Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-74/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4, Pisarnica u Slavonskom Brodu, Stjepana pl. Horvata 36, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB:52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB:66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 4. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja IR, odvjetničkog vježbenika u OD Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, te zz. tuženika PR, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587– za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske isplatiti tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 1.veljače 2019. do 1. svibnja 2024.godine iznos od 405,60 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

za veljaču 2019. za iznos od 5,82 EUR počev od 16. ožujka 2019. do isplate za srpanj 2019. za iznos od 17,74 EUR počev od 16. kolovoza 2019. do isplate za kolovoz 2019. za iznos od 65,23 EUR počev od 16. rujan 2019. do isplate za listopad 2019. za iznos od 13,46 EUR počev od 16. studeni 2019. do isplate za prosinac 2019. za iznos od 6,73 EUR počev od 16. siječnja 2020. do isplate za siječanj 2020. za iznos od 11,12 EUR počev od 16. veljače 2020. do isplate za ožujak 2020. za iznos od 22,37 EUR počev od 16. travnja 2020. do isplate za travanj 2020. za iznos od 45,71 EUR počev od 16. svibanja 2020. do isplate za lipanj 2020. za iznos od 40,37 EUR počev od 16. srpanj 2020. do isplate za srpanj 2020. za iznos od 54,29 EUR počev od 16. kolovoz 2020. do isplate za rujan 2020. za iznos od 56,10 EUR počev od 16. listopad 2020. do isplate za listopad 2020. za iznos od 66,66 EUR počev od 16. studeni 2020. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I ove presude.

III Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587– za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske naknaditi tužitelju VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.025,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, 1. Oklopno-mehanizirana bojna "Sokolovi", 2. Oklopno-mehanizirana satnija, 1. Oklopno-mehanizirani vod, 2. Desetina, s ustrojbenim činom desetnika, na ustrojbenom mjestu vođe skupine. Nadalje navodi da je Pravilnikom o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ br. 70/2018) od 1. kolovoza 2018. propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Poziva se i na druge propise te ističe da je odredbom čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) propisano kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom pak čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/2017), određeno je da se službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Isto tako odredbom čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 56/2022), određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za službenika i namještenika povoljnije. Također je sukladno odredbom čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ br. NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Potom iznosi da mu u vremenskom razdoblju od 01.veljače 2019. do 01.svibnja 2024. tuženik nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca i smatra da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnove vojne službe u OSRH u iznosu od 3.000,00 eura, kako kasnije na pripremnom ročištu istu visinu potraživanja precizira u tužbenom zahtjevu…

1.1. Napominje da je sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, o kojem se Općinsko državno odvjetništvo nije očitovalo, pa je ostvario pravo na podnošenje ove tužbe, s time da prethodno predlaže sukladno članku 186.b. Zakona o parničnom postupku naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu potrebnu dokumentaciju o radu tužitelja kako bi nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja mogao precizirati tužbeni zahtjev. Potom predlaže donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti da mu na ime razlike plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 01.veljače 2019. do 01.svibnja 2024. isplati naprijed spomenuti iznos kojeg je precizirao na pripremnom ročištu u visini od 3.000,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka uz zakonsku zateznu kamatu. Pri tom zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

1.2. Nakon izrade nalaza u podnesku od d 2.listopada 2025. (list 183-184 spisa) uređuje tužbeni zahtjev i potražuje na ime razlike plaće za godišnji odmor iznos od 405,60 eur, uz zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose razlike plaće prema izračunu iz Nalaza i mišljenja uredujućeg vještaka od 17. lipnja 2024., te uz to troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva, te u dijelu predlaže odbaciti tužbeni zahtjev. No, prvenstveno ističe prigovor zastare za dio potraživanja koje dospijeva do 10. veljače 2019.godine i u tom smislu navodi da se na konkretne tražbine ima primijeniti članak 139. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, kojim je određeno da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako tim Zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Time je kako navodi taj rok izjednačen s općim zastarnim rokom iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.

– dalje u tekstu: ZOO), a sukladno članku 232. stavak 2 ZOO-a ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek ona nastavlja teći kad prestane taj uzroke, s time da se vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa u zakonom određene rok za zastaru. Obzirom je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 01.veljače 2024. sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku zastarijevanje je zastalo na rok od tri mjeseca, pa kako je isti rok negativna pretpostavka za podnošenje tužbe, zastara je kako iznosi nastavila teći sve do podnošenja tužbe, kada je nastupio prekid zastare. Stoga je obzirom na zastarni rok od 5 godina i rok od 3 mjeseca u kojem je zastara zastala, potraživanje tužitelja zastarjelo zaključno s naprijed navedenim danom u veljači 2019.godine. Nastavno iznosi da se zasada ne može očitovati je li tužitelj tijekom cijelog utuženog razdoblja bio zaposlen u ustrojstvenoj jedinici (dok ne primi podatke za tužitelja od zastupanih tijela). U svezi pak merituma predmeta prvenstveno se očituje da je tužitelju pravilno isplaćena id. naknadu sukladno važećim propisima. Ukoliko je ipak došlo do pogrešnog obračuna naknade plaće za pojedini mjesec ili razdoblje, tvrdi da je id. razliku naknadno isplatio kao retro - razliku predmetne naknade plaće. U odnosu pak na eventualno više isplaćenu naknadu u razdoblju od 1. veljače 2019. do 1. svibnja 2024. tuženik iznosi prigovor radi prebijanja, koji se kako navodi obvezuje precizirati nakon što se kroz izračun nadležne financijske službe ili financijskog vještaka utvrdi. takva isplata. Potom obrazlaže da se na tužiteljev radno-pravni status mogu primijeniti isključivo odredbe Zakon o službi u oružanim snagama RH, NN 73/13, kraće ZOSOS, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. odnosno odredbe Zakona o izmjenama ui dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, NN 75/15, 50/16, 30/18, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona koji su bili na snazi tijekom utuženog razdoblja. Poziva se na pravno stajalište izneseno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.1. Tuženik napominje da je na sjednici održanoj 4. srpnja 2014. Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donijela zaključak da se na djelatne vojne osobe ne primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike. Također napominje da je člankom 1. ZR propisano kako se tim Zakonom uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Prema tome, ističe da se odredbe ZR primjenjuju supsidijarno. Nadalje sukladno iznosi kako je člankom 142. ZOSOS-a propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Isto tako, na temelju ZOSOS-a donesen je, Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14., dalje u tekstu Pravilnik/14), koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., a koji također u članku 4. stavku 2. propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 4. stavkom 3. Pravilnika/14 propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

2.2. Navedeni podzakonski akt donesen je na temelju ovlaštenja iz ZOSOS- a/13 i zajedno s tim Zakonom predstavlja posebne propise, koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima o radu. Stoga po tuženiku nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14, kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Također nema primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekom od slučaja propisanih člankom 9. stavkom 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. I nadalje obrazlaže kako je u članku 152. ZSOS/13 propisano, ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava. Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZOSOS-om i Pravilnikom/14, nema osnove da se dakle na naknadu plaće za godišnji odmor primijeni drugi, povoljniji propis, jer citirane odredbe ZOSOS-a/13 izričito isključuje takvu mogućnost, što je u skladu s odredbom članka 1. ZR/14, kako iznosi.

2.3. S obzirom na primjenu naprijed citiranih odredbi ZOSOS-a kojim je isplata naknade plaće djelatnim vojnim osobama za vrijeme godišnjeg odmora drugačije određena od ZR/14, tuženik tvrdi da je sukladno ZOSOS-u i Pravilniku/14 isplaćivao djelatnim vojnim osobama naknadu plaće za godišnji odmor kao da su radile u redovnom radnom vremenu, a nakon što je 9. kolovoza 2018. stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika/14 („Narodne novine“ broj 70/18.) tuženik je sukladno članku 1. Pravilnika (kojim je dopunjen članak 4. stavak 2. Pravilnika/14) obračunavao i isplaćivao tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radio u redovnom radnom vremenu, najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

2.4. Tuženik naposljetku potvrđuje da je tužitelj prethodno podnošenju tužbe podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a ZPP-a, koji je u ODO-u zaprimljen 5. veljače 2024. u predmetu N-DO-25/2024., ali isti zahtjev nije prihvaćen. Tuženik se još obvezuje dostaviti dokaze o činjenicama iz odgovora na tužbu i napose dokumentaciju o radu tužitelja sukladno rješenju suda, a slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbeni zahtjev kao neosnovanim, odnosno tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti u dijelu kako je naprijed naveo te naložiti tužitelju da njemu- tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom.

2.5. U podnesku od 14.studenog 2024. tuženik je dostavio očitovanje Uprave za proračun, financije i informacijske sustave Ministarstva obrane, Sektora za financije i računovodstvo od 9. kolovoza 2024., kao i izračun razlike naknade plaće uz isplatne liste za tužitelja. Ujedno je djelomično priznao osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu isplate naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od veljače 2019. do kolovoza 2021. i u iznosu od 23,94 EUR-a, dok je u odnosu na ostalo razdoblje i dalje predlagao odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane, t.j. u određenom dijelu tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti a sve kako je naprijed navedeno.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u uvid u Odluku Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, Gardijske oklopno mehanizirane brigade od 09.09. 2022., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen ODO-u u Karlovcu na listu 7-8 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 21-22, 173 i 186 spisa, uvid u odluku iz sudske prakse koju je tuženik dostavio na ročištu od 04.02.2026. i uvid u Troškovnik tuženika te uvid naknadno zatraženi trošak za vještačenje od 400,00 eur. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 12.09.2024., podnesak tuženika od 14.11.2024. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 20.01.2022. i od 08.04.2025. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma, Nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje Karlovac, Kralja Tomislava 10 a od 17.06.2025. i podnesak tužitelja od 02.10. 2025. s dokazom o doplati predujma u privitku.

4. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbe, osim u dijelu izračunatog iznosa od 23,94 eur za razdoblje od veljače 2019. do kolovoza 2021. godine, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Isto je dakle provedeno na prijedlog tužitelja, i to po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje Karlovac, Kralja Tomislava 10 a, a navedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, koju je onda tužitelj potraživao od tuženika u preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 02. listopada 2024. godine.

5. Prethodno je prema Odluci o rasporedu izdanoj od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH-a), Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH- a), Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno mehanizirane brigade od 19.rujn,,ja 2022., kao na listu 5 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, utvrđeno da je tužitelj VR u razdoblju od 01.10.2022. nadalje bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno mehanizirane brigade, 1. Oklopno – mehanizirane bojne „Sokolovi“, 2. Oklopno-mehanizirana satnija, 1. Oklopno-mehanizirani vod, 2. Desetina na ustrojbeno mjesto vođe skupine, s ustrojbenim činom desetnika i mjestom službe u Našicama. U id. Odluci ujedno određene sastavnice za plaću tužitelja pa je tako navedeno da će mu se isplaćivati plaća prema činu desetnika, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža uz dodatak A, A02 19%. Pri tom je navedeno da radni staž tužitelja na dan rasporeda iznosi 30-2-13, što znači 30 godina 2 mjeseca i 13 dana. No, prema istoj Odluci bilo razvidno da je tužitelj i do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto s mjestom službe u Našicama, a sukladan raspored i radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih priloženih dokaza u spisu. Osim toga, izračun je izvršen i Nalaz dat imajući u vidu obračunske liste – kartice djelatnika t.j. tužitelja u razdoblju od listopada 2018. do .travnja 2024.godine na temelju kojih je, a u odnosu na primjenjene propise, vještak mogao izvršiti izračun i dati mišljenje u predmetu postupka.

6. Navedeni financijsko knjigovodstveni vještak, vezano uz izračun predmetne razlike plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 01.veljače 2019. do 01.svibnja 2024. godine, u Nalazu i mišljenju od 17. lipnja 2025. najprije daje pregled zadataka i dostavljene dokumentacije u spisu, a potom obrazlaže na koji je način izvršio vještačenje i koje je propise t.j. članke id. propisa primijenio. Između ostalog iznosi da je nalaz izradio sukladno propisima koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, i to;

- Odredbi čl. 142. Zakona o službi u OS RH (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19), kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca,

- Pravilniku u izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18), kojim je propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca,

- odredbi čl. 14. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/2022), kojom je određeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu se koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za tužitelja povoljnije, te

- odredbi čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), kojom je propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu ili naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

7. Neisplaćenu naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora vještak potom prezentira u Tablici na listu 3-4 Nalaza, list 176-177 spisa), te utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.veljače 2019. do 01.svibnja 2014. ostvario razliku plaće u iznosu od 405,60 eur. Također utvrđuje da tužitelju u utuženom razdoblju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora. Vještak se dodatno očituje da je tužena u razdoblju od kolovoza 2021. do kraja utuženog razdoblja isplaćivala tužitelju razliku id. naknade plaće sukladno važećim propisima, te da u razdoblju od 1. kolovoza 2021. do 1. svibnja 2024. godine nema razlike za isplatu. Uz to se vještak izrijekom očituje da tužitelju nisu vršene naknadne isplate na ime godišnjeg odmora.

8. Nakon ovakvog nalaza vještaka tužitelj je, kako je već navedeno, u podnesku od 02.listopada 2025. potraživao neisplaćenu predmetnu razliku plaće za godišnji odmor u iznosu od 405,94 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos, kako je već navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu, a takvo potraživanje je prihvaćeno kao osnovano i donesena je odluka kao u točki I izreke.

9. Naime, nije uvažen prigovor zastare koji je tuženik iznio u odgovoru na tužbu ističući da je za potraživanja koje „dospijeva do 10.veljače 2019.“ nastupila zastara. To se dakle ne utvrđuje osnovanim imajući u vidu da predmetno potraživanje datira od 01.veljače 2019., a Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa i povećan s tri na pet godina. Time je isti rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja, kako sukladno navodi i tuženik. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 10.svibnja 2024., a zahtjev za mirno rješenje spora tri mjeseca ranije, odnosno isti je datiran 1.veljače 2024.god., te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca. Stoga u ovom slučaju ne postoji zastara za potraživanje tužitelja, tim više što neisplaćena razlika plaće za veljaču 2019. dospijeva na naplatu u ožujku 2019., pa dakle id. potraživanje nije u zastari.

10. Uz to se ne može prihvatiti kao osnovan ni prigovor tuženika o potrebi odbacivanja tužbe i tužbenog zahtjeva za razdoblje od 01. veljače 2024. do 01.svibnja 2024., a i to u smislu što za id. razdoblje nije utvrđeno da bi uopće postojala izračunata razlika plaće za godišnji odmor, te tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 02.listopada 2025. nije ni postavio zahtjev za isplatu kakve daljnje mjesečne razlike plaće za period od rujna 2020.godine pa nadalje.

11. Osim toga, nije opravdan ni prigovor radi prebijanja u slučaju više isplaćene naknade, koji je tuženik također iznio u odgovoru na tužbu, tim više što nije nađeno da bi tužitelju bila isplaćena veća naknada plaće od one koja mu pripada, a niti je tuženik za tako nešto postavio konkretan zahtjev i precizirao svoje potraživanje.

12. U odnosu pak na potraživanje predmetne naknade razlike plaće za godišnji odmor treba reći da prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/23, 158/23 i 14/24 koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu. Naime, nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/2014. i 70/18 koji je a propo stupio na snagu 8.5.2014.god., naknada plaće za godišnji odmor obračunava se vojnom djelatniku kao da radi u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno sukladno Odluci kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14. i dr. koja je stupila na snagu 01.06.2014., te Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18

13. Naime, kod izračuna naknade za godišnji odmor nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14. i 70/18.) uračunava se dodatak na plaću za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19 i 87/19), čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 155/2., 158/23 i 14/24, ), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 15/14. i 70/18 ). Prema čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“ broj 54/14 i dr.) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da radi u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

14. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14. i dr.) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

15. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe pri čemu dodatak za vojnu službu ostvaruju djelatne vojne sobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

16. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuju za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe, te kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose dodatka, sukladno čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba iz 2014.

17. Za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske vezano uz pitanje naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. - ulazi li dodatak za vojnu službu koji je propisan odlukom o rasporedu u opseg naknade za redovan rad djelatne vojne osobe i treba li djelatnoj vojnoj osobi prilikom isplate naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora uračunati i dodatak za vojnu službu obzirom da članak 4. Pravilnika propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, iskazao shvaćanje da djelatnoj vojnoj osobi nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu (Rev-989/2022 od 22. svibnja 2024., Rev-347/2023 od 24. travnja 2022. Rev- 1134/2024-2 od 24. rujna 2024.).

18. Prema tome, kako je financijskim vještačenjem utvrđeno da bi tužitelju za razdoblje za koje potražuje manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor od pripadajućih, trebalo isplatiti naknadu plaće prema izračunu vještaka u iznosu od 405,60 EUR to je tužitelju dosuđen navedeni iznos u točki I izreke, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini manje plaćeni iznos bruto od 15. - tog odnosno u ovom slučaju od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. st. 4. ZR i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće u točki I izreke ove presude.

19. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/1, 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Tužitelj je to propustio pravilno naznačiti u tužbenom zahtjevu, pa je u tom dijelu odbijen njegov zahtjev za isplatom zateznih kamata kao osnovan i donesena je odluka kao u točki II izreke ove presude.

20. Tužitelju je obzirom na uspjeh u postupku dosuđen parnični trošak prema Troškovniku i Odvjetničkoj tarifi, sukladno članku 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23.), a prema vrijednosti predmeta spora obzirom na dosuđeni iznos. Kao opravdan tužitelju je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 207/25), priznat zatraženi trošak do iznosa od po 50 bodova ili 100,00 eur za sastav tužbe, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav podnesaka od 02.10.2025., te za zastupanje na dva ročišta 13.11.2024. i 04.02.2026. Tužitelju nije priznat jedino trošak za pristup na ročište za objavu odluke, jer nije pristupio na ročište za objavu odluke. Ukupno je tužitelju za prethodno navedene radnje priznata naknada troška postupka u iznosu od 500,00 eur odnosno računajući pdv. iznos od 625,00 eur, obzirom na saznanje da isti je isti odvjetnik u sustavu PDV-a. Navedenom trošku je još pridodan trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.025,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točke III izreke ove odluke.

U Karlovcu 6. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. OD Rački i Kolege iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na broj P-DO-38/2024.