Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2771/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenik PŽ, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 6. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/24-014/206, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 6. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/24-014/206, URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 6. svibnja 2024. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu zaštitu, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore, KLASA: UP/I -551-06/24- 014/118, URBROJ: 251-09-14-3/002-24-03 od 25. ožujka 2024. te se odbija i zahtjev za naknadu troška (točke I. i II. izreke).
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2024. tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 31. ožujka 2024.
2. Tužiteljica tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći da je rješenje o novčanoj pomoći upravni akt, koji se u skladu s odredbom članka 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), može mijenjati, poništiti ili ukinuti na način propisan zakonom, a da Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja nije zakon, niti su u konkretnom predmetu primijenjeni izvanredni pravni lijekovi iz članka 123. do 132. ZUP-a. Nadalje ističe da je tuženik rješenje bio dužan donijeti do 31. prosinca 2022. godine, što nije učinio, a da je Odluka na kojoj se temelji rješenje nezakonita iz svih onih razloga na koje je ukazivala u postupku ocjene zakonitosti općeg akta pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (dalje: Visoki upravni sud), odnosno razloga podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud). Ističe da je podnijela dva prigovora, odnosno jedan sukladno odredbama članka 122. ZUP -a.
2.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova zajedno s kamatom u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje u cijelosti zakonito iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju, te se pri tom poziva na odredbe Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka). Vezano za navod tužiteljice o retrogradnom ukidanju novčane pomoći za roditelja odgojitelja prije nego li joj je rješenje dostavljeno tuženik navodi da je pobijano rješenje deklaratorni akt kojim se samo utvrđuje da su ispunjeni uvjeti koje propisuje odredba članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke za prestanak novčane pomoći za roditelja odgojitelja te kao takav djeluje unatrag, odnosno ex tunc, što znači kako za trenutak njegova važenja nije odlučno vrijeme donošenja, odnosno priopćavanja akta, već je odlučan trenutak kad su nastupile okolnosti utvrđene u pravnoj normi zbog kojih je taj akt bio donesen.
3.1. Tuženik navodi da je Visoki upravni sud u presudi broj:Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, Visoki upravni sud je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladnim s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
3.2. Nadalje, tuženik navodi da je da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 instruktivan rok. Radi se o roku čije propuštanje poduzimanja neke radnje ne proizvodi štetne posljedice, pa se radnja koja nije obavljena u roku može obaviti i naknadno, a pri tom napominje da je Visoki upravni sud dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku do donošenja odluke u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta.
3.3. U odnosu na navode tužiteljice o pravnom lijeku tuženik ističe da je Odluka već ustanovila prigovor kao pravni lijek, a odredba članka 10. Odluke ocijenjena je zakonitom, ista ne priječi pokretanje upravnog spora kao spora pune jurisdikcije u kojemu je sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja, te se protiv prvostupanjske odluke može podnijeti žalba Visokom upravnom sudu, pa je osigurana dvostupanjska sudska zaštita.
3.4. U odnosu na navod tužiteljice o podnesenom prigovoru temeljem Odluke i prigovoru temeljem članka 122. ZUP-a tuženik navodi kako ta odredba supsidijarno regulira postupovnu materiju vezano za prigovore uređene drugim odredbama ZUP -a (čl. 42., čl. 155., čl. 156., čl. 157.-158. i čl.. 154. ZUP-a), dakle ta odredba sadrži postupovne odredbe, ali ne čini zasebno utemeljenje a neku vrstu prigovora koja nije obuhvaćena navedenim odredbama ZUP-a.
3.5. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sud je 27. veljače 2026. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.
4.2. Tužiteljica iznosi prigovor povrede članka 48. stavka 4. ZUS-a, zahtjeva razgledavanje spisa u skladu s člankom 113. ZUS-a, budući joj nije dostavljen cjelovit odgovor na tužbu. Osporava da bi pobijano rješenje potpisao gradonačelnik Grada Zagreba, pa predlaže provesti dokazni postupak grafološkim vještačenjem. Smatra nezakonitim opći akt, pa se poziva na presudu Visokog upravnog suda u predmetu Usoz-25/2024 od 28. listopada 2024. Predlaže prekid upravnog spora do odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: Ustavni sud), Odluke o zahtjevima pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: ESLJP), te do donošenja odluke Visokog upravnog suda u predmetu ocjene zakonitosti općeg akta.
4.3. Tuženik se poziva na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-2708/2023 u kojoj se odlučivalo o upravo iznesenim prigovorima tužiteljice, navodeći da je stajalište tuženika potvrđeno i presudama, praksom Visokog upravnog suda
4.4. Opunomoćeniku tužiteljice omogućeno je na ročištu razgledavanje spisa, te nakon izvršenog uvida isti nije imao primjedbi.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
5.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka, grafološkim vještačenjem potpisa gradonačelnika.
5.2. Također je raspravnim rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice za prekidom upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 25. ožujka 2024. utvrđeno je da istim prestaje novčana pomoć tužiteljici kao roditelju FŽŠ, rođ. **.**.2017. s danom 31. ožujka 2024., a prethodno priznato rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-013/577, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 4. travnja 2017.
7.1. Rješenje je doneseno na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 10/18, 20/21 i 25/22, dalje: Odluka), budući da je dijete tužiteljice navršilo 7 godina 13. ožujka 2024. godine.
8. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja u bitnome iz razloga koji su navedeni i u odgovoru na tužbu.
9. Odredbom članka 7. stavka 1. alineje 2. Odluke propisano je da novčana pomoć prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.
9.1. Prema stavku 2. članka 7. Odluke o prestanku novčane pomoći iz ovoga članka nadležno gradsko upravno tijelo odlučit će po službenoj dužnosti.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, prema ocjeni suda navodima tužbe i tijekom spora pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.
10.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute prigovore tužiteljice, pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
10.2. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer za iznesene razloge postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i propisima na koje se poziva tuženik.
11. Naime, kao što je to detaljno tuženik elaborirao i u odgovoru na tužbu, a koje ovaj sud neće ponavljati, pravilno je tijelo utvrdilo prestanak novčane pomoći te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Za napomenuti je također, da je Ustavni sud donio odluku U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i Visokog upravnog suda broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
12. Stoga Sud još jednom ukazuje na točku 124. presude VUS RH (Usoz-8/22-68), u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, a odredbama Odluke/22. ponovno se usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
13. Odredbom članka 10. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
14. Odredbom članka 6. Odluke 22 propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.
15. Navedene odredbe članka 10. Odluke i članka 6. Odluke/ 22 bile su predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke, dok je obustavljen postupak ocjene zakonitosti članaka 3., 4. i 6. Odluke/22. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. U odnosu na članak 6. Odluke/22 sud je naveo da je zakonitost Odluke/22, uključujući i navedenu odredbu, bila predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu pred istim sudom, koji spor je okončan presudom, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti te Odluke. Navedenu presudu razmatrao je Ustavni sud te je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom (odluka i rješenje, broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Dakle, Visoki upravni sud je tužiteljici sporne odredbe ocijenio zakonitima.
15.1. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS -a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude). Stajališta suda iznesena u ovoj presudi vezana za pravnu prirodu roka iz odredbe članka 6. Odluke/22, u skladu su sa stajalištem Visokog upravnog suda izraženima i u presudi poslovni broj: Usž-3412/2024-2 od 8. listopada 2024. u činjeničnoj i pravnoj stvari novčane pomoći za roditelja odgojitelja.
16. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba, te da je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno donijeti prvostupanjsko rješenje o prestanku novčane pomoći na temelju odredbe članka 7. Odluke.
16.1. Stoga, navodi tužiteljice kojima osporava da bi prigovor kao pravni lijek bio protivan propisima na koje se poziva, sud nije prihvatio osnovanima.
17. Pozivanje tužiteljice na odredbe ZUP-a o mogućnosti intervencije u pravomoćni upravni akt (čl. 123. do 132.) u konkretnom predmetu nije opravdano, jer je pravilno tijelo donijelo rješenje o prestanku prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u skladu s odredbama članka 7. Odluke, a sve u skladu s Odlukom i pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.
17.1. Pri tom se ponovno napominje da je Ustavni sud donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja broj:
Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dakle, Odluku je ocijenio ustavnopravno prihvatljivom.
17.2. Nadalje, ističe se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
18. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom i Ustavnim sudom, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.
19. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Pravilno je tužiteljici utvrđen prestanak novčane pomoći s obzirom na nesporno utvrđenu dob djeteta za koje je pravo priznato, sukladno odredbama članka 7. Odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je stoga primijenjeno materijalno pravo, a povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.
20. Osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju prema ocjeni ovoga suda usmjereno je na odugovlačenje upravnog spora i nije osnovano, te ne dovodi u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su potpisana od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud. Stoga je raspravnim rješenjem izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem sud odbio, cijeneći navedeno nepotrebnim i neekonomičnim te u suprotnosti s odredbom članka 8. ZUS-a kojom je propisano načelo učinkovitosti spora.
20.1. Raspravnim rješenjem suda odbijen je i prijedlog tužiteljice za prekidom upravnog spora. Ovo zato, jer prema ocjeni suda u konkretnom predmetu nisu utvrđene okolnosti temeljem kojih bi sud bio obvezan prekinuti spor, a propisane odredbom članka 105. stavka 1. ZUS-a. Vezano za razloge iz odredbe članka 105. stavka 2. ZUS-a, prema kojima sud može prekinuti spor dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom, odnosno dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje (točke 1. i 2.), sud cijeni kako nema razloga prekidanju spora budući da je Odluka koja se u konkretnom slučaju primjenjuje ocjenjena zakonitom pred Visokim upravnim sudom, te utvrđena ustavnopravno prihvatljivom pred Ustavnim sudom.
21. Imajući u vidu navedeno, niti pozivanje tužiteljice na presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Usoz-25/2024, nije opravdano iz razloga na koje se ovaj sud poziva, a koji se odnose na vezanost svih pravomoćnom presudom nadležnog suda o ocjeni zakonitosti općeg akta, imajući u vidu da je taj Sud donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke (točka 61. obrazloženja presude Usoz-143/22).
21.1. Navod tužiteljice da nije jasno o kojem prigovoru je riješeno, nije osnovan. Naime, uvidom u podnesak kojim je tužiteljica izjavila pravni lijek protiv prvostupanjskog rješenja vidljivo je da je na istome naznačila „prigovor čelniku tijela i žalba protiv rješenja od dana 25.03.2023.“. Imajući u vidu činjenicu da je protiv prvostupanjskog rješenja propisan Odlukom kao pravni lijek prigovor, te je o istome riješeno osporenim rješenjem od strane Gradonačelnika, dakle od strane nadležne osobe u skladu s odredbama Odluke, na način da su u meritumu razmotreni navodi podnesenog pravnog lijeka, te izneseni razlozi za odluku, povrede na štetu tužiteljice sud nije našao. Pored navedenog, Odlukom propisani pravni lijek (prigovor o kojemu odlučuje Gradonačelnik) u predmetu novčane naknade za roditelja odgojitelja nije prigovor iz članka 122. ZUP-a.
22. Povrede odredaba članka 48. i 113. ZUS-a, sud nije našao. Tužiteljici je odgovor na tužbu tuženika uredno dostavljen te se na isti očitovala tijekom spora podneskom kao i na ročištu, a uvid u spis tužiteljica je zatražila podneskom (str. 21. spisa), međutim, po odobrenju uvida u spis (2. lipnja 2025.) isti nije izvršila, već na raspravi iznosi prigovore u tom smjeru, pa je uvid spis neposredno izvršen na raspravi od strane opunomoćenika tužiteljice, te nakon izvršenog uvida nisu stavljeni nikakvi prigovori.
23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
24. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
25. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
26. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
26.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj troškove spora imao nadoknaditi tuženik.
26.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 6. ožujka 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. odvjetnik Karlo Novosel, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 32
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
3. U spis
