REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2864/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja VINARSTVO PROVIĆ d.o.o., OIB:18097767849, [adresa] (Općina Slivno), [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ŽE, Juraj Bartolić i Eliza Zubak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika The Mansion d.o.o., OIB: 69930733036, Kerestinec (Grad Sveta Nedelja), Ulica Vladimira Nazora 1, radi isplate iznosa od 7.937,50 EUR, 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.937,50 EUR sa zateznom kamatom od 23. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 7.937,50 EUR po stopi koja prelazi stopu određenu u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 375,84 EUR sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,91 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 7.937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 23. srpnja 2024. do isplate.

U tužbi u bitnome navodi kako je tužitelj temeljem ponude tuženika od 11. srpnja 2024. sklopio ugovor o kupoprodaji mobilnog lokala u iznosu od 18.357,00 EUR. Predmet kupoprodaje bio je mobilni lokal (MOBI LOKAL 15) MOBILNI LOKAL 15 m2 - 6×2,4 m + MONTAŽNA TERASA SA KROVNIM PANELOM 15 m2 - MOBILNI LOKAL 15 m2 - 6×2,4 m KOMPLET WPC DECKING - 2 × ELEKTRIČNE ROLETE, LAMINAT,

KOMPLET ELEKTRIČNA STRUJA - ŠALTERI -UTIČNICE - KUTIJA SA OSIGURAČIMA + MONTAŽNA TERASA 15 m2 (ČELIĆNI STUPOVI SA KROVNIM PANELOM ) - TIPIZACIJA OBJEKTA TE TIPIZACIJA TERASE - OBJEKT RASPOLOŽIV KROZ 5-7 DANA, IZRADA TERASE CA 10 DANA - TERASA SE ISPORUČUJE BEZ MONTAŽE ALI NA JEDNISTAVAN PRINCIP PRIKAPČANJA ŠARAFIMA. Nadalje navodi da je tužitelj tuženiku platio predujam u iznosu od 7.937,50 EUR, što je tuženik potvrdio izdavanjem računa za predujam. Tužitelj se natjecao za zakup lokacije na Pelješkom mostu, međutim natječaj nije proveden do kraja te nije došlo do sklapanja ugovora. Budući da je tužitelj očekivao ponavljanje natječaja u 2025. godini, dogovorio se s tuženikom da mobilni lokal ostane u skladištu tuženika do sklapanja ugovora za lokaciju, odnosno da će ga preuzeti u proljeće 2025. godine. Tuženik je na navedeno pristao te nije zahtijevao nikakvu naknadu za skladištenje mobilnog lokala. Po saznanju u studenom 2024. godine da se natječaj u 2025. godini neće provesti, tužitelj je kontaktirao tuženika radi dostave fotografija i snimke mobilnog lokala kako bi ga stavio na prodaju. Tuženik je tužitelju ponudio opciju da on sam objavi oglas, odnosno stavi mobilni lokal na prodaju, te je predložio da će, u slučaju prodaje, tužitelju odmah isplatiti uplaćeni iznos avansa, na što je tužitelj pristao. U travnju 2025. godine tuženik je obavijestio tužitelja da je navedeni mobilni lokal prodan te da će mu isplatiti uplaćeni iznos predujma. Međutim, unatoč danom obećanju, tuženik tužitelju navedeni iznos nije isplatio. Tužitelj je pokušao telefonski kontaktirati tuženika 7. svibnja 2025. te 2. lipnja 2025., ali bezuspješno. 21. svibnja 2025. tužitelj je tuženiku uputio putem punomoćnika opomenu pred tužbu. U svrhu mirnog rješavanja spora tužitelj je 23. srpnja 2025. uputio tuženiku e-mail u kojem mu je ponudio opciju da tuženik isporuči mobilni objekt na adresu [adresa], u roku od sedam dana od slanja e-maila, a tužitelj bi platio preostali dio računa. Međutim, tužitelj na navedeni prijedlog nije zaprimio nikakav odgovor. Tuženik se do danas nije očitovao na prijedloge tužitelja te nije vratio uplaćeni iznos predujma niti je isporučio mobilni lokal.

2. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 19. prosinca 2025.; dalje: rješenje od 19. prosinca 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a.

3. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

4. Uvidom u e-spis, potvrdu o otpravku i uredno potpisanu dostavnicu, utvrđeno je da su 30. prosinca 2025., tuženiku uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 19. prosinca 2025. (pisanim pozivom) kojim se tuženik poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Dostava navedenih pismena tuženiku je u skladu s odredbama članka 133. stavka 6. ZPP-a obavljena putem pošte jer tuženik koji je pravna osoba nije u trenutku dostave navedenih pismena (niti danas) pristupio sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Unatoč tome što je uredno primio navedena pismena, tuženik je propustio podnijeti pisani odgovor na tužbu u određenom roku. Propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu u određenom roku, odnosno svojom pasivnošću, tuženik je zapravo priznao istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda s kojima je bio upoznat dostavom tužbe.

5. Osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7.937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.937,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Tuženik nije osporio sljedeće činjenice:

- da je na temelju tuženikove ponude od 11. srpnja 2024. tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o kupoprodaji mobilnog lokala (konkretno: MOBI LOKAL 15) MOBILNI LOKAL 15 m2 - 6×2,4 m + MONTAŽNA TERASA SA KROVNIM PANELOM 15 m2 - MOBILNI LOKAL 15 m2 - 6×2,4 m KOMPLET WPC DECKING - 2 × ELEKTRIČNE ROLETE, LAMINAT, KOMPLET ELEKTRIČNA STRUJA - ŠALTERI - UTIČNICE - KUTIJA SA OSIGURAČIMA + MONTAŽNA TERASA 15 m2 (ČELIĆNI STUPOVI SA KROVNIM PANELOM ) - TIPIZACIJA OBJEKTA TE TIPIZACIJA TERASE - OBJEKT RASPOLOŽIV KROZ 5-7 DANA, IZRADA TERASE CA 10 DANA

- TERASA SE ISPORUČUJE BEZ MONTAŽE ALI NA JEDNISTAVAN PRINCIP PRIKAPČANJA ŠARAFIMA), za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 18.357,00 EUR;

- da je 22. srpnja 2024. tužitelj platio tuženiku predujam u iznosu od 7.937,50 EUR, što je tuženik potvrdio izdavanjem računa za predujam;

- da se tužitelj natjecao za zakup lokacije na Pelješkom mostu koji natječaj nije proveden do kraja pa nije došlo do sklapanja ugovora;

- da budući da je tužitelj očekivao ponavljanje natječaja u 2025. godini, dogovorio je s tuženikom da mobilni lokal ostane u skladištu tuženika do sklapanja ugovora za lokaciju, odnosno da će ga preuzeti u proljeće 2025. godine, na što je tuženik pristao i nije zahtijevao nikakvu naknadu za skladištenje mobilnog lokala;

- da je po saznanju u studenom 2024. godine da se natječaj u 2025. godini neće provesti, tužitelj kontaktirao tuženika radi dostave fotografija i snimke mobilnog lokala kako bi ga stavio na prodaju:

- da je tuženik ponudio tužitelju opciju da on sam objavi oglas, odnosno stavi mobilni lokal na prodaju, te je predložio da će, u slučaju prodaje, tužitelju odmah isplatiti uplaćeni iznos avansa, na što je tužitelj pristao;

- da je u travnju 2025. godine tuženik obavijestio tužitelja da je navedeni mobilni lokal prodan i da će mu isplatiti uplaćeni iznos predujma, ali da unatoč danom obećanju, tuženik nije isplatio tužitelju navedeni iznos;

- da je tužitelj pokušao telefonski kontaktirati tuženika 7. svibnja 2025. i 2. lipnja 2025., ali bezuspješno;

- da je 21. svibnja 2025. tužitelj uputio tuženiku putem punomoćnika opomenu pred tužbu;

- da je u svrhu mirnog rješavanja spora tužitelj 23. srpnja 2025. uputio tuženiku e-mail u kojem mu je ponudio opciju da tuženik isporuči mobilni objekt na adresu [adresa], u roku od sedam dana od slanja e-maila, s time da bi tužitelj platio preostali dio računa, ali da na navedeni prijedlog tužitelj nije zaprimio nikakav odgovor;

- da se tuženik do podnošenja tužbe nije očitovao na tužiteljeve prijedloge i nije vratio uplaćeni iznos predujma niti je isporučio mobilni lokal.

6. Dakle, tuženik kao prodavatelj nije osporio odlučnu činjenicu da nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke mobilnog lokala specificiranog u tuženikovoj ponudi broj 332 od 11. srpnja 2024. Tuženik nije osporio niti odlučnu činjenicu da je 22. srpnja 2024. tužitelj kao kupac platio tuženiku kao prodavatelju predujam u iznosu od 7.937,50 EUR što je tuženik potvrdio izdavanjem računa za predujam broj 311-1-1 od 24. srpnja 2024. Tuženik nije osporio niti odlučnu činjenicu da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke predmetnog lokala niti unatoč pozivanju tužitelja da to učini, pa tako niti u naknadnom roku od sedam dana od slanja e-maila od 23. srpnja 2025.

7. Iz navedenog proizlazi kako tuženik kao prodavatelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu isporuke predmetnog lokala, dok iz cjelokupnog ponašanja tuženika proizlazi da tu obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku (članak 363. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). S druge strane, podnošenjem predmetne tužbe tužitelj je u svakom slučaju izrazio svoju volju da se ugovor o kupoprodaji koji je nesporno sklopljen između parničnih stranaka ne održi na snazi i da ne zahtijeva njegovo ispunjenje zbog čega je najkasnije u trenutku podnošenja tužbe, predmetni ugovor jednostrano raskinut od strane tužitelja (članak 363. ZOO-a). Zbog toga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio kako, na temelju odredaba članka 1111. u vezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZOO-a, tužitelj ima pravo na povrat iznosa od 7.937,50 EUR koji je tužitelj 22. srpnja 2024. nesporno platio tuženiku, a koji iznos je tuženik neosnovano zadržao.

8. U skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate koje teku od 23. srpnja 2024. dakle, od prvog sljedećeg dana nakon uplate spornog iznosa, kao što je to tužitelj zatražio u tužbenom zahtjevu (članak 2. stavak 1. ZPP) do isplate. To iz razloga što je tuženik koji je primio sporni iznos, a nije isporučio naručeni lokal znao, a u svakom slučaju je morao znati da mu ne pripada pravo na taj iznos zbog čega je, prema stajalištu suda, tuženik nepošten stjecatelj.

9. U konkretnom slučaju se ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, već o povratu stečenog bez osnove zbog čega tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO -a za ostale odnose, a ne po stopi propisanoj tom odredbom za odnose iz trgovačkog ugovora kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj. Stoga u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 7.937,50 EUR po stopi koja prelazi stopu zatezne kamate propisanu odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, osnovanost tužbenog zahtijeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Zbog toga je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki II. izreke presude.

10. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

Konačno, sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP -a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

11. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su u dijelu navedenom u točki I. izreke presude ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a.

12. S obzirom na to da je u cijelosti uspio u ovom sporu u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 7.937,50 EUR, tužitelju su, u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a, kao potrebni priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 250,00 EUR.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 62,92 EUR i za presudu zbog ogluhe u iznosu od 62,92 EUR, sve u skladu s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23; dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 375,84 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

13. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova po osnovi sudske pristojbe u preostalom iznosu od 62,91 EUR jer se za presudu zbog ogluhe plaća polovica, a ne puni iznos sudske pristojbe (Tar. br. 2. stavak 2, Uredbe).

14. Uzevši u obzir navedeno o troškovima je odlučeno kao u točkama III. i IV. Izreke presude.

Zagreb, 6. ožujka 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).