Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-632/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Jurić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn- 56/2023-93 od 12. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-56/2023 od 12. ožujka 2024. te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju ... iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 7.129,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06. listopada 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju ... iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova imovinske štete uništenja i oštećenja stvari iznos od 199,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 06. listopada 2009. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 nadoknaditi tužitelju ... iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka od 5.976,93 eura zajedno sa zakonskom zateznom katom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena s tijekom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282,OIB: 22694857747 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.365,35 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju ... iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 7.129,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06. listopada 2009. godine do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova imovinske štete uništenja i oštećenja stvari iznos od 199,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 06. listopada 2009. godine pa do 31. 31. srpnja 2015. godine, po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st.2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., podružnica Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 20, OIB: 22694857747 nadoknaditi tužitelju [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka od 5.976,93 eura zajedno sa zakonskom zateznom katom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena s tijekom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik pobijajući je u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/25. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku dosude troškovi parničnog postupka kao i trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio te uzimajući u obzir žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima isti upućuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i to zbog toga jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i provedenih dokaza.

7. Međutim, unatoč ovako počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka ispunjene su pretpostavke za primjenu čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], jednog od ukupno triju vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. ožujka 2009. i u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

9. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da se 26. ožujka 2009. dogodila prometna nezgoda u [adresa] u [adresa] u kojoj su sudjelovala tri motorna vozila i to tužitelj vozeći motocikli reg. oznake [registarska oznaka], osiguranik tuženika VM upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka], te AM upravljajući motociklom reg. oznake [registarska oznaka];

- da je neposredno nakon prometne nezgode ovdje tužitelj opisao način nastanka prometne nezgode povodom čega je od strane PP Dubrovnik sačinjena službena zabilješka od 6. travnja 2009. iz koje proizlazi da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač AM krećući se iz suprotnog smjera dolaskom u blizinu pekare "[obrt]" počeo vršiti radnju skretanja ulijevo preko pune crte, zbog čega je osiguranik tuženika VM koji se tom prilikom kretao motociklom desnom prometnom trakom ispred tužitelja, udario sa svojim prednjim dijelom motocikla u prednji lijevi dio motocikla AM; da je tužitelj kako bi izbjegao sudar počeo kočiti ali da se nije uspio u cijelosti zaustaviti tako da je tom prilikom sa prednjim dijelom motocikla udario u motocikl kojim je upravljao VM;

- da se protiv svih sudionika prometne nezgode vodio prekršajni postupak ali da je optužba odbijena zbog nastupanja apsolutne zastare;

- da je protiv osiguranika tuženika TM bila podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 2. Kaznenog zakona, ali da je ona, nakon što je u istom postupku provedeno prometno - tehničko vještačenja odbačena jer je utvrđeno da je do prometne nezgode došlo jer je na opisanom dijelu ceste AM vršio radnju skretanja ulijevo preko pune razdjelne crte;

- da je u ovom postupku tužitelj na potpuno drugačiji način opisao dinamiku nastanka prometne nezgode nego što je to navedeno u službenoj zabilješki sastavljenoj od strane PP Dubrovnik opisujući da se prometna nezgoda dogodila na način da se on kritičnog dana vozio na motociklu krećući se [adresa], da se kretao brzinom od 50-60 km/h, da ga je pretekao motocikl koji je vozio velikom brzinom kojim je upravljao VM, da je tijekom pretjecanja VM jednim dijelom prešao na suprotni trak kojim se iz suprotnog smjera također na motociklu kretao AM; da je AM vidjevši TM na njegovoj prometnoj traci, u namjeri da ga izbjegne udario u njega odnosno njegov motocikl, odnosno zbog toga prešo u njegovu kolničku traku i da se nakon toga isti više ničega ne sjeća;

- da je u postupku saslušanjem očevidca prometne nezgode ĐM koji kao takav nije bio evidentiran u Zapisniku o očevidu, utvrđeno kako je on kritičnog dana vidio da se [adresa] R voze dva motocikla velikom brzinom i da mu se učinilo kao da se utrkuju, da je AM dolazio iz suprotnog smjera i po njemu nije vršio radnju skretanja u lijevo, te da se prometna nezgoda dogodila uz uzdužnu bijelu liniju koja dijeli dva kolnička traka na traci kojom se kretao AM, te da je AM želeći izbjeći prvog motociklista udario u tužitelja;

- da osiguranik tuženika VM kao i policijski službenik JM, saslušani kao svjedoci, na potpuno drugačiji način od tužitelja opisuju dinamiku nastanka prometne nezgode, odnosno da je do prometne nezgode došlo u prometnoj traci kojom se kretao VM i to iz razloga jer je vozač motocikla AM dolazeći iz suprotnog smjera započeo vršiti radnju skretanja u lijevo preko pune razdjelne crte uslijed čega dolazi do kontakta sa motociklom TM, a potom tužitelj koji se kretao iza TM da bi izbjegao prometnu nezgodu počinje kočiti, ali se ne uspijeva u potpunosti zaustaviti i pri tome udara u motocikl kojim je upravljao VM;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke ABC od 18. svibnja 2021. koji je izrađen na temelju materijalnih tragova, skice lica mjesta, fotografija oštećenih vozila kao i ocjene tehničke održivosti iskaza sudionika prometne nezgode i svjedoka ĐM, utvrđeno da se prometna nezgoda mogla dogoditi na način da je osiguranik tuženika VM pretjecao motocikl tužitelja zbog čega je prešao u suprotni kolnički trak kojim se kretao AM; da je AM vidjevši motocikl TM reagirao pokretom ulijevo u cilju izbjegavanja prometne nezgode, da je zbog toga prešao u suprotni, južni kolnički trak gdje je došlo najprije do sudara sa motociklom kojim je upravljao VM, a potom na njih nakon poduzimanja radnje kočenja nalijeće tužitelj;

- da vještak prometne struke prilikom izrade nalaza i mišljenja nije ocjenjivao vjerodostojnost iskaza saslušanih sudionika prometne nezgode već samo njihovu tehničku održivost te da je upravo na temelju toga i zaključio da se prometna nezgoda mogla dogoditi na način kako je to opisano, ali da je tehnički moguće da se prometna nezgoda mogla dogoditi i na način kako je to opisano i u službenoj zabilješki PP Dubrovnik sačinjenoj neposredno nakon prometne nezgode.

10. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja prihvaćajući kao objektivan i uvjerljiv nalaz i mišljenje prometnog vještaka ABC zaključuje da se prometne nezgoda dogodila na način kako je to opisao vještak u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, zbog prihvaćanja nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je ocijenio da su iskazi saslušanog tužitelja, svjedoka ĐM i AM tehnički održivi, u cijelosti ocjenjuje kao uvjerljive i logične i njihove iskaze, dok iskaz saslušanog svjedoka TM ocjenjuje neuvjerljivim s tim da pri tome ponovno opet niti na koji način ne ocjenjuje, osim što ih samo reproducira, sadržaj službene bilješke PP Dubrovnik od 6. travnja 2009. kao i iskaz saslušanog svjedoka MM.

11. Nadalje, smatrajući da na temelju provedenih dokaza i njihove ocjene proizlazi da je tužitelj dokazao da je za nastanak prometne nezgode odgovoran osiguranik tuženika, primjenom čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/23. - dalje u tekstu ZOO) obvezuje tuženika da tužitelju naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

12. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. ZOO-a, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Isto podrazumijeva da je na tužitelju, pored dokazivanja svih ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu, teret dokazivanja da je šteta nastala krivnjom osiguranika tuženika.

13. U konkretnom slučaju, upravo iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud prvog stupnja izvodi zaključak o postojanju odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode smatrajući da je tim nalazom i mišljenjem utvrđena dinamika nastanka prometne nezgode za koju je isključivo odgovoran osiguranika tuženika, te na toj činjenici o isključivoj odgovornosti osiguranika tuženika temelji pobijanu presudu.

13.1. U ovom dijelu, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da sud prvog stupnja ne samo što ponovno ne ocjenjuje na pravilan način sve provedene dokaze u ovom postupku, već su i razlozi o odlučnoj činjenici u ovom postupku – odgovornosti osiguranika tuženika, protivni provedenim dokazima i to prije svega i nalazu i mišljenju prometnog vještaka, čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14. Naime, potrebno je navesti da je vještak ABC kako u svom pismenom nalazu i mišljenju tako i prilikom usmenog saslušanja izričito navodio kako on nije ocjenjivao istinitost iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja u ovom postupku već je ocjenjivao samo njihovu tehničku održivost te je na temelju toga zaključio da je moguće da se prometna nezgoda dogodila na način kako su to iskazivali tužitelj i saslušani svjedoci u ovom postupku, odnosno da bi uzrok nastanaka prometne nezgode moglo biti nepropisno pretjecanje osiguranika tuženika zbog čega AM, koji je nailazio iz suprotnog smjera instinktivno reagira skretanjem u lijevo, odnosno u prometnu traku u koju se vratio osiguranik tuženika zbog čega i dolazi do sraza osiguranika tuženika i AM a potom i do sraza tužitelja i osiguranika tuženika.

15. Sud prvog stupnja, kod ovakvog nalaza i mišljenja vještaka koji se osim na materijalnim tragovima prometne nezgode, u najvećem dijelu temelji i na ocjeni tehničke održivosti iskaza sudionika prometne nezgode i svjedoka, prije toga uopće ne ocjenjuje vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka prometne nezgode, da bi potom mogao ocijeniti i objektivnost i logičnost sačinjenog nalaza i mišljenja, već upravo suprotno, najprije ocjenjuje logičnim i uvjerljivim nalaz i mišljenje vještaka, a potom iz razloga jer je vještak ocijenio da su njihovi iskazi tehnički održivi, ocjenjuje i njihove iskaze vjerodostojnim.

15.1. Međutim, ocjenjujući na temelju ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373. a ZPP-a službenu zabilješku PP Dubrovnik od 6. travnja 2009. koja je sačinjena na temelju izjave tužitelja neposredno nakon prometne nezgode te iskaz saslušanog svjedoka JM koji je kao policijski službenik sudjelovao u provođenju očevida neposredno nakon prometne nezgode, te dovodeći u vezu ove dokaze sa svim drugim provedenim dokazima, ovaj sud je izveo drugačiji zaključak o postojanju odlučne činjenice za ovaj postupka, odnosno o odgovornosti za nastanak prometne nezgode.

16. Iz službene zabilješke PP Dubrovnik od 6. travnja 2009. utvrđeno je da je ona sastavljena na temelju izjave tužitelja kao jednog od sudionika prometne nezgode i da je na temelju takve izjave policijski službenik JM sačinio istu izjavu u kojoj je opisna dinamika prometne nezgode koja se u bitnome razlikuje od načina na koji su tužitelj, te svjedoci AM i ĐM opisali dinamiku prometne nezgode u ovom postupku.

16.1. Naime, neposredno nakon prometne nezgode tužitelj je opisivao da se prometna nezgoda dogodila na način da je vozač AM krećući se iz suprotnog smjera dolaskom u blizinu pekare "[obrt]" počeo vršiti radnju skretanja ulijevo preko pune crte, zbog čega je osiguranik tuženika VM koji se tom prilikom kretao motociklom desnom prometnom trakom ispred tužitelja, udario sa svojim prednjim dijelom motocikla u prednji lijevi dio motocikla AM; da je on kako bi izbjegao sudar počeo kočiti ali da se nije uspio u cijelosti zaustaviti tako da je tom prilikom sa prednjim dijelom motocikla udario u motocikl kojim je upravljao VM.

16.2. Za razliku od naprijed navedenog opisa načina nastanka prometne nezgode, u tužbi i prilikom saslušanja tužitelj sada opisuje da ga je osiguranik tuženika VM počeo pretjecati, da je zbog tog pretjecanja prešao u suprotnu kolničku traku kojom se kretao AM iz suprotnog smjera, da je AM kako bi izbjegao kontakt sa SM izvršio naglu radnju skretanja ulijevo i prešao na njegovu kolničku traku uslijed čega je došlo do kontakta njegovog motocikla sa motociklom AM.

16.3. Dakle, sada tužitelj prije svega potpuno drugačije iskazuje u pogledu toga s kojim motociklom je ostvario kontakt u vrijeme prometne nezgode s obzirom da je neposredno nakon prometne nezgode iskazivao da je svojim motociklom zapravo naletio na motocikl SM nakon što je isti prvi ostvario kontakt sa motociklom AM, dok sada u ovom postupku iskazuje da je zapravo AM kako bi izbjegao udar u motocikl SM naglo skrenuo u prometnu traku kojom se on kretao i ostvario kontakt s njim.

16.4. Međutim, uzimajući u obzir da i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ABC proizlazi kako se sraz dogodio između motocikla kojim je upravljao AM i motocikla kojim je upravljao osiguranik tuženika VM te da je tužitelj nakon toga sraza reagirao naglim kočenjem, te da je i sam vještak ocijenio da izjava tužitelja u tom dijelu nije tehnički održiva, ocjena je ovoga suda da je iskaz tužitelja u pogledu načina nastanka prometne nezgode koji je dao u ovom postupku neuvjerljiv i nelogičan.

16.5. U tom dijelu, uzimajući pri tome posebno u obzir i iskaz saslušanog svjedoka JM koji je kao policijski službenik vršio očevid prometne nezgode i uzimao izjavu tužitelja neposredno nakon prometne nezgode i koji kao takav niti na koji način nije zainteresiran za ishod ovoga postupka, utvrđeno je da je vjerodostojniji i logičniji način nastanka prometne nezgode koji je opisan u službenoj zabilješki sačinjenoj na temelju izjave samoga tužitelja neposredno nakon prometne nezgode nego opis koji tužitelj daje za potrebe ovoga postupka u kojem u potpunosti mijenja svoj iskaz u pogledu toga s kojim od druga dva motocikla je ostvario kontakt a koji dio iskaza je i vještak ocijenio nemogućim.

16.6. Slijedom svega naprijed navedenog ocijenjen je neuvjerljivim i nelogičnim i iskaz saslušanog svjedoka AM koji također prilikom opisa načina nastanka prometne nezgode iskazuje da je prelaskom u kolničku traku kojom se kretao tužitelj udario u motocikl tužitelja kako bi izbjegao kontakt sa motociklom osiguranika tuženika SM koji se kretao njegovom kolničkom trakom u fazi pretjecanja.

16.7. Također, ocijenjen je neuvjerljivim i iskaz saslušanog svjedoka EM koji se tek naknadno pojavljuje kao svjedoka očevidac prometne nezgode s obzirom da je njegov iskaz u pogledu mjesta na kojem je došlo do kontakta motocikla AM sa drugim motociklom protivan iskazu drugih saslušanih sudionika prometne nezgode kao i samom nalazu i mišljenju prometnog vještaka. Naime, isti navodi da se prometna nezgoda dogodila na gotovo samoj razdjelnoj crti kolnika i to više u prometnoj traci kojom se iz suprotnog smjera kretao AM, iako i sam tužitelj, svjedok AM kao i vještak nedvojbeno potvrđuju da se prometna nezgoda dogodila na južnom kolničkom traku odnosno traku kojom se kretao tužitelj i osiguranik tuženika.

17. Dakle, kako je ocjenom naprijed provedenih dokaza utvrđeno da su iskazi saslušanih svjedoka AM, EM i tužitelja kao stranke nevjerodostojni u pogledu načina prometne nezgode, te da u određenim bitnim dijelovima njihove iskaze ne potvrđuje niti nalaz i mišljenje prometnog vještaka već ih samo cijeni u određenom dijelu tehnički održivima, ali pri tome smatra da je isto tako moguće da se prometna nezgoda dogodila na način kako je to opisano i u službenoj zabilješci PP Dubrovnik, ocjena je ovoga suda da se na temelju takvog nalaza i mišljenja ne može izvesti zaključak da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika VM.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, proizlazi da tužitelj u ovom postupku na temelju predloženih i provedenih dokaza nije dokazao odlučnu činjenicu u ovom postupku, odnosno pretpostavku koja se odnosi na krivnju osiguranika tuženika.

19. S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 1072. st. 1. ZOO-a za obvezivanjem tuženika da naknadi štetu tužitelju, odnosno jer nije dokazana krivnja osiguranika tuženika.

20. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

21. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a dosuditi troškove parničnog postupka i to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora važeću u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. – dalje Tarifa) ali i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka kako ga je postavio tuženik.

21.1. S obzirom na navedeno, tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora koja je sve do donošenja presude suda prvog stupnja poslovni broj Pn-68/2020 od 18. siječnja 2023. iznosila 13.471,00 EUR (101.500,00 kuna), a nakon toga 7.328,95 EUR priznati su kao potrebni i nužni trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 29. siječnja 2019. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 22. ožujka 2019. prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife sa 125 bodova, trošak zastupanja na ročištima održanim 5. veljače 2021. i 16. travnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 250 bodova, odnosno za oba ročišta 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 13. srpnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife sa 250 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 5. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa 250 bodova.

21.2. Nadalje, nakon 18. siječnja 2023. prema vrijednosti predmeta spora od 7.328,95 EUR tuženiku je priznat trošak sastava žalbe protiv presude od 18. siječnja 2023. prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 125 bodova, trošak zastupanja na ročištu održanom 7. veljače 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife sa 100 bodova kao i trošak sastava ove žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 125 bodova.

21.3. Za sve poduzete radnje u postupku tuženiku je priznato ukupno 1675 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost iznosi 4.187,50 EUR. Pored ovog iznosa tuženiku je dosuđen i plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu od 177,85 EUR tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka tuženiku iznose 4.365,35 EUR. Na tako dosuđeni iznos troškova parničnog postupka tuženiku je priznata i zakonska zatezna kamata sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj primjenom čl. 29. st. 2. ZPP-a.

21.4. Tuženiku nije priznat kao potreban i nužan sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a trošak sastava podneska od 11. srpnja 2012. s obzirom da je sve navode iz istog podneska tuženik mogao iznijeti i usmeno na ročištu za glavnu raspravu koja je održana 12. srpnja 2012. za koju mu je trošak u cijelosti dosuđen. Nadalje nije ocijenjen kao potreban i nužan trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2022. kojim se tuženik ponovno i to po drugi put očituje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Također mu nije priznat niti trošak sastava podneska od 1. prosinca 2022. s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da podnesak sa istim datumom ne postoji.

22. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 9. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac