REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-46/2023-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, u pravnoj stvari tužitelja EURO TIM d.o.o., OIB: 11087329753, Karojba, Škropeti 17 T, kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 9, protiv tuženika ISTRA PRIJEVOZ j.d.o.o., OIB: 60513298812, Ližnjan, Krasa 42, kojeg zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, Isidora Kršnjavog 11, radi isplate 73.370,00 EUR nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Jaklina, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tuženika Dominika-Stjepana Jankovića, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, Cankarova 7, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1022/2022 od 1. veljače 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 7.183,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 2.554,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. listopada 2022. pa do isplate pa se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, Cankarova 7, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1022/2022 od 1. veljače 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 2.554,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. listopada 2022. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnih troškova iznos od 954,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu od 437,50 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je 22. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 5471-01-300 od 24. listopada 2022., te je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Željka Valente iz Pule, Cankarova 7, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1022/2022 od 1. veljače 2023. udovoljeno prijedlogu te naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 73.370,00 kn / 9.737,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Podneskom od 10. veljače 2023. tuženik kao ovršenik je izjavio prigovor na rješenje o ovrsi, navodeći da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, osporava osnovu i visinu dugovanja budući da u svojoj poslovnoj evidenciji nema potraživanje tužitelja u iznosu od 73.370,00 kn / 9.737,87 EUR te nije dužan tužitelju navedeni iznos.

3. Rješenjem posl. br. 23 Povrv-41/2023-2 od 8. ožujka 2023. Općinski sud u Puli-Pola se oglasio stvarno nenadležnim te po pravomoćnosti istog rješenja predmet dostavio ovom sudu na nadležno postupanje.

4. Rješenjem posl. br. 6 Povrv-46/2023-2 od 10. kolovoza 2023. ovaj sud je povodom prigovora ovršenika stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (toč. I. i II. izreke).

5. U podnesku od 15. veljače 2024. tužitelj je pojasnio da su stranke postupka bile u poslovnom odnosu i to na način da je tuženik od tužitelja kupio alu - otpad po dogovorenoj cijeni od 11,50 kn/kg (1,53 EUR/kg). Predmetnu kupoprodaju alu-otpada dogovorili su djelatnik tužitelja TĐ i zakonski zastupnik tuženika VĐ. Nakon što su stranke dogovorile kupoprodaju predmetnog alu - otpada, tuženik je angažirao vanjskog prijevoznika trgovačko društvo ZIP KONTIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 46879572674, da navedeni alu-otpad preuzme u sjedištu tužitelja i dostavi tuženiku. Dana 21. listopada 2022. djelatnik društva ZIP KONTIĆ d.o.o. LĐ preuzeo je predmetni alu-otpad te ga dostavio u Ližnjan na adresu sjedišta tuženika. U prilog postojanju opisanog obvezno-pravnog odnosa stranaka predložio je saslušanje svjedoka, stranaka, uvid u dokumentaciju u spisu – teretni list te otpremnicu, te uvid u komunikaciju putem WhatsApp aplikacije iz koje da proizlazi da predmetni dug nije sporan već nije plaćen zbog financijske situacije tuženika.

6. U podnesku od 26. travnja 2024. tuženik je istaknuo kako osporava da bi tužitelj posredstvom trgovačkog društva ZIP KONTIĆ d.o.o. dostavio predmetni alu otpad za koji naknadu potražuje u ovom postupku na adresu tuženika te da bi isti ikada bio naručen i zaprimljen od strane tuženika. Tužitelj u prilog svojim tvrdnjama da je utuženi iznos osnovan te da je doista tuženiku isporučio fakturiranu robu, dostavlja teretni list koji međutim, kako navodi tuženik, nije niti potpisan od strane odgovorne osobe tuženika, a niti ovjeren žigom tuženika. U prilog nevjerodostojnosti od strane tužitelja dostavljenog teretnog lista te nepodudarnosti s također dostavljenim utuženim računom-otpremnicom, govori i činjenica da se u računu navodi količina od 6.380,00 kg, a u teretnom listu količina od 4.800,00 kg.

7. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao na već istaknutim navodima. Dodatno je pojasnio da je do razlike u masi otpada koja se navodi u otpremnici, dostavnici i one koja se navodi u utuženom računu, došlo budući da su stranke postupka i ranije poslovale u pogledu kupoprodaje otpada, da se uobičajen način poslovanja odvijao na način da je tužitelj ukrcao otpad na kamion prijevoznika te pritom u otpremnicu naznačio masu koja bi otprilike odgovarala masi isporučene robe, potom bi tuženik po preuzimanju robe vagao preuzeti otpad te specifikaciju o masi dostavio tužitelju. U konkretnom slučaju tuženik da je odbio potpisati otpremnicu iako mu je roba isporučena, nadalje odbio je odnosno nije dostavio specifikaciju o masi preuzete robe pa je tužitelj sam na temelju vlastitih saznanja obračunao masu prema utuženom računu. Priložio je u spis otpremnicu od 21. listopada 2022.

8. Tijekom postupka tuženik je ustrajao na već istaknutim navodima dodajući da nije pravno osnovana, a niti životno logična okolnost da bi prijevoznik preuzetu robu isporučio osobi, u ovom slučaju tuženiku, koj i odbija potpisati dokaz o isporuci robe jer bi u takvoj situaciji prijevoznik preuzimao odgovornost na sebe, a logično je za očekivati da bi u takvoj situaciji vratio robu tužitelju. U prilog tome govori i dodatna otpremnica od 21. listopada 2022. koju je tužitelj dostavio u spis. Ni ta otpremnica nije potpisana po tuženiku kao osobi kojoj je roba isporučena, a dodatno se upozorava da je u toj otpremnici naznačena količina od 4.800,00 kg iako je tužitelj utužio količinu od 6.380,00 kg.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka odnosno zakonskog zastupnika tužitelja NĐ i zakonskog zastupnika tuženika VĐ, te svjedoka TĐ, EĐ i SĐ, dok nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka LĐ budući da je tužitelj od tog dokaza odustao.

10. Obzirom da stranke postupka nisu imale daljnjih dokaza to je sud na glavnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2026. proveo dokazni postupka uvid u dokumentaciju u spisu i to u prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi i prilozima, račun od 24. listopada 2022. (stranica 8-27 spisa), prigovor ovršenika (stranica 33-34 spisa), podnesak tužitelja od 15. veljače 2024., račun, teretni list, izlist komunikacije putem mobilne mreže (stranica 57-63 spisa), potvrdu porezne uprave (stranica 67 spisa), podnesak tuženika od 26. travnja 2024. (stranica 69-70 spisa), otpremnicu od 21. listopada 2022. (stranica 78 spisa), pisane izjave svjedoka SĐ, EĐ, izjavu zz tužitelja NĐ i svjedoka TĐ (stranica 80- 86 spisa), pisanu izjavu zz tuženika VĐ (stranica 88 spisa), podnesak tužitelja od 12. prosinca 2024. (stranica 98-99 spisa), podnesak tuženika od 23. prosinca 2024. (stranica 102-103 spisa), čitanjem iskaza svjedoka TĐ, EĐ, SĐ, zz tužitelja NĐ te iskaza zz tuženika VĐ sa zapisnika od 18. veljače 2025. (stranica 105 -113 spisa), podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025., izlist komunikacije putem mobilne mreže (stranica 115-117 spisa), te je zaključio glavnu raspravu.

11. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

12. Predmet tužbenog zahtjeva isplata je iznosa od 73.370,00 kn / 9.737,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2022. pa do isplate, na ime prodaje 6.380 kg aluminijskog otpada po cijeni od 11,50 kn/kg (1,53 eur/kg).

13. Sporna je osnova i visina utuženog potraživanja.

14. Naime, iz sadržaja računa-otpremnice broj 5471-01-300 od 24. listopada 2022. (stranica 14 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku obračunao naknadu za prodaju robe - aluminijskog otpada u ukupnom iznosu od 73.700,00 kn za isporuku aluminijskog otpada 21. listopada 2022. u količini od 6380 kg a po cijeni od 11,50 kn/kg.

15. Iz sadržaja teretnog lista od 21. listopada 2022. (stranica 61 spisa) proizlazi da je prijevoznik ZIP KONTIĆ d.o.o. 21. listopada 2022. od pošiljatelja Eurotim 21. listopada 2022. preuzeo i utovario 4800 kg alu otpada u mjestu Škropeti za primatelja Istra prijevoz dok je kao vrijeme istovara naznačen datum 21. listopada 2022. a mjesto istovara Ližnjan.

16. Međutim, tuženik spori da bi od tužitelja naručio i 21. listopada 2022. preuzeo 6.380 kg (odnosno 4.800 kg) aluminijskog otpada te da bi za prijevoz angažirao prijevoznika ZIP KONTIĆ d.o.o.

17. Tuženik je ujedno osporio pisane izjave svjedoka TĐ, EĐ i SĐ te zakonskog zastupnika tužitelja NĐ, stoga je sud, u skladu s odredbom članka 492.c stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaz neposrednim saslušanjem imenovanih svjedoka i zakonskih zastupnika stranaka.

18. Svjedok TĐ, inače član društva tužitelja te zaposlenik tužitelja, saslušan na ročištu održanom 18. veljače 2025., iskazao je da je zaposlenik tužitelja već 20 godina, da je osobno sve dogovarao sa gospodinom VĐ na strani tuženika, da su stranke postupka u poslovnom odnosu od 2022. u kojem je tužitelj tuženiku na cca šest navrata isporučio alu otpad vrijednosti oko 40.000,00 kn, ne računajući posljednju isporuku koja je predmet ovog postupka. Pojasnio je da se tužitelj bavi proizvodnjom i montažom aluminijske stolarije, da u preradi takve stolarije dolazi do stvaranja aluminijskog otpada, primjerice oštećenih aluminijskih profila i slično, te se takav otpad prodaje društvima koji se bave zbrinjavanjem takvog otpada. Prije nego li je tužitelj započeo poslovnu suradnju sa tuženikom, tužitelj je o tpad prodavao društvu Metis d.d. iz Pule i društvu Laura d.o.o. iz Zagreba. Nakon što su prekinuli poslovni odnos sa tuženikom, nastavili su prodavati aluminijski otpad društvu Metis d.d. Sva plaćanja koja su bila dogovorena sa tuženikom obavljena su preko računa, sve do ovog zadnjeg poslovnog odnosa. Dok kritičnog dana tuženik je sam organizirao prijevoz na način da je angažirao prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. budući da se radilo o kupnji i preuzimanju veće količine aluminijskog otpada pa je za prijevoz bio potreban šleper. Inače je tuženik sam svojim kamionom dolazio kod njih u sjedište tužitelja u Škropete, međutim ni njegov kamion ni tužiteljev nije bio dovoljno velik da bi preuzeo tu količinu otpada. Kritične prilike kada se ukrcavao alu otpad na šleper ZIP Kontića u sjedištu tužitelja bio je osobno prisutan uz njihove zaposlenike SĐ i EĐ. Rečeno mu je da je bio prisutan i gospodin VĐ, međutim njega nije vidio. Naime, te prilike se zadržao nekih cca 30 min, a šleper je do tada bio pun otprilike 1/3. Na šleper su ukrcavali jumbo vreće koje su prethodno bile napunjene alu otpadom i drvene sanduke koje su također ispunili alu otpadom. Ne može točno reći koliko je sanduka odnosno jumbo vreća bilo te prilike nakrcano, ali siguran je da se radilo o najmanje 6400 tona bruto aluminijskog otpada, a on je bio raspoređen u najmanje 10 do 11 drvenih sanduka prosječne težine oko 400 kg, u svakom slučaju svaki sanduk je težio najmanje 350 kg, te u 13 do 15 jumbo vreća prosječne težine 150 kg, u svakom slučaju najmanje težine 130 kg. Pojasnio je da od bruto težine treba odbiti masu svake vreće koja iznosi 4 kg po vreći te 35 kg koliko teži drveni sanduk, odnosno 50 kg ukoliko se radi o kišnom vremenu jer tada prazan drveni sanduk teži 50 kg. Dogovor sa tuženikom, kao što je to uostalom sa društvom Metis d.d., je bio taj da će tuženik preuzeti otpad kojeg će kod sebe vagati nakon što provjeri je li u tome isključivo alu otpad. Pojašnjava da se zna desiti da u isporučenom alu otpadu bude i stranih predmeta primjerice željezna šipka, ili nekakvi plastični ili drveni komadi. Ne može reći koliko bi ta strana tijela iznosila u postotku u odnosu na cijelu isporuku. Tuženik bi javio točnu masu odnosno težinu isporučenog otpada. Tako je i bilo sve do ove posljednje isporuke kada mu je rečeno da je kupac prilikom isporuke odbio potpisati otpremnicu. Ne zna razlog tome. Napominje kako je nakon isporuke u više navrata razgovarao osobno sa gospodinom VĐ koji nikada nije prigovarao ni masi isporučenog otpada, niti kvaliteti. U razgovoru je uvijek opravdavao neplaćanje navodeći kako ni njemu nisu platili. Predlagao je da ga se sačeka, čak je predlagao da za tu isporučenu robu u zamjenu uzmu njegov kamion na što nisu pristali, a predlagao je i da mu dalje isporučujemo robu pa da bi im on već platio stari dug, međutim ni na to nisu pristali. Tuženik je platio do tog puta svu preuzetu robu i to u roku maksimalno 5 dana od dana preuzimanja. Imali su usmeni dogovor da se račun podmiri u nekoliko dana od dana preuzimanja, to je moglo biti maksimalno 5 dana od dana preuzimanja, ali mu ne bi pravili probleme ni da je kasnio s plaćanjem, samo da je platio. Ne zna koje dospijeće stoji na računu kojim su fakturirali alu otpad isporučen tuženiku. Potvrđuje da se na stranici 61 spisa nalazi teretni list kojeg je ispunio djelatnik prijevozničke firme ZIP Kontić d.o.o., a upravo taj teretn i list kojeg je primjerak i njihov zaposlenik EĐ potpisao, nije htio potpisati tuženik. Dalje je potvrdio da se na stranici 62-63 spisa nalazi ispis komunikacije koju je osobno obavio sa gospodinom VĐ u pogledu dogovora oko plaćanja ove posljednje isporuke otpada. Na poseban upit pun. tuženika zbog čega je u teretnom listu koji je sačinjen 21. listopada 2022. naznačena masa tereta od 4800 kg dok je u računu sastavljenom 24. listopada 2022. fakturirana isporuka mase tereta od 6380 kg, sve pod pretpostavkom da je točno da tuženik kako navodi svjedok nije izvršio vaganje, te kako je došlo do navedenog odstupanja u masi, te na koji način je obračunata masa isporučenog tereta, svjedok je odgovorio da je na teretnom listu naznačena okvirna masa tereta računajući da će konačnu masu tereta dostaviti tužitelju tuženik nakon što izvrši vaganje. Kako tuženik nije dostavio masu preuzetog tereta to je tužitelj sam obračunao isporučenu masu na način da je zbrojio prosječnu masu svakog ukrcanog drvenog sanduka i jumbo vreće koji teret je 21. listopada 2022. šleperom preuzeo tuženik. Svjedok dalje navodi da nikada nije dobio točnu masu koja bi bila rezultat vaganja tereta, a niti je teret tužitelj sam vagao.

19. Svjedok EĐ, inače zaposlenik tužitelja, saslušan na ročištu održanom 18. veljače 2025., iskazao je da je zaposlenik tužitelja na radnom mjestu administratora u skladištu već 3 godine. Poznato mu je da je tužitelj i ranije poslovao sa tuženikom, te da je tuženik tužitelju, po njegovoj procjeni, u barem 5 navrata isporučivao aluminijski otpad. Uobičajeno je tuženik odnosno gospodin VĐ dolazio svojim vozilom, kombijem ili kamionom, u sjedište tužitelja te preuzimao otpad. Otpad su skladištili u jumbo vreće ili drvene sanduke. Naveo je da jumbo vreća ispunjena aluminijskim otpadom ima po njegovoj procjeni najmanje 100 kg dok drveni sanduk ispunjen aluminijskim otpadom ima najmanje 400 kg. Ponekad se u tom otpadu nađu i predmeti različiti od aluminija, primjerice kada se radi o aluminijskim profilima ispunjenima plastikom. Po njegovoj procjeni prosječno bi od ukupne mase aluminijskog otpada nekih 10 % se odnosilo na taj drugi otpad, ali nije sasvim siguran. Nakon što bi tuženik preuzeo otpad, on je taj otpad vagao kog sebe i dostavljao tužitelju podatak o masi otpada. Primjerice Metis d.d. važe preuzeti otpad ovdje u bazi u Pazinu u vlasništvu Ceste Pula d.o.o., gdje se nalazi velika vaga. Prava težina bila bi obračunata u računu nakon što bi kupac dostavio podatke o vaganoj količini. U ovom slučaju tuženik nije platio tužitelju zadnju isporuku aluminijskog otpada. Ne sjeća se točno datuma, međutim sjeća se da je aluminijski otpad te kritične prilike utovaren na šleper prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. kojeg je angažirao tuženik. Bili su prisutni on osobno, SĐ i šef TĐ. Bio je prisutan i gospodin VĐ, on je naime uobičajeno bio prisutan kada je kupovao aluminijski otpad. Te prilike sastavljen je teretni list, a kada mu je prezentirana stranica 61 spisa potvrdio je da je to taj teretni list te da ga je ispunio prijevoznik odnosno zaposlenik – vozač ZIP Kontić d.o.o. U rubrici "primatelj" potpisan je EĐ te je naveo da je on osobno potpisao taj teretni list u rubrici "primatelj", te da je to učinio slučajno, zbog brzine obavljanja posla. Ne zna zašto teretni list nije potpisao tuženik. Obzirom da tuženik nije dostavio masu vaganog tereta – preuzetog aluminijskog otpada, to su SĐ, koji je ukrcavao teret na šleper, TĐ i on osobno zbrojili prosječnu masu konkretnog broja ukrcanih jumbo vreća i drvenih sanduka, te su tako izračunatu masu odnosno težinu isporučenog aluminijskog otpada fakturirali tuženiku. U skladištu su uvijek vodili evidenciju o broju isporučenih jumbo vreća i drvenih sanduka, te su na taj način mogli pratiti količinu koja je kupcu isporučena. Odgovara da ne znam je li kritične prilike tuženiku isporučen "čisti" aluminij ili se radilo o aluminijskim profilima koji su ispunjeni plastikom. Na upit pun. tužitelja koliko "čisti" aluminij ima škarta, odnosno ima li uopće škarta svjedok je odgovorio da kada sortiraju "čisti" aluminij tada se radi samo o aluminijskom otpadu koji je prethodno očišćen, odnosno iz tog otpada je otklonjen sav drugi otpad, a ne može se sjetiti je li tuženiku isporučen "čisti" aluminij konkretne prilike. Na upit pun. tuženika je li svjedoku poznato koja se masa naznačava uobičajeno u otpremnici tužitelja, radi li se o masi koja je naznačena u teretnom listu ili nekoj drugoj masi, svjedok odgovara kako mu nije poznato što se u teretnici naznačuje obzirom na masu isporučenog tereta budući da sastavljanje otpremnice nije u opisu radnog mjesta već odjela financija, koji odjel sastavlja i fakturu. Teretni list potpisuje prijevoznik, a ne tužitelj, te teretni list sastavlja prijevoznik, a potpisuje ga onaj koji je angažirao prijevoznika odnosno onaj koji prima isporuku tereta te nakon što mu je teret isporučen, pa svjedok zaključuje da gospodin VĐ iz tog razloga nije potpisao teretni list već prilikom samog ukrcaja robe. Dalje je odgovorio kako je točno da je oko 13,00 sati kritičnog dana njega osobno nazvao vozač te mu rekao "kako mu ne žele potpisati teretni list", na što mu je svjedok rekao da će oni u firmi tužitelja to sami onda riješit. Pod time je mislio da će sa svojim šefom TĐ vidjeti kako dalje postupati. Naveo je da je od TĐ saznao da je tuženik do tada uredno plaćao sve izvršene isporuke, pa su stoga "išli na povjerenje", nisu sumnjali niti u količinu isporučeno materijala, niti da će upravo tu količinu tuženik platit. Dalje je odgovorio kako mu nije palo na pamet da vozaču ukaže da ponovno nakrca taj teret i vrati ga tužitelju kao prodavatelju jer tužitelj nije angažirao prijevoznika, a niti se radi o maloj količini da bi se tek tako vraćao teret. U svakom slučaju povjerenje u tuženika je i dalje bilo prisutno, te se tek trebalo utvrditi u čemu je problem.

20. Svjedok SĐ, inače zaposlenik tužitelja, saslušan na ročištu održanom 18. veljače 2025., iskazao je da već pet godina radi kod tužitelja, da je trenutno u proizvodnji, a nekada je bio voditelj skladišta. Poznat mu je poslovni odnos između stranaka jer je tužitelj tuženiku još i ranije prodavao aluminijski otpad , oko sedam isporuka. Uobičajeno bi gospodin VĐ svojim kombijem ili malim kamionom dolazio po aluminijski otpad kojeg su prethodno skladištili u jumbo vreće ili drvene sanduke. Jumbo vreće ispunjene aluminijskim otpadom imaju masu od 100 do 200 kg, prosječno 150 kg, a najmanje 100 kg neto, dok drveni sanduci imaju prosječnu masu od 400 kg, odnosno najmanje 340 kg neto. Također, uobičajeno je bilo da tuženik preuzme otpad da ga važe kod sebe te da im javi točnu masu preuzetog otpada. Taj zadnji put kada su isporučili aluminijski otpad tuženiku, aluminijski otpad je utovaren na šleper prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. u sjedištu tužitelja, a kritične prilike bili su prisutni on osobno, EĐ, TĐ i na kratko i gospodin VĐ. Otpad se nalazio u jumbo vrećama i drvenim sanducima te su ga EĐ i svjedok ukrcavali na šleper. Prijevoznika je unajmio tuženik, a nije mu poznato da bi ZIP Kontić ranije poslovao sa tužiteljem. Ukrcali su ukupno 12 jumbo vreća i 11 drvenih sanduka ispunjenih aluminijskim otpadom. Taj zadnji put kada su tuženiku isporučili aluminijski otpad nije se radilo o tzv. "čistom" aluminiju već o aluminijskom otpadu kojeg su sortirali ali u kojem je ipak moglo biti nešto sitno plastičnog ili nekog drugog otpada. Na temelju iskustva zaključuje da na 1000 kg aluminijskog otpada može biti najviše do 10 kg drugog otpada. Nisu sastavljali teretni list, a vozač ih je pitao da mu kažu o kojoj količini tereta se radi, pa su u dogovoru sa TĐ rekli vozaču da stavi nekakvu okvirnu masu. Kada mu je prezentiran teretni list na stranici 61 spisa naveo je da je količinu i masu tereta naznačio vozač kako su mu rekli, a rekli su mu tek okvirno je su očekivali da će tuženik javiti konkretnu masu kao što je to ranije činio. Pojasnio je da kada robu isporučuju Metisu u teretnom listu ne naznačuju nikakvu masu već samo naznače da su preuzeli teret. Osobno je sa gospodinom VĐ komunicirao telefonom jer je s njim dogovarao termin preuzimanja robe. On ga je nazvao i nakon ovog puta kada mu je roba dostavljena putem šlepera mu je u telefonskom razgovoru spominjao da ima problema sa naplatom svojih potraživanja da neka svjedok pita TĐ da ako ima još otpada za prodati pa da će tako otplatiti svoj dug. Osim toga VĐ je nudio i svoj kamion u zamjenu za isporučenu robu ali se radilo o starom kamionu pa je TĐ odbio tu ponudu. Odgovorio je da je telefonski razgovor sa VĐ bio pristojan, nikada nije spominjao da bi prigovarao masi ili cijeni dostavljenog aluminijskog otpada, već je samo govorio da ima problema sa naplatom svojih potraživanja. Na upit pun. tuženika svjedok je naveo kako su ovog puta u teretni list naznačili okvirnu kilažu koja nije odgovarala stvarnoj ukrcanoj kilaži tereta jer su postupali na temelju povjerenja prema tuženiku očekujući da će tuženik teret izvagati i dostaviti tužitelju podatke kao što je to činio i do tada. Količinu otpada koja je isporučena tuženiku nikada nisu vagali kod tužitelja. To uopće nije bilo moguće izvagati kod tužitelja jer tužitelj nema takvu vagu, radilo se o velikoj količini tereta, a otpad nije bio u cijelosti sortiran. Na upit zašto je došlo do razlike od 1,5 tona u masi naznačenoj u teretnom listu u odnosu na masu naznačenu u otpremnici-računu naveo je da je masa u teretnom listu naznačena tek okvirno, bez računanja broja ukrcanih vreća i sanduka. Na upit pun. tužitelja svjedok je naveo da u slučajevima kada bi gospodin VĐ sam dolazio po robu, tada nije tražio da u teretnom listu naznačimo podatke o masi ukrcanog tereta, odnosno nije tražio da u bilo kakvoj prijevozničkoj dokumentaciji naznače masu tereta.

21. Zakonski zastupnik tužitelja NĐ, saslušan na ročištu održanom 18. veljače 2025., iskazao je da je posao sa tuženikom uglavnom dogovarao TĐ, da je u nekoliko navrata popričao sa ovdje prisutnim gospodinom VĐ kada je dolazio preuzimati robu. Napomenuo je da se prvenstveno bave proizvodnjom i prodajom grilja, te da 98% ukupne proizvodnje otpada na grilje u kojima se nalazi "čisti" aluminij u dijelu od 100%. Upravo radi toga je poznato da je tužiteljev aluminijski otpad u najvećem dijelu "čisti" aluminij pa stoga i drže dobru prodajnu cijenu. Pojasnio je da profili kojim izrađuju grilje ne sadrže plastiku. S obzirom na navedeno, a i temeljeno na dvadesetogodišnjem iskustvu istaknuo je da škarta u tužiteljevom aluminijskom otpadu može biti najviše do 1% ukupne mase otpada. Poznato mu je da je tuženik uredno plaćao, a kada mu je TĐ prenio informacije o ovoj zadnjoj neplaćenoj isporuci, naveo je da se ljutio jer je, po njegovom mišljenju iz postupanja tuženika bilo jasno da postoji mogućnost da ovu zadnju turu isporučene robe neće platiti. Naime, tuženik je prvo u nekoliko navrata dolazio po manje količine aluminijskog otpada koje je plaćao u kratkom roku, a potom je naručio veliku količinu aluminijskog otpada koju isporuku nije platio. Nadalje, naveo je da sa ZIP Kontić nisu poslovali. Potvrdio je iskaze ranije saslušanih svjedoka s time da je pojasnio da najmanja jumbo vreća ispunjena aluminijskim otpadom sadrži najmanje 150 kg otpada, a drveni sanduk ispunjen otpadom sadrži najmanje 350 kg, odnosno u prosjeku 400 kg. U nekoliko navrata telefonskim putem je razgovarao sa gospodinom VĐ u pogledu plaćanja utuženog računa. Sjeća se da ga je zamolio da smiri TĐ jer mu je TĐ zbog neplaćanja ovog računa nešto priprijetio, možda policijom ili kaznenim postupkom. U svakom slučaju u tim telefonskim razgovorima gospodin VĐ je ponavljao da nema novca, da se strpe, i to je isto govorio i TĐ i drugom zaposleniku. Pritom gospodin VĐ nikada nije progovorio ni kvaliteti, ni masi, ni cijeni isporučenog otpada. Na upit pun. tuženika, odgovorio je da se ne sjeća je li kontaktirao prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. nakon što je po navodima svjedoka tuženik odbio potpisati teretni list. Siguran je da je roba isporučena te da, iako je TĐ u ovom poslu sve ugovarao, i osobno zaključuje da je utužena roba isporučena, budući da je gospodin VĐ u telefonskom razgovoru tražio odgodu plaćanja obrazlažući taj prijedlog vlastitim financijskim problemima, a pritom nikada nije dovodio u pitanje isporuku robe. Ne zna tko je kontaktirao ZIP Kontić d.o.o.

22. Zakonski zastupnik tuženika VĐ, saslušan na ročištu održanom 18. veljače 2025., naveo je da je točno da je sa tužiteljem poslovao u barem šest navrata kada je vlastitim kombijem dolazio u sjedište tužitelja u Škropete gdje je preuzimao aluminijski otpad skladišten u jumbo vrećama, te je u kratkom roku platio preuzetu robu u skladu s računom kojeg bi mu tužitelj dostavio putem elektroničke pošte. Posao je dogovarao sa TĐ i telefonskim putem, a telefonskim putem je termin preuzimanja robe dogovarao sa SĐ, zaposlenikom tužitelja. Pojasnio je da da tužitelj raspolaže sa dvije vrste jumbo vreća, u manje jumbo vreće stane aluminijski otpad u masu od najmanje 150 kg dok u one veće vreće stane i po 400 kg. Napomenuo je kako ne stoji navod zastupnika tužitelja i ranije saslušanih svjedoka da tužitelj ne raspolaže vagom jer zna, budući da je u ranijim navratima preuzimao od tužitelja robu koju je tužitelj vagao te masu isporučene robe odgovarajućim poslovnim ispravama dokumentirao, da tužitelj u svom poslovnom prostoru ima vagu kojom može vagati teret do 2000 ili čak 4000 kg. Svaki puta kada bi kupovao od tužitelja robu dobio je prateći list kojeg je osobno potpisao i pečatirao, a potpisao i pečatirao ga je i tužitelj. Tu robu je dalje proslijedio u Metis d.d. u Puli ili Rijeci. Nikada nije naručio šleper tužiteljeve robe, niti je angažirao prijevoznika ZIP Kontić. 21. listopada 2022. nije bio kod tužitelja, niti je naručio šleper otpada, kod njega u Ližnjanu se takva količina otpada ne kože istovariti. Nikad mu nije isporučena ta količina otpada koja se navodi u teretnom listu ili računu. Nije istina da bi on u telefonskom razgovoru sa TĐ, SĐ ili EĐ tražio odgodu plaćanja za utuženi račun, da bi u zamjenu nudi o kamion ili da bi govorio o financijskim problemima, redovito je plaćao tužitelju isporučenu robu. U skladu sa propisima sa teretom na cesti mora biti prateći list. Broj telefona kojeg koristi je [broj telefona]. Kada mu se prezentira ispis komunikacije putem Whatsup app aplikacije na stranici 62-63 spisa odgovorio je da to nije on komunicirao niti mu je poznato o čemu se radi u toj komunikaciji. Sve što je tužitelju plaćao, plaćao je preko računa. Na upit pun. tužitelja, odgovorio je da kada je zaprimio tužiteljev račun na utuženi iznos da je nazvao telefonom TĐ te mu rekao da je račun njemu pogrešno ispostavljen, jer da to nije roba namijenjena tuženiku. U skladištu tužitelja postoji video nadzor. Po zaprimanju opomene tužitelja kontaktirao je svog odvjetnika, ovdje prisutnog punomoćnika, te je potom punomoćnik tužitelja kontaktirao punomoćnika tužitelja te ga tražio da dostavi svu posebnu dokumentaciju sačinjenu povodom tražbine u pogledu koje je opomena sastavljena, međutim takvu dokumentaciju sve do ovog postupka tužitelj tuženiku nije dostavio. Sjedište društva nalazi se u Ližnjanu, u ulici Krasa 42 do koje adrese je nemoguće doći šleperom budući da je prometna ulica jako uska.

23. Sud nije prihvatio prigovore tuženika kojima osporava vjerodostojnost iskaza zastupnika tužitelja i saslušanih svjedoka samo zato što se radi o osobama povezanim s tužiteljem. Sama činjenica njihove povezanosti s tužiteljem ne čini njihove iskaze nevjerodostojnima, osobito kada su ti iskazi međusobno sadržajno suglasni, logični, životno uvjerljivi te u bitnim dijelovima potvrđeni materijalnom dokumentacijom u spisu - teretnim listom od 21. listopada 2022. Sud je njihove iskaze cijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti te ih usporedio s navodima tuženika, pri čemu je utvrdio da iskaz zakonskog zastupnika tuženika nije uvjerljiv , nije potkrijepljen dokazima (dokaznim prijedlozima uopće) pa posljedično nije uspio dovesti u sumnju ono što proizlazi iz ostalih provedenih dokaza.

24. Sud je prihvatio iskaz svjedoka TĐ kao vjerodostojan jer isti iskazuje određeno i neposredno o okolnostima ugovaranja predmetnog posla, o ranijoj poslovnoj suradnji stranaka te o načinu na koji se ta suradnja odvijala. Iz njegova iskaza proizlazi da je upravo on sa zastupnikom tuženika VĐ dogovarao kupoprodaju aluminijskog otpada, da su stranke prije predmetne isporuke već više puta poslovale, te da je kritične prilike tuženik sam organizirao prijevoz angažiranjem društva ZIP Kontić d.o.o., budući da se radilo o većoj količini aluminijskog otpada za čiji je prijevoz bio potreban šleper. Sud taj iskaz prihvaća jer je u skladu s ostalim iskazima i jer ga u bitnom potvrđuje i sam zastupnik tuženika kad priznaje da je s tužiteljem ranije poslovao, da je robu preuzimao kod tužitelja te da je poslove dogovarao upravo s TĐ.

25. Sud je prihvatio i iskaz svjedoka EĐ jer isti iskazuje o činjenicama koje je neposredno opažao, a njegov je iskaz sadržajno suglasan s iskazima ostalih svjedoka u odlučnim elementima. Iz njegova iskaza proizlazi da je kritične prilike aluminijski otpad utovaren na šleper prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. kojeg je angažirao tuženik, da su prilikom utovara bili prisutni on osobno, SĐ i TĐ, te da je tom prilikom sastavljen teretni list koji je ispunio vozač prijevoznika. Nadalje, iz tog iskaza proizlazi i da je uobičajena praksa među strankama bila da tuženik nakon preuzimanja robe istu važe kod sebe te naknadno dostavi podatak o masi, na temelju čega bi se zatim obračunala konačna količina u računu. Sud taj dio iskaza prihvaća kao osobito važan jer objašnjava način nastanka razlike između okvirno upisane mase u teretnom listu i naknadno obračunate mase u računu.

26. Jednako tako, sud prihvaća iskaz svjedoka SĐ, koji je također neposredno sudjelovao u utovaru robe. Iz njegova iskaza proizlazi da je kritične prilike na šleper prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. utovaren aluminijski otpad namijenjen tuženiku, da je prijevoznika angažirao tuženik, a ne tužitelj, te da su ukrcane ukupno 12 jumbo vreća i 11 drvenih sanduka ispunjenih aluminijskim otpadom. Taj je iskaz u bitnim dijelovima podudaran s iskazom EĐ o broju pakirnih jedinica, načinu utovara, ulozi prijevoznika i ustaljenoj poslovnoj praksi prema kojoj je kupac naknadno dostavljao podatak o vaganoj količini. Upravo zato sud nalazi da se radi o iskazima koji se međusobno potvrđuju u onim činjenicama koje su za odluku odlučne.

27. Sud je prihvatio i iskaz zastupnika tužitelja NĐ u dijelu u kojem potvrđuje da su stranke ranije poslovale, da ZIP Kontić d.o.o. nije bio prijevoznik s kojim je tužitelj inače poslovao. Sud taj iskaz ne promatra izdvojeno, nego u vezi s iskazom TĐ o ranijem urednom plaćanju i s iskazima EĐ i SĐ o stvarno utovarenoj količini i vrsti robe.

28. Sud nalazi da okolnost što su TĐ, EĐ i SĐ povezani s tužiteljem sama za sebe nije dostatna za zaključak da njihovi iskazi nisu vjerodostojni. Naprotiv, njihovi iskazi sadrže prirodne razlike u sporednim detaljima, ali su u odlučnim činjenicama međusobno podudarni: svi potvrđuju da je roba bila pripremljena kod tužitelja, da je utovarena na šleper prijevoznika ZIP Kontić d.o.o., da je tog prijevoznika angažirao tuženik, da je roba bila namijenjena tuženiku te da je tuženik ranije poslovao s tužiteljem upravo na takav način. Sud upravo iz te suglasnosti, kao i iz njihove podudarnosti s teretnim listom, izvodi zaključak da se radi o autentičnim i uvjerljivim iskazima.

29. Teretni list od 21. listopada 2022. sud cijeni kao važan materijalni dokaz koji potvrđuje da je predmetna roba toga dana doista predana na prijevoz. Sud je imao u vidu prigovor tuženika da teretni list nije potpisan od njegove odgovorne osobe i da je u rubrici „primatelj“ potpisan EĐ, no navedene okolnosti ne dovode same po sebi u pitanje postojanje i izvršenje prijevoza. Iz iskaza EĐ proizlazi da je on u rubrici „primatelj“ potpis stavio omaškom, u brzini posla, dok iz iskaza SĐ proizlazi da je masa u teretnom listu naznačena tek okvirno, jer se očekivalo da će tuženik, kao i ranije, nakon vaganja dostaviti konačnu količinu. To je u skladu i s iskazom TĐ da je masa u teretnom listu bila okvirna, bez preciznog zbrajanja svih pakirnih jedinica. Stoga sud teretni list prihvaća kao dokaz predaje robe prijevozniku, a ne kao jedini dokaz točne konačne mase. Sud pritom smatra osobito važnim da je upravo tuženik, prema ustaljenoj praksi koju potvrđuju svjedoci, trebao nakon preuzimanja robe izvršiti vaganje i dostaviti točan podatak o masi robe, što ovdje nije učinio.

30. Na temelju tako prihvaćenih iskaza i teretnog lista sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku isporučio aluminijski otpad. U svezi s time sud nije prihvatio navode tuženika da roba nije bila isporučena zato što nije dokazano točno mjesto njezina konačnog istovara. Ta okolnost za odluku u ovom sporu nije odlučna. Prema članku 394. ZOO-a, kada je prema ugovoru potrebno izvršiti prijevoz, a ugovorom nije određeno mjesto ispunjenja, predaja je izvršena uručenjem stvari prijevozniku ili otpremniku. U ovom je postupku utvrđeno da je prijevoz aluminijskog otpada bio potreban radi izvršenja ugovora, te da je prijevoznika ZIP Kontić d.o.o. angažirao upravo tuženik. Stoga je već samom predajom robe tom prijevozniku tužitelj ispunio svoju obvezu predaje, pa mjesto na kojem je prijevoznik nakon toga robu istovario nije odlučno za pitanje je li prodavatelj svoju obvezu ispunio.

31. Jednako tako, iz činjenice da je prijevoznika angažirao tuženik sud izvodi i zaključak o prijelazu rizika na tuženika. Naime, prema članku 378. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, dalje u tekstu: ZOO), do predaje stvari kupcu rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi prodavatelj, a s predajom stvari rizik prelazi na kupca. Kako je u smislu članka 394. ZOO-a predaja izvršena onog trenutka kada je roba uručena prijevozniku kojeg je angažirao tuženik, to je od tog trenutka rizik slučajne propasti, oštećenja ili gubitka robe prešao na tuženika. Slijedom toga, eventualne kasnije okolnosti vezane uz prijevoz ili mjesto istovara ne mogu ići na teret tužitelja niti dovesti u pitanje njegovu tražbinu za isporučenu robu.

32. Navedeni zaključak dodatno je u skladu i s pravilima ugovora o prijevozu stvari. Prema članku 666. ZOO-a, prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju. Iz te odredbe proizlazi da je prijevoznik nakon primitka pošiljke osoba preko koje se izvršava daljnje faktično raspolaganje robom u korist primatelja. U situaciji kada je upravo kupac angažirao prijevoznika, predaja robe tom prijevozniku predstavlja predaju stvari kupca, dakle predaju stvari osobi koju je on odredio za preuzimanje i prijevoz robe. Zbog toga sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da bi tek njegov potpis na teretnom listu ili dokaz o točnoj lokaciji istovara predstavljao dokaz da mu je roba predana. U konkretnom slučaju dokaz predaje proizlazi iz cjelokupnosti izvedenih dokaza, a osobito iz suglasnih iskaza svjedoka i teretnog lista.

33. Sud nije prihvatio ni obranu tuženika da predmetnu robu nije naručio niti preuzeo. Takva obrana protivna je iskazu TĐ da je upravo s tuženikom dogovorio predmetni posao, protivna je iskazima EĐ i SĐ da je prijevoznik kojeg je angažirao tuženik preuzeo upravo tu robu kod tužitelja, te je protivna iskazu zastupnika tužitelja da tuženik u naknadnim razgovorima nije osporavao ni količinu, ni kvalitetu, ni cijenu robe, već je tražio odgodu plaćanja zbog vlastitih financijskih poteškoća. Takvo naknadno ponašanje tuženika sud cijeni kao dodatnu okolnost koja potvrđuje da je roba bila isporučena, a da je sporno ostalo samo njezino plaćanje.

34. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je među strankama bio sklopljen ugovor o kupoprodaji aluminijskog otpada, da je tužitelj svoju obvezu ispunio tako što je predmetnu robu predao prijevozniku ZIP Kontić d.o.o., kojeg je angažirao tuženik, da je time roba u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima predana tuženiku, da je tim trenutkom na tuženika prešao i rizik slučajne propasti ili oštećenja robe, te da je tužitelj tuženiku isporučio najmanje 4.695,30 kg aluminijskog otpada, kako će se obrazlagati u nastavku.

35. Naime, u pogledu količine aluminijskog otpada koji je kritične prilike isporučen tuženiku, sud nalazi da iz iskaza svjedoka TĐ, EĐ i SĐ te iskaza zakonskog zastupnika tužitelja NĐ nije moguće sa sigurnošću utvrditi točnu ukupnu količinu isporučenog aluminijskog otpada. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi da su kalkulacije ukupne mase isporučenog tereta bile procjenjivane, a ne utvrđene neposrednim vaganjem cjelokupne robe prije otpreme, pri čemu te procjene nisu u cijelosti suglasne. Osim toga, za utvrđenje stvarne količine aluminijskog otpada valjalo je uzeti u obzir ne samo ukupnu masu utovarenih jumbo vreća i drvenih sanduka, nego i masu same ambalaže, odnosno vreća i sanduka, kao i dio sadržaja koji predstavlja tzv. „škart“, dakle otpad koji ne predstavlja aluminijski otpad. Stoga sud nije mogao prihvatiti kao dokazanu onu količinu koja bi predstavljala ukupnu bruto masu cjelokupnog utovarenog tereta, niti je mogao s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi točnu neto količinu isporučenog aluminijskog otpada samo na temelju općih procjena saslušanih osoba.

36. Međutim, sud je na temelju uvjerljivih, životnih, logičnih i u odlučnim činjenicama suglasnih iskaza svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja mogao nesporno utvrditi najmanju količinu aluminijskog otpada koja je kritične prilike isporučena tuženiku. Sud je pritom prihvatio iskaz svjedoka TĐ i zakonskog zastupnika tužitelja NĐ u dijelu u kojem su određeno iskazali o najmanjoj masi pojedinačnih pakirnih jedinica, i to da je masa jedne jumbo vreće ispunjene aluminijskim otpadom iznosila najmanje 150 kg, dok je masa jednog drvenog sanduka ispunjenog aluminijskim otpadom iznosila najmanje 350 kg. Sud je taj dio njihovih iskaza prihvatio jer je riječ o osobama koje su u tom dijelu kazivale uvjerljivo a s obzirom na prirodu posla kojim se bave i njihovo neposredno sudjelovanje u pripremi i otpremi predmetne robe, imale su neposredna saznanja i iskustvo o uobičajenoj masi takvih pakirnih jedinica. Pritom, sud nije zanemario iskaz svjedoka SĐ koji kazuje kako jumbo vreće ispunjene aluminijskim otpadom imaju prosječnu masu od 150 kg, odnosno najmanje 100 kg, dok drveni sanduci ispunjeni aluminijskim otpadom imaju prosječnu masu od 400 kg, odnosno najmanje 340 kg. U tom smislu i svjedok EĐ je kazivao da jumbo vreće ispunjene aluminijskim otpadom imaju masu od najmanje 100 kg, dok drveni sanduci ispunjeni aluminijskim otpadom imaju masu od najmanje 400 kg. Njihovi iskazi nisu u suprotnosti sa iskazima svjedoka TĐ i zastupnika tuženika NĐ, sud je navedene iskaze cijenio kao potvrdu iskaza potonje navedenih čija uvjerljivost i neposrednost je bila presudna za zaključak suda o najmanjoj mogućoj masi aluminijskog otpada u jumbo vreći odnosno u drvenom sanduku.

37. Nadalje, iz iskaza svjedoka TĐ i SĐ sud je utvrdio da je kritične prilike tuženiku isporučeno najmanje 12 jumbo vreća te 11 drvenih sanduka ispunjenih aluminijskim otpadom. U tom su dijelu njihovi iskazi međusobno podudarni i sud ih prihvaća kao vjerodostojne. Polazeći od najmanje mase pojedine jumbo vreće od 150 kg i najmanje mase pojedinog drvenog sanduka od 350 kg, sud utvrđuje da je ukupna masa tako isporučenog tereta iznosila 5.650 kg, i to 1.800 kg po osnovi 12 jumbo vreća te 3.850 kg po osnovi 11 drvenih sanduka.

38. Međutim, navedena količina predstavlja ukupnu masu isporučenih pakirnih jedinica zajedno s njihovom ambalažom, zbog čega ju je bilo potrebno umanjiti za masu samih vreća i drvenih sanduka. U tom dijelu sud je prihvatio iskaz svjedoka TĐ da masa jedne prazne jumbo vreće iznosi 4 kg, a masa jednog praznog drvenog sanduka 35 kg. Kako je isporučeno 12 jumbo vreća i 11 drvenih sanduka, proizlazi da ukupna masa ambalaže iznosi 433 kg, od čega 48 kg otpada na masu vreća, a 385 kg na masu drvenih sanduka. Kada se taj iznos odbije od ukupne mase od 5.650 kg, dolazi se do količine od 5.217 kg, koju sud prihvaća kao masu sadržaja isporučenih pakirnih jedinica prije odbitka „škarta“.

39. Nadalje, sud je imao u vidu da cjelokupna masa sadržaja pakirnih jedinica ne predstavlja u cijelosti aluminijski otpad, budući da određeni dio otpada otpada na tzv. „škart“, odnosno na materijal koji ne predstavlja aluminijski otpad. U tom dijelu izvedeni dokazi nisu potpuno suglasni u pogledu postotka takvog škarta. Tako iz iskaza svjedoka SĐ proizlazi da masa ukupnog škarta na 1.000 kg iznosi najviše 10 kg, iz iskaza svjedoka EĐ proizlazi da masa ukupnog škarta prosječno iznosi 10%, dok iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja NĐ proizlazi da masa škarta iznosi tek 1%. Budući da navedeni iskazi u tom dijelu nisu potpuno podudarni, sud je, primjenjujući načelo savjesne i brižljive ocjene dokaza iz članka 8. Zakona o parničnom postupku, prihvatio za tuženika najpovoljniji, a ujedno još uvijek dokazima potkrijepljen zaključak, i to da najveća moguća masa škarta iznosi 10% od ukupne mase sadržaja isporučenih pakirnih jedinica.

40. Slijedom navedenog, sud je od količine od 5.217 kg odbio 10% na ime mogućeg škarta, odnosno 521,70 kg, pa je utvrdio da je tuženiku kritične prilike isporučeno 4.695,30 kg aluminijskog otpada. Sud upravo tu količinu prihvaća kao najmanju nesporno utvrđenu neto količinu aluminijskog otpada koja je predmet konkretne isporuke. Dakle, iako iz provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi točnu ukupnu količinu isporučenog aluminijskog otpada, bilo je moguće, i to s potrebnim stupnjem sigurnosti, utvrditi najmanju količinu koja je tuženiku nesporno isporučena, a to je 4.695,30 kg.

41. Tuženik tijekom postupka odnosno zakonski zastupnik tuženika tijekom saslušanja nije posebno sporio ugovorenu cijenu aluminijskog otpada kako je ona naznačena u računu. Cijeneći okolnost da su stranke postupka i ranije surađivale, te da cijena robe nije bila sporna, cijeneći i ranija utvrđenja suda, sud zaključuje da je ugovorena cijena iznosila 11,50 kn/kg, odnosno 1,53 EUR/kg. Kako je sud utvrdio da je tuženiku isporučeno najmanje 4.695,30 kg aluminijskog otpada, a da cijena iznosi 1,53 EUR/kg, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 7.183,81 EUR.

42. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tužitelju tuženiku isporučio aluminijski otpad u količini od 4.695,30 kg te da isporučenu robu nije platio, pa je tužbeni zahtjev u dijelu tražbine od 7.183,81 EUR osnovan.

43. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, sud nalazi da je tražbina tužitelja dospjela 21. listopada 2022. Naime, prema članku 438. stavku 1. ZOO-a kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom ugovorom, a prema stavku 2. istoga članka, u nedostatku ugovorne odredbe ili drukčijih običaja, plaćanje se obavlja u trenutku i u mjestu u kojem se obavlja predaja stvari. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je predmetna roba predana 21. listopada 2022., i to predajom prijevozniku kojeg je angažirao tuženik, čime se u smislu članka 394. ZOO-a ima smatrati da je roba toga dana predana tuženiku, toga je dana dospjela i obveza tuženika na isplatu kupoprodajne cijene. Okolnost da je račun ispostavljen naknadno, 24. listopada 2022., u kojem je usput rečeno naznačen dan dospijeća 21. listopada 2022., ne utječe na datum dospijeća, jer u okolnostima konkretnog slučaja dospijeće obveze ne proizlazi iz računa, već neposredno iz zakona.

44. Prema članku 183. stavku 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok prema članku 29. stavku 1. istoga Zakona dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Slijedom navedenoga, tuženik je dospio u zakašnjenje 22. listopada 2022., pa je tužitelju dužan na dosuđeni iznos glavnice platiti i zakonske zatezne kamate.

45. Slijedom svega navedenog tužitelj je osnovano i zakonito zatražio isplatu glavnice u iznosu 7.183,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2022. pa do isplate, te je u tom dijelu temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a valjalo platni nalog rješenja o ovrsi održati na snazi, kako je odlučeno u toč. I. izreke presude. Osnovom iste odredbe, u preostalom dijelu zahtjeva valjalo je platni nalog rješenja o ovrsi ukinuti budući da je zahtjev tužitelja u dijelu glavnice od 2.554,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 22. listopada 2022. pa do isplate neosnovan.

46. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

47. Budući da je u ovom sporu tužitelj uspio u dijelu tužbenog zahtjeva vrijednosti 7.183,81 EUR (od ukupno utuženih 9.737,87 EUR), sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i 2. te 158. ZPP-a, tužitelju je priznat trošak cijeneći uspjeh u sporu. Tužitelj je u sporu uspio u postotku od 73,77 % dok je tuženik uspio s preostalih 26,23 %, pa primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a tužitelj ostvaruje pravo na naknadu osnovanih troškova u omjeru od 47,54%.

48. Tužitelj potražuje troškove ovršnog postupka koji osnovano iznose 51,21 EUR za javnobilježničku nagradu prema članku 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021, 18/2022, 154/2022) prema računu i uplatnici na stranici 25 i 30 spisa, te trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 248,86 EUR (s PDV-om) prema Tbr. 7. i 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa). Dakle, sveukupno sa PDV-om tužitelju je priznat iznos od 300,07 EUR (s PDV-om) na ime troškova nastalih tijekom ovršnog postupka.

49. Glede troškova parničnog postupka tužitelju su priznati kao osnovani troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno članku 155. ZPP -a. Tužitelju su, dakle, prihvaćeni zatraženi troškovi za sastav podneska od 2. veljače 2024. u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om sukladno Tbr. 8. t. 4. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 15. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR s PDV -om sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife jer je istim doprinio raspravi o predmetu spora, za sastav podneska od 6. studenoga 2024. u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om sukladno Tbr. 8. t. 4. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR s PDV-om sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife jer je istim doprinio raspravi o predmetu spora, za zastupanje na ročištima održanima 8. listopada 2024., 18. veljače 2025. te 27. siječnja 2026. u iznosu od po 250,00 EUR s PDV-om po radnji budući se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. Sud nije prihvatio troškove sastavljanja podneska od 26. studenoga 2024. u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om, trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR s PDV-om te trošak sastava podneska od 23. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR s PDV-om, budući je navode istaknute u podnescima mogao istaknuti na raspravama, a osim toga ti troškovi nisu bili potrebni za odluku o glavnoj stvari nije je tim podnescima tužitelj doprinio raspravi o glavnoj stvari. Ujedno tužitelju nisu prihvaćeni troškovi za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 62,50 EUR budući istome nije pristupio. Slijedom navedenoga tužitelj je ostvario pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, dok je zahtjev u preostalom iznosu od 437,50 EUR ocjenjen neosnovanim.

50. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi na presudu. Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 663,61 EUR. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 331,81 EUR, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu, jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana. Stoga je tužitelj odbijen za razliku zatraženog troška pristojbe na presudu do dosuđenog dijela.

51. Slijedom iznijetog, tuženiku je prema uspjehu u sporu naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 954,07 EUR, dakle 47,54% od ukupnog iznosa troškova od 2.006,88 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. III. izreke presude. Neosnovani dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 437,50 EUR odbijen je kao neosnovan u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju, po punomoćniku,

2. Tuženiku, po punomoćniku.