ, GČ, NČ suglasno su iskazali da je prostor u kojem oni rade „open space“, da direktor tuženika VČ nema svoj stol niti poseban ured, da su toga dana svim zaposlenicima koji su imali službene mobitele bili blokirani telefoni kao i službeni e-mailovi, kao i da se ta blokada dogodila nekih sat vremena nakon sto su s dopuštenjem boravili s tužiteljem u kafiću prilikom tužiteljevog oproštaja, pa je sud iskazu navedenih svjedoka u cijelosti poklonio vjeru, jer su iskazivali iskreno, uvjerljivo i suglasno, a obzirom da se radi o nepristranim svjedocima koji ni na koji način nisu zainteresirani za ishod ovog postupka .

23.1. Sud je posebice poklonio vjeru svjedokinji EČ u dijelu u kojem je ista iskazala da iako ona toga dana nije bila na poslu, niti je bila u kafiću s tadašnjim djelatnicima, jer je bila izvan Republike Hrvatske na godišnjem odmoru , da je putem službenog telefona u inozemstvu obavljala hitne poslove za tuženika po potrebi putem e-maila kao i to da je uočila da joj između 9-10 sati ujutro 7. veljače 2025. na službeni mobitel ništa od e-mailova ne stiže, što je bilo jako čudno s obzirom da joj e-mailovi pristižu non-stop, a s obzirom da je ista iskazivala iskreno i uvjerljivo i radi se o nepristranom svjedoku koji nije zainteresiran za ovaj postupak. Nadalje, iskaz svjedokinje EČ u dijelu u kojem je ista iskazivala o predmetnom događaju tj. što se događalo kod poslodavca nakon što su se tog dana vratili iz obližnjeg kafića ovaj sud nije posebno cijenio s obzirom da navedena svjedokinja nema neposrednih saznanja o okolnostima koje su u ovom postupku sporne.

24. Na okolnost je li tužitelj svojim ponašanjem nanosio štetu tuženiku te je li svojim ponašanjem narušio ugled tuženika saslušane su svjedokinje iz Print grupe d.o.o.

24.1. Svjedokinja ĆČ u bitnom je iskazala da je ona putem e -maila tužitelju LČ ujutro rano potvrdila prijevoz, te ju je nakon toga na poslovni telefon nazvao LČ, te joj je rekao ona sad ne zna točno dali je on dao ili dobio otkaz, kao i to da je njegova suradnja sa ZČ prestala i tom prilikom je rekao da je prestala i suradnja ostalih djelatnika sa ZČ i onda da je ona sama zaključila da njima nema tko pokupiti robu ako nema vozača i ona je nakon toga stornirala prijevoz. Ona navodi da se ona ne sjeća da bi ona to tužitelju rekla u razgovoru dok su pričali telefonom već je ona to napravila nakon razgovora kada je ona to sama zaključila. Njoj je u interesu bilo samo da joj roba ode i ona si ne može dopustiti da joj roba ostane. Posebno ističe da ona tužitelja nije ništa pitala u svezi prijevoza, već da je ona sama zaključila da nema tko doći po robu jer nema radnika. Koliko se sjeća pričali su kratko na telefon. Ona i tužitelj su bili samo u poslovnoj komunikaciji putem e-maila kojim su redovito komunicirali. Nakon što je stornirala prijevoz rekla je to kolegici RČ, te joj je rekla da će naći novi prijevoz. U međuvremenu je kolegica RČ našla broj telefona od VČ, koji je direktor Traussniga i koliko zna njezina kolegica RČ je dalje komunicirala s direktorom VČ, a ona više nije imala nikakvog dodira s njima. Na upit suda e- mailovi koji su priloženi na stranici od 26-28 spisa je li ista navedene e- mailove poslala, svjedokinja odgovora da su to njezini e-mailovi koje je ona 6. veljače 2025. poslala C, te je 7. veljače 2025. potvrdila da je dobila e-mail kada je ujutro došla na posao i tom prilikom u tom e-mailu je potvrdila prikup, da bi onda kasnije 7. veljače 2025. poslala novi e-mail nakon razgovora sa LČ, kada je stornirala prijevoz i kada je sama zaključila da postoji nemogućnost odvoza robe s obzirom da ne zna da li su djelatnici dali ili dobili otkaz, njoj je samo bilo rečeno u telefonskom razgovoru od strane tužitelja da je njihova suradnja sa ZČ prestala. Na poseban upit punomoćnice tuženika je li se sjeća s kojeg broja telefona ju je to jutro zvao tužitelj, svjedokinja odgovara da ne zna, da se s obzirom na protek vremena ne može sjetiti ali nije na to niti obraćala pažnju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li njezina firma još uvijek posluje sa ZČ, svjedokinja odgovara da da.

24. 2. Svjedokinja TČ u bitnom je iskazala da joj je ĆČ taj dan prenijela informaciju da JČ ne može obaviti taj prikup robe koji je bio za taj dan dogovoren. Isto tako navodi da joj je tom prilikom rekla da nema radnika koji mogu obaviti taj posao i koliko ona zna to je bio njezin dojam, jer je to upravo ona njoj rekla da je to njezin dojam. Ona zna da niti jedna firma ne radi prema dojmu te da je Traussnig međunarodna firma koja radi u više država, te je putem e -maila kojeg je našla na internetu kontaktirala JČ firmu i to konkretno njihovog direktora VČ. Na poseban upit suda je li e-mail korespondencija s lista 26 njezin e-mail koji je uputila gospodinu VČ i na koji je on odgovorio, ista odgovara da je to upravo ta korespondencija koju je ona poslala VČ u kojem ga je pitala da li i nadalje mogu računati na usluge prijevoza od tvrtke Traussnig, te joj je VČ na taj e-mail odgovorio, te oni i dan danas i dalje posluju sa tvrtkom Traussnig. Navodi da ona toga dana, niti kasnije, nije komunicirala s tužiteljem LČ, niti joj se isti nakon toga uopće javljao. Oni su imali uobičajenu poslovnu komunikaciju prije tog događaja ukoliko je bilo neke potrebe. Toga dana i nakon toga dana oni uopće nisu imali nikakvih kontakata. Ona nema nikakvih saznanja o daljnjem radu LČ, te je njoj VČ poslao nove kontakte s kojima mogu komunicirati u svezi prijevoza robe. Ona navodi da ona VČ nije prije toga kontaktirala niti je s istim razgovarala u vezi tužitelja. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li iz tog događaja oni pretrpjeli nikakvu štetu svjedokinja odgovara da se njihova šteta ogleda u tome što su morali tražiti novi prijevoz na dan prikupa.

24.3. Ovaj sud je iskazu svjedokinja ĆČ i TČ u cijelosti poklonio vjeru s obzirom da je riječ o svjedokinjama koji nisu interesno vezane uz ishod postupka, a iste su iskazivale iskreno, uvjerljivo i konzistentno. Iskaz svjedokinje ĆČ u dijelu kada je ista iskazala kako je ona sama zaključila da nema tko doći po robu jer nema radnika sud cijeni istinitim, međutim, sud nalazi da činjenica što je svjedokinja sama izvela neki zaključak o tome da nema tko doći po robu, bez prethodne provjere, ne ukazuje na to da je tužitelj tuženiku počinio ikakvu poslovnu štetu, a pogotovo da je nanio štetu ugledu i časti tuženika.

25. Vezano na prethodno navedeno, sud je ocijenio istinitim i iskrenim u cijelosti iskaz tužitelja u kojem je isti iskazao da se 7. veljače 2025. nalazio na godišnjem odmoru i da nije kada se vratio u prostorije tuženika da pokupi stvari prije odlaska , iz obližnjeg kafića gdje se oprostio s ostalim kolegama zapriječio ni na koji način rad direktoru VČ, da mu je službeni mobitel tad već bio blokiran kao i to da nije nikom od poslovnih partnera nakon što je potpisao sporazumni raskid ugovora o radu , slao e-mailove kojima bi štetio poslodavcu. Osim toga, direktor tuženika CČ u svom iskazu je i sam naveo da se tužitelj 7. veljače 2025. nalazio na godišnjem odmoru, da je tužitelju službeni mobitel bio blokiran nakon potpisa sporazumnog raskida ugovora o radu kao i da je on osobno poslao zahtjev A1 nešto prije 8 sati dana 7. veljače 2025. kao i to da njega nitko fizički nije zapriječio da on sjedne za kompjuter tužitelja, da ga nitko nije tjerao da otiđe van iz ureda kao i to da je on sam izašao iz ureda.

26. Iz dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tužitelj zapriječio direktoru poslodavca VČ izvršavanje radnih zadataka, kao i to da bi okupirao ured VČ odnosno VČ tad nije niti imao svoj ured. Nadalje , je utvrđeno da tužitelj uopće nije neovlašteno komunicirao sa stalnim poslovnim partnerima niti da bi svojim ponašanjem ni na koji način nanosio poslovnu štetu i štetu ugledu i časti poslodavca.

27. Nadalje, tijekom postupka nije uopće utvrđeno da bi tužitelj obavljao radni proces kod tuženika pod utjecajem alkohola kao i da je istom utvrđeno koncentracija alkohola u krvi. Naime, tužitelj je tog dana bio na godišnjem odmoru , dok što se tiče koncentracije alkohola tužitelju je utvrđena mala količina alkohola i to alkometrom Dreger, tj. količina alkohola mjerena je u dahu i nije se vadila krv od strane policije pri čemu posebno valja uzeti u obzir da se to sve dogodilo nakon što se je tužitelj otišao s kolegama neformalno oprostiti u obližnji kafić zbog odlaska iz tvrtke.

28. Slijedom svega iznesenog, sud je utvrdio da odluka o otkazu nije dopuštena budući da tuženik nije s uspjehom dokazao da se ostvarilo činjenično stanje na kojem se odluka o otkazu temelji. Utvrđeno činjenično stanje nikako se ne može podvesti pod povrede koje se tužitelju odlukom o otkazu stavljaju na teret. Naime, u skladu s odredbom članka 135. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije pružio uvjerljive niti dostatne dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje o postojanju radne obveze od strane tužitelja, a time ni njezine povrede, sud takve navode nije mogao prihvatiti kao dokazane. Sami navodi iz odluke o otkazu, bez odgovarajućih dokaza, nisu dovoljni za utvrđenje postojanja opravdanog razloga za otkaz. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odluku o otkazu utvrditi nedopuštenom te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. S obzirom na to da je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je odluka o otkazu nedopuštena, valjalo je utvrditi da je radni odnos tužitelja prestao Sporazumom zaključenim 6. veljače 2025. i to s danom 17. ožujka 2025., kako je to navedeno u članku 1. točki 3. tog Sporazuma, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke

29. Glede poštivanja propisanog postupanja prije otkazivanja ugovora o radu, a u vezi s navodima tužitelja da mu prije izvanrednog otkazivanja nije bila dana mogućnost da iznese obranu te obrazloženja tuženika razloga uskrate navedenog prava valja reći sljedeće.

29.1. Tuženik svoju Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju temelji na okolnosti da je tužitelj tog dana zapriječio rad direktoru tuženika, da je bio pod utjecajem alkohola na poslu, te da je nanosio poslovnu štetu i štetu ugledu i časti jer je neovlašteno komunicirao sa stalnim poslovnim partnerima , dok smatra da nije opravdano od njega očekivati da omogući tužitelju iznošenje obrane s obzirom da je takvim ponašanjem tužitelja grubo narušen odnos povjerenja između njega kao poslodavca i tuženika kao radnika.

29.2. Dakle, postavlja se pitanje predstavlja li postupanje tužitelja okolnost zbog koje ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika da tužitelju omogući da iznese svoju obranu.

29.3. Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju, postupanje tužitelja niti po karakteru niti po opsegu ne opravdava odstupanje tuženika od zakonom propisanog postupka koji prethodi izvanrednom otkazivanju ugovora o radu, odnosno ne opravdava tuženikovu uskratu prava tužitelju da prije izvanrednog otkazivanja njegovog Ugovora o radu iznese svoju obranu.

29.4. Naime, tuženik opravdanost odluke o uskrati prava na iznošenje obrane temelji na tome da je tužitelj počinio teške povrede radnog odnosa, i to na način da je tuženiku nanio poslovnu štetu i štetu ugledu i časti neovlašteno komunicirajući sa stalnim partnerima, što međutim tijekom postupka tuženik nije dokazao.

29.5. Slijedom navedenog sud je zaključio da je u pravu tužitelj kada navodi da tuženik prije izvanrednog otkazivanja njegovog Ugovora o radu nije poštivao zakonom propisanu proceduru uskrativši mu njegovo zakonsko pravo da iznese svoju obranu sukladno članku 119. stavak 2. ZR, te je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju nedopuštena i zbog toga što tuženik tužitelju nije omogućio da iznese svoju obranu.

30. S obzirom da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu i da nije postupio sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR. valjalo je utvrditi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 10. veljače 2025. nedopuštena, da radni odnos između tužitelja i tuženika nije prestao s danom dostave Odluke o izvanrednom otkazu, već je isti prestao temeljem ranije potpisanog Sporazuma od 6. veljače 2025. kojim se raskida radni odnos između tužitelja i tuženika s danom 17. ožujka 2025. a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

31. S obzirom da je ovaj sud utvrdio da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nedopuštena, te da je radni odnos između tužitelja i tuženika prestao Sporazumom o raskidu ugovora o radu od 6. veljače 2025.dana 17. ožujka 2025., te kako je tužitelj od tuženika ovom tužbom zatražio i isplatu ugovorene otpremnine u nespornoj visini od 21.987,22 eura sa pripadajućom kamatom od 18. ožujka 2025. pa do isplate, a koja je ugovorena u članku 2. točka 3. Sporazumnog raskida ugovora o radu od dana 6. veljače 2025. valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

32. Tužitelj je za razdoblje za koje je predložio da se utvrdi da je bio u radnom odnosu kod tuženika istaknuo i potraživanje razlike naknade plaće za razdoblje od Odluke o izvanrednom otkazu pa do dana 17. ožujka 2025. i to u nespornoj visini razliku u ukupnom iznosu od 4.324,00 eura bruto (iznos od 1.357,00 eura za mjesec veljaču 2025. i iznos od 2.967,00 eura za mjesec ožujak 2025). Sud je tužitelju dosudio pravo na naknadu razlike plaće i u tom dijelu prihvatio njegov tužbeni zahtjev u cijelosti s obzirom da je to njegovo pravo priznato odredbom članka 95. stavak 3. ZR kojim je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. U svezi dospijeća novčanih iznosa dosuđenih na ime razlike naknade plaće valja reći da isti datumi nisu bili sporni odnosno tuženik istima nije prigovorio jer su zatraženi u skladu s člankom 93. stavak 4. ZR. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje vjerovniku pored glavnice i zakonsku zateznu kamatu u smislu članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje - ZOO) te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. te članka 155. ZPP, a u svezi članka 40. stavak 2. ZPP. te je stoga tužitelju priznat trošak parničnog postupka sukladno Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/2023 - dalje Tarifa) i priloženom troškovniku i to za sastav zahtjeva za zaštitu prava prema Tbr. 30 Tarife od 50 bodova, sastav tužbe od 24. ožujka 2025. prema Tbr. 7/1 Tarife u iznosu od 250 bodova, za pristup na ročište 1. srpnja 2025., 16. listopada 2025., 1. prosinca 2025. i 21. siječnja 2026. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 250 bodova za svako, odnosno ukupno 1300 bodova, a prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, tj. 2.600,00 eura, a koji iznos je uvećan za trošak PDV od 650,00 eura, odnosno tužitelju je valjalo dosuditi sveukupan iznos od 3.250,00 eura te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

34. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenoj člankom 29. ZOO.

35. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u zatraženom iznosu od 4.375,00 eura odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP s obzirom na to da tuženik u cijelosti nije uspio u postupku te je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

Velika Gorica 9. ožujka 2026.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.