Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27, Split
Poslovni broj: Ps-49/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice SH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv prvotuženice CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženika TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Rino Petričić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja HH te punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2) VH, na ročištu za objavu odluke, dana 6. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništavim ugovor o darovanju sklopljen 24.veljače 2014.godine između tužene ad 1) CH i tuženika ad 2) ČH, ovjerenog pred javnim bilježnikom posl.br. OV-1069/14 i OV-1070/14 od 24.veljače 2014.godine a kojim tužena ad 1) CH daruje tuženom ad 2) ČH u vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 72/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa] anagrafske oznake Makarska 9, stan oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3 a koji se sastoji od degažmana, WC-a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom , kupaonicom dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 sa pripadajućim balkonom površine 3,15 m2, sveukupne površine 71,97 m2 korisne površine 70,40 m2, kao i nekretninu zemljišno-knjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 13/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom parking mjesta PM10 na etaži podrum (zatvoreno) površine 13,12 m2, korisne površine 7,87 m2, anagrafske oznake Makarska 9, te se poništavaju sve pravne posljedice proizašle iz predmetnog ugovora.
II. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva upisanog rješenjem Općinskog suda u Splitu posl.br. Z-1915/2014, u Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], a prema koje je tuženik ad 2) TH upisan kao vlasnik nekretnine označene kao 72/1902 dijela nekretnine suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa] anagrafske oznake Makarska 9, i to stana oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3, a koji se sastoji od degažmana, WC-a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom, kupaonicom, dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 sa pripadajućim balkonom površine 3,15 m2, sveukupne površine 71,97 m2 korisne površine 70,40 m2.
III. Dužna je tužena pod 1) CH izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljici SH kako bi SH postigla uknjižbu prava vlasništva za cijelo i to na nekretnini z.k. oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21095, [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 72/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa] anagrafske oznake Makarska 9, stan oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3 a koji se sastoji od degažmana, WC-a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom , kupaonicom dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 sa pripadajućim balkonom površine 3,15 m2, sveukupne površine 71,97 m2 korisne površine 70,40 m2, kao i nekretninu zemljišno-knjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 13/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom parking mjesta PM10 na etaži podrum (zatvoreno) površine 13,12 m2, korisne površine 7,87 m2, anagrafske oznake Makarska 9, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, a po proteku toga roka tu ispravu zamjenjuje ova presuda.
Za više traženo, u dijelu kojim se tužiteljica ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika pod 2) i tuženika pod 1) odnosno pravnog prednika tuženika pod 2), tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
IV. Svaka strana snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 6. veljače 2014. ovom sudu podnijela tužbu protiv prvotuženice CH, radi sklapanja dodatka ugovora o darovanju, koju tužbu je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 6. svibnja 2014., tužbu proširila i na drugotuženika OH. U tužbi se u bitnome navodi da je tužena pod 1) vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 72/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa], anagrafske ozanke Makarska 9, stan oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3, a sastoji se od degažmana, WC-a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom, kupaonicom, dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 s pripadajućim balkonom površine 3.15 m2, sveukupne površine 71,97 m2, korisne površine 70,40 m2, a da je vlasnica za cijelo i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška], K. O. [katastarska općina] označene kao 13/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom parking mjesta PM10 na etaži podrum (zatvoreno) površine 13,12 m2, korisne površine 7,87 m2, anagrafske oznake Split, Makarska 9. Tužena da je s tužiteljicom sklopila ugovor o darovanju 15. veljače 2013.god., ovjeren kod javnog bilježnika Petra Žanka 12.listopada 2013.god. pod broj Ov-9423/13, te da je tužiteljica dana 14. listopada 2013.god. podnijela Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu prijedlog za uknjižbu predmetnih nekretnina, ali da je prijedlog odbijen zbog formalnih nedostataka, pa je tužiteljica pozvala tuženu ad 1. radi potpisa aneksa ugovora o darovanju, što da je tužena ad 1. odbila.
1.2. Nadalje, navodi se kako je dana 24. veljače 2014., na protokolu Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, zaprimljen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva tuženika ad 2. TH, sina tužene ad 1. na predmetnim nekretninama i to temeljem darovnog ugovora od 24. veljače 2014.god. sklopljenog između tužene ad 1. i ad 2. ovjerenog pred javnim bilježnikom Mirjanom Popovac pod broj Ov-1069/14 i Ov-1070/14 od istog datuma, a da tužena pod 1) nikada nije postupila sukladno odredbi čl. 496. Zakona o obveznim odnosima te da nije dala pisanu izjavu o opozivu darovanja izvršenog tužiteljici, a da je sklopila novi ugovor o darovanju s tuženikom pod 2), koji ugovor da je ne samo amoralan, već i protivan zakonu. Tuženik pod 2) bio je upoznat sa činjenicom da je tužena pod 1) sklopila ugovor o darovanju sa tužiteljicom, no da je unatoč tome potpisao novi ugovor o prijenosu vlasništva, te ishodio uknjižbu nad predmetnim stanom na svoje ime u zemljišnim knjigama. Tužena pod 1) da naknadno jednostranom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika 3.travnja 2014.god. nastojila opozvati darovanje prema tužiteljici, neosnovano se pozivajući na tešku nezahvalnost i povredu dužnosti od strane tužiteljice, a da u prilog činjenici da tužena pod 1) isključivo lažno tereti tužiteljicu za tešku nezahvalnost, kao i njena zla namjera prema tužiteljici, ide darovanje već darovane nekretnine drugom sinu, neosnovana izjava o opozivanju darovanja prema tužiteljici, kao i činjenica da je tužena pod 1) inicirala postupanje u kaznenom smislu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu prema KBC Split zbog navodnih propusta vezanih za smrt oca tužiteljice, sina tužene pod 1), što se posredno negativno odražava i na samu tužiteljicu.
1.3. Temeljem naprijed iznesenog, tužiteljica je predložila sudu, nakon provedenog dokaznog postupka, donošenje presude kojom će se utvrditi ništavim ugovor o darovanju sklopljen 24.veljače 2014.god. između tužene pod 1) i tuženika pod 2) ovjerenog kod javnog bilježnika pod broj Ov-1069/14 i Ov-10070/14 od 24.veljače 2014.god., te da se poništavaju sve pravne posljedice proizašle iz predmetnog ugovora (točka I. tužbenog zahtjeva); da se naloži brisanje zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva upisanog rješenjem ovog suda posl.br. Z-1915/2014 u Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška] K. O. [katastarska općina], a prema kojem je tuženik pod 2) upisan kao vlasnik nekretnine označene kao 72/1902 dijela nekretnine suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa], anagrafske oznake Makarska 9 (točka II tužbenog zahtjeva); da se utvrdi ništavom izjava o opozivu darovanja tužene ad 1. ovjerena pred javnim bilježnikom pod broj Ov-2736/14 od 3.travnja 2014.god., da se održi na snazi ugovor o darovanju sklopljen 15.veljače 2013.god. između tužiteljice i tužene ad 1. ovjerene pred javnim bilježnikom pod broj Ov-9423/13 od 12.listopada 2013.god. (točka III. tužbenog zahtjeva); te da se naloži tuženoj ad 1 s tužiteljicom sklopiti dodatak ugovora o darovanju (sadržaj istog pobliže naveden u podnesku od 6. svibnja 2014.)
1.4. Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev, ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev pod točkom IV., a kojim traži da se obveže prvotužena izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljici kako bi tužiteljica postigla uknjižbu prava vlasništva za cijelo na predmetnoj nekretnini, u protivnom da će tu ispravu zamijeniti ova presuda, uz ovlaštenje tužiteljice na uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika pod 1) i pod 2) odnosno pravnog prednika tuženika ad 2., a sve navedeno uz obvezu tuženika pod 1) i pod 2) da joj naknade troškove postupka, sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Konačno, tužiteljica je podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 17. veljače 2015.. postavila i daljnji podredni tužbeni zahtjev, kojim traži da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 72/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom stana u [adresa], anagrafske oznake Makarska 9, stan oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3, a sastoji se od degažmana, WC- a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom, kupaonicom, dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 s pripadajućim balkonom površine 3.15 m2, sveukupne površine 71,97 m2, korisne površine 70,40 m2, a vlasnica je za cijelo i nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška], K. O. [katastarska općina] označene kao 13/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom parking mjesta PM10 na etaži podrum (zatvoreno) površine 13,12 m2, korisne površine 7,87 m2, anagrafske oznake Split, Makarska 9. te da se obveže tužene prestati sa bilo kakvim uznemiravanjem tužiteljice u mirnom ostvarivanju stvarnih prava glede predmetne nekretnine, te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva predmetne nekretnine uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika ad 2., a što je tužena ad 1. dužna trpjeti.
3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 8. siječnja 2015.god. tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom traženju. Navodi kako je tužiteljica tek podneskom nakon podizanja tužbe označila kao tuženika TH, što da nije dozvoljeno bez pristanka tuženika, pa da tuženik TH ne daje pristanak na proširenje tužbe na njega, a kako je iz same tužbe vidljivo da u njoj nije označen tuženik i da se tužbeno traženje ne odnosi na njega, pa stoga predlaže da se tužba u odnosu na njega odbaci. U odnosu na tuženu pod 1), navodi se da je tužena pod 1) opozvala darovanje izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika upravo zbog nezahvalnog ponašanja tužiteljice, kao i saznanja da bi ostala bez mogućnosti življenja u Splitu, a vlasnica je dva stana.
3.2. Tužena pod 1) da je saznala da je njezin suprug darovao stan u [adresa] u kojem je živjela pokojnom ocu tužiteljice, koji da je stan darovao tužiteljici. Ugovorom o darovanju da je ugovoreno doživotno pravo stanovanja, a tužiteljica da je nasilnim putem promijenila brave na tom stanu i onemogućila tuženoj korištenje stana, pa da je tužena bila prisiljena na podizanje dvije tužbe protiv tužiteljice (tužba radi smetanja posjeda koja je nepravomoćno okončana u postupku Psp-31/13 i tužba radi utvrđenja ništavosti darovanja stana u [adresa], zbog činjenice da je ½ stana bila njezina bračna stečevina i činjenice da nije znala da je izvršeno darovanje i njezinog dijela). Dakle, tužena pod 1) da bi ostala bez dva stana, a tužiteljica dad joj je izjavom otkazala doživotno pravo stanovanja, potom da ju je izbacila iz stana, te da sad više nema posjed niti jednog stana, pa da je stoga tužena pod 1) zbog teške nezahvalnosti i nebrige tužiteljice, te teškog imovnog stanja, istoj otkazala ugovor o darovanju i da ne želi sklopiti novi. Također, tužena pod 1) ističe kako razlozi koje navodi tužiteljica kojim traži utvrđenje ništavosti izjave i ugovora o darovanju nisu osnovani, pa predlaže u odnosu na tuženu ad 1.odbiti tužbeni zahtjev.
4. U odnosu na navode tuženika pod 2) da se isti ne daje pristanak da se tužba proširi na njega, za navesti je da su u konkretnoj pravnoj stvari, u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju zaključenog između prvotuženice i drugotuženika, oni, kao ugovorne stranke, jedinstveni i nužni suparničari, stoga za proširenje tužbe nije ni potreban pristanak drugotuženika. Naime, u slučaju propusta tužitelja da tužbom obuhvati sve nužne suparničare na pasivnoj strani, sud je dužan na temelju odredbe čl. 109. ZPP pozvati tužitelja da dopuni tužbu, vodeći računa o pasivnoj legitimaciji tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-587/2025-2 od 24. lipnja 2025.).
5. U ovoj pravnoj stvari, Općinski sud u Splitu je dana 21. srpnja 2015. donio presudu poslovni broj Po-15/14, kojom je utvrdio ništavim Ugovor o darovanju sklopljen dana 24. veljače 2014. (točka I izreke), naložio brisanje zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva upisanog rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Z-1915/2014, u ZU 21095, [broj poduloška], K. O. [katastarska općina] (točka II izreke); utvrdio ništavom Izjavu o opozivu darovanja tužene pod 1) CH od 3. travnja 2014. te održao na snazi Ugovor o darovanju sklopljen dana 15. veljače 2013., između tužiteljice i tužene pod 1) (točka III izreke); presudom u dijelu pod točkom IV izreke je nadomjestio Dodatak ugovora o darovanju nekretnine između tužiteljice kao daroprimca i tužene pod 1) kao darovatelja; dok je u preostalom dijelu, kojim se nalaže tuženici pod 1) da u roku od petnaest dana sa tužiteljicom Dodatak ugovoru o darovanju, odbio tužbeni zahtjev. Konačno, točkom V izreke je naloženo tuženicima pod 1) i pod 2) solidarno naknaditi tužiteljici na ime troškova postupka, iznos od 11.762,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke.
6. Po izjavljenoj žalbi, Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem broj Gž-3641/15 od 30. ožujka 2017., potvrdio citiranu presudu Općinskog suda u Splitu u dijelu pod točkom III izreke kojim je održan na snazi Ugovor o darovanju sklopljen dana 15. veljače 2013., između tužiteljice i tuženice pod 1); dok je citiranu prvostupanjsku presudu preinačio u dijelu kojim je pod točkom III izreke utvrđena ništavom Izjava o opozovu darovanja tužene pod 1) CH te u tome dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan; kao i u dijelu pod točkom IV izreke prvostupanjske presude kojom je nadomješten Dodatak ugovoru u darovanju, te je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
6.2. Istom odlukom, Županijski sud u Splitu je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I, II i IV izreke te je u tome dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, uz uputu ovom sudu da zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio je li u konkretnom slučaju kod zaključenja darovnog ugovora između prvotuženice i drugotuženika izvršena predaja posjeda darovanih nekretnina drugotuženiku.
7. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, izveden je dokaz čitanjem isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, i to: ugovora o darovanju nekretnina od 15.veljače 2013.god., prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 27. siječnja 2014.god., Dodatka ugovora o darovanju nekretnina, prijedloga radi uknjižbe prava vlasništva zaprimljenog pred ovim sudom 14. listopada 2013.god., Ugovora o darovanju od 24.veljače 2014.god., Izjave o opozivu darovanja od 3. travnja 2014.god., prikaza zk uloška-neslužbena kopija od 1. svibnja 2014.god., Izjave od 26.veljače 2014. god., preslika spisa ovog suda broj Z-10487/13, preslika dokumentacije (tužbe, zapisnika s glavne rasprave od 6.listopada 2014.god., rješenja ovog suda od 30.listopada 2014.god. te žalbe na to rješenje i dr.) iz predmeta ovog suda pod broj Psp-32/14, saslušanjem svjedoka ŠH, ĐH, KH, BH, te saslušanjem parničnih stranaka.
7.2. Dodatno, u ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke, izveden je dokaz dodatnim saslušanjem svjedoka ŠH i KH te RH, pribavljen je spis ovog suda broj P-32/2021 te P-4087/2022 te isprave iz zbirke isprava za ZU 21095, [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], obzirom da je riječ o dokazima čije izvođenje stranke nisu mogli bez svoje krivnje predložiti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka (članak 299. st. 2. ZPP).
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, dok je podredni tužbeni zahtjev (postavljen u odnosu na točku IV prvotnog tužbenog zahtjeva) djelomično osnovan.
9. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen dana 24. veljače 2014. između tužene pod 1) CH i tuženika pod 2) TH, ovjerenog pred javnim bilježnikom pod poslovnim brojem OV-1069/14 i OV-1070/14 od 24. veljače 2014., a kojim je tužena pod 1) darovala tuženiku pod 2) u vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica], ZU 21095, [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 72/1902 suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana u [adresa] anagrafske oznake Makarska 9, stan oznake S-10-dvosobni, jugozapadne orijentacije, koji se nalazi na drugom katu ulaza M6-3 a koji se sastoji od degažmana, WC-a, kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom , kupaonicom dvije sobe, neto korisne površine 68,82 m2 sa pripadajućim balkonom površine 3,15 m2, sveukupne površine 71,97 m2 korisne površine 70,40 m2, kao i nekretninu zemljišno-knjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], označene kao 13/1902 dijela suvlasnički povezanog sa cjelinom parking mjesta PM10 na etaži podrum (zatvoreno) površine 13,12 m2, korisne površine 7,87 m2, anagrafske oznake Makarska 9, te da se poništavaju sve pravne posljedice proizašle iz predmetnog ugovora (točka I izreke) kao i zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stana, prije provedbe spornog ugovora u zemljišnim knjigama.
9.2. Podrednim tužbenim zahtjevom, koji je tužiteljica postavila za slučaj da sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev pod točkom IV. petita, ista traži da se obveže prvotuženica izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u protivnom da će tu ispravu zamijeniti ova presuda te da se ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisanih nekretnina na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika pod 2) i tuženika pod 1) odnosno pravnog prednika tuženika pod 2).
9.3. Uz taj podredni zahtjev, tužiteljica je postavila i podredni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine, te da se obveže tuženike prestati sa bilo kakvim uznemiravanjem tužiteljice u mirnom ostvarivanju stvarnih prava glede predmetne nekretnine, te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude ishoditi upis prava vlasništva predmetnih nekretnina uz istodobni izbris tog prava sa imena drugotuženika, a što je prvotuženica dužna trpjeti.
10. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev, tužiteljica kao razlog ništetnosti ističe nedostatak zakonom propisane forme, odnosno činjenicu da bi navedeni ugovor o darovanju bio ništetan jer da tuženiku pod 2) stan koji je predmet Ugovora o darovanju od 24. veljače 2014., nije predan u posjed, obzirom da ni sama tuženica pod 1) nije bila u posjedu istoga u trenutku zaključenja ugovora.
10.2. Naime, tužiteljica je, nakon ukidne odluke Županijskog suda u Splitu pod brojem Gž-3641/15 od 30. ožujka 2017., na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 7. rujna 2015. dopunila činjenični osnov tužbe u vidu razloga ništetnosti spornog ugovora o darovanju, i to u granicama identičnog činjeničnog stanja kakvo je već izloženo u tužbi, ističući kao razlog ništetnosti nedostatak zakonom propisane forme ugovora o darovanju, činjenicu da prvotuženica nije drugotuženiku prilikom sklapanja ugovora o darovanju niti mogla predati posjed predmetnog stana, a obzirom da ni sama nije mogla biti u posjedu istoga. Ovdje je navesti kako opisano postupanje tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbe, obzirom da uslijed dopunjenog činjeničnog kompleksa, tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, nije promijenjen (članak 191. st. 3. ZPP).
11. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbama članka 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje: ZOO), članku 482. st. 1. i 2. ZOO te članku 53. st. 1. toč. 3. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/15., 57/22.; dalje: ZJB).
12. Člankom 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Prema članku 482. st. 1. i 2. ZOO, ugovor o darovanju nekretnine se sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Konačno, prema članku 53. st. 1. toč. 3. ZJB, javnobilježnički akt je potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.
12.2. Iz citiranih odredbi proizlazi da je kod ugovora o darovanju bez prave predaje posjeda potreban javnobilježnički akt za valjanost toga ugovora. S druge pak strane, kada je prilikom darovanja izvršena prava predaja posjeda darovane stvari, za valjanost toga ugovora potreban je samo pisani oblik.
13. Tijekom postupka među strankama nije bilo prijeporno da je prvotuženica Ugovorom o darovanju 15. veljače 2013. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Petra Žanka 12. listopada 2013. pod broj Ov-9423/13, darovala tužiteljici stan i garažno mjesto u Splitu, Makarska 9, te je tužiteljica 14. listopada 2013. podnijela zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina, ali je prijedlog odbijen zbog formalnih nedostataka. Nije prijeporno ni to da je tužiteljica zatražila od prvotuženice sklapanje aneksa tom ugovora o darovanju, te da je prvotuženica to odbila.
13.2. U postupku nije bilo prijeporno ni to da je prvotuženica 24. veljače 2014. sklopila ugovor o darovanju sa drugotuženikom koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Popovac pod broj OV-1069/14 i OV-1070/14 istog datuma, kojim je drugotuženiku darovala predmetni stan i garažno mjesto, kao i to da se drugotuženik temeljem spomenutog ugovora u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik navedenih nekretnina.
13.3. Nije bilo prijeporno niti da je presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-3641/2015 od 30. ožujka 2017., potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu je održan na snazi Ugovor o darovanju sklopljen dana 15. veljače 2013., između tužiteljice i prvotutuženice. Nadalje, nije bilo sporno niti da je istom presudom odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu je traženo utvrđenje ništetnom Izjave o opozivu darovanja prvotuženice ovjerene pred javnim bilježnikom pod brojem OV- 2736/14 od 3. travnja 2014.
14. Kao sporno je, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, prvenstveno valjalo utvrditi, cijeneći izneseni činjenični supstrat, valjanost forme Ugovora o darovanju zaključenog dana 24. veljače 2014. između prvotuženice i drugotuženika.
15. Temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće činjenice:
- da ugovor o darovanju opisanog stana i garažnog mjesta sklopljen dana 24. veljače 2014. između prvotuženice i drugotuženika, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Popovac pod brojem OV-1069/14 i OV-1070/14, istog datuma, nije sačinjen u formi javnobilježničkog akta već je na njemu samo prvotuženica ovjerila svoj potpis;
- da je tužiteljica u stranačkom iskazu u bitnome navela da ima ključeve toga stana, ali da misli da u njemu nitko ne živi;
- da je svjedok ŠH, majka tužiteljice, u iskazu navela da su dobili ključeve stana kada je suprug kupio stan te da je tužiteljica krenula sa uređivanjem istoga, da stan tada još nije bio kompletno sređen tako da u njemu nije ni živjela, a da je tužiteljica imala ključeve stana i da ih još uvijek ima;
- da su svjedoci ĐH i KH u iskazu naveli da je tužiteljica bila opsjednuta sa uređivanjem stana u [adresa];
- da iz iskaza svjedoka RH u bitnome proizlazi da je u siječnju ili veljači 2014. iznajmio stan na Žnjanu od tužiteljice u kojemu je živio do kolovoza 2015., u stan je uselio dok je isti bio nenamješten, donio je svoje stvari, a režijske troškove je plaćao na ruke tužiteljici; da je ugovor o najmu sklopio sa tužiteljicom koja mu je dala ključeve;
- da iz zbirke isprava Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu broj Z- 51273/22, ZU 21095, [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], proizlazi da je između prvotužene i drugotuženika dana 6. prosinca 2022., zaključen Ugovor o darovanju, u formi javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića (OU-46/22), u kojemu su stranke suglasno utvrdile da su dana 24. veljače 2014. zaključile Ugovor o darovanju ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac, u Splitu istog dana pod brojem OV-1069/14, a u pogledu spornog stana i garaže opisanog pod točkom 9. obrazloženja ove odluke, (dakle ugovora čije utvrđenje ništetnim je predmet ovog postupka); da u predmetnom Ugovoru o darovanju nije bilo predaje nekretnina koje su predmet darovanja u neposredan posjed daroprimatelja; da bi predmetni ugovor o darovanju, obzirom da se radi o darovnom ugovoru bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimatelja, a sukladno članku 53. Zakona o javnom bilježništvu, bilo potrebno sačiniti u formi javnobilježničkog akta, kako bi isti bio pravno valjan, a ne samo ovjeriti potpis na istome, sukladno čemu su stranke primile na znanje da je Ugovor o darovanju zaključen dana 24. veljače 2014., ništetan i da ne proizvodi pravne učinke.
16. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka ŠH, ĐH, KH kao i suglasno utvrđenje prvotuženika i drugotuženika sadržanom u Ugovoru o darovanju od 6. prosinca 2022., koji je sačinjen u formi javnobilježničkog akta, u kojemu isti potvrđuju kako prilikom zaključenja Ugovora o darovanju nekretnine od 24. veljače 2014. (koji je predmet ovog postupka), nije bilo predaje nekretnina koje su predmet darovanja od 24. veljače 2014. u neposredan posjed daroprimatelja, slijedi nedvojbeni zaključak da prvotuženica nije bila posjednik opisanog stana i parking mjesta, stoga posjed opisanih nekretnina nije ni mogla po zaključenju darovnog ugovora sa drugotuženikom od 24. veljače 2014. prenijeti na istoga. Drugim riječima, jasno je, a što potvrđuju i tuženici u Ugovoru o darovanju od 6. prosinca 2022., da po sklapanju darovnog ugovora od 24. veljače 2014., a niti kasnije, drugotuženik nije stupio u samostalan neposredan posjed opisanog stana i parking mjesta, slijedom čega je riječ o ugovoru o darovanju bez prave predaje u neposredan posjed.
16.2. Doduše, člankom II navedenog ugovora, stranke su ugovorile da daroprimatelj (drugotuženik) danom zaključenja ugovora prima u posjed nekretnine, međutim, po ocjeni ovog suda, riječ je o predaji na osnovu očitovanja volje iz članka 15. ZV, kojom se ne stječe faktični neposredni posjed (prvotuženica nije ni bila u posjedu spornih nekretnina). Dodatno, za navesti je da nedostatak forme spornog ugovora ne može nadomjestiti uknjižba. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka tog suda (Rev 542/03 od 15. prosinca 2004., Rev 995/04 od 4. listopada 2005., Rev 1350/14, Rev 3104/2014-3 od 27. lipnja 2018., Rev 210/2016. od 28. svibnja 2019., Rev 412/2017 od 4.ožujka 2020.), ugovor o darovanju bez prave predaje treba biti sačinjen u formi sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta sukladno odredbi članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu (»Narodne novine«, broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22.), a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u propisanoj formi tada taj nedostatak ne može nadomjestiti uknjižba u zemljišne knjige.
16.3. Shodno iznesenom, ugovor o darovanju zaključen dana 24. veljače 2014., kojim je prvotuženica darovala drugotuženiku opisani stan i parking mjesto, predstavlja ugovor o darovanju bez prave predaje u neposredan posjed, zbog čega je isti morao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave, sve u smislu članka 482. st. 2. ZOO odnosno članka 53. st. 1. toč. 2. ZJB, što je u konkretnom slučaju izostalo. Navedeni propust, sukladno članku 322. st. 1. ZOO, ima za posljedicu ništetnost toga ugovora o darovanju, slijedom čega je tužbeni zahtjev na utvrđenje ugovora ništetnim, u cijelosti osnovan.
17. Nadalje, osnovan je i tužbeni zahtjev na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe spornog ugovora u zemljišnim knjigama (ugovor o darovanju između prvotuženice i drugotuženika je proveden rješenjem Općinskog suda u Splitu posl.br. Z-1915/2014). Naime, prema članku 323. stavka 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
18. Stoga je odlučeno kao pod točkama I i II izreke.
19. Konačno, predmet spora predstavlja i podredni tužbeni zahtjev, koji je tužiteljica postavila za slučaj da sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev pod točkom IV., a kojim podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se obveže prvotuženica izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a u protivnom da će tu ispravu zamijeniti ova presuda te da je ista ovlaštena ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika pod 2) i tuženika pod 1) odnosno pravnog prednika tuženika pod 2).
20. Naime, o podrednom (eventualnom) tužbenom zahtjevu sud je dužan odlučiti ukoliko ustanovi da onaj prije njega nije osnovan (članak 188. st. 2. ZPP).
Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3641/2015 od 30. ožujka 2017., preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se presudom nadomjesti dodatak ugovora o darovanju nekretnina sklopljen između tužiteljice i prvotuženice, stoga u ovoj fazi postupka predmet spora predstavlja i podredni zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave te ovlaštenje tužiteljice na uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina na svoje ime.
21. Citiranom drugostupanjskom odlukom, održan je na snazi ugovor o darovanju sklopljen dana 15. veljače 2013. između tužiteljice i prvotuženice ovjeren pred javnim bilježnikom pod brojem OV-9423/13 od 12. listopada 2013., a kojim ugovorom prvotuženica daruje tužiteljici opisani stan i parking mjesto, pri čemu je drugostupanjski sud u obrazloženju odluke naveo da prvotuženica nije dokazala grubu nezahvalnost tužiteljice prema njoj, odnosno da nije dokazala da se tužiteljica, nakon izvršenog darovanja prema njoj ponijela tako nekorektno i krajnje grubo, da bi bilo nepravično takav besplatni i dobročini pravni posao održati na snazi, te da prvotuženica nije dokazala da je uslijed izvršenog darovanja toliko osiromašila da nema sredstava nužnih za svoje uzdržavanje, sve navedeno u smislu članka 493. st. 1. i članka 494. ZOO.
22. Prema odredbi članka 120. st. 1. ZV, vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stječe nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla (titulus) odlučno je da je izvršena uknjižba (modus) prava vlasništva u zemljišnim knjigama.
U protivnom, stranka koja nije izvršila uknjižbu još nije postala vlasnik, ali takva osoba (predmnijevani vlasnik) uz ostalo, ako su ostvarene sve pretpostavke, ima pravo od upisane stranke zahtijevati izdavanje odgovarajuće zemljišnoknjižne (tabularne) isprave, na osnovi koje će biti u mogućnosti zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime
23. Obzirom da je u ovoj pravnoj stvari ranijim odlukama pravomoćno utvrđeno da je valjan Ugovor o darovanju zaključen dana 15. veljače 2013. između tužiteljice i prvotuženice, jasno je da tužiteljica ima pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina), te ima pravo od prvotuženice zahtijevati izdavanje odgovarajuće zemljišnoknjižne (tabularne) isprave, na osnovi koje će biti u mogućnosti zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime, jer nije u mogućnosti na temelju navedenog ugovora provesti uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina na svoje ime radi formalnih nedostataka iste.
Međutim, tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se tužiteljica ovlašćuje ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženika pod 2) i tuženika pod 1) , odnosno pravnog prednika tuženika pod 1), je neosnovan. Ovo stoga što tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva opisanog stana i garaže na osnovi zakona, primjerice dosjelošću ili na neki drugi način, temeljem čega bi joj pripadalo ovlaštenje da u zemljišnoj knjizi ishodi upis stečenoga prava vlasništva na svoje ime (čl. 130. st. 1. ZV)
24. Dosljedno, obveznopravni zahtjev na izdavanje tabularne isprave, u odnosu na prvotuženicu, je u cijelosti osnovan, dok je zahtjev na ovlaštenje tužiteljice na uknjižbu opisanih nekretnina neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom III izreke.
25. Sud nije odlučivao o daljnjim podrednim tužbenim zahtjevima postavljenima u podnesku predanim na ročištu od 18. veljače 2015., jer je utvrdio da su oni tužbeni zahtjevi koji su prije istaknuti, osnovani.
26. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima cjelokupnog postupka (članak 166. st. 3. ZPP).
27. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica u odnosu na tuženike, uspjela u postupku glede tužbenog zahtjeva postavljenog pod točkama I i II petita, koji se odnosi na utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju od 24. veljače 2014. te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te u zahtjevu postavljenom u odnosu na prvotuženicu, u kojem je traženo da se održava na snazi ugovor o darovanju zaključen između nje i prvotuženice dana 15. veljače 2013. Konačno, tužiteljica je u odnosu na prvotuženicu uspjela i u podrednom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave.
27.3. S druge pak strane, prvotuženica je u postupku uspjela u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti Izjave o opozivu darovanja od 3. travnja 2014.; u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je traženo donošenje presude kojom će zamijeniti Dodatak Ugovora o darovanju nekretnina; u odnosu na tužbeni zahtjev kojim je traženo da se joj se nalaže, u roku od 15 dana, sa tužiteljicom sklopiti ugovor o darovanju te u odnosu na tužbeni zahtjev na ovlaštenje tužiteljici da ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava sa imena prvotuženice i drugotuženika.
28. Uzimajući u obzir omjer uspjeh parničnih stranaka u parnici, mišljenje je ovog suda da su stranke uspjele u postupku u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je, primjenom članka 154. st. 4. ZPP, odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.
29. Stoga je riješeno kao pod točkom IV izreke.
U Splitu, 6. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivana Jukić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici po punomoćniku
- tuženicima pod 1) i pod 2) po punomoćniku
- u spis
