1

Poslovni broj: Gž Ovr-400/2023

 

Poslovni broj: Gž Ovr-400/2023

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB. …, kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. u Z., protiv ovršenika: 1. D. Š. iz Z., OIB:…, 2. J. Š. iz Z., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4031/2021-2 od 21. prosinca 2021. ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-4031/2021-5 od 30. prosinca 2021., zatim o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja istog suda poslovni broj Ovr-4031/2021-30 od 26. rujna 2022., te o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja poslovni broj Ovr-4031/2021-41 od 22. svibnja 2023., 7. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

              I Prihvaća se žalba ovršenika te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4031/2021-2 od 21. prosinca 2021. ispravljenog rješenjem poslovni broj Ovr-4031/2021-5 od 30. prosinca 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

              II   Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4031/2021-30 od 26. rujna 2022.

              III Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4031/2021-41 od 22. svibnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

              IV   Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi ispravljenim rješenjem poslovni broj Ovr-4031/2021-5 od 30. prosinca 2021., na prijedlog ovrhovoditelja od 16. prosinca 2021. određena je ovrha na temelju ugovora o namjenskom kreditu od 20. kolovoza 2007. solemniziranog kod javnog bilježnika I. L. iz Z. pod poslovnim brojem Ov-18348/2007 21. kolovoza 2007. kao ovršne isprave, te ugovora od 6. srpnja 2018. sklopljenog između banke d.d. Z. kao ustupitelja tražbine i ovdje ovrhovoditelja, kao primatelja o ustupu i prijenosu prava i tražbina iz ugovora o kreditu sklopljenog 20. kolovoza 2007. između banke d.d. kao kreditora, I. Š. iz Z. kao korisnika kredita, te D. Š. iz Z. kao prvog založnog dužnika i J. Š. iz Z. kao 2.založnog dužnika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.396.715,87 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 706.818,08 kn i na iznos od 52.177,50 kn teče od 16. prosinca 2021. do naplate, te odmjerenih troškova ovrhe u iznosu od 1.337,50 kn s zateznom kamatom određena je ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenika k.č.br. 1501/4 u naravi obiteljska stambena zgrada u Z., dvorište površine 112 čhv, upisane u z.k.ul. 1611 k.o. R., sve pobliže navedeno kao u izreci rješenja o ovrsi.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu su podnijeli ovršenici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1.   Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ) kao i zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3., 7., 10. i 11. OZ-a s prijedlogom da se rješenje o ovrsi ukine ili preinači i odbije prijedlog za ovrhu, podredno ovršenike uputi na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ-a, te obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka, uvećanog za žalbeni trošak.

              3. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i rješenje o ovrsi suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

              4. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-4031/2021-30 od 26. rujna 2022. povodom prijedloga ovršenika ukinuta je klauzula pravomoćnosti iskazana na rješenju o ovrsi od 21. prosinca 2021. s danom 12. siječnja 2022.

              5. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije prijedlog ovršenika za ukidanje klauzule (potvrde) pravomoćnosti, te obveže ovršenike na naknadu žalbenog troška.

              6. Ovršenici nisu odgovorili na žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja od 26. rujna 2022.

              7. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-4031/2021-41 od 22. svibnja 2023., na prijedlog ovršenika odgođena je predmetna ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-2113/2023.

              8. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, uz naknadu žalbenog troška.

              9. Ovršenici su odgovorili na žalbu ovrhovoditelja protiv tog rješenja, sve žalbene navode smatraju neosnovanima te predlažu da se žalba ovrhovoditelja odbije i prvostupanjsko rješenje potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

              10. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi je osnovana, žalba ovrhovoditelja protiv rješenja od 26. rujna 2022. (o ukidanju potvrde pravomoćnosti na rješenju o ovrsi) nije osnovana, dok je žalba ovrhovoditelja protiv rješenja od 22. svibnja 2023. o odgodi ovrhe osnovana, zbog drugih razloga, a ne razloga koje ovrhovoditelj ističe u žalbi protiv tog rješenja.

11. U odnosu na rješenje o ovrsi od 21. prosinca 2021.

              12. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje o ovrsi donio na temelju prijedloga ovrhovoditelja te ugovora o kreditu sklopljenog 20. kolovoza 2007., solemniziranog 21. kolovoza 2007. po javnoj bilježnici I. L., između banke d.d. kao kreditora, I. Š., kao korisnika kredita i ovdje ovršenika, D. Š., kao 1.založnog dužnika i J. Š., kao 2.založnog dužnika kao ovršne isprave kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 735.871,81 kn uz promjenjivu kamatnu stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50% godišnje, a mijenja se u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, temeljem odluke kreditora.

              13. Prema stanju u spisu između ovdje ovrhovoditelja, kao primatelja i banke d.d. kao ustupitelja sklopljen je 6. srpnja 2018. ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina iz navedenog ugovora o kreditu.

              14. Ovršenici u žalbi protiv rješenja o ovrsi ističu da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, a uz to ističu postojanje i žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. OZ-a.

              15. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Z. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

16. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

17. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/1 8 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

18. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C- 448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

19. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

20. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

 

21. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

22. U odnosu na rješenje od 26. rujna 2022.

 

23. Tim rješenjem ukinuta je potvrda pravomoćnosti na citiranom rješenju o ovrsi iskazana s danom 12. siječnja 2022. Sud je utvrdio da ovršenici navode da rješenje o ovrsi nisu nikada zaprimili jer da u vrijeme dostave tog rješenja su boravili izvan zemlje, a da potpis na dostavnicama o primitku rješenja nije njihov potpis.

 

24. Sud je na temelju iskaza svjedoka utvrdio da su ovršenici u vrijeme kada je u dostavnici navedeno da je rješenje o ovrsi zaprimljeno po ovršenicima, ovršenici tada u Z. nisu boravili već kod rodbine u T.. Sud je nadalje uzeo desetak potpisa ovršenika koje su isti sačinili stojeći i sjedeći, te iste potpise usporedio s potpisima na dostavnicama, te zaključio da je već prostim okom razvidno da se na dostavnicama o uručenju rješenja o ovrsi ne nalazi potpis ovršenika pa je stoga, smatrajući da u takvim okolnostima nije potrebno provođenje grafološkog vještačenja zaključio o osnovanosti prijedloga ovršenika za ukidanje potvrde pravomoćnosti te je primjenom odredbe čl. 36. st. 3. OZ-a odlučio kao u izreci rješenja.

 

25. Ovrhovoditelj u žalbi, osporava pravilnost i zakonitost tog rješenja, te navodi da ovršenici nisu dokazali osnovanost navoda iz prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti.

 

26. Opisani žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu i izvedenih dokaza, te pravilnog zaključivanja suda da potpisi na dostavnicama nisu potpisi 1. i 2.ovršenika, budući da se isti u znatnoj mjeri razlikuju od potpisa koje su ovršenici dali pred sudom.

 

27. Stoga je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 36. st. 3. OZ-a donio pobijano rješenje pa je zbog tih razloga žalbu ovrhovoditelja protiv tog rješenja trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

28. U odnosu na rješenje od 22. svibnja 2023.

 

29. Tim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenika od 4. listopada 2022. te je predmetna ovrha odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem P-2113/2023.

 

30. Odlučujući o prijedlogu ovršenika prvostupanjski sud je utvrdio da se ovršenici u prijedlogu za odgodu ovrhe između ostalog pozivaju i na presudu suda Europske unije broj C-407/18 od 26 lipnja 2019. u postupku K.-A. bank d.d., da se ovrhovoditelj nakon što mu je dostavljen na očitovanje prijedlog za odgodu ovrhe istome usprotivio smatrajući da nisu ispunjeni razlozi (pretpostavke) propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a zbog kojih se ovrha na prijedlog ovršenika može odgoditi.

 

31. Sud je također utvrdio da ovršenici kao tužitelji protiv ovdje ovrhovoditelja, kao tuženika vode parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-2113/2023 radi utvrđenja ništetnosti odredbi ovršne isprave na temelju koje je u ovom predmetu određena ovrha, s time da u tom predmetu meritorna odluka za sada nije donesena.

 

32. Cijeneći sve navedeno, prvostupanjski sud zaključuje da je praksom suda Europske unije uspostavljeno načelo nadređenosti prava Unije kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom te načelo izravne primjenjivosti prava Unije zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članica. Nadalje je naveo da je odlukom suda Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku koji se predmet vodio pod brojem C-407/18 radi tumačenja Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrđeno da Direktivnu vijeća treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposrednog izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnost bilo na prijedlog potrošača bilo po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

33. Cijeneći nadalje da je Zaključkom sa sjednice Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. navedeno da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud dužan je po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, da je sud citiranim zaključkom vezan, odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja, smatrajući da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se između stranaka vodi pod brojem P-2113/2023.

 

34. Ovrhovoditelj u žalbi, protiv tog rješenja suprotno navedenim stajalištima prvostupanjskog suda smatra da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a za odgodu predmetne ovrhe.

 

35. Ovi žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani, jer i ovaj sud prihvaća kao pravilne sve zaključke prvostupanjskog suda iz pobijanog rješenja zbog kojih je odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika do završetka navedenog parničnog postupka koji se vodi između stranaka radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu koji u ovom predmetu predstavlja ovršnu ispravu.

 

36. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je, rješenjem ovog suda iz točke I izreke pobijano rješenje o ovrsi ukinuto, trebalo je isključivo samo zbog tog razloga ukinuti i pobijano rješenje o odgodi ovrhe, jer nije izvjesno hoće li prvostupanjski sud u nastavku postupku donijeti novo rješenje o ovrsi na prijedlog ovrhovoditelja, ili će taj prijedlog ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan, pa u situaciji ako prijedlog za ovrhu bude odbijen, tada odlučivanje o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe postaje bespredmetno.

 

37. Zbog tih razloga je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje od 22. svibnja 2023. trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

38. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a odlučeno je da se o naknadi žalbenog troška odluči u konačnoj odluci.

 

U Rijeci 7. studenog 2023. 

 

 

                 Sudac

                                   Duško Abramović v.r.