Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-210/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o. iz Rijeke, Dolac 14, OIB 06531901714, protiv tuženika GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1448/2024 od 28. studenog 2025., dana 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1448/2024 od 28. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 752,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u toj točci pa do isplate, dok je točkom II naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR, sve u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik ne navodeći točne razloge pobijanja ali upirući na činjenicu da zgrada ima četiri suvlasnika koji ju koriste podjednako po potrebi, a odvoz smeća plaća suvlasnica CE, odnosno sada njezini nasljednici.

3. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, o kojem je u konkretnom slučaju riječ, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za stambeni prostor u Kastvu, na adresi [adresa] na kojemu je tuženik evidentirani korisnik.

7. Prvostupanjsku sud odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva donosi utvrđujući da je tuženik suvlasnik dijela nekretnine, no taj dio u naravi predstavlja odijeljenu stambenu jedinicu sa zasebnim ulazom, električnim brojilom i očito zasebnim prijavama društvima koja obavljaju komunalnu djelatnost od dijela nekretnine kojeg koristi sestra tuženika, pa kao evidentirani korisnik i vlasnik nekretnine neosnovano odbija platiti cijenu minimalne javne usluge koju mu isporučuje tužitelj, a koja po visini nije bila sporna.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okvirima propisanim odredbom članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje niti jedne bitne povrede postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, materijalno pravo je po prvostupanjskom sudu pravilno primijenjeno pozivom na članak 6. i članak 33. stavak 1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 i 84/21), te članak 57. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, u daljnjem tekstu: ZKG), pri čemu visina zahtjeva tijekom prvostupanjskog postupka nije bila sporna.

11. Tuženik u podnesenoj žalbi isključivo ponavlja činjenicu, a koju je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da predmetna zgrada ima četiri suvlasnika koji ju koriste podjednako i po potrebi, a odvoz smeća plaća suvlasnica CE, odnosno sada njezini nasljednici.

12. Imajući u vidu odredbu članka 467. stavka 1. ZPP-a, kao i to da su navedene žalbene tvrdnje isključivo činjenične prirode, kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja na kojem je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud drugog stupnja nije ih uzeo u razmatranje niti ih je ocjenjivao, jer se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu, tj. razlogu zbog kojeg nije dopušteno žalbom pobijati presudu donesenu u sporu male vrijednosti.

13. Zbog svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Varaždinu 9. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Požar