Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-219/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marta Perak, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., odvjetnica u Osijeku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, da tužitelju ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati dodatak na plaću u ukupnom bruto iznosu od 1.690,74 eura (tisuću šesto devedeset eura i sedamdeset četiri centa), sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi:

- iznos od 85,36 eura od dana 16. lipnja 2022., do isplate

- iznos od 85,48 eura od dana 16. srpnja 2022., do isplate

- iznos od 85,78 eura od dana 16. kolovoza 2022., do isplate

- iznos od 85,79 eura od dana 16. rujna 2022., do isplate

- iznos od 85,78 eura od dana 16. listopada 2022., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. studenog 2022., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. prosinca 2022., do isplate

- iznos od 90,94 eura od dana 16. siječnja 2023., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. veljače 2023., do isplate

- iznos od 90,92 eura od dana 16. ožujka 2023., do isplate

- iznos od 90,93 eura od dana 16. travnja 2023., do isplate

- iznos od 92,76 eura od dana 16. svibnja 2023., do isplate

- iznos od 92,75 eura od dana 16. lipnja 2023., do isplate

- iznos od 92,87 eura od dana 16. srpnja 2023., do isplate

- iznos od 100,21 eura od dana 16. kolovoza 2023., do isplate

- iznos od 93,92 eura od dana 16. rujna 2023., do isplate

- iznos od 94,76 eura od dana 16. listopada 2023., do isplate

- iznos od 99,36 eura od dana 16. studenog 2023., do isplate

- iznos od 50,34 eura od dana 16. prosinca 2023., do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.375,00 eura (tisuću tristo sedamdeset pet eura) sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje ja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio ovome sudu 8. studenog 2024. tužbu radi isplate protiv tuženika kao poslodavca. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, te da radi na radnom mjestu stručni suradnik, a navedeno radno mjesto je mjesto s posebnim uvjetima rada temeljem odredbe čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" 5/84.), koji se primjenjuje u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o zaštiti na radu. Navodi kako je, kao zaposlenik tuženika, za vrijeme obavljanja poslova svoga radnog mjesta, bio izložen raznim štetnim utjecajima. Navodi kako se, temeljem odredbi Ugovora o radu na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljeni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u čl. 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i odredbom čl. 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od dana 23. lipnja 2020. Navodi kako je u utuženom razdoblju tužitelj bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini od 10% plaće nije mu bio isplaćivan. Navodi kako tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju nije isplaćivao navedeni dodatak iz tužitelju nepoznatih razloga, te da je počeo tužitelju isplaćivati navedeni dodatak nakon 15. studenoga 2023. Prema stajalištu tužitelja isti je imao pravo na isplatu dodatka i u utuženom razdoblju i to temeljem odredbe članka 54. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i sukladno Pravilniku o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., pa kako tužitelju navedeni dodatak nije isplaćivan tužitelj je podnio predmetnu tužbu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 14. studenog 2025., tužitelj predlaže da sud utvrdi da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane, te predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju na ime dodatka na plaću isplati iznos od 1.690,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, te da mu naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, te da je isti u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu Tehnički suradnik u Odsjeku za nadzor sjemenskih usjeva, u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo, a koje radno mjesto je mjesto sa posebnim uvjetima rada, ali tužitelj osporava tuženiku pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tužitelj je s tuženikom zaključio ugovor o radu kojim je u članku 10. Ugovora određeno da je poslodavac dužan radniku isplaćivati plaću i druge naknade sukladno propisima o radu i aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada, te sukladno Kolektivnom ugovoru. U vrijeme zaključenja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. kojim je bio propisan dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%. Sklapanjem ugovora o radu tužitelj je pristao da mu se plaća obračunava na temelju zakonskih, podzakonskih i internih akata, kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. Odredbom članka 3. navedenog Pravilnika je propisano da će se prava na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim Kolektivnim ugovorom. Odredbom članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je pravo radnika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini, već je propisano da će se visina tog dodatka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Navodi kako u utuženom razdoblju nije bio zaključen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada pa stoga nije postojala pravna osnova za isplatu dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tuženik tvrdi da se na njega primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, pa ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim Zakonom i ne može isplaćivati dodatke na plaću koji nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Dana 15. studenog 2023. sklopljen je Granski kolektivni ugovor za zaposlenike tuženika kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog Kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u Pravilnik o poslovima s posebnim uvjetima rada (list 6-21 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (list 22-43 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima (list 44-51 spisa), Ugovor o radu od 22. travnja 2022. (list 55-56 spisa), obračunske liste plaća za tužitelja od svibnja 2022. do prosinca 2023. (list 57-85 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u HAPIH-u (list 96-100 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama (list 101-120 spisa), obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada od 28. listopada 2025. (list 130 spisa), te u ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku vezano uz isplatu dodatka na plaću zbog obavljanja poslova sa posebnim uvjetima rada u periodu od svibnja 2022. do 15. prosinca 2023.

5. U ovoj pravnoj stvari između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika, kao niti činjenica da je isti u utuženom periodu obavljao poslove s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada.

6. Sporno je pripada li tužitelju u utuženom periodu dodatak na plaću za obavljanje poslova sa posebnim uvjetima rada u visini od 10 %.

7. Ocijenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08,. 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Uvidom u ugovor o radu od 22. travnja 2022. (list 55-56 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom periodu, bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Tehnički suradnik u Odsjeku za nadzor sjemenskih usjeva, u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo.

9. Iz navedenog Ugovora o radu proizlazi da je člankom 8. Ugovora ugovoreno da se poslodavac obvezuje za obavljene poslove djelatniku isplaćivati plaću određenu aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i Kolektivnog ugovora, dok je odredbom čl. 10. Ugovora propisano da je poslodavac dužan plaću i druge naknade isplaćivati djelatniku mjesečno, sukladno propisima o radu te odredbama akata poslodavaca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i Kolektivnog ugovora.

10. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. proizlazi da je odredbom čl. 2. st. 1. Pravilnika propisano da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 3. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, te dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća.

11. Uvidom u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017. (list 22-43 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit će se granskim kolektivnim ugovorima.

12. Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, pa tako i u utuženom razdoblju od svibnja 2022. do studenog 2023., nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017. , odnosno članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

13. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.,- u nastavku ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZR propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

14. U utuženom razdoblju bio je na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku.

15. S obzirom da je i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike od 6. svibnja 2022., također bilo propisano pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, te s obzirom na činjenicu da u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom periodu radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, sud je utvrdio da tužitelj, i u utuženom periodu, ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

16. Odredbom članka 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.

17. Prema ocjeni ovog suda, okolnost što u utuženom razdoblju nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o radu, Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pa u konačnici i iz odredbi ZR-u. Zaključno, svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, odnosno navedeno pravo na dodatak za posebne uvjete rada nije bilo ukinuto u utuženom razdoblju, nego samo nije bila propisana visina tog dodatka.

18. Činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, prema ocjeni ovog suda ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

19. Imajući u vidu činjenicu da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika), te da visina toga dodatka nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., sud je ocijenio da u konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZR, na način da se i za utuženo razdoblje od studenog 2022. do 15. studenog 2023. tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u visini od 10%.

20. Iz uvida u obračun dodatka na plaću koji je izvršen od strane tuženika (list 130 spisa) proizlazi da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, u utuženom periodu, iznosi 1.690,74 eura.

21. Tužitelj je podneskom od 14. studenog 2025. uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom dodatka za posebne uvjete rada od 10%.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, te je stoga tužitelju za razdoblje od svibnja 2022. do 15. studenog 2023. priznat ukupni iznos od 1.690,74 eura bruto (čl. 433.a st. 1. ZPP-a), sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO), tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23. i 152/24.), te je stoga odlučeno kao u točki I. i II. Izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava dva obrazložena podneska od 26. lipnja 2025. i 14. studenog 2025., za svaki podnesak iznos od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima od 25. rujna 2025. i 10. veljače 2025., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3.), a što sve ukupno iznosi 1.100,00 eura, te uvećano za PDV od 25% predstavlja iznos dosuđenog parničnog troška od 1.375,00 eura, kao u točki III. Izreke presude.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji sa na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. Tuženika

- nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava