REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Turinina 3, Zagreb
Poslovni broj: P-1522/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Paulini Buča kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika FG, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj: 418-50-3835360 sklopljenog dana 11. prosinca 2006.g. solemniziranog po Javnom bilježniku Domagoju Matejčiću br. OU-528/06 između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, kao kreditora i tužitelja TG OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koja u dijelu čl.7. glasi "….Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospjeća.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj: 418-50-3835360 sklopljenog dana 11. prosinca 2006.g. solemniziranog po Javnom bilježniku Domagoju Matejčiću br. OU-528/06 između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, kao kreditora i tužitelja TG OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a koja u dijelu čl.1. glasi:"…iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 20.815,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja…"
III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 da tužitelju TG, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.880,52 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim:
- na iznos od 0,49 EUR od 01.04.2008. godine do isplate
- na iznos od 5,78 EUR od 01.11.2008. godine do isplate
- na iznos od 0,34 EUR od 01.12.2008. godine do isplate
- na iznos od 8,63 EUR od 01.01.2009. godine do isplate
- na iznos od 10,63 EUR od 01.02.2009. godine do isplate
- na iznos od 11,62 EUR od 01.03.2009. godine do isplate
- na iznos od 5,90 EUR od 01.04.2009. godine do isplate
- na iznos od 6,60 EUR od 01.05.2009. godine do isplate
- na iznos od 3,44 EUR od 01.06.2009. godine do isplate
- na iznos od 1,75 EUR od 01.07.2009. godine do isplate
- na iznos od 2,12 EUR od 01.08.2009. godine do isplate
- na iznos od 3,73 EUR od 01.09.2009. godine do isplate
- na iznos od 3,89 EUR od 01.10.2009. godine do isplate
- na iznos od 2,81 EUR od 01.11.2009. godine do isplate
- na iznos od 5,65 EUR od 01.12.2009. godine do isplate
- na iznos od 7,98 EUR od 01.01.2010. godine do isplate
- na iznos od 11,20 EUR od 01.02.2010. godine do isplate
- na iznos od 10,83 EUR od 01.03.2010. godine do isplate
- na iznos od 15,11 EUR od 01.04.2010. godine do isplate
- na iznos od 14,67 EUR od 01.05.2010. godine do isplate
- na iznos od 16,46 EUR od 01.06.2010. godine do isplate
- na iznos od 29,57 EUR od 01.07.2010. godine do isplate
- na iznos od 27,28 EUR od 01.08.2010. godine do isplate
- na iznos od 35,69 EUR od 01.09.2010. godine do isplate
- na iznos od 33,27 EUR od 01.10.2010. godine do isplate
- na iznos od 29,14 EUR od 01.11.2010. godine do isplate
- na iznos od 39,00 EUR od 01.12.2010. godine do isplate
- na iznos od 51,50 EUR od 01.01.2011. godine do isplate
- na iznos od 43,31 EUR od 01.02.2011. godine do isplate
- na iznos od 46,73 EUR od 01.03.2011. godine do isplate
- na iznos od 43,29 EUR od 01.04.2011. godine do isplate
- na iznos od 44,39 EUR od 01.05.2011. godine do isplate
- na iznos od 61,18 EUR od 01.06.2011. godine do isplate
- na iznos od 63,22 EUR od 01.07.2011. godine do isplate
- na iznos od 78,12 EUR od 01.8.2011. godine do isplate
- na iznos od 71,47 EUR od 01.9.2011. godine do isplate
- na iznos od 64,13 EUR od 01.10.2011. godine do isplate
- na iznos od 65,52 EUR od 01.11.2011. godine do isplate
- na iznos od 65,22 EUR od 01.12.2011. godine do isplate
- na iznos od 69,27 EUR od 01.01.2012. godine do isplate
- na iznos od 72,86 EUR od 01.02.2012. godine do isplate
- na iznos od 73,62 EUR od 01.03.2012. godine do isplate
- na iznos od 71,67 EUR od 01.04.2012. godine do isplate
- na iznos od 73,52 EUR od 01.05.2012. godine do isplate
- na iznos od 74,90 EUR od 01.06.2012. godine do isplate
- na iznos od 73,46 EUR od 01.07.2012. godine do isplate
- na iznos od 74,26 EUR od 01.08.2012. godine do isplate
- na iznos od 73,27 EUR od 01.09.2012. godine do isplate
- na iznos od 70,72 EUR od 01.10.2012. godine do isplate
- na iznos od 74,14 EUR od 01.11.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,96 EUR od 01.12.2012. godine do isplate
- na iznos od 75,27 EUR od 01.01.2013. godine do isplate
- na iznos od 69,80 EUR od 01.02.2013. godine do isplate
- na iznos od 75,10 EUR od 01.03.2013. godine do isplate
- na iznos od 75,89 EUR od 01.04.2013. godine do isplate
- na iznos od 74,30 EUR od 01.05.2013. godine do isplate
- na iznos od 68,60 EUR od 01.06.2013. godine do isplate
- na iznos od 68,80 EUR od 01.07.2013. godine do isplate
- na iznos od 70,65 EUR od 01.08.2013. godine do isplate
- na iznos od 73,41 EUR od 01.09.2013. godine do isplate
- na iznos od 77,12 EUR od 01.10.2013. godine do isplate
- na iznos od 75,77 EUR od 01.11.2013. godine do isplate
- na iznos od 77,38 EUR od 01.12.2013. godine do isplate
- na iznos od 79,15 EUR od 01.01.2014. godine do isplate, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. ožujka 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom sklopio dana 11. prosinca 2006.g. Ugovor o kreditu broj 418-50-3835360, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 20.815,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca s ugovorenim Jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća. Tužitelj je u siječnju 2014.g. predmetni kredit otplatio u cijelosti. Iako je tužitelj uredno otplaćivao kredit, anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF (vidljivo iz plana otplate) važeće na dan plaćanja, pa se zbog promjene tečaja CHF iznos mjesečnog anuiteta mijenjao te po dospijeću daljnjih anuiteta iznosio znatno više nego prvi dospjeli mjesečni anuitet.
1.1. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013.g. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 01.01.2004.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći o istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača , te ZOO -a.
1.2. S obzirom da su pravomoćnim presudama VTS-a utvrđene ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.04.2005.g. -31.08.2008.g., to je tuženik sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima, dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 115., te čl. 1046. ZOO-a. Također, se poziva na odredbe članka 502.c ZPP-a i odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača.
1.3. Slijedom čega je tužitelj joštećen za razliku između ugovorenog mjesečnog anuiteta i iznosa koji je isti stvarno otplatio tuženoj obračunatih zbog primjene valutne klauzule na kamatu, te primjene valutne klauzule na glavnicu kredita. Tužitelj stoga, potražuje od tužene isplatu iznosa od ukupno 2.880,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a), a niti je pristupio na ročište određeno i održano dana 9. veljače 2026. godine.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 418-50-3835360 sklopljenog dana 11. prosinca 2006.g. plan otplate, prijepis knjigovodstvene kartice.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90., ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) Citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio. Iz tih razloga je sud utvrdio da su ništetne odredbe kojima se anuiteti vežu uz valutu švicarskog franka te riješio kao pod točkom jedan izreke presude.
6. Člankom 1. Ugovora o kreditu banka se obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 20.815,00 CHF po srednjem tečaju kreditora važeće na dan korištenja kredita. Ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju HNB- a na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga je sud taj dio tužbenog zahtjeva odbio te riješio kao pod točkom dva izreke rješenja.
7. Obzirom da tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva tuženik je u obvezi na temelju odredbe članka 323. ZOO-a vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se tuženika treba smatrati nepoštenim stjecateljem, a sve primjenom odredbe članka 1111. stavak 1., 1115. i 29. ZOO-a. slijedom čega je odlučeno kao pod točkom tri izreke presude.
8. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP- a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 9. veljače 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 2.), ročište za objavu presude 100,00 eur sve uvećano za iznos PDV-a odnosno sveukupno je tužitelju dosuđen iznos od 625,00 eur te je odlučeno kao pod točkom četiri izreke rješenja.
8.1. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 20.6.24. i 9.10.25. obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.
8.2. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20., 114/22. i 06/24; dalje OZ), a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 6. ožujka 2026.
Sudac
Paulina Buča
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Dna:
1.Tužitelju po punomoćniku
2.Tuženiku