Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-40/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj 1. tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, protiv 1. tužene BE, OIB: [osobni identifikacijski broj] . iz [adresa]. tuženika SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i 1. tužene osobno, te objave presude na ročištu 9. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se 1. tuženoj BE, OIB: [osobni identifikacijski broj]. iz [adresa]. tuženiku SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da 1. tužitelju FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljici ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime naknade neimovinske i imovinske štete solidarno isplate ukupan iznos od 438,64 EUR (četiristo trideset osam eura i šezdeset četiri centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi im tuženici bili dužni isplatiti pored iznosa iz toč. I/ izreke ove presude još i daljnji iznos od 1.452,77 eura sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 15. siječnja 2019. do isplate, kao neosnovan.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika da se naloži tužiteljima isplatiti solidarno iznos od 929,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su dana 23. travnja 2018. tuženici vršili psihičko i fizičko nasilje u obitelji, a to oko 20 sati u [adresa], na štetu tužitelja. Naime, da je do nasilja u obitelji te narušavanja javnog reda i mira došlo na način da su tuženici prvotno vikali i galamili na tužitelje, a potom i fizički napali 2. tužiteljicu te ju izudarali rukama i nogama po glavi i tijelu, a kada joj je priskočio u pomoć 1. tužitelj je također isti napadnut od tuženika također udaranjem rukama i nogama po glavi i tijelu. Taj događaj je kod tužitelja izazvao strah i uznemirenost, a osim toga je 2. tužiteljica zadobila ozljede u vidu crvenila po licu, a 1. tužitelj povrede u vidu ogrebotina po glavni zbog čega su zatražili liječničku pomoć u Općoj bolnici Varaždin gdje su im sanirane ozljede. Tuženici su zbog prednjeg događaja bili pravomoćno osuđeni presudom Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu br. Pp J-535/18 od 26. srpnja 2018. tako da su proglašeni krivim te im je izrečena novčana kazna svakome u iznosu od 1.000,00 kn te su bili u obvezi i podmiriti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kn. Iz navedenog jasno slijedi da su tuženici tužiteljima povrijedili pravo osobnosti, prvenstveno pravo na tjelesno i duševno zdravlje jer je taj napad izazvao kod tužitelja šok i strah, a isti je događaj utjecao i na obiteljsku situaciju tužitelja. Tužitelji su pretrpjeli štetu u obliku tjelesnih ozljeda i to 1. tužitelj rano razderotinu u području čela, oguljotinu u području ugla donje čeljusti, prskotinu gornje usnice, oguljotinu lijevog koljena i oteklinu oko lijevog oka, a ujedno i natučenje lijeve strane prsišta te natučenje glave. 1. tužitelj je zbog navedenog bio i na bolovanju u razdoblju od 24. travnja 2018. do 22. svibnja 2018., a za vrijeme bolovanja je primao manju plaću jer mu je i satnica obračunata po nižem iznosu. Naime redovna cijena sata je iznosila 4,36 eura dok mu je za dane bolovanja vrijednost sata iznosila 3,05 eura. Obzirom za to je travanj primio manju plaću za iznos od 41,92 eura (32 sata na bolovanju), a za svibanj manju plaću u iznosu od 146,72 eura (112 sati bolovanja) odnosno prema tečaju u vrijeme podnošenja tužbe u iznosu od 1.400,84 kn. Što se tiče 2. tužiteljice ista je u ovom napadu pretrpjela fizičke bolove kao i strah. Tužitelji su stoga podnijeli tužbeni zahtjev kojim traže naknadu štete od tuženika i to 1. tužitelj na ime izgubljene zarade iznos od 188,64 eura ukupno (1.400,84 kn), a na ime neimovinske štete 1.483,84 eura (11.180,00 kn- pretrpljeni fizički bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti te tuđa pomoć i njega), a 2. tužiteljica u iznosu od 221,65 eura neimovinske štete (1.670,00 kn-fizički bolovi i pretrpljeni strah). To znači da su tužitelji ukupno tražili iznos od 14.250,84 kn (1.891,41 euro), a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja zahtjeva tuženicima koji zahtjev je podnesen 14. siječnja 2019. kao i troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja time da su priznali da su doista u prekršajnom postupku proglašeni krivim kako se to i navodi u tužbi, međutim su naveli da se radi o odluci za koju nije vezan sud u parničnom postupku u smislu čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Nadalje da je navedena presuda doista postala pravomoćna, a to iz razloga što tuženici zbog neukosti i pravnog neznanja nisu u tom postupku angažirali branitelje te nisu razumjeli pouku o pravnom lijeku. Također su osporili da bi tužitelji zadobili ozljede kako se to tvrdi u tužbi, a i u samoj odluci iz prekršajnog postupka se koriste isključivo iskazi ovdje tužitelja koji nisu točno opisali događaj koji se dogodio dana 23. travnja 2018. Naime, da je 2. tužiteljica toga dana počela rezati bršljani koji je u vlasništvu tuženika, a na što ju je i upozorila 1. tužena, ali je 2. tužiteljica i dalje nastavila sa rezanjem, a tada da joj je prišao i 1. tužitelj tako da su zajedno počeli vrijeđati 1. tuženu zbog čega su se tuženici povukli u kuću. Istaknuli su da se tužitelji prema njima neprimjereno ponašaju već više godina, ali tuženici nisu željeli pokretati nikakve sudske postupke. Osim toga da je dana 23. travnja 2018., a nakon što su te tuženici povukli u kuću naišao biciklom brat 1. tužene TE kojeg je tada napao 1. tužitelj i srušio ga s bicikla, ali se TE uspio dići i odgurnuo 1. tužitelja na šljunak kada je 1. tužitelj zadobio ogrebotine od pada, dok je na njega tada krenula i 1. tužiteljica koja je u ruci držala škare kojima je rezala bršljan, Tek tada su se tuženici uključili u ovaj sukob i izašli iz kuće, a sve kako bi spriječile tužitelje u nanošenju daljnjih ozljeda LE i kada je 2. tuženik u jednom trenutku 2. tužiteljicu primio za kosu. Tada je taj događaj i završio, ali su tužitelji iz kuće pozvali policiju s tim da je prekršajni postupak vođen samo protiv ovdje tuženika obzirom da su tužitelji podnijeli prijavu, ali ne i tuženici protiv tužitelja. Sami tuženici su u tom događaju bili uznemireni i prestrašeni, a zbog čega su se također javili liječniku. Također tuženici navode i da su se prije pokretanja postupka obratili zahtjevom za mirno rješenje tužiteljima, ali su tužitelji otklonili njihov zahtjev te su bez obzira na činjenicu da su i tuženici oštećeni u ovom događaju podnijeli ovu tužbu. Tuženici su konačno predložili odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz obvezu naknade parničnog troška tuženicima.

3. Također se utvrđuje da su tuženici podneskom od 17. rujna 2019. predanog na ročištu dana 17. rujna 2019. podnijeli protutužbu protiv tužitelja tražeći da im se isplati naknada štete u ukupnom iznosu od 7.000,00 kn (929,06 eura), a to solidarno od strane tužitelja sa pripadajućom kamatom od 24. travnja 2018. do isplate kao i naknadu troška. Navedena šteta se odnosi na pretrpljen i strah tuženika u događaju od 23. travnja 2018., a za koji pretrpljeni strah su odgovorni tužitelji.

4. Tužitelji su se u cijelosti usprotivili navedenoj protutužbi te su i predložili odbijanje protutužbe, a to iz razloga koji su iznijeti u samoj tužbi te uvažavajući činjenicu da tuženici nisu priložili uz protutužbu nikakav dokaz o protupravnom ponašanju tužitelja, a niti medicinsku dokumentaciju. Zatražili su i naknadu troška.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja, zatim svjedoke DE, AE, ĆE i TE , proveo je medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Andrini Kopjar. Također je izvršio uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 7-22 spisa, u dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa lista 29 spisa, te je pročitao nalaz i mišljenje liječničke vještakinje sa listova 69-73 spisa, te se vrši uvid u prekršajni predmet br. Pp J-3025/2019.

6. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, a djelomično neosnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti neosnovan.

7. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je dna 23. travnja 2018. između stranaka te LE došlo do verbalnog i fizičkog napada te naguravanja ispred kuća stranaka u [adresa],

- da su tom prilikom više ozljeda zadobili ovdje tužitelji i to naročito 1. tužitelj, a koji su zbog navedenog zatražili i liječničku pomoć u Općoj bolnici Varaždin (listovi 9-14 spisa),

- da su tuženici te TE proglašeni krivim za navedeni događaj zbog nanošenja ozljeda tužiteljima te počinjenja prekršaja i to 1. i 2. tužitelji iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a TE radi prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to presudom Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu 1. Pp J - 535/18 od 26. srpnja 2018. te je 1. i 2. tuženicima izrečena novčana kazna svakome od 1.000,00 kn, a 3. okrivljeniku TE novčana kazna od 360,00 kn, a svakom okrivljeniku je određeno plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kn,

- da je presuda Prekršajnog suda postala pravomoćna dana 8. kolovoza 2018.

8. Sporno je između stranaka da li se događaj u kojem su nastradali tužitelji dogodio na način kako to oni navode u tužbi ili ne.

9. Prema provedenim dokazima sud je utvrdio da je nedvojbeno dana 23. travnja 2018. u večernjim satima došlo do fizičkog i verbalnog sukoba između stranaka, a u kojem sukobu je sudjelovao i svjedok TE. Nadalje da su 1. i 2. tužitelji u tom sukobu zadobili i ozljede po glavi i tijelu dok tuženici u tom sukobu nisu zadobili nikakve ozljede. Navedene ozljede tužitelja su utvrđene u Općoj bolnici Varaždin, a kako to proizlazi i iz povijesti bolesti te izvješća o hitnom liječničkom pregledu sa listova 9-14 spisa time da prema navedenom se nije radilo o težim ozljedama. Tužitelji su potražili liječničku pomoć praktično odmah nakon samog događaja, a što i proizlazi iz njihovog iskaza te iskaza svjedoka DE, ali i podataka iz medicinske dokumentacije. Isto tako je utvrđeno da su upravo tužitelji pozvali djelatnike policijske postaje Varaždin na intervenciju zbog navedenog događaja, a koji djelatnici su po provedenim razgovorima podnijeli prekršajnu prijavu protiv ovdje tuženika te TE. Konačno po provedenom prekršajnom postupku su upravo tuženici i TE proglašeni krivim za navedeni štetni događaj i vršenje psihičkog i fizičkog nasilja prema tužiteljima te remećenja javnog reda i mira, ali činjenica je da niti tuženici niti TE nisu podnosili žalbu protiv navedene presude. S tim u vezi se napominje da sud nije prihvatio tvrdnje tuženika da ne bi znali da imaju pravo podnijeti pravni lijek jer u samoj presudi je navedeno jasno napisano te su tuženici svakako znali da mogu podnositi žalbu, ali to jednostavno nisu učinili. Što se tiče tuženika se napominje da isti u spis nisu dostavili nikakvu medicinsku dokumentaciju, a isto tako je za napomenuti da isti nisu niti predujmili troškove za medicinsko vještačenje kojim bi se eventualno moglo utvrditi postojanje ozljeda odnosno njihovo zdravstveno stanje nakon sukoba s tužiteljima dana 23. travnja 2018.

10. Sud je tijekom dokaznog postupka kao što je to već rečeno proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Andrini Kopjar te je izvršio i uvid u nalaz i mišljenje navedene vještakinje sa listova 69-73 spisa. Prema navedenom nalazu i mišljenju sud je utvrdio da su tužitelji doista zadobili određene tjelesne ozljede u štetnom događaju 23. travnja 2018. i to 1. tužitelj rano razderotinu gornje usne, oguljotinu kože u području donje čeljusti, oguljotinu kože lijevog koljena kao i natučenje glave i rano razderotinu tjemenog (čeonog) dijela glave. Zbog navedenog je tužitelj trpio bolove srednjeg intenziteta tri dana, a slabog intenzitet pet dana te strah srednjeg intenziteta jedan dan, a slabog intenziteta dva dana, dok daljnje posljedice nisu nastale, a 1. tužitelju nije bila potrebna niti tuđa pomoć i njega te su te ozljede mogle biti sanirane za oko 8 dana. Što se tiče 2. tužiteljice ista je u tom događaju zadobila natučenje glave, prsišta, trbuha i desnog lakta, a što ne predstavlja u medicinskom smislu tjelesnu ozljedu, međutim se i zbog toga mogu trpjeti bolovi te vještakinja smatra da je 2. tužiteljica trpjela bolove srednjeg intenziteta jedan dan, slabog intenziteta dva dana, a strah slabog intenziteta jedan dan dok kod nje nisu nastale nikakve trajne posljedice, niti joj bila potrebna tuđa pomoć i njega. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinske vještakinje smatrajući da je ista dala nalaz i mišljenje temeljem svog stručnog znanja i iskustva i temeljila ga prvenstveno na medicinskoj dokumentaciji, dakle objektivnoj dokumentaciji koju su i sami tužitelji dostavili u spis i nalaz i mišljenje nije doveden u sumnju ostalim provedenim dokazima od strane suda, a naročito ne iskazima stranaka.

11. Kao što je već rečeno nedvojbeno je utvrđeno da je između strana došlo do fizičkog i verbalnog sukoba 23. travnja 2018. koji sukob ustvari predstavlja tučnjavu između njih, a sve to zbog višegodišnjih netrpeljivih odnosa između njih i učestalih svađa, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka DE pa i samih stranaka time da je ustvari sukob završio kada je svjedokinja ĆE pomogla svjedoku TE da se digne te ih i sve pozvala u kuću i kada se ustvari pojavila na licu mjesta svjedokinja AE. Svjedok DE nije bio prisutan navedenom događaju, dok je svjedok TE aktivno sudjelovao u tom događaju. Upravo je svjedok TE zajedno sa tuženicima proglašen krivim presudom prekršajnog suda. Činjenica jest da niti jedan od svjedoka nije vidio početak tog sukoba jedino što je svjedok TE ustvari ušao u već započeti sukob između stranaka, a isto je tako činjenica da su ozljede zadobili prvenstveno tužitelji te svjedok TE od pada s bicikla dok tuženici nisu zadobili nikakve ozljede. Upravo uvažavajući i prednje sud i smatra da su doista tuženici praktično i započeli ovaj sukob i ozlijedili tužitelje kako se to navodi u medicinskoj dokumentaciji s tim da je doista najveće ozljede zadobio 1. tužitelj, a zbog kojih ozljeda je bio i na bolovanju kako to proizlazi iz isplatnih lista sa listova 17-18 spisa. Stoga je sud je sud priklonio svoju vjeru u ovom slučaju upravo tužiteljima jer su njihove tvrdnje potkrijepljene i medicinskom dokumentacijom pa i presudom prekršajnog suda.

12. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U ovom slučaju sud smatra da su upravo tuženici odgovorni za nastalu štetu tužiteljima, a koja šteta se prvenstveno sastoji u povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prema odredbi iz čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO -a. Naime, odredbom iz čl. 19. st. 1. ZOO-a je propisano da svaka fizika i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a odredbom iz čl. 19. st. 2. ZOO-a je propisano da pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ine, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je tužiteljima od strane tuženika u navedenom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što znači da im je nastala šteta povredom prava osobnosti (neimovinska šteta) prema čl. 1046. ZOO -a, a 1. tužitelju je šteta sprječavanjem povećanja imovine (izmakla korist), također prema čl. 1046. ZOO-a. Kao što je već rečeno iz provedenih dokaza je utvrđeno da su upravo tuženici odgovorni za nastalu štetu tužiteljima. Također prema odredbi iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Odredbom iz čl. 1100. st. 1. ZOO -a je propisano da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema odredbi iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkim boli, duševnim boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Upravo uvažavajući naprijed navedene odredbe iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a te imajući u vidu ozljede koje su 1. i 2. tužitelji zadobili u tom štetnom događaju, a kako su okvalificirane od strane medicinske vještakinje te uvažavajući okolnosti da se radi ipak o strankama koje su u višegodišnjem praktičnom stalnom sukobu sud smatra da tužiteljima na ime neimovinske štete pripada jedan ukupan iznos od 250,00 eura, a to tim više što ustvari 2. tužiteljica nije niti zadobila nikakve ozljede dok su ozljede 1. tužitelja bile praktično površinske i mogle su se sanirati u vrlo kratkom roku, a u vezi straha pak se navodi da ustvari tužitelji žive kraj tuženika te zbog toga kod njih strah od tog sukoba svakako nije ostavljao nikakve posljedice. To pogotovo što su tuženici i prekršajno kažnjeni. No isto tako nema dvojbe da 1. tužitelj pretrpio i imovinsku štetu u vidu manje zarade jer je bio na bolovanju zbog zadobivenih ozljeda, a što je jasno i vidljivo iz isplatnih lista sa listova 17-18 spisa, a iz kojih proizlazi da je 1. tužitelj za mjesec travanj 2018. primio manju plaću za 41,92 eura obzirom na razliku vrijednosti sata za vrijeme rada (4,360) u odnosu vrijednost za vrijeme bolovanja (3,050), a za mjesec svibanj 2018. manju plaću za iznos od 146,72 eura odnosno sveukupno je zbog tog bolovanja primio manju plaću u iznosu od 188,64 eura. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužiteljima pripada naknada štete temeljem odredbe iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i temeljem odredbe iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a u ukupnom iznosu od 438,64 eura, od čega 250,00 eura na ime neimovinske štete i 188,64 eura na ime izmakle koristi. Na navedeni iznos im pripada i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja pismenog zahtjeva tuženicima za naknadu štete tj. 15. siječnja 2019., a to u smislu odredbe iz čl. 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a pa do isplate.

13. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika sud je utvrdio da ustvari tuženicima u ovom štetnom događaju nije nastala nikakva šteta jer je iz provedenih dokaza utvrđeno da isti nisu zadobili nikakve ozljede, a niti eventualno postojanje straha nisu uopće dokazali iako su to bili dužni u smislu odredbe iz čl. 219. ZPP-a. Budući tuženici nisu predočili nikakve dokaze osim vlastitog iskaza te iskaza svjedoka sud smatra da u smislu odredbe iz čl. 221. a ZPP-a tuženici nisu dokazali postojanje bilo kakve štete na svojoj strani, a koju bi im eventualno nanijeli tužitelji.

14. Slijedom navedenog sud je dakle tužiteljima dosudio naknadu štete u ukupnom iznosu od 438,64 eura, dok ih je sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete do ukupnog iznosa od 1.891,41 euro u iznosu od 1.452,77 eura odbio kao s neosnovanim. Tu se napominje da je ustvari uzeto u obzir za imovinsku štetu tečaj EUR koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe kako to i sami tužitelji napominju (list 20 spisa). Nadalje sud je u cijelosti odbio tuženike sa protutužbenim zahtjevom jer tuženici nisu dokazali postojanje bilo kakve štete u štetnom događaju od 23. travnja 2018.

15. Vezano na iskaze stranaka se napominje da je sud prihvatio iskaze tužitelja kao istinite i vjerodostojne, a to u dijelu da su doista zadobili ozljede u štetnom događaju kao i da su za te ozljede odgovorni upravo tuženici dok je iskaze tuženika prihvatio tek djelomično i to u dijelu u kojem iznose da je dana 23. travnja 2018. došlo do verbalnog i fizičkog sukoba između stranaka, ali ne i u dijelu da bi upravo tužitelji bili odgovorni za nastanak tog sukoba odnosno da tuženici ne bi nanijeli nikakve ozljede tužiteljima. Što se tiče pak iskaza svjedoka, prije svega se navodi da svjedok DE nije bio prisutan samom štetnom događaju tako da isti nema neposrednih saznanja, svjedokinja ĆE pak je tek djelomično nazočila tom sukobu kao i svjedokinja F i to praktično kada je sukob već i završio pa i one nemaju neposrednog saznanja o cjelokupnom sukobu. Iz predmeta prekršajnog suda u Varaždinu br. Pp J-535/18, a koji se nalazi u privitku spisa je utvrđeno činjenično stanje kako se to navodi presudi sa listova 7-8 spisa time da je predmet pokrenut temeljem PP Varaždin optužnim prijedlogom od 17. svibnja 2018. protiv ovdje tuženika i TE, a u predmetu su ispitani tužitelji, tuženici te svjedok TE. U vezi pak ostalih dokaza koje sud posebno ne spominje se navodi da isti nisu od biti za ishod ovog postupka.

16. Slijedom navedenog je presuđeno kao u izreci pod toč. I/, II/ i III/.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154 st. 5. ZPP-a. Ovdje moramo navesti da je ustvari vrijednost tužbenog zahtjeva tužitelja iznosila 1.891,41 euro, a tužitelji su uspjeli sa iznosom od 438,64 eura dok dakle nisu uspjeli sa iznosom od 1.452,77 eura. Vrijednost protutužbenog zahtjeva je iznosila 929,06 eura s tim da su ustvari u tom zahtjevu uspjeli također tužitelji pa taj iznos treba pribrojiti njihovom uspjehu iz tužbenog zahtjeva što znači da su tužitelji ukupno uspjeli sa iznosom od 1.367,70 eura, a tuženici sa iznosom od 1.452,77 eura. Naime, ukupna vrijednost spora računajući tužbeni i protutužbeni zahtjev je 2.820,47 eura. Imajući u vidu uspjeh stranaka proizlazi da su tužitelji uspjeli u omjeru od 48,49%, a tuženici u omjeru od 51,51%, što znači praktično jednako. Slijedom navedenog sud je i odlučio da ustvari stranke snose svaka svoje troškove kako je to naznačeno u toč. IV/ izreke ove presude.

U Varaždinu 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Domagoj Krpina, Varaždin (za tužitelje)

2. BE, [adresa] (1. tužena)

3. SE, [adresa] (2. tuženik)