Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-274/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Svjetlane Tolj, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Đ

Novosel, odvjetnik u Zagrebu (dalje u tekstu: tužiteljica) protiv tuženika-protutužitelja

XVIII. gimnazije, sa sjedištem u [adresa], OIB: 68540752075, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Petrišić Geltzenlichter, odvjetnica u Zagrebu, (dalje u tekstu: tuženik) radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1151/2019-83 od 1. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1151/2019-83 od 1. kolovoza 2025.

II. Tužiteljici i tuženiku ne dosuđuje se trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od dana 15.02.2019. godine, KLASA: ll2-01/9-01/01, URBR0I: 251-291-01-19-1 tu2enika, i to XVlll. gimnazije sa sjedištem u [adresa], OlB: 68540752075, a kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112-02/08-01/01, URBR0J: 251-291-01-08-3, tužitelju, i to ĐŽ iz [adresa], 0lB:72181209523, nedopuštena.

II. Utvrđuje se da se tužitelj nalazi u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112- 02/08- 01/01, URBR).l: 251-291-01-08-3, te da radni odnos tužitelja kod tuženika, a sve temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine KLASA: 112-02/08-01/01, URBR0J: 251-291-01-08-3, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja, i to ŽŽ iz [adresa],0lB: 72181209523, kao radnika, te tuženika, i to XVlll. gimnazije sa sjedištem u [adresa], 0lB: 68540752075, kao poslodavca, nije prestao.

lll. Nalaže se tuženiku, i to XVlll. gimnaziji sa sjedištem u [adresa], 0lB: 68540752075, vratiti tužitelja, i to ĐŽ iz [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], na radno mjesto iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 29.01.2008. godine, KLASA: 112-02/08-01/01, URBR0I: 251-291-01-0B-5, a koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto, i to sve u roku od B dana.

lV. Nalaže se tuženiku, i to XVlll. gimnaziji sa sjedištem u [adresa], 0rB: 68540752075, podmiriti tužitelju, i to ĐŽ iz [adresa], 0tB: 72181209523, trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja – kredita odobrenih na razdoblje dulje od goline dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata te je od donošenja presude pa do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Tužitelj ovime ističe da je sukladno članku 11. stavku 1. točki 5. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) oslobođen od plaćanja pristojbi u ovosudnom postupku.

Vl. Nadalje, tužitelj sukladno članku 307. Zakona o parničnom postupku (nadalje u tekstu: ZPP) i članku 134.. stavak 8. Z0R ovime predlaže Sudu isključiti javnost sa glavne rasprave u ovosudnom postupku i to radi zaštite tajnosti podataka koji bi mogli biti izneseni za potrebe ovosudnog postupka.

Vll. Ovime tužitelj pridržava pravo uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev sukladno čl.186.b st.3. ZPP, a sve nakon što se provedu dokazi u ovosudnom postupku."

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na nepodređeno vrijeme sklopljenog dana 29. siječnja 2008. između poslodavca i radnice ĐŽ, KLASA: 112-02/08- 01/01, URBROJ: 251-291-01-08-3, za radno mjestu Voditelj računovodstva, s danom 24.5.2019., te se nalaže tužitelju-protutuženiku plaćanje parničnog troška, u roku od

8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavili su tužiteljica i tuženik. Tužiteljica žalbom pobija točku I. izreke presude i to zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/25. - dalje: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te na povredu čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., 335., 336. i čl. 338. st. 4. ZPP-a. Također ukazuje i na povredu čl. 18., čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 19. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija). Predlaže da se u pobijanom dijelu presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Tuženik žalbom pobija točku II. i III. izreke presude i to također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a.

3. Tužiteljica nije dala odgovor na žalbu tuženika, dok se tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice u cijelosti protivio žalbenim navodima.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, te uzimajući u obzir žalbene navode tužiteljice i tuženika utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nisu proturječni stanju spisa i provedenim dokazima zbog čega se pobijana presuda može ispitati, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

7. Također, neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 335. i 336. ZPP-a.

7.1. Naime, uvidom u stanje spisa, utvrđeno je da je pobijana presuda objavljena na ročištu za objavu presude održanom 1. kolovoza 2025. na kojemu je tužiteljica po punomoćniku upoznata sa izrekom presude kojom je odlučeno o zahtjevima stranaka istaknutim tijekom postupka, a na istom ročištu je punomoćniku tužiteljice neposredno uručen i pisani otpravak presude sa obrazloženjem. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, na tom ročištu ona je upoznata sa sadržajem presude, a činjenica što sud prvog stupnja nije eventualno ukratko i usmeno obrazlagao razloge za odluku kakva je donesena ne može niti na koji način utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

8. Naime, razlozi za donesenu odluku sadržani su u obrazloženju presude koje je, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sastavljeno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a.

8.1. Na naprijed navedeni način, tužiteljici je omogućeno da se upozna sa sadržajem donesene odluke i njezinim razlozima i da u za to ostavljenom roku izjavi pravni lijek koja prava je ona i iskoristila podnošenjem predmetne žalbe.

8.2. S obzirom na navedeno, ovakvim postupanjem suda prvog stupnja tužiteljici niti na koji način nisu povrijeđena njezina ustavna prava iz čl. 18., čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 19., i čl. 29. Ustava RH kao niti pravo iz čl. 6. Konvencije.

9. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojima ona ukazuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8., te sadržajno čl. 220. ZPP- a, te da je zbog toga ostalo i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Naime, sud prvog stupnja je sve provedene dokaze pravilno ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbeni navodi tužiteljice što sud prvog stupnja iskaz jednog od svjedoka nije po njoj u dovoljnoj mjeri reproducirao, ne utječu na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, posebno ako se uzme u obzir da svjedok na kojega tužiteljica ukazuje u žalbi nije niti imao nikakvih neposrednih saznanja o predmetu spora i odlučnim činjenicama za ovaj spor.

10.1. Nadalje, iz sadržaja žalbe je vidljivo da tužiteljica u okviru iznesenog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zapravo preocjenjuje iskaze određenih svjedoka, iako je to prema čl. 8. ZPP-a isključivo ovlaštenje suda prvog stupnja kojim se on i koristio na zakonom propisan način.

10.2. Upravo iz tog razloga, neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem svih svjedoka koje je ona pravovremeno predlagala.

10.3. Prema odredbi čl. 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, te je upravo na temelju naprijed navedene odredbe pravilno sud prvog stupnja zaključio kako provođenje istih dokaza nije nužno za utvrđivanje odlučnih činjenica posebno uzimajući u obzir da je tijekom postupka sama tužiteljica prilikom saslušanja potvrdila postojanje određenih odlučnih činjenica.

11. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 15. veljače 2019. (dalje tekstu: Odluka o otkazu), da se slijedom toga tužiteljica i nadalje nalazi u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 29. siječnja 2008. i da joj radni odnos nije prestao, da je tuženik vrati na radno mjesto iz zaključenog ugovora o radu, te protutužbeni zahtjev tuženika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu u slučaju da se utvrdi da je nezakonita Odluka o otkazu.

12. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice da je nepravilna i nezakonita Odluka o otkazu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 15. veljače 2019. i to iz razloga jer je na temelju provedenih dokaza zaključio da je tuženik, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" boj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje ZR) dokazao postojanje tri razloga za otkaz ugovora o radu skrivljenog ponašanjem radnika zbog kojih je i donesena pobijana Odluka o otkazu.

12.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odbio protutužbeni zahtjev tuženika za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu i to primjenom čl. 125. st. 2. ZR-a.

13. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza zaključio kako je tuženik kao poslodavac na kojemu je teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu, dokazao da su ispunjene tri od sveukupno četiri razloga za otkaz ugovora o radu na kojima se temelji pobijana Odluka o otkazu.

14. U konkretnom slučaju tužiteljici je otkazan ugovor o radu primjenom čl. 115. st. 1. toč. ZR, odnosno radi se o redovitom otkazu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika te je prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u tom slučaju teret dokazivanja takvih opravdanih razloga za otkaz na tuženiku kao poslodavcu kada je on otkazao ugovor o radu.

14.1. Pobijana Odluka o otkazu donesena je iz razloga jer se tužiteljici stavlja na teret ukupno četiri povrede obveza iz radnog odnosa, i to da je 9. veljače 2018. samoinicijatnvno napustila redoviti sastanak i odbila suradnju te na taj način onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti, da je 28. studenog 2011. neovlašteno proslijedila trećoj osobi i to na e-mail adresu svoga odvjetnika tablicu sa podacima o zaposlenicima poslodavca i njihovoj djeci te na taj način povrijedila osobne podatke drugih, da je 7. prosinca 2018. bez razloga pozvala djelatnicu ĐŽM na dostavu dva primjerka doznaka za bolovanje dok kod ostalih radnika to nije učinila, te razlog što nije pravovremeno obavijestila poslodavca da jedna od učenica nije podmirila školarinu za 2017./2018. godinu.

15. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza saslušanih svjedoka kao i same tužiteljice zaključio kako je tužiteljica samoinicijativno napustila sastanak koji se održavao 9. veljače 2018. i odbila daljnju suradnju te time iskazala nepoštovanje prema nadređenim i onemogućila dovršavanje dogovora u vezi planskih aktivnosti.

15.1. U tom dijelu, neosnovano u žalbi tužiteljica iznosi svoje razloge zbog kojih i sama prilikom saslušanja ne spori da je napustila sastanak koji se održavao naprijed navedenog dana, a koje razloge ona vidi kao napad ravnateljice tuženika na nju kao djelatnika, njeno dostojanstvo i rad zbog kojih povreda je i pokrenula poseban parnični postupak protiv tuženika radi zaštite dostojanstva, s obzirom da je sud prvog stupnja na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene zaključio da u tom dijelu iskaz tužiteljice nije uvjerljiv.

16. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik dokazao i postojanje povrede radne obveze tužiteljice koja se sastoji u tome što nije pravovremeno obavijestila poslodavca o tome da jedan od učenika nije uplatio školarinu za 2017./2018.

17. U ovom dijelu, neosnovano u žalbi tužiteljica ukazuje da praćenje redovite uplate školarina ne spada samo u njezine radne obveze, već da je to u nadležnosti i drugih djelatnika. U tom dijelu, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je time tužiteljica postupala protivno internom aktu tuženika i to Proceduri praćenja i naplate prihoda i primitaka, a što spada u redoviti opis i njezinog radnog mjesta.

17.1. Pri tome, za postojanje ove povrede radne obveze kao razloga za prestanka ugovora o radu po ocjeni ovoga suda nije pretpostavka da je time tuženiku kao poslodavcu nastala i imovinska šteta.

18. U odnosu na razlog za otkaz ugovora o radu koji se sastoji u tome što je tužiteljica tablicu sa imenima zaposlenika i podacima o njihovoj djeci proslijedila na e- mail svoga odvjetnika, potrebno je navesti da pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je ovaj svoj postupak tužiteljica prilikom saslušanja i tijekom postupka učinila nespornim s tim da ga pokušava opravdati time da je isti popis trebao poslužiti kao dokaz u drugom sudskom postupku kojega ona vodi protiv tuženika kao poslodavca i da je stoga bila ovlaštena isto proslijediti svome odvjetniku.

18.1. U ovom dijelu je pravilno sud prvog stupnja utvrdio kako je time tužiteljica povrijedila niz pozitivnih zakonskih propisa i to prije svega čl. 25. Opće uredbe o zaštiti podataka – Ureda (EU 2016/679 i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj 42/18), te Izjavu o povjerljivosti koju je potpisala u svrhu poštivanja iste Uredbe. Nadalje, time je tužiteljica postupila i protivno čl. 59. st. 1. Pravilnika o radu tuženika koji regulira tko može dostavljati trećim osobama osobne podatke.

19. Ovakvo postupanje tužiteljice niti na koji način se ne može opravdati navodnim prikupljanjem dokaza za potrebe drugog sudskog postupka kojega tužiteljica vodi protiv tuženika kao svoga poslodavca s obzirom da radi zaštite svoga prava nije dopušteno da tužiteljica krši prava trećih osoba koje niti na koji način nisu uključene u predmetni spor. Ukoliko bi isti popis bio ključan kao dokaz tužiteljici za dokazivanje određenih činjenica u drugom sudskom postupku, tužiteljica je u tom postupku mogla predlagati da se tuženik kao stranka koje raspolaže istim dokazima obveže da ih dostavi sudu u smislu odredbe čl. 232. i 233. ZPP-a.

20. Dakle, kako sve povrede koje se tužiteljici stavljaju na teret, a posebno povreda koja se sastoji u neovlaštenom prosljeđivanju podataka zaposlenika trećoj osobi bez njihovog pristanka, predstavljaju povredu radnih obveza, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je tuženik u smislu čl. 135. st. 3. ZR-a dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a, zbog čega je pravilno i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

20.1. Pri tome je potrebno ukazati tužiteljici da poslodavac u odluci o otkazu, kao razloge za otkazivanje, može navesti jedan ili više razloga, ali je za dopuštenog odluke o otkazu dovoljno da je poslodavac dokazao postojanje barem jednog razloga za otkaz (tako i Vrhovi sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Revr- 771/2018-2 od 25. travnja 2019.)

21. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika odbio i protutužbeni zahtjev za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu jer za isto nije ispunjena potrebna pretpostavka iz čl. 125. st. 2. ZR-a.

22. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, odluka o troškovima postupka pravilno je i zakonito donesena u smislu čl. 154. st. 4. ZPP-a s obzir da je odbijen kako tužbeni zahtjev tužiteljice a tako i protutužbeni zahtjev tuženika, zbog čega se smatra da je svaka od stranaka podjednako uspjela u sporu.

23. Tužiteljici sukladno čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela.

23.1. Tuženiku primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu s obzirom da je ocjena ovog suda da isti trošak nije bio potreban i nužan za donošenje odluke o izjavljenoj žalbi.

24. S obzirom na navedeno, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 9. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac