Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Pn-175/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić u pravnoj stvari tužiteljice KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, zastupani po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 7. listopada 2025. i izvršene objave 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos naknade u visini od 1.069,25 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.153,88 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenog u stavku I. izreke ovosudne presude pa do iznosa od 3.644,56 EUR tužiteljica se odbija kao sa neosnovanim zahtjevom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U povijesnom dijelu tuže navela je da je 24. svibnja 2017.na državnoj cesti D -105 na Rabu doživjela prometnu nezgodu koju je prouzročilo osobno vozilo marke Seat model Ibiza, reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo osigurano po polici A 21770232/28 kod osiguravajućega društva Karntner Landes. Do nezgode je došlo prilikom započinjenja radnje pretjecanja od strane navedenoga vozila bez da je prethodno vozač izvršio sve potrebne sigurnosne provjere i kontrole, a što je imalo za posljedicu udaranje vozila u vozilo marke Dacia Sandero reg oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala ista, a koja je u tom trenutku već započela radnju pretjecanja kolone vozila na način da je prethodno poduzela sve sigurnosne provjere i kontrole. Istakla je da sraz nije mogla niti predvidjeti, niti izbjeći. Pojasnila je da je prije sraza započela s pretjecanjem kolone vozila u kojoj se nalazilo i samo vozilo Seat Ibiza. U trenutku kada se vozilo kojim se kretala već nalazilo paralelno s vozilom Seat Ibiza, isto je započelo s pretjecanjem vozila koje se nalazilo ispred njega, ad a pri tome vozač vozila nije provjerio ako postoje uvjeti za sigurno pretjecanje u odnosu na u tom trenutku aktualnu prometnu situaciju.

2. Napomenula je da je do sraza došlo na način da je predmetno vozilo udarilo u bok vozila kojim se kretala, a što je imalo posljedicu da je sa vozilom završila izvan kolnika u masliniku, kojom prilikom je ista zadobila teške tjelesne ozljede.

3. Istakla je da se u konkretnom slučaju radilo o štetnom događaju u kojem je šteta prouzročena uporabom vozila inozemne registracije, zbog čega se ista sa zahtjevom za naknadom štete skladno odredbi članka 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obratila tuženiku, koji je isti odštetni zahtjev povjerio na obradu i likvidaciju Euroherc osiguranju d.d.

4. Glede same štete koju je pretrpjela u događaju, navela je da je zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice i udarac u lijevu podlakticu, zbog čega je trpjela bolove u ramenima i lumbalnom dijelu leđa. Po pregledu specijaliste od 1. lipnja 2017. preporuka je bila nošenje Sanzovog ovrahnika te uputa daljnjeg pregleda kod neurokirurga. Daljnjim specijalističkim pregledom od 7. lipnja 2017. preporučeno joj je mirovanje uz ovratnik te je upućena fizijatru radi rehabilitacije, budući da joj je vrat bio u bolnoj fazi i reduciranoj kretnji. 11. lipnja 2019. ista je podvrgnuta magnetskoj rezonanci koja je potvrdila da je stanje izravna posljedica samoga događaja, a koje se ogleda u zaostalom edemu oko skafoidne kosti te sinovijalna cista između ulne i karpusa, a koje zdravstvene tegobe su utjecale na znatno umanjenje njezinog radnog i životnog aktiviteta.

5. Također je navela da se zbog događaja osjećala tjeskobno, nesigurno u socijalnim relacijama, a poglavito u prometu. Imala je poteškoće usnivanja i održavanja sna uz naglašene degetativne smetnje, što je sveukupno dovelo do pojave anksioznog i depresivnog poremećaja koji joj je ubuduće otežavao normalno funkcioniranje i to posebno u prometu.

6. Na opisani način pretrpljenog u štetnom događaju tužiteljica je revezirala da je pretrpjela neimovinsku štetu koja se ogleda kroz umanjenje životnog i radnog aktiviteta, trpljenja fizičkih bolova različitog intenziteta, kao i pretrpljenoga straha, a čime su povrijeđena prava njezine osobnosti u smislu odredbe članka 19. ZOO-a. Dalje je navela da je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu plaćanja troškova prijevoza vozila sa Raba u Rijeku te troškova liječenja u vidu pribave ovratnika i različitih analgetika kao i prijevoznih troškova od kuće do bolnice.

7. S osnove naknade neimovinske štete smatrala je primjerenom naknadu u visini od 30.400,00 kn, dok je s osnova naknade imovinske štete smatrala primjerenim iznos u visini od 1.500,00 kn s osnova troškova liječenja, dok je s osnova troškova prijevoza vozila istakla zahtjev za isplatom naknade u visini od 1.900,00 kn.

8. U tužbi je navela da je tijekom postupka mirnog rješavanja spora osiguravajuće društvo Euroherc osiguranje d.d. po osnovi neimovinske štete isplatio joj iznos u visini od 1.800,00 kn, dok je po osnovi troškova prijevoza vozila isplatio iznos od 1.140,00 kn. Radilo se o isplati temeljenoj na odštetnom zahtjevu od 15. ožujka 2018.

9. Stoga je predložila da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev i obveže tuženika na isplatu naknade ukupne štete u visini od 27.460,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2018. pa do isplate, uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećanog za sporedna davanja od presuđenja pa do isplate.

10. Tijekom postupka ustrajući kod činjeničnog i pravnog utuženja tužiteljica je svoj zahtjev postavila u skladu sa valutom u Republici Hrvatskoj te istakla i zahtjev za isplatom naknade u visini od 3.644,56 EUR (protuvrijednost iznosa od 27.460,00 kn). U odnosu na sporedna davanja u vidu kamata na naknadu koja će biti dosuđena, kao i u odnosu na zahtjev za naknadom parničnog troška uvećanog za sporedna davanja ustrajala je kod zahtjeva kao u tužbi.

11. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim pasivnu legitimaciju, pri tome osporivši isključivu odgovornost osiguranika za nastanak štetnoga događaja, smatrajući da je u ponašanju tužiteljice kao drugog sudionika nezgode bilo elemenata koji su uvjetovali nastanak štetnoga događaja. Osporio je visinu postavljenoga zahtjeva i to posebno s naslova povrede prava osobnosti, smatrajući da težina povrede istu ne opravdava. Osporio je tijek kamata, cijeneći da liječenje tužiteljice prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nije bilo završeno do lipnja 2019. zbog čega ista ne bi mogla potraživati takva sporedna davanja od 15. ožujka 2018. pa nadalje.

12. Osporavajući osnovanost osnova postavljenog zahtjeva predložio je odbijanje istoga u cijelosti.

13. U svojim očitovanjima tijekom parničnog postupka tužiteljica je ustrajući kod zahtjeva za isplatom naknade štete koju trpi iz predmetnog štetnog događaja izvijestila sud da su stranke postigle dogovor u svezi omjera suodgovornosti sudionika predmetne nezgode za nastanak samog štetnog događaja, po kojem dogovoru doprinos tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja iznosi 30 %, dok omjer suodgovornosti osiguranika tuženika je 70 %.

14. Tuženik se vezano za isticanje postignutog dogovora glede suodgovornosti za nastanak štetnog događaja nije očitovao. Stoga valja cijeniti da nije osporio navedeni slijed.

15. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka proveo dokaze saslušanjem tužiteljice kao stranke, uvidom u zdravstveni karton za tužiteljicu, kao i čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Željka Cesarca, odnosno njegovog usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, kao i dokaz uvidom u opsežnu dokumentaciju koja prileži spisu.

16. Iako je na pripremnom ročištu sud odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŽI, kao i provođenjem očevida na licu mjesta te prometno vještačenje, tijekom postupka nisu provedeni navedeni dokazi. U odnosu na svjedoka K valja istaći da je povučen dokazni prijedlog od strane stranke koja ga je predložila, zbog čega sud nije bio pozvan provoditi takav dokaz. Glede provođenja očevida na licu mjesta i vještačenje , ovaj sud smatra da s obzirom na postignuti dogovor stranaka o suodgovornosti za nastanak štetnog događaja sudionika nezgode, kao i činjenice da tuženik ne čini spornim način nastanka same nezgode, nije bilo potrebno provesti navedene dokaze, čije provođenje bi zasigurno utjecalo na znatno povećanje troškova postupka, a što bi bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

17 Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno sud je ocijenio postavljen zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

18. Između stranaka nije sporno, a što je utvrđeno i iz zapisnika o očevidu, da se prometna nezgoda dogodila 24. svibnja 2017. na Rabu, na državnoj cesti D-105, u kojoj su sudjelovali tužiteljica koja je upravljala osobnim vozilom marke Dacia Sandero, reg. oznake [registarska oznaka], kao i ŽI koji je upravljao vozilom marke Seat Ibiza, reg. oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da je do sraza između vozila došlo prilikom radnje pretjecanja kojeg je bila započela tužiteljica vozila koja su se nalazila ispred iste (između ostalog i vozila marke Seat Ibiza reg. oznake [registarska oznaka]), kao i istovjetne radnje koje je započeo i vozač vozila Seat Ibiza. Dinamikom sraza došlo je do oštećenja na vozilu kojim je upravljala tužiteljica koja je sletjelo sa kolnika na predio izvan kolnika, zbog čega je valjalo odvesti predmetno vozilo sa lica mjesta.

19. Glede dinamike nastanka samog štetnog događaja sud nije detaljnije navodio u ovosudnom obrazloženju iz razloga što je cijenio suglasnost između stranaka da na strani tužiteljice postoji suodgovornost za nastanak samoga događaja i to u opsegu od 30 %, dok preostala odgovornost od 70 % tereti vozača vozila marke Seat Ibiza.

20. Iz stranačkog iskaza tužiteljice koju je sud u cijelosti ocijenio objektivnim i istinitim te životnim utvrđeno je da je predmetno vozilo valjalo sa lica mjesta u Rabu putem vučne službe premjestiti u mjesto življenja tužiteljice u Rijeku, a koju pruženu uslugu je tužiteljica podmirila i o čemu joj je izdan račun.

21. U odnosu na dio zahtjeva tužiteljice za naknadom imovinske štete koji se odnosio na troškove prijevoza vozila na relaciji Rab – Rijeka, a koji je istakla s iznosom od 1.800,00 kn u tužbi, valjalo je cijeniti nespornu činjenicu da je tuženik u mirnom postupku prije utuženja istoj isplatio s navedene osnove iznos u visini od 1.140,00 kn.

22. Uvidom u račun koji prileži spisu (list 21) utvrđeno je da je pravna osoba AUTOSERVIS NANE d.o.o. iz Raba 16. lipnja 2017. izdalo račun – otpremnicu 95/01/02 na iznos od 1.900,00 kn od kojih se iznos od 380,00 kn odnosio na PDV obračunat na osnovicu u visini od 1.520,00 kn, a koja je prema specifikaciji sadržavala uslugu prijevoza vozila u visini od 968,00 kn, paušal vučne službe u iznosu od 240,00 kn, trošak trajekta u iznosu od 152,00 kn te izvlačenje vozila u iznosu od 160,00 kn.

Predmetni račun naslovljen je na tužiteljicu.

23. Cijeneći ranije navedene činjenice ovaj sud smatra da je tužiteljica dokazala da je zbog nastale prometne nezgode i nemogućnosti daljnjeg kretanja sa vozilom ista zatražila pružanje usluge od autoservisera NANE d.o.o. Rab koji je izvršio prijevoz vozila tužiteljice iz Raba za Rijeku, za što je ista podmirila iznos od 1.900,00 kn.

24. Da se radi o opravdanom trošku koji je izvjesno nastao kazuje i sama činjenica da je tuženik u mirnom postupku s navedene osnove tužiteljici i podmirio ranije navedeni novčani iznos.

25. S obzirom na zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i dijela imovinske štete koja se odnosila na troškove liječenja u vidu pribave medikamenata i ortopedskog pomagala, ovaj sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem.

26. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak dr. Željko Cesarec naveo je da je tužiteljica kritičnog dana u prometnoj nezgodi kao vozač zadobila ozljedu vratne kralješnice (VK) – istegnuće – uganuće struktura vrata i udarac u područje lijeve podlaktice, koje kvalifikacije ozljede vještak pojedinačno i zbirno iskazuje kao lake tjelesne ozljede.

27. U navođenju kronologije liječenja te interpretacije raspoložive medicinske dokumentacije vještak navodi da je tužiteljica neposredno po događaju klinički pregledana u HMP DZ Rab. U nalazu se navodi da je bila vezana pojasom te da su se povodom sraza otvorili zračni jastuci. Konstatira se bol u lijevoj podlaktici na kojoj je uočljiva vidljiva ogrebotina veličine cca 10 cm uz otok i hematom. Liječnik navodi da u potpunosti izvodi aktivne i pasivne kretnje. Neurocirkulatorni status periferije ruke je uredan. Upisuje se radna dijagnoza površinske ozljede podlaktice, izdaje uputnica za RTG ruke te daje preporuka za lokalnu primjenu hladnih obloga sa potrebom kontrole uz nalaz.

28. U dokumentaciji HMT DZ Rab od 25. svibnja 2017. navodi se jučerašnja prometna nezgoda i izvršena obrada te se upisuje trzajni pokret glave. Konstatira se kod tužiteljice bolovi u ramenima i lumbalnom dijelu leđa koje ista osjeća od prethodnog dana navečer. Izvršen je RTG lijeve podlaktice iako dokumentaciji ne prileži nalaz. Kralješnica nije bolna na palpaciju, negira trnce u ekstremitetima te se daje preporuka RTG kralješnice. Ordiniran je Brufen 600.

29. Dana 1. lipnja 2017. tužiteljica je obrađena kod specijaliste traumatologa u Rijeci gdje navodi prisutnost unazad tri dana trnjenja sa širenjem od vrata prema lijevoj ruci. U kliničkom statusu napeta je PVM vratna kralješnica te lijevo oslabljena GMS ruke. Na učinjeni RTG dijagnosticirana redukcija fiziološke lardoze uz početne spondilotične promjene VDC C5 – C6 te suženje i.v. prostora (diskopatija). Simetrična unkartroza VDS C6 – C7 te osteoartritis maloh zglobova C-Th prijelaza. Ne utvrđuju se znakovi svježe frakture ili instabiliteta te se preporučuje nošenje mekoga ovratnika uz daljnji pregled neurokirurga.

30. Dana 7. lipnja 2017. neurokirurg konstatira nošenje okovratnika, prisutnost bolova u vratnoj i lumbalnoj kralješnici, sa širenjem u lijevu ruku. Bol u lijevom ručnom zglobu. Klinički – VK još u bolnoj fazi, reduciranih kretnji, napete PVM. Ispad u dermatomu C6-C8 lijevo. Na lijevoj podlaktici ožiljak lociran volarno po lučnoj razderotini, dužine 12 cm. Interpretira učinjeni RTG VK, s napomenom o izraženim degenerativnim promjenama.

31. Specijalista upisuje dijagnozu distorzije (uganuć ) VK od prije 15 dana te posttraumatski cervikobrahijalni (CB) sindrom. Daje preporuku povremenog skidanja okovratnika, vježbanja u moru, lokalno stavljanja Deep Relief 2 X dnevno. Upućuje fizijatru radi rehabilitacije te kontrolu nakon fizikalne terapije.

32. Vještak izričito navodi da nije evidentirana daljnja medicinska dokumentacija do sredine studenog 2017.

33. Dana 14. studenog 2017. specijalista fizijatar konstatira napetu PVM VK uz reducirane i bolne kretnje. Vlastiti refleksi na rukama su simetrični. Oba ramena funkcionalno b.o. Oslabljena opozicija palca lijeve šake. Interpretira nalaz ranije učinjene RTG snimke VK. Preporučena je EMNG ruku. Liječnik ordinirana ambulantnu fizikalnu terapiju (AFT) kroz cca 2 tjedna.

34. Konstatirana je dijagnoza istegnuća (distenzij ) muskulature VK, te lijevostranog CB sindroma.

35. Dana 21. studenog 2017. specijalista psihijatrije kojem se obraća tužiteljica evidentira da je pije 6 mjeseci doživjela prometnu nezgodu. Od tada da je tjeskobna, potištena, nesigurna u prometu, i m a smetnje usnivanja i održavanja sna, uz naglašene vegetativne smetnje. Postavlja dijagnozu F 43.9 – reakcija na teški stres i poremećaj prilagodbe, te dijagnozu miješanog anksiozno-depresivnog poremećaja. Preporučuje psihoterapijski suport te kontrolu po potrebi.

36. Vještak navodi da nakon navedenog termina ne postoji daljnja medicinska dokumentacija u vidu specijalističkih nalaza vezano za fizičke ozljede i psihičke smetnje.

37. Vještak uvidom u dokumentaciju ističe da je tužiteljica bila naručena 5. ožujka 2018. na pregled EMNG ekstremiteta, iako dokumentaciji ne prileži nalaz o učinjenoj pretrazi.

38. Pregledom RTG snimke lijevog ručnog zgloba učinjene 16.05.2018. vještak ističe da se ne vide znakovi frakture, početne degenerativne promjene I karpometakarpalnog zgloba.

39. Iz nalaza MR lijevog ručnog zgloba od 11.06.2019. vještak ističe da se u zaključku nalaza navodi edem oko skafoidne kosti te sinovijalna cista, veličine 8 mm, između ulne i os trikvetrum (ostali nalaz ureda ).

40. Na provedenom pregledu za potrebe vještačenja vještak napominje da je tužiteljica priložila dodatnu medicinsku dokumentaciju i to kako slijedi:

- 11.01.2018. – fizijatar : Obavila AFT u trajanju od 8 radnih dana. Klinički – funkcija VK kompenzirana. Miotatski refleksi na rukama simetrični. Sa 15.01.2018. završiti fizikalnu terapiju. Kontrola sa EMNG nalazom. Upisana dijagnoza stanja po istegnuću muskulature VK i lijevostranog CB sindroma.

- 12.04.2018. – NEUROLOG : Od 05. mj 2017. nakon PN osjeća bol u području lijevog ručnog zgloba i distalnog dijela lijeve nadlaktice, bez parestetskih senzacija. Učinjena EMNG analiza mišića lijeve nadlaktice i podlaktice sa šakom ukazuje na izbijanje akcijskih potencijala fizioloških parametara. Učiniti RTG lijevog ručnog zgloba.

- 11.06.2018. – Nalaz RTG-a lijevog ručnog zgloba (priložen ranije u spisu i citiran).

- 28.06.2018. – TRAUMATOLOG : Trajna bol u lijevom ručnom zglobu (lijevakinja). Klinički i RTG nalaz uredan. Terminalna redukcija kretnji palmarne i dorzalne fleksije. Učiniti MR lijevog ručnog zgloba, te kontrola u OB Lovran radi ev artroskopije istog. Do tada poštedni režim i po potrebi AFT.

Dalje navodi da iz tijeka 2019. ne priloži na pregledu niti jedan m.d., a ranije je citiran nalaz MR lijevog ručnog zgloba priložen u spisu sa datumom 11.06.2019.

Ističe i daljnju medicinsku dokumetaciju priloženu na pregledu kako slijedi:

- 28.05.2020. - kontrolni RTG VK : Opisuju se degenerativne promjene kao u prvom nalazu od 01.06.2017. uz napomenu o blagoj progresiji promjena.

- 25.06.2020. – FIZIJATAR : I dalje tegobe u VK sa isijavanjem u ruke, sada više desno. Klinički – redukcija fiziološke lordoze VK, reducirana desnostrana rotacija. Desno rame motilitetno bolno, reducirana unutarnja rotacija u terminalnim vrijednostima MOP. Interpretira nalaz RTG-a VK. Ordiniran novi ciklus AFT kroz 2 tjedna.

- 04.09.2020. – FIZIJATAR : Završen ciklus AFT. Klinički – napeta PVM VK. Nastaviti sa priučenim vježbama. Upisana dijagnoza sindroma vrat – glava ( cerviko-cefalni sindrom ).

U odnosu na 2021. godinu vještak navodi da tužiteljica nije priložila na pregledu niti jedan medicinski nalaz, dok je priložila nalaze koji datiraju iz 2022. i to kako slijedi:

- 23.05.2022. – fizijatar : Subjektivno tegobe u vratu i rukama uz trnjenje, više lijeve ruke. Klinički – kretnje u vratu reducirane u svim ravninama. Ordiniran novi ciklus AFT kroz 2 tjedna. Upisana dijagnoza obostranog CB sindroma.

- 03.11.2022. – fizijatar : Realizirana AFT u trajanju od 2 tjedna. Klinički – kretnje u vratu reducirane u svim smjerovima. Kontrola na indikaciju.

- 07.12.2022. – Kontrolni RTG VK : Redukcija fiziološke lordoze, znaci diskopatije C5 – C6, te manje C4 – C5. Degenerativne promjene malih zglobova C3 – C4 i C7 – Th1. Na kosim snimkama suženje foramena u području C5, te manje C6 obostrano.

Također, na pregledu je priložila medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na

2023. i to kako slijedi:

- 07.03.2023. – fizijatar : Obavila AFT u 11. mj 2022. Upisane dijagnoze cervikokranijalnog sindroma. Interpretiran nalaz RTG VK. Kontrola na indikaciju.

- 11.07.2023. - neurokirurg : U PN 2017. trzajna ozljeda VK. Subjektivno navodi stalne bolove u vratu i ramenima sa širenjem u ruke, više lijevo, uz trnjenje i slabost šaka. Opisuje glavobolje i pritisak u glavi, te smetnje pri spavanju. U kliničkom statusu

– afekcija obostrano po korijenu C6 – C7. Očuvana GMS gornjih ekstremiteta, kretnje pripadajućih zglobova u opsegu uz antalgiju. Hod uredan. U dijagnozi – stanje po trzajnoj ozljedi VK, obostrani CB sindrom, te cervikocefalni sindrom. Učiniti kontrolni EMNG gornjih ekstremiteta te MR VK (u sedaciji obzirom na klaustrofobiju). Kontrola sa nalazima.

41. Vještak u nalazu navodi da je tužiteljica u vrijeme prometne nezgode obavljala poslove službenice na recepciji, koje poslove obavlja i u vrijeme pregleda vještaka. Na upit vještaka napominje da za liječenje predmetnih ozljeda nije korišteno bolovanje.

42. Iz preslike zdravstvenog kartona tužiteljice koja pokriva period od 07.01.2009. do 10.03.2023. do prometne nezgode koja je uslijedila 2017. vještak navodi da nisu registrirane eventualne ranije ozljede istovjetnih lokalizacija poput predmetnih, kao niti ranije tegobe poput sadašnjih koje povezuje sa predmetnim ozljedama. Predmetna nezgoda upisana je 30.05.2017.

43. U svom nalazu vještak navodi da je 15. siječnja 2024. pri pregledu tužiteljice ustanovio subjektivno navodi povremene bolove u vratu sa širenjem istih prvenstveno u lijevu ruku uz osjećaj trnjenja iste. Navodi i bolove u području distalnog dijela lijeve podlaktice i ručnog zgloba (dominantno ljevakinja). Karakter tegoba ovisi o vrsti i intenzitetu opterećenja navedenih regija.

44. Klinički navodi slijedeće:

vratna kralješnica ( VK ) : anatomsko-morfološki redukcija fiziološke lordoze VK, uz napetu PVM. Funkcijski : antefleksija 0 – 35 st, retrofleksija 0 – 25 st, laterofleksije 0 – 30 st, rotacije 0 – 30 st. Forsiranje kretnji izvan navedenih MOP bolno, posebno rotacija, uz aktivno kočenje. U statusu gornjih ekstremiteta znaci afekcije spinalnog korijena C6 – C7 lijevo u vidu redukcije GMS pripadajuće muskulature u lakom stupnju. GMS lijeve šake reducirana 3/5.

lijeva podlaktica sa ručnim zglobom - šakom : anatomsko-morfološki samo ciljanim pregledom ispitivača utvrdi se na sredini volarne strane podlaktice kontuzijski otisak blijeđe boje, dužine 4 cm.

Lijevi ručni zglob – blagi induracijski otok ( komparativno cca 0,5 cm ) uz ciljanu grublju palpatornu bolnost područja skafoidne kosti. Funkcijski – dorzalna fleksija b.o., volarna fleksija 0 - 65 st, radijalna abdukcija 0 - 15 st , ulnarna abdukcija b.o. Lijeva šaka – anatomsko-morfološki bez ev posttraumatskih promjena. Istu formira u cjelosti, uz već navedenu komparativnu redukciju GMS 3/5 ( ljevakinja ). Test hvataljke – pinch test izvodi uredno.

45. U verbalnom kontaktu tužiteljica djeluje kooperabilno, komunikativno, ali u davanju iskaza vezano uz PN i zadobivene ozljede afektivno stigmatizirana, djelomično anksiozna uz prisutne vegetativne smetnje sa somatizacijom, te nemogućnosti preciziranja i sjećanja na neke upite ( što tumači protokom vremena od PN ).

46. U svom mišljenju vještak navodi da je tužiteljica 24.05.2017. nastradala u prometnoj nezgodi kao vozačica osobnog aut prilikom naleta i udarca drugog auta (bočni udar).

47. Medicinska dokumentacija vezana uz predmetnu nezgodu i zadobivene ozljede, sastoji se od iste priložene u spisu (manji dio), te veći dio priložen na pregledu za potrebu vještačenja, a kako je to naznačeno u prethodnom dijelu nalaza.

48. Vještak navodi da je ukupna medicinska dokumentacija dosta obilna i vremenski obuhvaća neuobičajeno dugi period za ozljede poput predmetnih, koje pojedinačno i grupno predstavljaju lake tjelesne ozljede. Glavna značajka priložene medicinske dokumentacije je po vještaku izrazita diskontinuiranost liječenja pojedinih ozljeda, odnosno značajni periodi kada nisu poduzimani nikakvi dijagnostički i terapeutski postupci, što se posebno odnosi na ozljedu VK.

49. Uz navedeno, po vještaku postoji i određena sadržajna divergencija u nalazima, a po pitanju pojedinih ozljeda.

50. Dalje u mišljenju ističe bitne podatke vezane uz pojedinu ozljedu uz svoj stručni komentar kojim argumentira ranije navedeno.

51. Vezano uz ozljedu VK ističe određene značajke - podatke koji su bitni za ocjenu zatraženih stavki.

52. Ističe da kod primarne obrade na HMP DZ Rab uopće se ne navodi ozljeda VK, nego samo lijeve podlaktice. Drugi dan po prometnoj nezgodi navodi se samo trzajni pokret glavom, ali bez kliničkih promjena na VK. Tek nakon 3 - 4 dana navodi se pojava opisanih tegoba u nalazu traumatologa od 01.06.2017. Iz tog nalaza posebno ističe postojanje opisanih degenerativnih promjena VK, koje po istome nikako ne mogu biti posljedica ozljede u prometnoj nezgodi. Ordinirano jr korištenje okovratnika kroz cca 8 do 10 dana. Pregledom neurokirurga od 07.06.2017. postavljena je dijagnoza distorzije VK te posttraumatskog CB sindroma. U istom nalazu preporučen je pregled fizijatra i realizacija AFT.

53. Vještak posebno naglašava bitan podatak, odnosno činjenicu da prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji nije realiziran niti preporučeni pregled fizijatra, a niti je realizirana AFT (sve do polovice 11. mj 2017.), dakle punih 5 mjeseci, čime je stanje ušlo praktički u kroničnu fazu sa neminovnim utjecajem na daljnji tijek te utjecajem na sadašnje stanje.

54. Napominje da tek u 11. mjesecu 2017. je realiziran prvi ciklus AFT kroz 2 tjedna, a potom je isti ponavljan tijekom 2020., i tek 2022. u istom vremenskom trajanju.

55. Od poduzetih dijagnostičkih pretraga vezanih uz ovu ozljedu, vještak ističe nalaz EMNG-a od 12.04.2018. koji nije ukazivao na postojanje diskoradikularnog konflikta, te kontrolne RTG obrade VK sa već ranije opisanim degenerativnim promjenama (28.05.2020. i 07.12.2022 ). Vezano uz kliničku sliku, temeljem pregleda neurokirurga i fizijatra, navodi postavljene dijagnoze cervikobrahijalnog ( CB ) i cervikocefalnog (CC) sindroma.

56. Shodno navedenim podacima, vještak ističe da je razvidna izrazita diskontinuiranost medicinske dokumentacije, odnosno dijagnostičko terapeutskih postupaka, što izrazito otežava definiranje termina završetka liječenja.

57. Vještak u mišljenju navodi da kliničkim pregledom obavljenim 6,5 godina po prometnoj nezgodi utvrđene su ranije opisane promjene u kliničkom statusu ( ograničena funkcija u praktički srednjem stupnju, klinički afekcija spinalnog korjena C6 i C7 obostrano lakog stupnja ( CB sindrom ), uz forsiranu motilitetnu i grublju palpatornu bolnost).

58. Sagledavajući sve relevantne čimbenike vezane uz ozljedu VK, vještak smatra da se radilo o trzajnoj ozljedi I - II stupnja po QTF-u (istegnuće – uganuće).

59. Ovakav tip ozljede iziskuje uobičajeno vremenski kratki period liječenja i u pravilu stručno i iskustveno ne ostavlja trajne posljedice.

60. U konkretnom slučaju vještak ističe da je trauma u prometnoj nezgodi ipak djelovala na već od ranije promijenjenu VK (opisane degenerativne promjene) i rezultirala pojavom kliničke slike koja nije prema uvidu u zdravstveni karton postojala prije prometne nezgode.

61. Ista je po vještaku dodatno pogoršana citiranim okolnostima liječenja, odnosno nerealizacijom preporučenih postupaka neposredno po prometnoj nezgodi te kasnijom izrazitom diskontinuiranošću istih (fizikalne terapije). Dodatno ističe da način nastanka ove prometne nezgode (bočni nalet i udarac) u puno manjem opsegu i puno rjeđe uzrokuje ozljede VK, za razliku od najčešćeg stražnjeg udarca u vozilo.

62. Po vještaku sadašnja klinička slika je nedvojbeno kombinacija ranijih degenerativnih promjena na VK, a učinak traume u prometnoj nezgodi od 2017. rezultirao je pojavom kliničke slike bolne VK koja do prometne nezgode nije registrirana, što treba uvažiti pri valorizaciji sadašnjih promjena i ocjeni istih.

63. Opisane posljedice – promjene, kada se sada prezentiraju, vještak ističe da otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom dugog i jakog opterećenja VK, dugog boravka u tzv prisilnim položajima glave - vrata, naglijih kretnji i sl, što se može manifestirati unutar dugotrajnih profesionalnih aktivnosti te samo zahtjevnih aktivnosti svakodnevnog života u užem smislu riječi, uz dodatnu napomenu da su tegobe ipak bile tolerantne jer po osobnom iskazu tužiteljica nije uopće koristila bolovanje vezano uz prometnu nezgodu i zadobivene ozljede.

64. Vještak navodi da iskustveno bolovanje ne mora biti uvijek u medicinskoj koleraciji sa ozljedom i liječenjem iste, ali ipak određuje težinu ozljede.

65. Shodno navedenom, po vještaku, sadašnje trajne posljedice, odnosno promjene na VK utječu na umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice u brojčanom iskazu od cca 3 – 4 %.

66. Pri ocjeni je vještak vodio računa o ranijim degenerativnim promjenama VK prije prometne nezgode, dok odluku o utjecaju nerealiziranih, a preporučenih terapeutskih postupaka na gornju ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti vještak prepušta sudu.

67. Dalje u mišljenju navodi da ozljeda lijeve podlaktice je primarnom obradom na HMP DZ Rab okvalificirana kao ogrebotina površinskog tipa, uz krvni podljev. Drugi dan je učinjena RTG obrada koja je isključila koštanu traumu. Tek u nalazu neurokirurga od 07.06.2017. opisuje se preciznije lokalni status ozlijeđene podlaktice, uz bolnost u području lijevog ručnog zgloba.

68. Vještak ističe da i za ovu ozljedu vrijedi podatak o odsutnosti bilo kakvih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka kroz duži vremenski period od gotovo daljnjih 10 mjeseci, nakon čega se navodi bol u području lijevog ručnog zgloba u nalazu neurologa te kasnije traumatologa.

69. Vještak napominje da je učinjen kontrolni RTG lijevog ručnog zgloba koji je ponovno isključio oštećenje koštanih struktura, a ukazao na početne degenerativne promjene (nalaz od 16.05.2018.). Vezano uz spomenuti nalaz traumatologa od 28.06.2018. vještak ističe određenu divergenciju po pitanju opisa subjektivnih tegoba (trajna bol) i objektivnog kliničkog nalaza (klinički i RTG nalaz uredan, uz terminalno ograničenu funkciju).

70. Preporučena je MR lijevog ručnog zgloba, te obrada u KOB Lovran radi mogućeg artroskopskog operativnog zahvata. MR obrada učinjena je tek 11.06.2019. i ukazala je na nespecifičan nalaz u vidu edema – otoka oko skafoidne kosti, uz opisanu sinovijalnu cistu, dok je preporučena obrada i eventualni operativni zahvat, što nije učinjeno.

71. Vještak ističe da nakon obavljene MR pretrage, ne priloži niti jedan relevantni medicinski dokument koji bi govorio u prilog daljnjih dijangnostičkih i terapeustkih postupaka vezano uz opisane promjene, a prema oskudnom sadržaju fizijatrijskih nalaza, očito je AFT realizirana isključivo (ili prvenstveno) zbog ranije opisanih promjena na VK.

72. Po pitanju ove ozljede, vještak navodi i određenu dubiozu oko nastanka iste, jer se u relevantnoj medicinskoj dokumentaciji nigdje ne navodi direktna trauma ručnog zgloba, nego je samo objektivizirana površinska ozljeda lijeve podlaktice. Ističe da je prilikom pregleda tužiteljica navela snažan hvat za volan pri naletu i sudaru sa vozilom uz određeni ne fiziološki položaj ruke, što se može stručno i iskustveno prihvatiti kao uzrok kasnijim tegobama i utvrđenim, iako nespecifičnim i nepreciziranim promjenama.

73. Sadašnje stanje, po vještaku, ukazuje na kontrakturu lijevog ručnog zgloba unutar lakog stupnja. Prisutna je i određena grublja palpatorna i motilitetna bolnost, uz redukciju GMS lijeve šake koja može biti kombinirane geneze.

74. Opisane posljedice u vrlo malom brojčanom iskazu od cca 2 – 3 % po vještaku utječu na umanjenje OŽA-e kroz otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom punog, praktički ekcesivnog funkcijsko -fizičkog angažmana lijevog ručnog zgloba i šake (obavljanje aktivnosti s potrebom pune GMS, prenošenje teških tereta, violentne – nagle kretnje i sl ). U prilog povezanosti sadašnjih promjena sa traumom u prometnoj nezgodi govori i podatak po vještaku da prije prometne nezgode iz 2017. nisu registrirane nikakve eventualne ranije ozljede istovjetne lokalizacije, a niti ranije tegobe poput sadašnjih.

75. Temeljem opisanih promjena – posljedica, po vještaku obje ozljede koje su obuhvaćene predmetnom traumom od 2017. može se govoriti o utječu istih na umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice u malom brojčanom iskazu od cca 5 - 6 %, odnosno tužiteljica uz samo minimalno ulaganje pojačanih napora može zadovoljiti sve životne potrebe kao prije prometne nezgode i ozljeda. Vještak ističe da se radi o ocjeni vezano isključivo uz posljedice fizičkih ozljeda u prometnoj nezgodi 2017.

76. Vještak je izričit da je pri ocjeni vođeno računa o svim relevantnim čimbenicima - sadašnjoj kliničkoj slici, citiranim okolnostima liječenja te ranijim tegobama registriranim u nalazu RTG-a, a vezano dominantno za stanje VK i puno manje ručnog zgloba.

77. Glede psihičkih tegoba koje bi se mogle povezati isključivo sa prometnom nezgodom iz 2017. vještak navodi da u raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji priloži samo jedan nalaz psihijatra obavljen 21.11.2017., odnosno 6 mjeseci po prometnoj nezgodi. Postavljene navedene dijagnoze, preporučen psihoterapijski suport, kao i preporučenu medikamentoznu terapiju – psihofarmake, tužiteljica nije prihvatila niti koristila. Osim citiranog nalaza ne priloži niti jedan dodatni medicinski dokument koji bi govorio u prilog daljnjih psihičkih tegoba i potrebi njihovog liječenja te shodno tome vještak smatra da se radilo o privremenim – tranzitornim smetnjama koje nisu rezultirale trajnim psihičkim promjenama i utjecale na ocjenu eventualno dodatnog umanjenja OŽA.

78. Pri analizi kvalifikatornih elemenata neimovinske štete, a u svezi povrede prava osobnosti, vještak je izričito u svom mišljenju naveo da se ocjene baziraju na kumulativnim periodima liječenja koji su objektivizirani priloženom medicinskom dokumentacijom. Pri tome je istaknuo postojanje značajnih vremenskih perioda koji nisu po događaju pokriveni medicinskom dokumentacijom.

79. Vještak navodi da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno cca 4 – 5 dana, vezano za neposrednu fazu po ozljedama, prvenstveno razvoj tegoba vezano uz VK, a manje podlaktice, te početak aktivne mobilizacije i funkcijskog opterećenja ozlijeđenih regija, prvenstveno VK, a nakon odstranjenja okovratnika. Trpjela je bolove slabijeg intenziteta koji su mogli potrajati kroz ukupno nešto duži vremenski period, vezano uz kasniju fazu aktivnog liječenja i opterećenje ozlijeđenih regija, te određene neugodnosti tijekom liječenja ( opetovani RTG, imobilizacija, MR, EMNG i sl ). Isti se mogu sumirati na vremenski period od cca 40 – 50 dana. Povremeni bolovi različitog intenziteta ulaze u brojčani iskaz trajnog umanjenja OŽA vezanog uz fizičke ozljede.

80. Tužiteljica je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta koji je mogao potrajati unutar 1 sata ( 15 – 20 min), vezan uz stres doživljen načinom nastanka nezgode. Sekundarni strah srednjeg intenziteta mogao je potrajati 3 - 4 dana kao neposredna reakcija na stresnu situaciju te spoznaju o karakteru zadobivenih ozljeda. Sekundarni strah slabijeg intenziteta mogao je potrajati ukupno cca 15 – 20 dana, kao neposredna, produžena reakcija vezana uz stres i zadobivene ozljede, te razvoj kliničke slike, a u sklopu tada prisutnih psihičkih smetnji koje su očito bile tolerantnog karaktera kada nisu utjecale na radnu sposobnost i iziskivale raniji stručni pregled psihijatra.

81. Vještak je pri tome istakao napomenu da je ocjenu teško precizirati zbog citiranih postupaka u ranoj posttraumatskoj fazi, jer je realno da prisustvo straha i zabrinutosti vezano uz ozljede i moguće posljedice, sugerira nastavak kontinuiranog liječenja, što u ovom predmetu nakon cca 2 tjedna po nezgodi nije provedeno.

82. Iako spisu ne prilože nikakvi računi za troškove nabavke lijekova ili medicinskih pomagala, vještak navodi da se iskustveno plaća participacija za nabavku lijekova koji se spominju u citiranim nalazima (Deep Relief , nespecificirani analgetici, odnosno NSAR - Brufen). Isto vrijedi i za nabavku okovratnika za VK. Obzirom na karakter ozljeda i okolnosti postupanja, tužiteljica je sve realizirane specijalističke preglede i AFT mogla obavljati korištenjem javnog prijevoza ili osobnog vozila po vještaku.

83. Povodom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka tuženik je iznio niz primjedbi, zbog čega je sud prihvativši prijedlog pozvao vještaka da usmeno iznese nalaz i mišljenje te odgovori na postavljane primjedbe.

84. U primjedbama je tuženik istaknuo da je vještak cijenio daljnju medicinsku dokumentaciju koja je tuženiku dostavljena tek 31. siječnja 2024., a koju je tužiteljica donijela prilikom pregleda kod vještaka. Smatrao je da se ista ne može cijeniti kao dokaz te da ju vještak nije trebao uzeti u obzir, s obzirom da je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka. S tim u svezi opetovano je istakao sporan tijek kamata, s obzirom da je razvidno kako liječenje stranke nije bilo završeno u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva pa zbog toga isti ne bi bio pozvan podmirivati takva sporedna davanja.

85. Na predmetni nalaz i mišljenje tuženik je iznio primjedbe ističući da je tužiteljica na pregledu vještaku donijela daljnju medicinsku dokumentaciju koja nije priložena spisu do zaključenja prethodnog postupka, a dostavljena je istome 31. siječnja 2024., zbog čega se ista ne može koristiti kao dokaz u postupku, a skladno tome niti vještak nije bio pozvan koristiti navedeni sadržaj pri izradi nalaza i mišljenja.

86. Naveo je da tužiteljica nije zadobila anatomske ozljede koje su mogle ostaviti trajne posljedice, pri čemu je napomenuo da isključivo trzajna ozljeda III. i IV stupnja ostavlja trajne posljedice na zdravlje.

87. Smatrao je da su sve tegobe vratne kralješnice posljedica isključivo degenerativnih promjena, a ne prometne nezgode koja nije uzrokovala trajno pogoršanje stanja. U odnosu na ručni zglob istakao je ne prihvaćanje ocjene vještaka da je za površinski udarac u lijevu ruku pri događaju mogla nastati trajna posljedica. Objasnio je da bez prijeloma ne mogu nastati trajne posljedice po zdravlje navedenog lokaliteta. Povremene tegobe lijevog ručnog zgloba koje tužiteljica ima smatrao je da su odraz korištenja predmetne ruke jer je ista ljevakinja te da nisu posljedica prometne nezgode. Posebno je naglasio da je pokretljivost ručnog zgloba nakon nezgode bila uredna. Stoga je cijenio da je kod tužiteljice bila prisutna samo prolazna privremena smetnja kroz prvih četrnaest dana po događaju, dok daljnje i naknade tegobe lokaliteta nisu bile posljedice nezgode. Smatrao je da protek vremena bez ikakvog aktivnog liječenja predstavlja prekid uzročno posljedične veze. U odnosu na kvalifikatorne elemente, smatrao je da ih je vještak previsoko ocijenio.

88. Pozvan na usmeno obrazlaganje nalaza i mišljenja stalni sudski vještak Željko Cesarec naveo je bitnim da tužiteljica prije nezgode nikada nije imala ranije ozljede istovjetne lokalizacije, niti ranije tegobe poput kasnije navedenih u medicinskoj dokumentaciji, a koje su prema nalazima stručnih osoba povezane sa predmetnim ozljedama. Pojasnio je da je tužiteljica prije nezgode 2017. imala degenerativne promjene, ali bez kliničkih manifestacija istih, što je vidljivo iz nalaza od 1. lipnja 2017. gdje se ističe prisustvo degenerativnih promjena na vratnoj kralješnici.

89. Međutim, vještak je akceptirao da je tužiteljica svojim postupcima utjecala na razvoj kliničke slike s obzirom da nije realizirala fizikalnu terapiju na koju je bila upućena 7. lipnja 2017. U daljnjem vremenskom tijeku do polovine studenog 2017., kroz punih pet mjeseci ista se nij podvrgnula nikakvim terapeutskim postupcima te je bolest koja se nalazila u akutnoj fazi prešla u kroničnu fazu s povremenim interminentnim tegobama koje su dokumentirane nalazima.

90. Opovrgnuo je isticanje tuženika da tužiteljica u nezgodi nije zadobila ozljedu anatomskih struktura koje mogu ostaviti trajne posljedice. Slijed kojeg ističe tuženik po vještaku je mogao nastati kada bi ozljeda djelovala na zdravu podlogu, što nije bio slučaj kod tužiteljice i kada bi ozljeda bila stručno i adekvatno liječenja, pri tome misleći ne na poduzete medicinske aktivnosti, već upravo na pasivnost tužiteljice u tom smjeru.

91. Izričit je bio u kazivanju da je ozljeda vratne kralješnice djelovala na zdravu podlogu i da su poduzeti svi terapeutski postupci temeljem stručnog iskustva realno je bilo za očekivati izostanak bilo kakvih pravnih posljedica. Objasnio je da ozljede vratne kralješnice trzajnog tipa u pravilu, ukoliko se zadovolje svi kriteriji liječenja, ne ostavljaju trajne posljedice.

92. Međutim, istakao je svoju kliničku praksu i vještačku praksu na temelju koje se može zaključiti da ne postoji isključivo pravilo temeljem kojeg bi kod svih osoba uslijedio takav tijek. Svaka osoba je jedinka za sebe pa tako i način povrijeđivanja te šteta koju ista trpi i iz toga je individualna i ne može se ukalupiti kroz isključivo pravilo koje bi vrijedilo za sve.

93. U odnosu na vratnu kralješnicu vještak je ostao kod mišljenja da se radilo o tzv. kombiniranom djelovanju gdje je trauma utjecala na pojavu kliničke slike, što svakako treba uvažiti, kao i ostale čimbenike u kojima se izjasnio nalazom, a odnose se na aktivnost tužiteljice. Pojasnio je da je utjecaj trauma kod tužiteljice doveo do razvoja kliničke slike koja prije nezgode nigdje nije bila registrirana, a radi se o bolnome vratu. Tek na pregledu 16. svibnja 2018., nakon nezgode opisuju se u nalazu početne promjene degenerativnoga tipa, što otklanja zaključak tuženika da bi isključivo degenerativne promjene bile uzrokom stanja vratne kralješnice kod tužiteljice.

94. U odnosu na ozljedu lijevog ručnoga zgloba, istakao je da prethodno nezgodi nisu registrirane ozljede, kao niti tegobe sa navedenim ručnim zglobom. Nije točno da bi se radilo o prolaznim privremenim smetnjama kroz 14 dana kako to ističe tuženik, a što je moguće zaključiti na temelju relevantne medicinske dokumentacije.

95. Izričito upitan vještak je naveo nedvojbenim da bi realizacija fizikalne terapije koja je bila indicirana sa velikom vjerojatnošću dovela do redukcije svih stavaka (kvalifikatorni elementi) po trajanju i intenzitetu, a što je posebno značajno za umanjenje ili čak nestanak trajnih posljedica koje se reflektiraju na SOŽA-u. Također je napomenuo da postoji uzročno posljedična veza između predmetne nezgode i traume bez obzira na intenzitet i karakter ozljeda, pri čemu se ne može predvidjeti razvoj kliničke slike, a ne može se niti isključiti da bi tužiteljica temeljem degenerativnih promjena u budućnosti mogla razviti sliku bolnoga vrata. Smatrao je hipotetskim pitanje je li bi došlo do umanjenja SOŽA-e da je tužiteljica realizirala cjelovito liječenje u vidu fizikalne terapije na koje nije moguće u potpunosti odgovoriti, ali je u svezi toga naveo da bi provođenje fizikalne terapije dovela do značajnog smanjenja tegoba i do predmjevajućeg, čak i izostanka bilo kakvih trajnih posljedica.

96. Vještački nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Cesarca, kao i njegovo usmeno obrazlaganje istoga, ovaj sud je u potpunosti prihvatio, cijeneći ga iscrpnim, stručnim i objektivnim. Valja naglasiti da se nezgoda dogodila tijekom 2017., punih sedam godina prije nego što je vještak bio pozvan izraditi nalaz i mišljenje. Isti se prema dobivenoj zadaći prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio svom medicinskom dokumentacijom koja je priložena spisu, a skladno pravilima struke bio je pozvan izvršiti pregled tužiteljice radi vizualizacije i iznošenja subjektivnog i objektivnog segmenta u nalazu i mišljenju.

97. Isticanje tuženika da vještak ne bi bio pozvan koristiti medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica mu predočila na pregledu, a koja je dostavljena tuženiku 31. siječnja 2024., s obzirom da se nije mogla koristiti kao dokazna građa jer nije dostavljena prethodno zaključenju prethodnog postupka, ovaj sud nije smatrao osnovanim.

98. Nije sporno da je vještak pozvan dati svoju stručnu ekspertizu koja se odnosi na povrede koje je oštećenik zadobio u određenom događaju i koje povrede su u uzročno posljedičnoj vezi sa neimovinskom i imovinskom štetom koju isti trpi. Za takav slijed neovisno o procesnim pravilima parničnog postupka, medicinar je dužan cijeniti cjelokupno zdravstveno stanje oštećenika koje je popraćeno ne samo zdravstvenim kartonom, već i eventualno postojećom medicinskom dokumentacijom do trenutka vršenja pregleda oštećenika radi izrade nalaza i mišljenja. U praksi je moguće da vještak zatraži poduzimanje određenog pregleda u vidu snimke kako bi mogao uzeti u obzir određeni segment koji nije vidljiv prilikom pregleda oštećenika, a koji je relevantan sa medicinske strane za izradu nalaza i mišljenja. Stoga činjenica da je vještak cijenio prilikom izrade nalaza i mišljenja medicinsku dokumentaciju koju mu je tužiteljica podastrijela na pregledu ne može imati za posljedicu ne korištenje iste od strane vještaka. Valja istaći da je predmetna dokumentacija dostavljena tuženiku te je isti mogao upoznati se sa sadržajem iste i u skladu sa time poduzeti određene radnje tijekom postupka, a sve u skladu sa pravom zastupanja stranke u parničnom postupku.

99. Pasivna legitimacija u ovosudnom predmetu nije sporna, kao niti dinamika nastanka štetnog događaja, a kada govorimo o uzrocima nastanka nezgode, odnosno krivnji pojedinih aktera koji su sudjelovali u nastanku nezgode, ovdje tužiteljica kao vozač marke Dacia Sandero, reg. oznake [registarska oznaka] i vozač vozila marke Seat Ibiza, reg. oznake [registarska oznaka], valja istaći da je između stranaka nesporna odgovornost svakoga sudionika i to na strani tužiteljice je ista 30%, a na strani drugog sudionika nezgode 70 %.

100. Navedeni slijed relevantan je za ocjenu postavljenog zahtjeva za naknadom štete, međutim ovaj sud cijeneći nespornim element koji utječe na odgovornost za nastalu štetu tužiteljici nije smatrao potrebnim detaljno obrazlagati isti.

101. Zbog spornih elemenata u ovosudnom predmetu, valjalo je u obrazloženju odluke suda detaljno iznijeti cjelokupni sadržaj nalaza i mišljenja vještaka, kao i njegovo usmeno obrazlaganje istoga, a što je znatno opteretilo obrazloženje odluke suda, zbog čega se raniji segment nije posebno obrazlagao.

102. Slijedom ranije navedenog, između stranaka nije sporan događaj, nesporna je dogovorena suodgovornost sudionika nezgode, kao i činjenica da je tuženik u mirnom postupku po zahtjevu tužiteljice isplatio istoj po osnovu neimovinske štete iznos od 1.800,00 kn, dok je po osnovu imovinske štete (troškova prijevoza vozila) isplatio iznos od 1.140,00 kn. Naime, nije sporno da se tužiteljica obratila sa odštetnim zahtjevom 15. ožujka 2018.

103. Sporna je činjenica je li tužiteljici navedenom isplatom iznosa od 1.140,00 kn podmirena u cijelosti naknada imovinske štete, pri čemu valja cijeniti da je njezin zahtjev s navedene osnove obuhvaćao iznos iznad uplaćenog iznosa od 1.140,00 kn do 1.900,00 kn, koliko je ista podmirila troškove prijevoza oštećenog vozila na relaciji Rab – Rijeka, odnosno je li joj podmirena daljnja imovinska šteta koja se ogleda u troškovima liječenja u vidu pribave ovratnika i različitih analgetika te troškova prijevoza od kuće do bolnice u paušalnom iznosu od 1.500,00 kn.

104. U odnosu na zahtjev za naknadom neimovinske štete i to radi povrede prava osobnosti, sporno je pitanje u cijelosti osnovanosti takvoga zahtjeva, s obzirom da tuženik smatra da tužiteljica nije pretrpjela takvu povredu, a posljedično je sporna i visina kvalifikatornih elemenata.

105. Dok tužiteljica smatra da su sve tegobe vratne kralješnice i lijevoga ručnoga zgloba posljedice pretrpljenog u ozljedi, tuženik smatra da su iste isključivo posljedica degenerativnih promjena nastalih na tim lokalitetima kod tužiteljice te da proživljeno u nezgodi nije moglo uzrokovati trajno pogoršanje takvoga stanja. U odnosu na lijevi ručni zglob, sporno je pitanje je li tužiteljica u nezgodi zadobila takvu ozljedu.

106. Saslušana tijekom postupka tužiteljica je u svom iskazu navela da nakon sraza vozilo s kojim je upravljala kritične zgode nije bilo u voznom stanju, a kako nije sa područja Raba obratila se bratu koji je organizirao prijevoz vozila sa Raba u Rijeku putem vučne službe. Za pruženu uslugu izdan joj je račun te je vlastitim sredstvima u cijelosti podmirila iznos računa.

107. Izričito upitana navela je da je ovratnik nosila po preporuci liječnika, da navedeno ortopedsko pomagalo nije imala te da ga je kupila u slobodnoj prodaji s obzirom da nije imala saznanja da bi mogla ostvariti pravo na korištenje takvog pomagala temeljem zdravstvenog osiguranja. Nije se mogla izjasniti o novčanom iznosu kojeg je utrošila za takvu kupnju. U odnosu na medikamente koje je koristila za vrijeme oporavka, istakla je tablete Ibuprofena i Lekadol, kao i Deep Relef. Koristila je navedene lijekove radi kupiranja bolova. Radilo se o češćoj kupnji takvih preparata koje je morala kupovati u slobodnoj prodaji jer ih nije mogla dobiti na teret zdravstvenog osiguranja.

108. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu utvrđeno je da je na ime tužiteljice od strane AUTOSERVIS NANE d.o.o. Rab izdan račun broj 95/01/02 na iznos od 1.900,00 kn. U specifikaciji računa navedena je vrijednost prijevoza vozila u iznosu od 968,00 kn, paušal vučne službe u iznosu od 240,00 kn, trošak trajekta u iznosu od 152,00 kn te izvlačenje vozila u iznosu od 160,00 kn, na što je dodan i PDV u visini od 25 %.

109. Stranački iskaz tužiteljice ovaj sud je u cijelosti cijenio istinitim, životnim i objektivnim.

110. Kada govorimo o podmirenju troškova prijevoza vozila sa Raba u Rijeku, kazivanje tužiteljici o visini takvoga troška kojeg je osobno podmirila potkrijepljeno je predmetnim računom koji je izdan upravo na ime tužiteljice i to u iznosu kojeg je i navela tužiteljica u tužbi.

111. Iako iz računa nije moguć utvrditi da li je isti podmiren, ovaj sud smatra životnim i logičkim isticanje tužiteljice da je podmiren predmetni račun, s obzirom da je sam tuženik u izvansudskom postupku s navedene osnove isplatio tužiteljici iznos u visini od 1.140,00 kn, što vodi zaključku da je prihvatio činjenicu da ne samo da je nastao takav trošak, već da je isti teretio tužiteljicu.

112. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Cesarca utvrđeno je da je tužiteljica kritične zgode zadobila pojedinačno i zbirno lake tjelesne ozljede koje se ogledaju u ozljedi vratne kralješnice (VK) – istegnuće – uganuće strukture vrata te udarac u području lijeve podlaktice. Zbog pretrpljenog istoga dana kada je došlo do nezgode obratila se HMT DZ Rab, nakon čega je obavila specijalističke preglede kod traumatologa 1. lipnja 2017. te neurokirurga 7. lipnja 2017. Traumatolog je preporučio nošenje mekoga okovratnika i upravo ju uputio neurokirurgu, dok je neurokirurg preporučio povremeno skidanje okovratnika, vježbe u moru i lokalnu medikamentoznu terapiju. Po neurokirurgu vještak ističe da je tužiteljica upućena fizijatru radi rehabilitacije te potom na kontrolu kod istoga.

113. Vještak u svom mišljenju ističe da je utvrdio izrazitu diskontinuiranost liječenja pojedinih ozljeda, odnosno značajne periode kada nisu poduzeti nikakvi medicinski postupci (ATF) što se posebno odnosi na ozljedu VK.

114. Već kod prvog pregleda kod traumatologa 1. lipnja 2017. vještak navodi da su utvrđene degenerativne promjene VK koje nisu bile posljedica ozljede u nezgodi. U vremenskom nastavku sve do 11. mjeseca 2017. tužiteljica nije realizirala preporučeni medicinski tretman AFT niti potom pregled fizijatra, zbog čega je kod tužiteljice stanje tog lokaliteta ušlo u kroničnu fazu sa neminovnim utjecajem na daljnji tijek.

115. Tek u studenom 2017. tužiteljica je realizirala prvi ciklus AFT kroz dva tjedna, da bi ga potom ponavljala tijekom 2020. i 2022.

116. S obzirom na izrazitu diskontinuiranost poduzetog liječenja na temelju provedenog vještačenja nije bilo moguće točno definirati termin završetka liječenja tužiteljice.

117. Predmetna ozljeda VK je po vještaku trzajna ozljeda I-II stupnja (istegnuće – uganuće), koja ozljeda iziskuje uobičajeno vremenski kratki period liječenja i u pravilu ne ostavlja trajne posljedice. Kod tužiteljice je trauma u nezgodi djelovala na ranije promijenjenu VK (prisutnost degenerativnih promjena) i rezultirala pojavom kliničke slike koja nije postojala prije nezgode. Međutim, utvrđeno je na temelju provedenog vještačenja da je klinička slika dodatno pogoršana opisanim okolnostima liječenja, odnosno nerealizacijom preporučenih postupaka neposredno nakon nezgode te kasnijom izrazitom diskontinuiranošću istih (fizikalne terapije).

118. Klinička slika kod tužiteljice je kombinacija ranijih degenerativnih promjena na VK, na koje promjene je učinak proživljene traume iz predmetne nezgode rezultirao pojavom kliničke slike bolne VK koja do nezgode nije registrirana, a što treba valorizirati.

119. Utvrđeno je da opisane posljedice – promjene otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života tužiteljice kada govorimo o potrebi jakog i dugog opterećenja VK, dugog boravka u tzv. prisilnim položajima glave – vrata, naglih kretnji i to kako unutar profesionalnih aktivnosti, tako i zahtijevnijih aktivnosti u svakodnevnom životu. Valja cijeniti, kako ističe vještak, da su navedene tegobe bile tolerirane jer tužiteljica nije koristila bolovanje vezano za nezgodu i zadobivene ozljede.

120. Tužiteljica je pretrpjela ozljedu lijeve podlaktice, a s vremenom su se razvile tegobe lijevog ručnog zgloba. U nalazu neurokirurga od 7. lipnja 2017. navodi se bolnost u području lijevog ručnog zgloba, zbog čega je preporučena MR zgloba te obrada u KOB Lovran radi mogućeg artroskopskog zahvata. Iako je upućena od strane specijaliste na daljnju obradu, tužiteljica se istoj podvrgnula tek 11. lipnja 2019., kada je u nalazu utvrđen ne specifični edem – otok skafoidne kosti uz sinovijalnu cistu. Preporučena obrada i eventualni zahvat nisu učinjeni.

121. Valja istaći kada govorimo i o ovoj ozljedi da postoji odsutnost kroz duži vremenski period poduzimanja bilo kakvih dijagnostičkih, odnosno terapijskih postupaka. Tek 16. svibnja 2018. učinjen je RTG kontrolni pregled zgloba koji je otklonio oštećenje koštanih struktura i ukazao na početne degenerativne promjene.

122. Kod tužiteljice je utvrđena kontraktura lijevog ručnog zgloba unutar lakoga stupnja.

123. U odnosu na psihičke tegobe kod tužiteljice je po izvršenom pregledu 21. studenog 2017. postavljena dijagnoza sa preporukom psihoterapeutskog suporta i medikamentozne terapije, koji slijed tužiteljica nije prihvatila. Ista se više nije obraćala specijalisti psihijatrije, zbog čega njezine psihičke tegobe se prema vještaku cijene kao privremene – tranzitorne smetnje koje nisu bile od utjecaja na njezino daljnje življenje.

124. Provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je po stavu ovoga suda da je utjecaj traume kada govorimo o području vratne kralješnice, odnosno lijevoga ručnog zgloba doveo do razvoja kliničke slike koja prije nezgode nije bila registrirana. Kod tužiteljice nije registrirana bila bolnost vrata, kao niti ozljeda tegoba lijevog ručnoga zgloba. Utvrđeno je postojanje uzročno posljedične veze između predmetne nezgode i traume.

125. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove povodom proživljene traume srednjeg intenziteta u trajanju od 4 do 5 dana vezanih za neposrednu fazu po ozljedama i to prvenstveno razvoja tegoba vezano uz VK, potom početak aktivne mobilizacije i funkcijskog opterećenja ozlijeđinih regija. Trpjela je bolove slabijeg intenziteta duži vremenski period u trajanju od cca 40 do 50 dana uz fazu opterećenja ozlijeđenih regija te neugodnosti tijekom liječenja (RTG, MR, EMNG, imobilizacija). Povremeni bolovi prikazani su kroz trajno umanjenje životnog aktiviteta.

126. Ista je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta po događaju (1 h), sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao 3 do 4 dana, kao neposrednu reakciju na stresnu situaciju te slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju od 15 do 20 dana kao produženu reakciju uz stres i zadobivene ozljede.

127. Tužiteljici su bili potrebni lijekovi za smirivanje bolova kao i okovratnik za VK. Ista je na preglede i AFT mogla odlaziti korištenjem javnoga prijevoza ili osobnim vozilom.

128. Cijeneći ranija utvrđenja ovaj sud smatra da je tužiteljica dokazala da je pretrpjela štetu radi povrede prava osobnosti iz odredbe članka 19. ZOO-a i to prava na tjelesno i duševno zdravlje.

I129. sticanje tuženika da kod tužiteljice nije došlo do takve povrede s obzirom da su sve njezine zdravstvene tegobe isključivo u uzročno posljedičnoj vezi sa degenerativnim promjenama lokaliteta koji su ukazani u odluci suda, ovaj sud je smatrao osnovanim. Upravo suprotno tome na temelju provedenog medicinskog vještačenja i posebno usmenog obrazlaganja vještaka nedvojbeno je utvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između povrede predmetnih lokaliteta tužiteljice u štetnome događaju i tegoba koje ista ima u daljnjem životnom tijeku.

130. Sud cijeni isticanje tuženika, koje je apostrofirao i sam vještak dr. Cesarec da tužiteljica nije bila koerentna i po dobivenoj preporuci specijaliste nije nakon provedenog pregleda traumatologa i neurokirurga u lipnju 2017. provela fizikalnu terapiju, kada govorimo o lokaciji VK, odnosno nije izvršila obradu lijevog ručnog zgloba u KOB Lovran radi mogućeg artroskopskog operativnog zahvata. Sud cijeni da je tužiteljica takvim pasivnim ponašanjem i vremenskim odmakom od same nezgode nastavila obraćati se liječnicima radi prisutnih tegoba navedenih lokaliteta. Ista je dodatno time pogoršala okolnosti liječenja, odnosno nerealizacijom preporučenih postupaka neposredno po nezgodi doprinjela nastanku kliničke slike. Međutim, valja istaći da je vještak bio izričit u kazivanju da je utjecaj traume u nezgodi doveo do razvoja kliničke slike koja prije nezgode kod tužiteljice nije bila registrirana (bolnost vrata), odnosno nisu bile registrirane ozljede niti tegobe sa lijevim ručnim zglobom. Uzročnu posljedičnu vezu između nastalih povreda i posljedičnih tegoba samog štetnog događaja je potvrdio.

131. Sudu se čini nelogičnim da tuženik osporava da bi tužiteljica pretrpjela štetu i to zbog povrede prava osobnosti kao vid neimovinske štete, pri činjenici da je u izvansudskom postupku upravo s osnove naknade neimovinske štete tužiteljici i isplatio određeni novčani iznos (1.800,00 kn).

132. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica trpjela povodom nezgode fizičke bolove srednjeg intenziteta i slabijeg intenziteta u ukupnom trajanju od 55 dana, da je pretrpjela strah, kao i da je kod iste utvrđeno umanjenje životnog aktiviteta uslijed pretrpljenog od 5 do 6 %.

133. Cijeneći navedene kvalifikatorne elemente relevantne za dosuđivanje primjerene naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti, ovaj sud je cijenio da bi s obzirom na pretrpljene fizičke bolove bila primjerena novčana naknada u iznosu od 915,78 EUR, s osnova pretrpljenog straha (kvantitativno i kvalitativno izraženog) bila bi primjerena satisfakcija novčani iznos od 995,42 EUR. S obzirom na utvrđeno umanjenje životnog aktiviteta bila bi primjerena satisfakcija u novčanom iznosu u visini od 895,87 EUR. Sud je prilikom ocjene primjerene satisfakcije novčanom iznosu orijentacijske kriterije VS RH za naknadu neimovinske štete, utvrđene elemente iz vještačkog nalaza i mišljenja i usmenog obrazlaganja vještaka.

134. Cijeneći postavljeni zahtjev tužiteljice s osnove naknade neimovinske štete, dogovorenu suodgovornost tužiteljice od 30 % za nastanak štetnoga događaja i posljedično tome štete koju trpi, kao i isplaćenog novčanog iznosa u mirnom postupku s navedene osnove, tužiteljici bi pripadala naknada u ukupnom iznosu od 1.595,99 EUR (1.834,89 EUR – 238,90 EUR (ekvivalent 1.800,00 kn). Radilo bi se o primjerenoj satisfakciji za pretrpljeno tužiteljici.

135. Međutim, ovaj sud smatra potrebnim valorizirati postupanje same tužiteljice koja je svojom neaktivnošću u vidu neprovođenja fizikalne terapije po preporuci liječnika u određenom vremenskom tijeku (vratni segment), odnosno poduzete obrade na lokalitetu Lovran radi tegoba sa lijevim ručnim zglobom utjecala na svoje ukupno zdravstveno stanje, o čemu je kazivao vještak. Takvo postupanje je rezultiralo da je zdravstveno stanje tužiteljice ušlo u kroničnu fazu sa neminovnim utjecajem na njegov daljnji tijek, a što je utjecalo i na umanjenje životnog aktiviteta tužiteljice, ali i na pretrpljene fizičke bolove te strah.

136. Posebno valja cijeniti, kao što je ranije navedeno da bi terapeutski poduzeti postupci ordinirani od strane liječnika tužiteljici doveli do znatnog smanjenja tegoba i do predmjevajućeg čak i izostanka bilo kakvih trajnih posljedica. Kao što je vještak naveo u svom usmenom obrazlaganju matematički nije moguće razlučiti segment koji isključivo tereti ponašanje tužiteljice od onog nastalog uslijed zadobivenih povreda, s obzirom da je svaka jedinka za sebe te ne postoji pravilo koje bi vrijedilo za sve.

137. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju valja cijeniti doprinos tužiteljice kao oštećenika vlastitoj šteti, reguliran odredbom članka 1092. ZOO -a koji se skladno odredbi članka 1106.citiranog zakona primjenjuje i kod neimovinske štete.

138. Prema ranije citiranoj zakonskoj odredbi oštećenik koji je pridonio da šteta bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od njegove radnje ili propusta, sud je pozvan dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.

139. U konkretnom slučaju ne radi se o situaciji da se odgovornost odgovorne osobe smanjuje ili dijeli s oštećenikom, nego se smanjuje njegova obveza na naknadu štete za određeni iznos u usporedbi s iznosom ukupno prouzročene štete. Naime, za taj dio štete čije se prouzročenje ili povećanje može pripisati oštećeniku, oštećenik ne odgovara već za taj dio štete nema pravo na naknadu. Isti ne odgovara za štetu koju je sam sebi nanio nego snosi posljedice (štetu) u obujmu u kojem je sam pridonio njezinom nastanku ili povećanju.

140. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi koji dio neimovinske štete koju tužiteljica trpi potječe od njezinog propusta koji se odnosi na ne poduzimanje propisane terapije. Stoga je upravo sud bio pozvan donositi odluku računajući o okolnostima konkretnog slučaja.

141. Cijeneći ranije navedene sve okolnosti u vidu ne poduzimanja terapeutskih postupaka po mišljenju ovoga suda doprinjelo je sa 50 % predmetnoj šteti, slijedom čega valja cijeniti da tužiteljici pripada pravo na naknadu samo 50 % utvrđene primjerene naknade za pretrpljenu povredu prava osobnosti, što predstavlja iznos od 797,99 EUR.

142. Kao što je ranije navedeno tužiteljica trpi posljedice na svojem zdravlju uslijed nedvojbeno pretrpljenih povreda u predmetnoj nezgodi te je utjecaj takve traume zasigurno doveo do razvoja kliničke slike u vidu bolnosti vrata i tegoba lijevog ručnog zgloba. Međutim, kao što je vještak dr. Cesarec istaknuo u svom nalazu i mišljenju, a ovaj sud u cijelosti cijeni i temelji svoju odluku na navedenom, upravo je nepoduzimanje terapeutskoga sadržaja od strane tužiteljice rezultiralo kroničnom fazom ranijega stanja sa neminovnim utjecajem na daljnji tijek i time utjecaja na stanje u kojem se nalazi tužiteljica.

143. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da tužiteljici temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada radi povrede prava osobnosti umanjena njezinim doprinosom kao oštećenika nastanku vlastite štete i to u iznosu od 797,99 EUR.

144. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici neimovinsku štetu u navedenom iznosu.

145. Kada govorimo o imovinskoj šteti valja cijeniti da je tužiteljica dokazala nastalu joj štetu podmirenjem računa za prijevoz vozila na relaciji Rab – Rijeka u iznosu od 1.900,00 kn. Tuženik je s navedene osnove istoj podmirio djelomično nastali trošak u visini od 1.140,00 kn, zbog čega bi preostao iznos za naknaditi tužiteljici u visini od 760,00 kn. Cijeneći postignuti dogovor o suodgovornosti tužiteljice od 30 % za nastanak štetnog događaja i same štete, istoj je tuženik u obvezi podmiriti ukupan novčani iznos od 70,60 EUR (532,00 kn).

146. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke proizlazi da je tužiteljica radi kupiranja bolova po događaju bila primorana uzimati medikamente kao što su Brufen, Lekadol i Deep Relef. Ista se mogla koristiti gradskim prijevozom ili vozilom radi odlaska na preglede u zdravstvene ustanove. Cijeneći brojnost specijalističkih pregleda koje je provela, lokalitet mjesta pregleda, kao i činjenicu da predmetne lijekove nije mogla ostvariti besplatno putem zdravstvenog osiguranja, već ih je morala kupovati te je kupila i ovratnik radi VT, ovaj sud je cijeneći članak 223. ZPP-a smatrao primjerenim za navedene troškove ukupan iznos od 92,90 EUR (700,00 kn). Cijeneći dogovorenu suodgovornost tužiteljici pripada pravo na naknadu takvog oblika imovinske štete u iznosu od 65,03 EUR.

147. Stoga je tuženik u obvezi temeljem odredbe članka 1045. ZOO-a isplatiti tužiteljici ukupnu naknadu imovinske štete s ranije osnove u visini od 135,63 EUR.

148. Valja istaći da sud kod dosuđivanja ovog vida naknade štete nije smatrao protrebnim cijeniti ranije navedenu odredbu članka 1092. ZOO-a, odnosno doprinos oštećenice vlastitoj šteti. To stoga jer kada govorimo o korištenju medikamenata za liječenje bolnosti po povrijeđivanju, korištenju okovratnika, kao i troškova prijevoza, valja istaći da bi sve te troškove u navedenoj vrijednosti tužiteljica imala i da nije ostala pasivna i ne provodila terapiju vratnog lokaliteta i obradu lijevog skočnog zgloba po preporuci liječnika. Stoga joj pripada u cijelosti navedena naknada.

149. Stoga je tužiteljici ukupno dosuđena naknada štete u iznosu od 1.069,25 EUR.

150. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici su dosuđena i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata koje teku od dana podnošenja zahtjeva za podmirenje naknade kako je to ista i potraživala, skladno odredbama ZOO-a.

151. Tuženik je imao potrebnu dokumentaciju na temelju koje je tužiteljici isplatio naknadu dijela imovinske, ali i dijela neimovinske štete te stoga isti neosnovano ističe po mišljenju suda da tužiteljici takva slijed ne bi pripadao. Pri tome je sasvim irelevantna činjenica da je tužiteljica na pregledu kod vještaka donijela daljnju dokumentaciju, s obzirom da se ista odnosila na znatno daljnje vremensko razdoblje od doživljene prometne nezgode.

152. Sporedna davanja dosuđena su temeljem odredbe članka 29. ZOO -a.

153. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku I. izreke presude. 154. S preostalim dijelom zahtjeva iznad dosuđenog, pa do ukupno zatraženog iznosa u visini od 3.644,56 EUR tužiteljica se odbija kao sa neosnovanim zahtjevom.

155. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku III. izreke presude.

156. Prilikom dosuđivanja naknade parničnog troška sud je cijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, odnosno djelomični uspjeh stranaka u parnici. Tužiteljica je uspjela 100 % sa osnovom zahtjeva i 26 % sa visinom postavljenog zahtjeva, dok je tuženik uspio sa 0 % osnova zahtjeva i 74 % visine postavljenog zahtjeva. Cijeneći slijedeći obračun (100 % + 26 %) : 2 = 63 % i (0 % + 74 %) : 2 = 37 % proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 63 %, a tuženik sa 37 %. Kada se od većeg uspjeha oduzme postotak stranke koja je u manjem dijelu uspjela, proizlazi da je tužiteljici preostao uspjeh u sporu od 26 % i u tom omjeru joj je i dosuđena naknada parničnoga troška.

157. Tužiteljici je u tom omjeru dosuđena naknada troška prema troškovniku koji prileži spisu, a koja se sastoji od sastava tužbe, sastava podneska od 23. svibnja 2022., 9. veljače 2024. te zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 12. studenog 2021., 5. travnja 2022., 28. veljače 2023., 14. svibnja 2024., 5. srpnja 2024., 7. listopada 2025. sve prema Tbr 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Skladno vrijednosti predmeta spora sud je vrednovao svaku pojedinu poduzetu radnju zastupanja u postupku u visini od 200 EUR. tužiteljici je srazmjerno uspjehu u sporu dosuđen i iznos PDV-a od 25 %, uplaćena pristojba na tužbu i presudu prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama, dok je u potpunosti dosuđen trošak nastao podmirenjem troškova pribave zdravstvenog kartona i provedenog financijskog vještačenja, odnosno ukupna novčani iznos u visini od 1.153,88 EUR.

158. Na dosuđeni iznos naknade dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

159. Slijedom navedenog odlučeno je kao u stavku II izreke presude.

U Rijeci, 6. ožujka 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika