REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2655/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/101, URBROJ: 512-25-24-4 od 17. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/101, URBROJ: 512-25-24-4 od 17. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 560-01/22-01/1119, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 9. veljače 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Sigurnosno – informativnoj službi (dalje: SIS) u razdoblju od 17. travnja 1991. do 22. travnja 1996.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da je u Domovinskom ratu sudjelovao kao pripadnik SIS-a od 17. travnja 1991. do 22. travnja 1996. te detaljno opisuje aktivnosti koje je obavljao, pri tom ističući da je zbog strateških razloga Republika Hrvatska vojno djelovala na teritoriju Bosne i Hercegovine, što danas tuženik pokušava prikriti te je to glavni razlog iz kojeg je odbijen njegov zahtjev.
3.1. Ističe da je država već izdala javnu ispravu, koji je tuženik u cijelosti ignorirao, a radi se o Odluci o dodjeli odlikovanja Redom Nikole Šubića Zrinskog za junački čin u Domovinskom ratu, klasa: 060-03/24-09/05, Urbroj: 71-036-01/3-24-01 od 4. travnja 2024., tužitelj se pri tom poziva na članak 13. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 20/95., 57/06., 141/06., 118/19.) navodeći da upravo ova isprava dokazuje njegovu pripadnost SIS-u, a vjerodostojnost iste nije osporena. Predlaže saslušati predsjednika države, na navedene okolnosti.
3.2. Tužitelj navodi da spisu prileži i medicinska dokumentacija iz ratnog vremena kao i zapovjedi i dopisi iz kojih je razvidno da je bio pripadnik SIS-a, kao i niz izjava svjedoka koje potvrđuju njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu kao pripadniku Hrvatske vojske.
3.3. Smatra povrijeđenima odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) te osporava zaključak tuženika da nije pružao oružani otpor agresoru jer za navedeno nema osnova u činjenicama, osim tvrdnje tuženika da u vlastitim evidencijama dokazi nisu pronađeni. Suprotno navedenom tužitelj ističe da je zapovijedao vojnim postrojbama Hrvatske vojske, organizirao obranu te je u izravnom oružanom otporu bio ranjen, odlikovan je za posebno junaštvo od predsjednika Republike Hrvatske.
3.4. Poziva se na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u pojedinačno naznačenim presudama prema kojemu bi pogreške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes, dakle, rizik svake greške što je napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina, posebno imajući u vidu da je tuženik priznao nepotpunost vlastitih arhiva te isto tumači isključivo na njegovu štetu.
3.5. Tužitelj predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje temeljem pripadnosti Sigurnosno – informativnoj službi, uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi tužitelja nisu utemeljeni, da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Suprotno navodima iz tužbe prvostupanjsko tijelo je ocjenjujući zahtjev pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, budući da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da se tužitelj ne nalazi u službenim evidencijama Ministarstva obrane Republike Hrvatske kao pripadnik SIS-a u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata. Navodi da je potpuno neživotno i nevjerojatno da bi tužitelj sve te godine bio pripadnik SIS -a, a da o tome nema nikakvoj pisanog traga, niti je primao ikakvu novčanu naknadu ili plaću za sve te godine, isto tako ne raspolaže nikakvim pisanim dokazima o svojoj pripadnosti SIS -u. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao tijekom upravnog postupka da bi bio pripadnik SIS-a kako tvrdi.
4.1. Tuženik upućuje na stajalište izraženo u presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. godine, prema kojima se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe, to svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nisu nikakvim materijalnim dokazima dokazali istinitost svojih tvrdnji.
4.2. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena 27. veljače 2026. u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravni nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
6.1. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Ostaje kod dokaznih prijedloga za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i naznačenih svjedoka.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
7.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka, sud je odbio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. U postupku koji je prethodio ovom sporu upravna tijela suglasno zauzimaju stajalište da u konkretnom predmetu nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti SIS-u, uz obrazloženje da s obzirom na službene podatke nadležnih tijela (Središnjeg vojnog arhiva i drugih tijela MORH-a, Vojno sigurnosno-obavještajne agencije) pribavljene u postupku provjere podataka u evidencijama MORH-a, iskazi saslušanih svjedoka ne dovode u sumnju zaključak da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik neke od sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju. Također, vojna iskaznica, koja nije utemeljena na podacima službene evidencije, te priložena odlikovanja kao i zamolba Hrvatskog vijeća obrane, Herceg – Bosne za proširenje ljudstva u Sigurnosno
– informativnoj službi Čapljina odnosno akt od 3. kolovoza 1992. na koji se poziva tužitelj ne predstavljaju dokaz da je tužitelj bio pripadnik neke od formacija iz članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, dalje: ZHBDR). Izjavama stranke i svjedoka prema kojima proizlazi da je tužitelj bio pripadnik SIS-a, cijeneći sve dokaze zajedno i svaki pojedinačno, tijelo cijeni takvima da im nije poklonilo vjeru jer se ne temelje na nikakvoj službenoj dokumentaciji, stoga je i ocijenjeno da nema potrebe za daljnje izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, niti su isti od utjecaja na donošenje drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
9.1. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući isto pravilnim i zakonitim u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu. Otklanjajući žalbene navode tuženik obrazlaže, pozivom na članke 3. do 5. ZHBDR-a, sadržaja izjava tužitelja i svjedoka (KL, ŽL, TL, DL, CL), te podataka sadržanih u pribavljenim očitovanjima nadležnih tijela i to Uprave za proračun i financije, Sektora za financije i računovodstvo, Službe za operativne financije poslove, Operativni odjel za financije Zagreb od 23. kolovoza 2017. prema kojemu ne posjeduju financijske podatke za tužitelja, zatim Vojno sigurnosno - obavještajne agencije u očitovanju od 6. srpnja 2017 da ne posjeduju dokumentaciju o pripadnosti tužitelja SIS-u, te od Središnjeg vojnog arhiva u očitovanju od 24. srpnja 2017. da nisu pronađeni podaci o tužitelju, da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, jer tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu citiranih odredaba članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, odnosno ne ulazi u kategoriju osoba kojima se može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9.2. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. ZUP-a.
10. Člankom 3. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
10.1. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Člankom 5. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992.
11.1. Prema stavku 2. članka 5. ZHBDR-a dragovoljac iz Domovinskog rata je i hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora: a) najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. ili b) najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1995.
11.2. Prema stavku 4. članka 5. ZHBDR-a status dragovoljca iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje Ministarstvo.
12. Imajući u vidu citirane odredbe u postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo je utvrditi da li je tužitelj osoba iz stavka 1. članka 3. ili članka 5. ZHBDR-a, te da li se aktivnosti koje je obnašao mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora, na način kako je to definirano stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a.
13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
14. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
14.1. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama.
14.2. U postupku koji je prethodio ovom sporu u skladu s načelom samostalnosti i slobodne ocjene dokaza, analizirana je spisu priležeća dokumentacija iz koje proizlazi da podaci o pripadnosti tužitelja SIS-u u traženom razdoblju nisu pronađeni, niti je evidentirano da bi u tom razdoblju ostvarivao plaću ili drugu naknadu s navedenog osnova, a također nisu nađeni podaci o tužitelju kao pripadniku SIS-a u Središnjem vojnom arhivu. Ove je dokaze, odnosno podatke službenih evidencija upravno tijelo u postupku koji je prethodio ovom sporu cijenilo odlučnima za odluku o zahtjevu tužitelja.
15. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta iz citiranih odredaba članka 3. ZHBDR-a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora (st. 1. točke a) do f) i sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske, a što podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
16. Ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika da u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj ukupnosti ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik SIS-a te sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način kako je odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a propisano.
17. Stoga, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
18. Pored navedenog, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3540/2024-2 od 20. studenog 2024. izneseno kako se prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ne dokazuje samo na temelju iskaza svjedoka, već o sudjelovanju podnositelja zahtjeva u Domovinskom ratu moraju postojati i drugi dokazi, a koji su u predmetu tužitelja pravilno cijenjeni od strane upravnih tijela.
19. Razlozi kojima se rukovodilo upravno tijelo kada je ocijenilo sadržaj spisu priležećih od strane tužitelja dostavljenih isprava, prihvaća i ovaj Sud, s obzirom da u službenim evidencijama pripadnika SIS-a tužitelja nema, kako niti u evidencijama primatelja plaća, niti Središnji vojni arhiv ima podataka o tužitelju kao pripadniku SIS- a.
20. U ocjeni izvedenih dokaza u kojima s jedne strane ne postoji službena evidencija niti materijalni dokazi o pristupu i sudjelovanju tužitelja u spornom razdoblju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadniku Sigurnosno-obavještajne službe, a s druge strane izjave svjedoka kao i iskaz tužitelja, sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom i prvostupanjskom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a kojima je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP-a.
20.1. Nadalje, u skladu s člankom 49. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U konkretnom predmetu saslušanjem tužitelja i predloženih svjedoka ne bi se prema ocjeni suda mogle na drugačiji način utvrditi činjenice od kojih ovisi primjena prava, s obzirom na nepostojanje službene evidencije o pripadnosti tužitelja Sigurnosno-obavještajnoj službi. Navedene dokaze sud smatra i neprikladnim dokaznim sredstvom za utvrđenje odlučnih činjenica, dakle, onih koje se odnose na pripadnost tužitelja Sigurnosno-obavještajnoj službi.
21. Povrede odredaba postupka, koje se odnose na sadržaj obrazloženja osporenog rješenja, ocjenu izvedenih dokaza kao i navodi o propustu odnosno grešci upravnih tijela, nisu utvrđeni.
21.1. Stajališta izražena u ovoj presudi sukladna su pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-1759-2 od 16. studenog 2021. kojom je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj: UsI -1937/20-8 od 24. veljače 2021. u upravnom sporu između istih stranaka, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti tužitelja Sigurnosno-obavještajnoj službi u razdoblju od 19. rujna 1991. do 30. lipnja 1996. (dijelom obuhvaća i razdoblje koje je predmet ovog spora, od 17. travnja 1991. do 22. travnja 1996.).
22. Činjenica da je tužitelj odlikovan od strane predsjednika države i pozivanje na odredbe članka 13. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 20/95, 57/06, 141/06 i 118/19), ne dovode do drugačije odluke. Naime, tim je člankom propisano da se Red Nikole Šubića Zrinskog dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima te postrojbama i drugim ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova za junački čin u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti ili iznimnim okolnostima u miru. Iz citirane odredbe ne proizlazi da se navedeno odlikovanje dodjeljuje isključivo pripadnicima Hrvatske vojske, pa navedeno ne može biti dokaz pripadnosti tužitelja SIS-u, a pri tom se napominje da iz odredbe članka 3. stavka 1. i 2. ZHBDR-a proizlazi da za ostvarenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, zakonom propisani uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni.
22.1. Stoga, niti saslušanje predsjednika države na okolnosti dodjele navedenog odlikovanja tužitelju, a u kontekstu spornih činjenica vezano za pripadnost tužitelja SIS-u, sud nije cijenio opravdanim provoditi, pa je raspravnim rješenjem prijedlog tužitelja odbio.
23. Ostala dokumentacija tužitelja dostavljena tijekom upravnog postupka cijenjena je u postupku pred upravnim tijelom, te su razlozi ne prihvaćanja prema ocjeni ovog suda valjano obrazloženi, pa navodi tužitelja usmjereni na povrede odredaba postupka nisu osnovani.
24. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
25. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
26. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
27. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja valjalo odbiti, kako je i odlučeno u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Mate Knezović, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20
2. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, [adresa] Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV.1
3. U spis
