REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5021/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 22 odgovoran je za štetu koja je nastala tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3 isplatom invalidske mirovine osiguraniku JS, koja je priznata rješenjem tužitelja broj 91871 od 11.11.2011. godine zbog nastale invalidnosti JS u štetnom događaju od 23.6.1998. godine.

II. Nalaže se tuženiku Croatii osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 22 da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 5.352,04 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.282,88 eura od dana 22.8.2024. do isplate te na iznos od 3.069,16 eura od povišenja tužbenog zahtjeva do isplate, s time da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i platiti trošak parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da je 23.6.1998. osiguranik tužitelja JS stradao u prometnoj nesreći, kao suvozač u vozilu u vlasništvu MUP-a RH koje je bilo osigurano kod tuženika, a kojim vozilom je upravljao ŽS, da je osiguranik tužitelja JS protiv tuženika vodio postupak za naknadu štete koji je okončan ovosudnom pravomoćnom presudom posl. br. Pn-453/99 od 18.4.2000. kojom je utvrđena odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, da je radi navedene prometne nesreće rješenjem tužitelja broj 91871 od 11.11.2011. priznato osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1596/16 od 9.5.2017., koja je potvrđena presudom VTSRH posl. br. Pž-4424/17 od 24.9.2018. te presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2600/20 od 25.3.2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-789/21 od 23.7.2021. naloženo tuženiku da tužitelju namiri štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine JS u prethodnom razdoblju, da je tužitelj u razdoblju od 1.1.2022. do 31.12.2023. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 7.609,63 eur, da je navedena prometna nesreća utjecala na invalidnost osiguranika s 30% pa tužitelj na ime naknade štete potražuje iznos od 2.282,88 eur, da je tužitelj 5.2.2024. tuženiku postavio zahtjev za naknadu štete, koji je tuženik zaprimio 8.2.2024. ali štetu nije namirio.

2. Tužitelj je predložio sudu da presudom utvrdi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku JS koja je priznata rješenjem tužitelja broj 91871 od 11.11.2011. zbog nastale invalidnosti JS u štetnom događaju od 23.6.1998., te da naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.282,88 eur sa zateznim kamatama tekućim od 8.2.2024. pa do isplate.

3. Podneskom od 1.12.2025. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je predložio sudu da presudom utvrdi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku JS koja je priznata rješenjem tužitelja broj 91871 od 11.11.2011. zbog nastale invalidnosti JS u štetnom događaju od 23.6.1998., te da naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.352,04 eur sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.282,88 eur od 8.2.2024. pa do isplate te na iznos od 3.069,16 eur od povišenja tužbenog zahtjeva pa do isplate, kao i platiti trošak parničnog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da se tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona i poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., Rev- 5292/2019-2 od 16.6.2020., Rev-x-288/2018 od 25.8.2020., da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a ukoliko bi visina invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bila veća od visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja, tuženik ne bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose.

5. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudnu presudu posl. br. Pn- 453/99 od 18.4.2000. (str. 4-8 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru Klasa: UP/I-141-02/11-01/03006247155, Ur. br.: 341-02-05/3-11-012930 od 11.11.2011. (str. 11. -13 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1596/16 od 9.5.2017. (str. 14-17 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4424/17-3 od 24.9.2018. (str. 18-20 spisa), ovosudnu presudu posl. br. P-2600/20-8 od 25.3.2021. (str. 21-23 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-789/21-2 od 23.7.2021. (str. 25- 29 spisa), Obračun Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.1.2024. i od 1.12.2025. (str. 30 i 70 spisa) i dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5.2.2024. s poštanskom povratnicom (str. 31 i 32 spisa).

7. Sud u dokaznom postupku nije koristio Nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Tomislava Trajbar od 14.6.1999. (str. 9 i 10 spisa), obzirom da nije izrađen za potrebe ovog postupka.

8. Na ročištu održanom 27.1.2026. punomoćnik tuženika je izjavio da je nesporno da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja i da je nesporna uzročno-posljedična veza između nastale invalidnosti u štetnom događaju i priznanja prava na invalidsku mirovinu. Na istom ročištu punomoćnici stranaka su učinili nespornom činjenicu da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena povredom na radu.

9. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku JS koja je priznata rješenjem tužitelja broj 91871 od 11.11.2011., te zahtjev za isplatu iznosa od 5.352,04 eur, što se odnosi na razdoblje od 1.2.2022. do 31.12.2203. te iznosa od 3.069,16 eur, što se odnosi na razdoblje od 1.1.2024. do 30.11.2025., sve sa zateznim kamatama.

11. Između stranaka nije sporno:

- da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štetnog događaja,

- da postoji uzročno-posljedična veza između nastale invalidnosti u štetnom događaju i priznanja prava na invalidsku mirovinu,

- da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenje tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12. Između stranaka je sporno:

- osnova potraživanja tužitelja odnosno primjena prava.

13. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u

Bjelovaru Klasa: UP/I-141-02/11-01/03006247155, Urbroj: 341-02-05/3-11-012930 od 11.11.2011. (str. 11. -13 spisa) proizlazi da je označenim rješenjem osiguraniku ZS, rođ. **.**.1970., policijskom službeniku kod kojega je nastala profesionalna nesposobnost za rad i to 70% uslijed bolesti, a 30% uslijed ozljede izvan rada, priznato počevši od 14.7.2011. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.500,12 kn mjesečno, te je navedeno da će priznatu mirovinu isplaćivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sredstvima osiguranim iz proračuna Republike Hrvatske.

14. Iz Obračuna Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.1.2024. i od 1.12.2025. (str. 30 i 70 spisa) proizlazi da je tužitelj za osiguranu osobu JS, na ime invalidske mirovine, za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2023., isplatio ukupni iznos od 7.609,63 eur, a za razdoblje od 1.1.2024. do 30.11.2025. ukupni iznos od 10.230,52 eur.

15. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5.2.2024. s poštanskom povratnicom (str. 31 i 32 spisa) proizlazi da se tužitelj dopisom od 5.2.2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete zbog isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1.1.2022. do 31.12.2023.

16. Za donošenje odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP) kao posebnog zakona.

17. Člankom 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog člana ZOOP propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog člana ZOOP propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog člana ZOOP propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. toga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-552/2022 od 17.5.2022., u kojoj je predmet zahtjeva bila naknada štete s naslova isplate mirovine isplaćene u razdoblju od 1.1.2019. do 31.10.2020., zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

19. Dakle, prema članku 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

20. Kako između stranaka nije sporno da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP, ne postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi štetu za isplate koje je tužitelj učinio svom osiguraniku u utuženom razdoblju.

21. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku