REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1125/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zagredničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.287,35 Eura, sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,30 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana .

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 421,86 Eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 11. siječnja 2022. oko 06,30 sati tužitelj upravljao osobnim vozilom marke Renault Captur, reg. oznake [registarska oznaka] kada je u Klinča selima, mjestu Repišće, Ulici Repišće BB na vozilo tužitelja naletjela divljač- srna uslijed čega je došlo do prometne nezgode u kojoj je oštećeno osobno vozilo tužitelja. Nakon naleta na vozilo tužitelja, a prije dolaska policije, srna je napustila mjesto događaja. Divljač srna - u vlasništvu je Lovačkog društva „Fazan“ Okić, osiguranika tuženika, koje je sukladno odredbama Zakona o lovstvu dužno osigurati sve uvjete i poduzeti sve mjere radi sprečavanja štete od divljači. U štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala je imovinska šteta koja je opisana u Izvidu štete sačinjenom dana 11. siječnja 2022., te je tužitelj popravak opisanih oštećenja na vozilu platio 17.234,03 kn koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana izvršene uplate. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku 11. siječnja 2022. podnošenjem odštetnog zahtjeva, no do mirnog rješenja spora nije došlo. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.287,35 Eura sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporio činjenične navode tužbe po pitanju dinamike nastanka iste, kao i navode da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja – srna iz lovišta osiguranika tuženika, te je posljedično došlo do udara srne u prednji lijevi kraj vozila te je osporio odgovornost i pasivnu legitimaciju. Tuženik navodi da nije sa sigurnošću dokazano da bi se radilo o naletu na divljač iz lovišta osiguranika tuženika obzirom divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja. Kako se nezgoda dogodila u naseljenom mjestu ne može se isključiti varijante da se radilo o naletu na psa, kravu i sl. Naselje nije lovna površina pa za štetu ne odgovaraju lovačka društva već korisnici nelovne površine sukladno c l. 7. st. 1. toc . 4. Zakona o lovstvu. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošču dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Tuženik osporava odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč . 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Nesporno je da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač i snosi prvenstveno vozač ( ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ) dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.Također, nesporno je kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Takav stav zauzima i ŽS u Puli u presudi Gž-2327/15 od 14.06.2017. u kojoj navodi:“ Odredbe ZL koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“ Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi:„ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“ Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d. , obzirom je prema činjeničnim navodima tužbe do predmetne nezgode došlo na cesti. Opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Naime, da je vozač u konkretnom slučaju vozi u okviru dopuštene brzine kretanja, istom ne bi trebala nikakve reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta, šteta bi zasigurno bila manja. Dakle, prekoračenje brzine kretanja utjecalo je i na visinu štete, pa se u tom odgleda odgovornost vozača koji je upravljao predmetnim vozilo. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: potvrda Policijske postaje Jastrebarsko (list 4-5 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 6 spisa), izvid štete (list 7 spisa), račun (list 8 spisa), potvrda o plaćanju (list 9 spisa), dopis tuženika (list 10 -44 spisa), karta lovišta (list 26 spisa), spis Policijske postaje Jastrebarsko klasa: 211-

04/22-0/324 (list 35-39 spisa), saslušan je tužitelj (list 48-49 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Igoru Jakopliću (list 61-71 spisa), vještačenje po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ Ivan Vučetić“ (list 92-95 spisa), dopis Lovačkog društva „Fazan „ Okić (list 145-147 spisa)

4. Sud nije izveo dokaz uvidom u policu osiguranja koja se nalazi na listu 109. spisa budući da je navedenu ispravu tužitelj dostavio na spis nakon zaključenja prethodnog postupka, a nije dokazao da navedenu ispravu nije mogao dostaviti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP-a) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Među strankama je sporna dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost tuženika i pasivna legitimacija te primjena materijalnog prava.

7. Prvenstveno, valja navesti da je tuženik pasivno legitimiran, budući da je povodom odrštetnog zahtjeva tužitelja u dopisu od 10. veljače 2022 . naveo da je odštetni zahtjev pravno neosnovan, budući da nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju, koja predstavlja divljač u smislu čl. 9 Zakona o lovstvu niti isto može potvrditi osiguranik- lovačko društvo Fazan okić koji ističu kako nisu pozvani u vezi predmetnog događaja i da nisu pronašli životinju koja je sudjelovala u istome. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tuženik koji je osiguravajuće društvo osiguravatelj lovačkog društva „ Fazan „ Okić te je pasivno legitimiran u ovom predmetu, budući da prometnica na kojoj se dogodio štetni događaj, graniči upravo sa lovištem čiji lovo ovlaštenik je upravo Lovačko društvo „ Fazan“ Okić. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da bi se u navedenom dopisu radilo o grešci, već je paušalno osporio pasivnu legitimaciju. Valja istaknuti da u odgovoru na tužbu u točki 14 tuženik navodi da „ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti.“ Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik kao osiguratelj sklopio ugovor o osiguranju kojim je osigurao Lovačko društvo

8. Iz Potvrde MUP- Policijske postaje Jastrebarsko, broj 511-19-39/06-0-1/2022 od 27. siječnja 2022. proizlazi da se 11. siječnja 2022 u 6:30 sati u Klinča selima, mjesto Repišće, ulica Repišće bb dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj koji je upravljao vozilom marke Renault Captur, reg. oznake [registarska oznaka], da postupanjem nije utvrđeno kršenje prometnih propisa od strane tužitelja, da je srna izašla na kolnik s područja kojim gospodari Lovačko društvo „Fazan“ Okić, da je o istom izvješte predsjednik lovačkog društva ĆE, da se događaj dogodio na mjestu gdje je prometnim znakom ograničena brzina kretanja vozila na 50km/h, da je na udaljenosti od 1 km od mjesta događaja gledano u smjeru vožnje vozila [registarska oznaka] postavljen znak „divljač na cesti“ sa dopunskom pločom na udaljenosti od 3.1.km, da je divljač napustila mjesto događaja te je sa vozila izuzeta dlaka.

9. Potvrda od 27. siječnja 2022. izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi. Tuženik, koji osporava utvrđenja nadležnog tijela iz javne isprave, dužan je dokazati suprotno.

10. Tužitelj je na ročištu održanom 5. ožujka 2025. u bitnome iskazao da se vraćao kući oko 6:30 minuta nakon što je suprugu ostavio na autobusu, da se vraćao kući u smjeru Novog Sela, u mjestu Repišće došlo je do naleta na divljač na način da je upravljao vozilom marke Renault Captur u smjeru sjevera kada je sa njegove desne strane naletjela divljač, srna, da je divljač primijetio možda 2 metra prije naleta na vozilo, da je srna udarila u prednji desni dio njegovog vozila, da je nakon udarca srna je otišla u njegovu desnu stranu, odnosno vratila se na livadu iz koje je i došla, nakon štetnog događaja pozvao je policiju PP Jastrebarsko, da je vozilo popravio u ovlaštenom servisu SP Kelečić i da je popravak štete platio u iznosu od oko 17 200 kuna. Na poseban upit punomoćnice iskazao je da se neposredno prije štetnog događaja kretao brzinom od 50 km/h, da nije stigao reagirati kako bi eventualno izbjegao nalet, da je bio mrak, da je policija kontaktirala lovočuvara koji je rekao da će doći malo kasnije, da ja nije bio prisutan do njegovog dolaska, da ne znam da li je on došao na mjesto štetnog događaja. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazao je da na tom djelu ceste postoji upozorenje o opasnosti divljači na cesti, da je na tom djelu ceste učestalo događaju štete od divljači i da je policija izuzela dlaku divljači te ju je stavila u poseban omot priložen u spis.

11. Sud je prihvatio navode tužitelja kao iskrene, uvjerljive i istinite. Navodi tužitelja nisu u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu.

12. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću koji je pisani nalaz i mišljenje dostavio 13. lipnja 2024.

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Igora Jakoplića proizlazi da je prilikom nezgode je došlo do djelomičnog čeonog naleta osobnog vozila tužitelja RENAULT CAPTUR reg. oznake [registarska oznaka] na životinju, prema utvrđenju prometne policije i iskazu vozača srneću divljač, koja se u naselju Repišće na dionici između kućnih brojeva 2B i 2A kretala preko kolnika lokalne ceste, od istoka prema zapadu, odnosno vozaču od desna u lijevo. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima vožnje na neosvijetljenom kolniku. Prema utvrđenju prometne policije i dostupnim javnim fotografijama ceste ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ koji se odnosio i na mjesto nezgode. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila procjenjuje na oko 40 – 50 km/h. Vozilo se i prije nezgode kretalo naletnom brzinom jer je vozač za reakciju na opasnost imao samo 0,79 sekundi na raspolaganju, što mu nije bilo dovoljno za dovođenje vozila u kočeno stanje bez obzira što je prethodno bio prometnim znakom upozoren na opasnost. Tužitelj je u konkretnoj situaciji nalet mogao izbjeći da se prije nezgode nije kretao brzinom većom od 29 km/h. Oštećenja po izgledu odgovaraju naletu na životinju veličine srneće divljači. Nema primjedbi na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta i popravak je bio isplativ. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za RENAULT vozila na današnji dan i tržišne cijene radnog sata od 15,93 EUR-a, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema tvorničkim podacima dobivenim pomoću specijaliziranog programa za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 2.481,96 EUR ili 18.700,33 kuna. Vještak nema primjedbi na račun za popravak vozila priložen u spis na kojem se temelji tužbeni zahtjev.

14. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine i stoga ga je, kao takvog, u cijelosti prihvatio. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića te su izjavile da nije potrebno da vještak daje nalaz i mišljenje na raspravi.

15. Iz nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja

„ UE“ proizlazi da je iz uzorka dostavljenih spornih dlaka, koje je sud pribavio od policijske postaje Jastrebarsko, i koje su izuzete sa vozila dana 11. siječn ja 2022., utvrđeno da su životinjskog porijekla te da svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama životinja iz porodice jelena.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ Ivan Vučetić“ ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine i stoga ga je, kao takvog, u cijelost i prihvatio. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ Ivan Vučetić“ te su izjavile da nije potrebno da vještak daje nalaz i mišljenje na raspravi.

17. Naime, kada se uzmu u obzir sva činjenična utvrđenja u ovom sporu, odnosno sve okolnosti slučaja, tj. kada se ima u vidu vrijeme i mjesto nastanka štetnog događaja (noć, neosvijetljen kolnik, neposredna blizina lovišta tuženika), kao i iskaz tužitelja koji nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, a iz kojeg proizlazi da je vozio brzinom koja je dopuštena, i da mu je u jednom trenutku izletjela srna te da je vještak utvrdio da je tužitelj mogao izbjeći nezgodu da se cestom kretao brzinom koja nije veća od 29 km/h, a da je brzina bila ograničena na 50 km/h, sud smatra da tužitelj nije kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja. Činjenica da je bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti" u ovom konkretnom slučaju nije odlučna budući da sud smatra da je tužitelj prilagodio brzinu kretanja u skladu sa ograničenjem brzine na predmetnoj dionici ceste. Dakle, postojanje prometnog znaka "divljač na cesti" nije u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja.

18. Zakon o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21.) u svom čl. 50. propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje i da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

19. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakonom o cestama te je njihova odgovornost, i to kao objektivna odgovornost, i nadalje uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava jer ona odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama nije derogirana. Odgovornost po načelu krivnje iz čl. 50. st. 1. Zakona o cestama isključivo se odnosi na odštetnu odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste.

20. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

21. U tom bi slučaju lovoovlaštenik bio oslobođen od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko bi nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom u smislu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO.

22. Međutim, kako je već obrazloženo, stav je suda da bez obzira na činjenicu postojanja znaka "divljač na cesti" isto nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

23. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi; lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

24. Iz potvrde Policijske postaje Jastrebarsko proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar granica lovišta kojim gospodari Lovačko društvo „Fazan“ okić, odnosno osiguranik tuženika. Iz dopisa lovačkog društva „Fazan“ Okić proizlazi da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti.

25. Prema prevladavajućoj sudskoj praksi, pa tako i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024., odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog Zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije. Prema tome, kako odredbama Zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

26. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

27. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

28. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

29. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

30. Dakle, na tuženiku, kao osiguravatelju lovoovlaštenika leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a postojanje istih sud u ovom postupku nije utvrdio. Kako je u postupku utvrđeno da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost vozača za nalet na divlju životinju u smislu čl. 80. st. 6. alineja prva Zakona o lovstvu, niti odgovornost pravne osobe koja upravlja cestama, zaključak je suda da je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik kao osiguravatelj osobe koja je dužna brinuti se za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svom lovnom području.

31. Odredbom iz čl. 921. ZOO-a propisano je da se u ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

32. Budući da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenog u štetnom događaju i platio navedeni popravak, tuženik je kao osiguravatelj dužan platiti osigurninu u iznosu nastale štete od 2.287,35 Eura.

33. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 25. studenog 2021. do isplate u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2.

ZOO koja se primjenjuje na ostale.

34. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa).

35. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 200,00 Eura), sastav podneska od 24. kolovoza 2022., 2. srpnja 2024., 7. siječnja 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 200,00 Eura) svaki, zastupanje na ročištima 2. ožujka 2023., 5. ožujka 2024., 2. rujna 2025. i 2. veljače 2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT-200,00 Eura) svako, odnosno ukupno 1.600,00 Eura, što uz trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% ukupno iznosi 2.000,00Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,66 Eura te pristojbe na presudu u iznosu od 69,33 Eura. Tužitelj ima pravo na naknadu plaćenog predujma za prometno vještačenje u iznosu od 398,17 Eura i za vještačenje dlake u iznosu od 28,14 Eura, pa ukupan trošak iznosi 2.500,3 Eura.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1. travnja 2025. budući da isti nije bio nužan za vođenje spora, niti previsoko zatražen trošak forenzičkog vještačenja dlake, budući da je navedeni trošak iznosio 28,14. eura, a tužitelj može zahtijevati povrat neutrošenog predujma, pa je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 421,86 Eura.

37. Zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je od dana donošenja odluke temeljem čl. 151 ZPP-a i po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. pun. tužitelja (uz rješenje o pristojbi na presudu)

2. pun. tuženika