Posl.br. P-555/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Petronela Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja ČF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Dubravko Arapović, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, 21000 Split, koju zastupa punomoćnik Nika Šobat Šimić, odvjetnica u OD ANIĆ & ANIĆ d.o.o., radi Obvezno - isplata, nakon održane glavne i javne glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dubravka Arapovića, odvjetnika u Dubrovniku i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 09. ožujka 2026.godine

presudio je

I Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 platiti tužiteljici ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svotu od 17.751,70 EUR sa zateznim kamatama od 01. listopada 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023.godine u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za naknadom iznosa na ime zateznih kamata koje teku kako slijedi:

-na iznos od 1,18 EUR od 20.rujna 2006.godine

-na iznos od 32,04 EUR od 23.veljače 2010.godine

-na iznos od 78,68 EUR od 20.ožujka 2010.godine

-na iznos od 74,22 EUR od 29.travnja 2010.godine,

-na iznos od 75,39 EUR od 26.svibnja 2010.godine

-na iznos od 111,52 EUR od 1.srpnja 2010.godine

-na iznos od 120,48 EUR od 21.srpnja 2010.godine

-na iznos od 170,85 EUR od 1.rujna 2010.godine

-na iznos od 164,83 EUR od 22.rujna 2010.godine

-na iznos od 154,63 EUR od 26.listopada 2010.godine,

-na iznos od 156,91 EUR od 24.studenog 2010.godine

-na iznos od 156,91 EUR od 24.studenog 2010.godine

-na iznos od 217,37 EUR od 21.prosinca 2010.godine

-na iznos od 204,13 EUR od 21.siječnja 2011.godine,

-na iznos od 202,81 EUR od 26.veljače 2011.godine

-na iznos od 205,05 EUR od 30.ožujka 2011.godine

-na iznos od 194,49 EUR od 27.travnja 2011.godine

-na iznos od 224,10 EUR od 20.svibnja 2011.godine

-na iznos od 269,76 EUR od 21.lipnja 2011.godine

-na iznos od 314,71 EUR od 20.srpnja 2011.godine

-na iznos od 351,71 EUR od 20.kolovoza 2011.godine

-na iznos od 283,59 EUR od 20.rujna 2011.godine

-na iznos od 247,57 EUR od 21.listopada 2011.godine

-na iznos od 253,22 EUR od 22.studenog 2011.godine

-na iznos od 253,22 EUR od 22.studenog 2011.godine

-na iznos od 272,41 EUR od 20.prosinca 2011.godine

-na iznos od 290,76 EUR od 23.siječnja 2012.godine

-na iznos od 292,41 EUR od 21.veljače 2012.godine

-na iznos od 286,55 EUR od 20.ožujka 2012.godine

-na iznos od 286,34 EUR od 23.travnja 2012.godine

-na iznos od 294,91 EUR od 20.svibnja2012.godine

-na iznos od 292,47 EUR od 21.lipnja 2012.godine

-na iznos od 288,61 EUR od 23.srpnja 2012.godine

-na iznos od 280,83 EUR od 21.kolovoza 2012.godine

-na iznos od 265,06 EUR od 21.rujna 2012.godine

-na iznos od 285,94 EUR od 22.listopada 2012.godine

-na iznos od 289,53 EUR od 21.studenog 2012.godine

-na iznos od 286,58 EUR od 21.prosinca 2012.godine,

-na iznos od 254,29 EUR od 21.siječnja 2013.godine

-na iznos od 270,14 EUR od 20.veljače 2013.godine

-na iznos od 279,63 EUR od 20.ožujka 2013.godine

-na iznos od 287,48 EUR od 23.travnja 2013.godine,

-na iznos od 256,23 EUR od 21.svibnja 2013.godine

-na iznos od 261,27 EUR od 24.lipnja 2013.godine

-na iznos od 255,20 EUR od 30.srpnja 2013.godine

-na iznos od 263,41 EUR od 21.kolovoza 2013.godine

-na iznos od 273,67 EUR od 24.rujna 2013.godine

-na iznos od 273,93 EUR od 20.listopada 2013.godine,

-na iznos od 277,97 EUR od 22.studenog 2013.godine

-na iznos od 285,73 EUR od 20.prosinca 2013.godine,

-na iznos od 230,83 EUR od 20.siječnja 2014.godine,

-na iznos od 248,39 EUR od 21.veljače 2014.godine,

-na iznos od 248,67 EUR od 21.ožujka 2014.godine,

-na iznos od 242,58 EUR od 23.travnja 2014.godine,

-na iznos od 239,05 EUR od 21.svibnja2014.godine,

-na iznos od 238,72 EUR od 20.lipnja 2014.godine,

-na iznos od 247,08 EUR od 21.srpnja 2014.godine,

-na iznos od 249,66 EUR od 20.kolovoza 2014.godine,

-na iznos od 254,23 EUR od 23.rujna 2014.godine

-na iznos od 259,49 EUR od 21.listopada 2014.godine,

-na iznos od 264,27 EUR od 22.studenog 2014.godine,

-na iznos od 262,42 EUR od 24.prosinca 2014.godine,

-na iznos od 470,54 EUR od 23.siječnja 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 24.veljače 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 21.ožujka 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 20.travnja 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 21.svibnja2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 20.lipnja 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 22.srpnja 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 21.kolovoza 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 21.rujna 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 21.listopada 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 20.studenog 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 22.prosinca 2015.godine,

-na iznos od 265,62 EUR od 20.siječnja 2016.godine,

-na iznos od 47,68 EUR od 9.veljače 2016.godine do 30. rujna 2015. godine

i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos od 1. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 3.000,00 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je a snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je temeljem Ugovora o kreditu broj: 060412243738 SP koji je solemniziran pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom u Dubrovniku dana 26.travnja 2006.godine pod posl.br.OU-526/06-1 koristila kredit od 188.555,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu - švicarski franak ( CHF ), da je banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan plaćanja,ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, pa je odredba o valutnoj klauzuli protivni kogentnim odredbama članaka 96. i 97.Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine br.79/07,125/07 i 79/09 ),koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja odnosnog ugovora i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost prema odredbi članka 102.Zakona o zaštiti potrošača. Navodi O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P- 1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine,koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. godine.Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu je odbio revizije sedam tuženih banaka protiv navedene drugostupanjske presude presudom Rev-2221/2018 od dana 03.rujna.2019.g.Nadalje navodi da polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca,tužiteljica ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.temeljemodredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima,prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora,s općim zastarnim rokom od 5 godina. Navodi i da je s tuženikom sklopila Dodatak br.1. Ugovoru o kreditu koji je solemniziran pred javnim bilježnikom Nikšom Mozarom u Dubrovniku dana 9.veljače 2016.godine pod posl.br.OV-1150/16.Predlaže s obzirom da ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o valutnoj klauzuli,određenim jednostranom odlukom banke,kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji joj banka mora vratiti,ali tu dokumentaciju zasigurno ima tužena banka,koja ju je u dokazne svrhe dijelom dostavila u spomenutim postupcima povodom kolektivne tužbe udruge „Potrošač“. Radi se o podacima koje je tužena banka,prema sadržaju građanskopravnog odnosa,dužna dati tužiteljici, radi čega ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego dođe do navedenih podataka i prije nego se provede odgovarajuće vještačenje,nakon čega će tužiteljica odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.Tužiteljici uz glavnicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno,nakon provedenog vještačenja i u roku koji odredi sud. Navodi da u ovom trenutku samo pretpostavlja da se radi o tražbini u iznosu ne manjem od 1.500,00 EUR pa je u tom smislu i naznačena možebitna vrijednost predmeta spora. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev za iznos koji će odrediti nakon financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbenom zahtjevu iz tužbe u cijelosti. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda jer je sjedište tuženika u Splitu sve u smislu čl.48 ZPP-a.Predlaže spojiti ovaj predmet s predmetom ovog suda P-810/2019 koji se vodi pred istim sudom između istih stranaka radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi i isplate. Navodi da ne postoje pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe iz čl.186.b ZPP-a, jer tužitelj nije dokazao da mu tuženik odbija dati podatke, a je kredit konvertiran u eurski kredit 30. rujna 2015. godine te da su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor s važenjem ex tunc, čime nema osnovnog ugovora ni pravnog interesa za vođenje parnice, a u kojem su utvrdile iznos preplate od 57.850,46 kuna koja je korištena za podmirenje 50 % anuiteta nakon konverzije kredita zaključno s danom 20. srpnja 2017. godine. Smatra da je time korisnik kredita izjednačen s položajem u mojem bi bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima. Ističe prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u Dodatku i to 57.850,46 kuna / 7.678,08 eura. Ističe prigovor zastare tražbine.

3. Tuženik podneskom od 06. svibnja 2024. godine u bitnom ponavlja ranije iznesene navode, te ističe i prigovor radi prebijanja za iznos tzv. "negativnih razlika" u iznosu od 790,54 eura kada je tužitelj plaćao manje anuitete od onih prema početnom tečaju.

4. Tužitelj je podneskom od 10. prosinca 2025. godine naveo da nema primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka, te je postavio konačni tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju kojim potražuje iznos od 17.751,70 eura sa zateznim kamata koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate.

5. Tuženik podneskom od 22. prosinca 2025. godine prigovora pravilnosti obračuna Nalaza i mišljenja jer da je da je obračunavao temeljem pogrešnog tečaja 1 CHF=4,666426 kune, umjesto ispravnog 1CHF= 4,690199 kuna, kao i da je potrebno uračunati u prigovor radi prebijanja i tzv.negativne razlike.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

-Dodatak br. 1 ugovora o kreditu br.151109070054 od 09. veljače 2016. ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Mozarom iz Dubrovnika, posl. br. OV- 1150/16 (l.s.6-11)

- ugovor o kreditu broj 060412243738 SP sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama solemniziran pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom iz Dubrovnika dana 26. travnja 2006. posl. Br. OU-526/06-1. (l.s.12-20)

-zk izvadak , z. ul. [broj ZK uloška] za katastarsku općinu [katastarska općina] od 074. travnja 2006. (l.s.23)

-ponuda OTP banka d.d. za konverziju kredita od 04. prosinca 2015. s prilozima (l.s.45-49)

-promet po računu za ugovor o kreditu broj 151109070054 od 12. kolovoza 2020. (l.s. 50-57=

-sudska praksa (l.s.58-101)

-provedeni otplani plan (l.s.107)

-amortizacijski plan od 19. svibnja 2006. (l.s. 121-126)

-prikaz prometa računa iz arhive za period 19. svibnja 2006. do 31. prosinca 2018. od 31. listopada 2024. (l.s.127-157, 173-187)

- promet za račune 750050974431 za datum valute od 01. siječnja 2019. do 31. listopada 2024. od 31. listopada 2024. (l.s.158-160, 188)

- Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivone Ivanović od 03. prosinca 2025. (l.s.193-200)

-lista plasiranja kredita za kredit broj 060412243738 (l.s.217)

-sudska praksa (l.s.218-264)

7. Sud je saslušao vještakinju za računovodstvo i financije Ivonu Ivanović radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja i tužiteljicu ČF.

8. Sud nije provodio daljnje dokaze koji su predlagani, već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. ZPP-a u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP- a, kao nepotrebne odbio jer su predloženi na okolnosti koje sud, na temelju već provedenih dokaza, smatra dovoljno utvrđenim ili na okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na rješavanje predmeta spora. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

9. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj konačno uredio svoja prava i obveze iz tog ugovornog odnosa, te je li osnovan prigovor radi prebijanja iznosa preplate utvrđenog u konverziji kredita.

10. Iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu13. travnja 2006. godine. kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 188.555,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB važećem za CHF na dan korištenja kredita, s namjenom za kupnju i adaptaciju, gradnju dovršenje stambenog objekta , zatvaranje postojećih kredita i sredstva osiguranja, na vrijeme od 20 godina koji kredit se tužiteljica obvezala platiti kroz 240 mjesečnih anuiteta,

- da je ugovorena kamatna stopa od 4,89% godišnje s time da je ona promjenjiva u skladu i vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje,

- da je tuženica u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta,

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj:

Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ugovorenu valutu CHF presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezin prednik, u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31 prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. od 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14 - dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika dok je člankom 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati,

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valute švicarski franak uz koju se vezala glavnica i kamata za trajanja kreditnog odnosa, ali da tuženica nije predlagala dokaze saslušanjem svojih djelatnika koji su sudjelovali od strane banke u sklapanju predmetnog ugovora na okolnost da je tužitelj u vrijeme sklapanja osnovnog ugovora znao i mogao znati za rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu kao i procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita dok iz iskaza tužitelja proizlazi da ga kod sklapanja ugovora o kreditu nitko u banci nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i kamate, pa imajući u vidu navedeno zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po tuženici na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom tom pravomoćnom presudom i koje i koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu povećanja kamatnih stopa i znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu,

- da saslušana tužiteljica ČF u bitnome iskazuje da su ona i suprug godinama bili podstanari sa dvoje malodobne djece te su odlučili riješiti svoje stambeno pitanje kupnjom stana i radilo se o njihovoj prvoj stambenoj nekretnini. Za banku tuženika se odlučila jer je već ranije bila klijent te banke, a da se odlučila za kredit u valutnoj klauzuli CHF jer joj je u banci rečeno da je to jedini kredit koje može podići u toj banci s obzirom da njezinu kreditnu sposobnost. Ona se raspitivala i kod Volksbanke za podizanje kredita jer je izvođač izgradnje stanova imao poslovnu suradnju sa Volksbankom, međutim u toj banci nije imala uvjete za podizanje kredita. Tada je bila sezonski zaposlena. U banci joj ništa nisu pojašnjavali u vezi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno na temelju čega se ona može mijenjati niti su joj pojašnjavali ekonomske rizike koje mogu nastati po nju ukoliko dođe do promjene tečaja švicarskog franka. Ona do tada ništa nije znala o valuti švicarski franak nego je sve prihvatila jer je htjela riješiti stambeno pitanje čak je bila presretna jer su joj odobrili kredit, čak je mislila da banka njoj čini uslugu. Početna mjesečna rata kredita je iznosila oko 5-500.00 kuna, a kako je rasla kamatna stopa i tečaj švicarskog franka rata je došla do 9.000,00 kuna. Cijela obitelj je zbog toga bila financijski iscrpljena te je morala raditi do 11 sati dnevno kako bi mogla otplaćivati kredit. Kredit je uredno otplaćivala po svim tim povećanim iznosima sve do konverzije. Preko medija je čula za novi zakon te je predala zahtjev banci za konverziju kredita u eure. Kasnije je sklopila i dodatak-aneks ugovoru. U aneksu je utvrđena i pretplata negdje oko 50.000,00 kuna te je banka za taj iznos njoj smanjivala mjesečne rate po tom konvertiranom kreditu u eurima. Predmetni kredit je u cijelosti otplaćen prije nekih mjesec dana. Ona se smatra i dalje oštećenom te da je banka nije u cijelosti obeštetila pa je pokrenulaovaj postupak s osnove pretplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF kao i postupak P-810/19 koji se vodi s osnove pretplaćenih iznosa zbog povećanja kamatne stope. Iskazuje da nije mogla pregovarati sa bankom u vezi ijedne odredbe o kreditu, a da joj niti javni bilježnik nije pojašnjavao pojedine odredbe kredita pa tako niti vezane za promjenjivu kamatnu stopu i klauzulu, već da je kod javnog bilježnika samo potpisala i platila naknadu,

- da je u Nalazu i mišljenju od 03. prosinca 2025. godine vještakinja financijske struke Ivona Ivanović izračunala preplatu tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 18.262,92 eura, zateznu kamatu na preplaćene iznose do dana konverzije 6.753,11 eura, da preplata u konverziji iznosi 7.264,33 eura,

- da je vještakinja je izvršila i prebijanje tražbine tužitelja s osnove obračunate zatezne kamate od 6.753,11 eura sa iznosom preplate u konverziji od 7.264,33 eura, te da je preostalo 511,00 eura na ime preplate koje je dalje prebila s iznosom preplaćene valute, te da je preostala tražbina iznosi 17.751,70 eura,

17. Sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kao osnovan.

18. Prvenstveno, prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan jer čl. 19. l Zakona o

potrošačkom

kreditiranju

(Narodne

novine

br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2 016, 128/2022, 156/2023 ) propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, pa je ovaj sud kao sud prebivališta tužitelja stvarno i mjesno je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Tužiteljičin manifestacijski zahtjev da sud naloži tuženiku da dostavi podatke

–isprave kako bi tužiteljica mogla postaviti određen tužbeni zahtjev smislu čl.186. b ZPP-a je osnovan. Naime, tužitelj vjerojatno ima potraživanje prema tuženiku s osnove ugovora o kreditu, a banka raspolaže podacima (obračun kamata, promjene kamatnih stopa, iznose naplaćenih anuiteta) bez kojih tužitelj ne može postaviti određen tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju tužitelj, tek nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja može postaviti određeni tužbeni zahtjev, radi čega su prigovori tuženika u ovom smjeru neosnovani.

20. Slijedom prethodnih utvrđenja, sud nalazi da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna i protivne odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP-a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da su odredbe o valutnoj klauzuli korištene protivno svrsi čime su izazvale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Tako iskazuje i sama tužiteljica ČF kada navodi da joj u banci nisu ništa pojašnjavali u vezi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno na temelju čega se ona može mijenjati niti su joj pojašnjavali ekonomske rizike koje mogu nastati po nju ukoliko dođe do promjene tečaja švicarskog franka, dana do tada ništa nije znala o valuti švicarski franak nego je sve prihvatila jer je htjela riješiti stambeno pitanje čak je bila presretna jer su joj odobrili kredit, čak je mislila da banka njoj čini uslugu, te kada navodi da nije mogla pregovarati sa bankom u vezi ijedne odredbe o kreditu, a da joj niti javni bilježnik nije pojašnjavao pojedine odredbe kredita pa tako niti vezane za promjenjivu kamatnu stopu i klauzulu, već da je kod javnog bilježnika samo potpisala i platila naknadu. Sud iskaz tužiteljice nalazi uvjerljivim i logičnim i podudarnim sa sadržajem pregledanih isprava. Sud nalazi da tužiteljica ima status potrošača jer je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 2006. godine nastupala kao fizička osoba u smislu čl.3. toč. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007, 79/2007) koji propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

21. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

22. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju.

23. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO). Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu, nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

24. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

25. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

26. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz odredbi ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi, pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

27. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C-452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK-a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije. Dapače i sam tuženik u Dodatku br.1. ugovora o kreditu čl.1.2. navodi da cit. "Sklapanjem Dodatka ne nastaje novacija obveze iz čl.145. ZOO-a već da se radi o istoj tražbini (obvezi) iz osnovanog ugovora"..

28. Sud se rukovodio Nalazom i mišljenjem vještaka u kojem je utvrđeno je da je iznos preplate tečaja 18.262,92 eura, da obračunata zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do konverzije 30. rujna 2015. godine iznosi 6.753,11 eura kojeg je vještakinja sukladno čl. 56. ZOO-a prebila s iznosom preplate utvrđenim u konverziji 7.264,33 eura, dok je višak preplate u konverziji od 511,22 eura (preostao nakon prebijanja) oduzela od glavnice 18.262,92 euro i dobila preostalo potraživanje tužitelja od 17.751,70 eura. Vještakinja je dala tabelarni prikaz preplate tečaja, obračun zateznih kamata i prikazala iznos preplate u konverziji, prebijanje kao i datume isplate.

29. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetnih odredbi, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa do dana konverziji time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica, sve kako je to obračunala vještakinja u svom Nalazu i mišljenju.

30. Nadalje, prema podacima iz Dodataka 1. Ugovora o kreditu od 09. veljače 2016. godine i Nalaza i mišljenja vještaka osnovano je potraživanje tuženika iz prigovora radi prebijanja za 7.264,33 eura.

31. Vještakinja je u svom usmenom iznošenju Nalaza i mišljenja navela da u cijelosti ostaje kao u svom pisanom nalazu i mišljenju, a da u odnosu na primjedbu tuženika navodi da je koristila tečaj CHF na dan 20. svibnja 2006. kada je bila isplata kredita što je vidljivo iz prometa po računu dostavljenim od tuženika priloženih u spisu i koji je iznosio 4,666246 što je srednji tečaj CHF kod HNB-a na dan 20. svibnja 2006.

32. Nije prihvaćeno tuženikov zahtjev da vještakinja obračuna razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja jer tuženik nema pravo na naplatu tih iznosa, sve sukladno utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača jer kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora (odredbe o valutnoj klauzuli) nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

33. Sud je Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke u cijelosti prihvatio kao objektivnog, obrazloženog i izrađenog u skladu s pravilima struke, dok je primjedbe tuženika vještakinja uspješno otklonila u svom usmenom iznošenju.

34. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 17.751,70 (toč. I izreke presude).

35. Sukladno čl. 214. st. 1. do 3. ZOO-a zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze te da se sud neće obazirati na zastaru ako se dužnik nije na nju pozvao. Čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

36. Istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Naime, podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine.

37. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 07. lipnja 2023. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 225.ZOO-a koji se primjenjuje za tražbine stečenog bez osnove.

38. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje:ZOO-a) kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Naime, ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih, kako je to obračunala vještakinja u svom Nalazu i mišljenju, pa je u tom dijelu prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I izreke), dok je valjalo odbiti za zatražene zatezne kamate koji teku na pojedine iznose od dospijeća pa do 30. rujna 2015. godine (toč. II izreke presude). Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Tužitelj je uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF (toč. I izreke presude), dok je odbijen za zatražene zatezne kamate koje teku na pojedine iznose od dospijeća pa do 30. rujna 2015. godine (toč. II izreke presude). S obzirom da se o osnovi kao cjelokupnoj raspravljalo jednako dok tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu, to joj pripada cjelokupni trošak postupka temeljem čl.154. st.5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) i određeno postavljenom zahtjevu tužitelja.

18. Osnovan trošak tužitelja za sastav tužbe od 23. svibnja 2023. 250 bodova (Tbr. 8 toč.1 OT), za sastav obrazloženih podneska od 10. prosinca 2025. 250 bodova (Tbr 8/1 OT), za pristup na ročišta na kojim se raspravljalo od 06. ožujka 2025. i 10. veljače 2026. za svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 OT),za ročišta koja su odgođen s prije početka raspravljanja 14. svibnja 2019. godine i 19. prosinca 2025. godine po 50 % od 250 bodova (Tbr. 9/3 OT-a) uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 2.000,00. eura, uvećano za 25 % PDV-a,2.500.00 eura.Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, sveukupno 3.000,00 eura. (toč. V. izreke).

19. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude do isplate (toč. V izreke).U Dubrovniku 09. ožujka 2026.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos tečaja 1 EUR = 7.53450 kuna