Poslovni broj: Us I-2726/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja CHEF & MASTER d.o.o., Dolića Draga, Ulica Ivana Pavla II 39, OIB: 93561484148, zastupanog po opunomoćeniku Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o tužbi tužitelja od 10. studenog 2025. i podnesku tužitelja od 27. veljače 2026., izvarasp ravno 6. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku da u tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke o trošku, dok se u više zatraženom iznosu zahtjev opunomoćenika tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je Upravnom sudu u Splitu podnio tužbu 10. studenog 2025. protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, radi šutnje uprave, odnosno radi ne donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za izdavanjem dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji je podnesen dana 12. listopada 2025. nadležnoj Policijskoj postaji, u zakonom propisanom roku. Tužitelj navodi da je u skladu s člankom 90. Zakona o strancima dana 12.10.2025. godine za radnika MČB podnio zahtjev tuženiku za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nadležnoj Policijskoj postaji; da je navedeni zahtjev zaprimljen u sustavu preko online aplikacije HZZ-a te da tužitelj nema podatka o klasi navedenog predmeta, jer da nije zaprimio nikakvu potvrdu, niti dopis naslova s navedenim podatkom, već da isključivo raspolaže brojem pod kojim je zaprimljen zahtjev: 937758. Nadalje navodi da je u skladu s odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima ministarstvo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja zahtjeva, a da do dana podnošenja ove tužbe, tuženik nije odlučio o podnesenom zahtjevu te kao dokaz prilaže Zahtjev te se poziva na postojeću praksu Upravnog suda u Zagrebu u presudi posl. br. Us I-1397/2025-7 od 27. lipnja 2025. godine te posl. br. Us I-1259/2025-7 od dana 8. lipnja 2025. Ističe da neodlučivanje u zakonskom roku stvara ozbiljne poteškoće u poslovanju tužitelja. te predlaže da Sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnika MČB te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

2. Tužba tužitelja dostavljen je tuženiku na odgovor.

3. Tuženo tijelo dostavilo je ovom sudu odgovor na tužbu 30. prosinca 2025. kojim je opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da je prilikom utvrđivanja svih pravno relevantnih činjenica i okolnosti bitnih u donošenju odluke sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne Novine" 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), utvrđeno kako se podnositelj zahtjeva CHEF & MASTER d.o.o. nalazi na popisu poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Kako navedeno, sukladno čl. 93. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima, predstavlja zapreku za izdavanje dozvole za boravak i rad, te da je podnositelju zahtjeva u svrhu izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje u ovoj upravnoj stvari, a sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj: 47/09, 110/21), upućen poziv dana 24.11.2025. godine. Da se podnositelj zahtjeva pravovremeno odazvao pozivu te da je u izjavi na Zapisnik osoba ovlaštena za zastupanje društva Ćiro Sabljić, upoznata s citiranim zakonskim odredbama te da se isti u bitnom očitovao kako smatra da je to pretjerana mjera te da nije učinio ništa pogrešno, a da je za navedeno uzeo odvjetnika koji je podnio tužbu kako bi što prije skinuo svoju firmu s popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Obzirom na navedene činjenice da se poslodavac nalazi na listi poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, kao i da je poslodavac uredno upoznat s činjenicama, a kako ni izjava na Zapisnik nije mogla utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari, sukladno čl. 93. st. 1. toč. 8. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) da je zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj odbijen rješenjem dana 27.11.2025. godine.

3.1. U odnosu na navod iz tužbe kako je u skladu s odredbom čl. 91. st. 5. Zakona o strancima Ministarstvo dužno putem nadležne policijske uprave odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, tuženo tijelo je navelo da se ovdje radi o čl. 91. st. 7. Zakona o strancima koji propisuje kako je o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Da obzirom na navedenu odredbu valja napomenuti kako se navedeni zahtjev ne može smatrati urednim, a iz razloga što je odredbom čl. 3. st. 1. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" br. 20/2022., 155/2022.) propisano kako isprave koje se prilažu uz zahtjeve propisane ovim Pravilnikom moraju biti u izvorniku ili ovjerenoj preslici, a mogu se priložiti i preslike isprava koje će službena osoba provjeriti za potrebe postupka nakon uvida u original, a čl. 3. st. 3. istog Pravilnika određuje da ako se zahtjev podnosi elektroničkim putem ili poštom, izvornici ili ovjerene preslike isprava moraju se dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji do okončanja postupka, a u slučaju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu boravka digitalnih nomada izvornici iii ovjerene preslike mogu se dostaviti i u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole boravka.

3.2. Da je odredbom članka 97. stavka 1. Zakona o strancima propisano da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

3.3. Da je odredbom članka 99. st.1. toč.8. Zakona o strancima propisano da će se pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenog rada. Stoga, a s obzirom na navedene odredbe Zakona o strancima, da se podneseni zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad od strane tužitelja smatra neurednim jer da isti nije ispunio potrebne zakonske uvjete kako bi se moglo udovoljiti tužiteljevom zahtjevu zbog toga što je Hrvatski zavod za zapošljavanje donio negativno mišljenje jer se poslodavac nalazi na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se uređuje suzbijanje neprijavljenog rada. Stoga, a kako bi se utvrdile se činjenice i okolnosti važne za rješavanje u ovoj upravnoj stvari, da je proveden ispitni postupak sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine" broj 47/09, 110/21) te da je doneseno rješenje u roku iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21). Tuženo tijelo ističe da rok iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21) zbog šutnje uprave, zbog neurednog zahtjeva nije niti počeo teći, a rok od 15 dana sukladno članku 91. stavku 5. Zakona o strancima da je u svojoj pravnoj naravi instruktivni rok bez sankcija. Slijedom navedenog, da je tužba tužitelja neosnovana i na Zakonu neutemeljena te je stoga predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. U privitku tužbe dostavljeno je rješenje tuženika KLASA:UP/I-216-02/25-09/249840, URBROJ: 511-12-43-25-4 od 8. prosinca 2025.

4. Odgovor na tužbu uz rješenje tuženika KLASA:UP/I-216-02/25-09/235303, URBROJ: 511-12-43-25-3 od 27. studenog 2025. dostavljeno je opunomoćeniku tužitelja na znanje i očitovanje u smislu članka 100. stavka 1. ZUS-a.

5. Podneskom od 27. veljače 2026. opunomoćenik tužitelja se u bitnom očitovao da iako nije zadovoljan rješenjem tuženika KLASA:UP/I-216-02/25-09/235303, URBROJ: 511-12-43-25-3 od 27. studenog 2025. kojim je odbijen zahtjev podnositelja za izdavanjem dozvole za boravak i rad u RH za državljanina treće zemlje MČB državljanina Indije, za radno mjesto "pomoćni kuhar/pomoćna kuharica", da neće proširivati tužbeni zahtjev obzirom da je radnik odustao od zaposlenja te je predložio obustavu upravnog spora budući da je tuženik donio odluku nakon podnošenja tužbe te je ujedno zatražio naknadu troškova i za predmetni podnesak .

6. Odredbom članka 106. stavkom 1. toč. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavcima 1. i 2., člankom 103. stavkom 1. ili člankom 165. ovoga Zakona.

7. Odredbom čl. 103. st. 1. ZUS-a je propisano da će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu.

8. Slijedom naprijed navedenog, a kako je tuženik u tijeku spora postupio prema tužbenom zahtjevu tužitelja, na način da je donio rješenje KLASA:UP/I-216-02/25- 09/235303, URBROJ: 511-12-43-25-3 od 27. studenog 2025. kojim je odlučio o podnesenom zahtjevu podnositelja, te da je tužitelj podneskom od 27. veljače 2026. predložio da sud obustavi spor te naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora, to je valjalo primjenom naprijed citirane zakonske odredbe čl. 106. st. 1. toč. 2. u svezi s odredbom članka 103. st. 1. ZUS-a, riješiti kao u točci I. izreke. Navedeno pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju radi o šutnji uprave proizlazi iz recentne upravno sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u Rješenju Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž- 563/2025-2 od 26. ožujka 2025.

9. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, te stavku 6., istog članka, kojim je propisano ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

10. Kako je tužitelj uspio u predmetnom upravnom sporu obzirom da je tuženik odlučio o podnesenom zahtjevu tužitelja tek nakon što je tužitelj podnio tužbu radi šutnje uprave te nakon što su mu je predmetna tužba dostavljena na odgovor, to je opunomoćeniku tužitelja valjalo priznati zatraženi trošak sastava tužbe radi šutnje uprave od 10. studenog 2025. i to 500 bodova odnosno 1.000 eura uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 250,00 eura, a sve u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom u svezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) i to prema Tbr. 27 OT-a, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 79. st. 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te da je prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Slijedom navedenog, opunomoćeniku tužitelja je valjalo priznati zatraženi trošak u iznosu od 1.250,00 eura.

11. U više zatraženom iznosu i to za sastav podneska od 27. veljače 2026. u iznosu od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura uvećano za iznos PDV-a od 25% u iznosu od 250,00 eura, kojim podneskom je izvijestio sud da iako nije zadovoljan predmetnim rješenjem da neće proširivati tužbeni zahtjev već je predložio obustavu postupka te za isti podnesak zatražio naknadu troškova, sud ne cijeni opravdanim troškom u smislu odredbe čl. 144. ZUS-a, radi čega je u navedenom iznosu valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 6. ožujka 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelj nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi po čl. 22. Zakona o sudskim pristojbama i to pristojbe za tužbu te pristojbe za rješenje

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.

- u spis

- kalendar pravomoćnosti do 11.04.2026.