REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-3073/2023-37.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Vujasin i partneri, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grubišić, Lović, Lalić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 9. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku, LČ, OIB: nepoznat, glavnom uredniku N1 televizije, na adresi poslodavca Adria News d.o.o., OIB: 17963548674, Ulica Krste Pavletića 1, HR-10000 ZAGREB da, temeljem odredbi članka 40. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22, u daljnjem ZoM), objavi sljedeći ispravak neistinitih informacija u cijelosti te da na izvornom članku na internetskom portalu postavi trajnu poveznicu na ispravak prvog dana nakon pravomoćnosti ove presude, bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je dana 10. studenog 2023. godine bio objavljen prilog pod naslovom „Uhićeni Č sinoć je pitao zašto nije uhićena i ministrica“:
Lažna je tvrdnja da su Prof.dr.sc. ČČ i/ili prof.dr.sc. ĐČ pitali u sudnici „ako smo mi krivi za nešto, kako je moguće da nije kriva ministrica “? Također je lažna tvrdnja iz naslova priloga “Uhićeni dekan sinoć je pitao zašto nije uhićena i ministrica”. Ni u jednom trenutku tijekom rasprave o određivanju mjere pritvora (istražnog zatvora) ministricu nisu spomenuli niti jedan od dvojice profesora. Nadalje, lažna je tvrdnja da su za potrebe Ministarstva kulture i medija „doista napravljena 134 ili 137 objekta“. Naime 137 objekata se spominje u jednom od tri izvješća Fakulteta prema Ministarstvu. Ukupni broj objekata je znatno veći: 254. Laž je da tužitelj tvrdi, kako je izjavio u emisiji novinar novokmet „da su skele postavljene na vikendicu bivšeg dekana“. Takve tvrdnje nema u dokumentu tužitelja, niti su skele na vikendici ikada bile korištene. Ovdje moramo ukazati na činjenicu da je prikazani dijelovi dokumenta tužitelja i to još uvijek nepravomoćno rješenje o istrazi tužitelja što držimo nedopustivom zlouporabom medijskog prostora i stvaranja atmosfere medijskog linča.
Lažna je tvrdnja novinarke GČ da je „svih ovih 25 ljudi priznalo krivnju“ te da zato za njih nije zatražen pritvor. Novinarka GČ je tu tvrdnju ponovila nekoliko puta. Prof.dr.sc. ČČ ne raspolaže svim informacijama, ali znamo da najmanje 9 osumnjičenika nije priznalo nikakvu krivnju. Vrlo je vjerojatno da je taj broj veći. Laž je tvrdnja da prof.dr.sc. ČČ „na optuženičku klupu zove i ministricu“. Za takvu spekulaciju, pa i ako je dana u prenesenom značenju, nema uporišta i takvu rečenicu prof.dr.sc. ČČ nije nikada i nigdje izjavio pa je stoga citat lažan.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik, kao glavni urednik N1 televizije, nije objavio ispravak informacije objavljene u emisiji Newsroom od 10. studenog 2023. na N1 TV i Internetskom portalu N1info.hr, slijedom zahtjeva za objavu ispravka od 30. studenog 2023. Dalje navodi da tuženik u svom pisanom odgovoru od 13. prosinca 2023., a koji je punomoćniku tužitelja dostavljen dana 20. prosinca 2023., nije navedeno nikakvo obrazloženje osim paušalnog navoda da zahtjevu za objavu ispravka nisu u mogućnosti udovoljiti, navedeni je odgovor tužitelju dostavljen nakon isteka prekluzivnog roka za objavu ispravka. Tužitelj smatra da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 42. st. 5. Zakona o medijima, ističe da je sporna informacija objavljena o televizijskoj emisiji i da je ispravak trebao biti objavljen u sljedećoj emisiji News room koja je bila na programu 5. prosinca 2023. Tužitelj navodi da je u spomenutoj emisiji objavljeno više neistinitih informacija, i to da je tužitelj u sudnici pitao zbog čega nije uključena i ministrica i kako to da ona nije kriva, da su za potrebe Ministarstva kulture i medija napravljena 134 ili 137 objekata, da su skele postavljene na vikendicu bivšeg dekana te da je 25 ljudi priznalo krivnju i da zbog toga protiv njih nije zatražen pritvor. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom naloži tuženiku da objavi da su istaknute informacije netočne, odnosno lažne. Također, traži da mu tuženik nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i navode iznesene u tužbi. Prije svega, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je u zahtjevu za objavu ispravka informacije tuženik pogrešno naznačen kao glavni urednik nakladnika Adria News S.a.r.l., navodi da je iz impresuma razvidno da tuženik nije glavni urednik, odnosno direktor programa, već direktor produkcije te da je zahtjev trebalo podnijeti direktoru programa DČ. Tuženik stoga smatra da tužitelj nije postupio sukladno čl. 40. i 42. Zakona o medijima. Nadalje, tvrdi da se saznanja novinarke PČ, a koja su iznesena u emisiji Newsroom, temelje na rješenju o provođenju istrage Ureda Europskog javnog tužitelja broj I000361/2023 od 8. studenog 2023. protiv 30 osoba među kojima je i tužitelj. Vezano za tvrdnju da je tužitelj pred sudom pitao "zašto nije uhićena i ministrica?" i "ako smo mi krivi za nešto, kako je moguće da nije kriva ministrica?", odnosno da tužitelj "na optuženičku klupu zove i ministricu", tuženik navodi da je spomenuta novinarka ovu informaciju čula u pauzi ročišta za određivanje istražnog zatvora od sudionika postupka uključenih u obranu osumnjičenih. U odnosu na informaciju o broju napravljenih objekata, odnosno tvrdnju tužitelja da je taj broj znatno veći (254 objekta) od broja koji je spomenut u emisiji (134 ili 137 objekata), tuženik navodi da je riječ o informaciji koja se navodi u rješenju o provođenju istrage, odnosno da je ta i informacija u emisiji točno prenesena. Vezano za informaciju o skelama postavljenim na vikendici tužitelja također tvrdi da se radi o točno prenesenoj informaciji iz rješenja o provođenju istrage. Tuženik smatra da zahtjev za objavu ispravka informacije da je 25 ljudi priznale krivnju i da zbog toga protiv njih zatražen pritvor, nije osnovan iz razloga što se ta informacija ne odnosi na tužitelja. Tuženik navodi da konkretnom slučaju postoji javni interes vezano za tužitelja kao bivšeg dekana Geodetskog fakulteta kojeg Europsko tužiteljstvo tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, zlouporabu u postupku javne nabave, krivotvorenje službene isprave i pranje novca. Ističe da su objavljene informacije sadržane o provođenju istrage i da je novinarka za iste saznala neposredno iz komunikacije sa sudionicima kaznenog postupka. Također, navodi da su istaknute informacije objavljene u dobroj vjeri i da je novinar postupao u skladu s pravilima struke te da je vjerno izvještavao o temi od javnog interesa. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te da traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, pogledana je emisija u kojoj su objavljene sporne informacije, izvršen je uvid u spis Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-6/2024 (Kir-EPPO-10/2023) te su saslušani tužitelj, tuženik i svjedoci MČ, EČ, SČ, GČ, ĐČ, ŽČ i CČ. Budući da su sve bitne činjenice utvrđene na temelju navedenih dokaza, sud je ocijenio da izvođenje ostalih predloženih dokaza ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Nije sporno da su u emisiji Newsroom emitiranoj 10. studenog 2023. iznesene informacije pobliže navedene u tužbi. Među strankama je sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu, odnosno je li isti obnašao funkciju glavnog urednika N1. Također, sporno je jesu li iznesene informacije točne i je li njihovom objavom došlo do povrede tužiteljevih prava i interesa.
6. odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, a svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.
7. Sukladno odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o medijima, ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.
8. Odredbom čl. 2. Zakona o medijima propisano je da je glavni urednik novinar ovlašten za uređivanje medija kojeg imenuje nakladnik na način propisan zakonom. U elektroničkim medijima glavnim urednikom se smatra direktor programa ukoliko glavni urednik nije imenovan.
9. Uvidom u Impressum izdavača Adria News Sarl utvrđeno je da u istom nije navedena osoba glavnog urednika, ali je kao direktor programa naznačen ZČ. Budući da iz čl. 2. Zakona o medijima jasno proizlazi da, u slučaju kada glavni urednik nije imenovan, glavnim urednikom se smatra direktor programa, sud je utvrdio da tuženik nije pasivno legitimiran, odnosno da s obzirom na svoju funkciju nije osoba koja je dužna objaviti ispravak informacije i od koje tužitelj tužbom može tražiti objavu ispravka u smislu čl. 46. st. 1. Zakona o medijima.
10. Bez obzira na prethodno navedeno, sud je ocijenio da tužiteljev zahtjev za objavu ispravka informacije nije osnovan i zbog drugih razloga. Naime, sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama čl. 40. do 55. Zakona o medijima, objavu ispravka može tražiti osoba kojoj su tom informacijom povrijeđena prava i interesi, a svrha ispravka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.
11. Tužitelj u tužbi ističe više navoda iz sporne emisije prema kojima je tužitelj na sudskom ročištu „prozvao“ ministricu, odnosno postavio pitanje zbog čega se kazneni postupak ne vodi i protiv ministrice. Iako tužitelj u svom iskazu tvrdi da na predmetnom sudskom ročištu nije spominjao nikakvu ministricu, ni po imenu ni po funkciji, a što je potvrdio i svjedok ĐČ, dok su ostali svjedoci koji su prisustvovali ročištu za određivanje istražnog zatvora (MČ, EČ) iskazali da se ne sjećaju je li tužitelj tijekom kaznenog postupka spominjao ministricu, sud je ocijenio da navedena informacija nije objektivno podobna za nanošenje štete u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o medijima.
12. Naime, jedna od pretpostavki za podnošenje zahtjeva za objavu ispravka informacije jest da se radi o netočnoj ili nepotpunoj informaciji, a druga je ta da su objavom te informacije povrijeđena nečija prava ili interesi. Tužitelj osim tvrdnje da to nije nikada izgovorio, nije pobliže objasnio na koji način je ova informacija povrijedila njegova prava ili interese. Tužitelj ne tvrdi da je zbog ove informacije pretrpio neimovinsku ili imovinsku štetu niti obrazlaže kakve je konkretno posljedice ta informacija imala na njegova osobna ili imovinska prava i interese.
13. Tužitelj tijekom postupka (podnesak od 22. siječnja 2006.) prije svega problematizira to što su sporne informacije proizašle iz sudskog postupka zatvorenog za javnost i što rješenje o provođenju istrage od 8. studenog 2023. u trenutku kada su sporne informacije objavljene još uvijek nije bilo pravomoćno. Bez obzira na to što predmetna istraga nije bila javna, navedena okolnost ne može predstavljati razlog ili osnovu zbog kojeg tužitelj može zahtijevati objavu ispravka informacije. Isto tako, činjenica da je neka informacija prenesena iz rješenja o istrazi koje u tom trenutku još uvijek nije bilo pravomoćno, ne može sama po sebi značiti da prenesena informacija nije istinita ili da nije provjerena od strane novinara.
14. Rješenje o provođenju istrage Ureda europskog javnog tužitelja nesumnjivo predstavlja javnu ispravu pa stoga prenošenje informacija iz takve isprave, neovisno o kasnijoj odluci o žalbi protiv tog rješenja, odnosno neovisno o konačnom ishodu kaznenog postupka, predstavlja pouzdan izvor. To potvrđuju i odredbe zakona kojima je regulirana odgovornost nakladnika za štetu, a prema čl. 21. st. 4. al. 1. Zakona o medijima, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.
15. Pri tome treba istaknuti da sukladno čl. 30. Zakona o medijima novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.
16. Budući da se sporne informacije tiču kaznenog postupka koji se vodi zbog zlouporabe sredstava iz europskih fondova, dakle, zbog kaznenih dijela protiv službene dužnosti vezano za javna financijska sredstva, nesumnjivo je postojao opravdani interes javnosti za objavu predmetnih informacija.
17. Iako se u rješenju Ureda europskog javnog tužitelja broj I.000361/2023 od 8. studenog 2023. ne navodi podatak da su skele bile postavljene na vikendici tužitelja, iz navedenog rješenja proizlazi postojanje sumnje da je trgovačko društvo Popularna arhitektura d.o.o. besplatno izradilo projekt vikendice u vlasništvu tužitelja i njegove supruge te da je tužitelj zajedno s drugookrivljenim ĐČ s trgovačkim društvom Zlopaša d.o.o. ugovorilo radove montaže i demontaže radnih skela na oštećenim kulturnim dobrima, koji radovi nisu izvršeni.
18. Sporne informacije svakako valja promatrati u kontekstu predmetnog kaznenog postupka i optužbi koje se tužitelju u tom postupku stavljaju na teret. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da i eventualno netočne informacije o postavljanju skele na vikendici u vlasništvu tužitelja nisu mogle dovesti do povrede tužiteljevih prava i interesa u smislu čl. 40. st. 1. Zakona o medijima. Isto tako, informacija o točnom broju okrivljenika koji su u kaznenom postupku priznali krivnju sama po sebi ne može prouzročiti povredu tužiteljevih prava i interesa, čak i u slučaju da novinarka u predmetnoj televizijskoj emisiji nije navela točan broj okrivljenika koji su priznali krivnju.
19. Također, valja ukazati na to da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o medijima propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, dok je člankom 8. Zakona o medijima propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02.) s izmjenama i dopunama iz Protokola br. 14. uz Konvenciju ("Narodne novine" broj 1/06., dalje u tekstu Konvencija), u članku 10. st. 1. određuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. U st. 2. Konvencije određuje se da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.
20. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom I.
21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
22. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 21. ožujka 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 8. ožujka 2024., 9. svibnja 2024., 22. siječnja 2025., 16. listopada 2025. i 2. veljače 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP.
U Zagrebu 9. ožujka 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćnicima
2. Tuženiku po punomoćnicima
