Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-743/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB:02958272670, zastupan po gen. punomoćnici CŠ, dipl. iur., zaposlenici, protiv I.tuženika Evo cars d.o.o Osijek, Martina Divalta 60a, OIB:47650776817, II.tuženice EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Alanu Čuriku, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, te II.tuženice uz punomoćnika, uz javnu objavu dana 6. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 21. rujna 2021. godine između I.tuženika Evo Cars d.o.o. Osijek, Martina Divalta 60a, OIB: 47650776817 kao poslodavca i II.tužene EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, ništetan.

II. Odbija se zahtjev I.tuženika i II.tuženice za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv I.tuženika i II.tuženice dana 6. listopada 2022. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci, koju obrazlaže navodeći su II.tužena EŠ, kao radnica i I.tuženik Evo cars d.o.o., kao poslodavac, dana 21.09.2021. sklopili Ugovor o radi na neodređeno vrijeme, prema kojem je predviđeno da II.tužena započne s radom dana 22.09.2021., te je sklopljenim Ugovorom o radu predviđeno da se radni odnos zasniva za obavljanje poslova administrativnog radnika. II.tuženoj je dana 26.09.2021. otvoren obvezni rodiljni dopust. Napominje da je prije sklapanja Ugovora o radu II.tužena u razdoblju od 30.09.2019. do zaposlenja 22.09.2021. bila zdravstveno osigurana kao nezaposlena osoba, a s obzirom na datum sklapanja ugovora o radu između II.tužene i I.tuženika (21.09.2021.), datuma početka rada (22.09.2021.) i datuma otvaranja rodiljnog dopusta (26.09.2021.), postoji osnovana sumnja da svrha sklapanja ugovora o radu nije bila stvarno obavljanje poslova i skladu s ugovorom o radu, već isključivo ostvarenje prava na novčanu naknadu za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, s pozivom na odredbu čl. 7. Zakona o radu, čl. 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te čl. 4., čl. 6. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu I. i II.tuženi, osporavaju osnovu tužbenog zahtjeva ne navodeći konkretno razloge za to. Na pripremnom ročištu od dana 27. veljače 2025. predlažu sudu da tužbu odbaci kao nedopuštenu, jer tužitelj prethodno nije proveo postupak sukladno čl. 20. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, u kojem je bio dužan utvrditi činjenično stanje u formi zapisnika i tek na osnovu istog pokrenuti postupak za osporavanje ugovora o radu pred nadležnim sudom.

3. Tijekom postupka tužitelj navodi da je II.tuženica primala rodiljnu naknadu za vrijeme rodiljnog dopusta u iznosu od 2.382,00 kn, a za vrijeme rodiljne poštede od rada naknadu u istom iznosu, dok je produženi rodiljni dopust II.tuženici trajao od 26.03.2022. do 16.04.2022. koje pravo pripada isključivo zaposlenim majkama, te je na teret tužitelja u spornom razdoblju II.tuženoj isplaćeno ukupno 2.072,07 eura. Navodi da sastavljanje zapisnika temeljem čl. 20. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, već se radi o podzakonskom aktu po pravnoj snazi ispod zakona. Pojašnjava da prijava na obvezno zdravstveno osiguranje na osnovu zasnivanja radnog odnosa se od 2014. vrši elektronskim preuzimanjem podataka od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na temelju prijave koju je osiguranik podnio HZMO- u, pozivajući se na odredbu čl. 122. st. 1. i 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, sukladno kojima je postupio prije podnošenja tužbe. Navodi da je radni odnos II.tuženice kod I.tuženika prestao dana 15. studenog 2022., što tuženi čine nespornim.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao zakonskog zastupnika I.tuženika AŠ, II.tuženicu EŠ, svjedokinju KŠ, te izvršio uvid i pročitao Ugovor o radu (list 3.-4. spisa), Zahtjev za priznanje prava (list 5. -7.), Izvješće o privremenoj nesposobnosti/ spriječenosti za rad (list 8.), podaci o osiguranoj osobi (list 9.), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek od 28.04.2022. (list 40. - 41.), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek od 03.05.2022. (list 42.-43.) i podatke o utvrđenoj naknadi plaće za M-4P (list 44. spisa).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između II.tuženice, kao radnika i I.tuženika kao poslodavca.

8. Među strankama nije sporno:

- da je II.tuženica kao radnica zasnovala radni odnos sa I.tuženikom kao poslodavcem na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenim dana 21.09.2021. za radno mjesto administrativnog službenika, s početkom rada 22.09.2021.,

- da je II.tuženica prije zasnivanja radnog odnosa od 30.09.2019. do 22.09.2021. bila nezaposlena, odnosno zdravstveno osigurana kao nezaposlena osoba,

- da je II.tuženica dana 26.09.2021. otvorila rodiljni dopust, te istoga dana rodila,

- da je u spornom razdoblju na teret tužitelja isplaćeno II.tuženoj ukupno 2.072,07 eura, na ime prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

9. Između stranaka je sporno da li je tužba dopuštena, te je sporna svrha sklapanja Ugovora o radu, da li stvarno obavljanje poslova u skladu s Ugovorom o radu ili s ciljem korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i naknade plaće, a koja prava i naknade II.tuženica ne bi ostvarivala kao nezaposlena osoba.

10. Iz iskaza zakonskog zastupnika I.tuženika AŠ proizlazi da se njegova tvrtka bavi prijevozom, rent a carom i prodajom vozila, te je on uz ostale poslove obavljao i administrativne poslove i trebao mu je netko da mu pomogne u tim poslovima, a osim njega u tvrtki je bila još zaposlena njegova supruga KŠ. Budući je osobno poznavao II.tuženicu EŠ, zaposlio ju je i ista je radila od srijede 22.09.2021. do petka 24.09.2021., te je 26.09.2021. otišla na rodiljni dopust. Poslije je saznao da je II.tuženica trudna sa njegovim sinom C iz prvog braka, odnosno on je djed mld. ĆŠ koju je II.tuženica rodila 26.09.2021.. Po isteku rodiljnog dopusta u listopadu 2022. II.tuženica se vratila na posao administrativnog službenika na kojem se zadržala još 2 do 3 mjeseca nakon čega su sporazumno raskinuli Ugovor o radu, jer je ista našla drugi posao. Navodi da je II.tuženicu u ta tri dana obučavao za poslove administrativnog službenika jer je mislio da će ista ostati raditi i imao je povjerenja u nju što je bitno u njegovoj tvrki.

10.1. Iz iskaza II.tuženice EŠ proizlazi da dugo poznaje zakonskog zastupnika I.tuženika RŠ, te su njeni roditelji dobri s njim. Dana 22.09.2021. ju je pitao da li se želi zaposliti u njegovoj tvrtki jer je imao puno posla i u nju povjerenja, iako je znao da je u visokom stupnju trudnoće, ali nije znao da je trudna s njegovim sinom jer sa istim nije bio u dobrim odnosima. Iako je po struci prodavač, pristala je na posao administrativnog službenika i radila tri dana, te je 26.09.2021. imala prometnu nezgodu u vozilu gdje je bila suvozač, te je zbog trzaja koji je doživjela u prometnoj otišla na rodiljni i istoga dana 26.09.2021. rodila. U ta tri dana rada je samostalno izdavala račune, obavljala dogovore oko rent a cara, izrađivala ugovore i zvala osiguravajuće kuće, ali je RŠ cijelo vrijeme bio uz nju. Nakon povratka s porodiljnog dopusta obavljala je administrativne poslove u trajanju još dva do tri mjeseca, nakon čega su sporazumno raskinuli ugovorni odnos, jer je našla bolje plaćeni posao. Napominje da je imala namjeru obavljati posao do poroda i nije mislila da će otići na rodiljni 26.09.2021. i tada roditi, mjesec i pol dana prije termina poroda. Prije nego se zaposlila kod I.tuženika, bila je zaposlena u solariju, a prije toga nije imala nikakvog radnog iskustva. Na tom radnom mjestu je primala ljude, izdavala račune za izvršene usluge i sve potrebne radnje u solariju, te navodi da je posao koji je radila u solariju sličan poslu koji je radila kod I. tuženika.

10.2. Iz iskaza svjedokinje KŠ proizlazi da je supruga z.z I.tuženika AŠ i poznato joj je da je II.tuženica bila zaposlena u tvrtki njenog supruga 2021. godine i da je prilikom zaposlenja bila u visokom stupnju trudnoće, kao i da je ubrzo nakon zaposlenja otišla na rodiljni dopust i ubrzo rodila dijete. Ona je terenski radnik i jedino zna da je vidjela II.tuženicu da ta tri dana od 22.09.2021. do 24.09.2021. dolazi u tvrtku, a misli da je bila zaposlena na poslovnima administracije, ali nije vidjela da li obavlja i točno koje poslove u to vrijeme. II.tuženica je rodila oko mjesec dana prije termina. Administrativne poslove na koje je II.tuženica bila zaposlena je obavljao z.z I.tuženika, a budući za isto više nije imao vremena, tražio je osobu koju je zaposlio da umjesto njega obavlja administrativne poslove, radi čega je zaposlio II.tuženicu budući je bilo još vremena do termina poroda, a nije joj poznato da je ista imala nekih komplikacija vezano uz trudnoću. Nakon poroda, negdje u listopadu 2022. II.tuženica se vratila na administrativne poslove koje je radila kod I.tuženika još oko dva, tri mjeseca i ne zna da li je dala otkaz ili je dobila otkaz, ali se odmah negdje dalje zaposlila.

10.3. Čitanjem Ugovora o radu (list 3. -4. spisa) koji je sklopljen između I.tuženika Evo cars d.o.o. kao poslodavca i II.tuženice kao radnice, sud je utvrdio da je sklopljen na neodređeno vrijeme dana 21.09.2021. za obavljanje poslova administrativnog službenika.

10.4. Iz Zahtjeva za priznavanje prava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 5.-7. spisa) proizlazi da je II.tuženica dana 11.10.2021. podnijela Zahtjev za priznavanje prava na rodiljni dopust. na osnovi Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad izdanog dana 11.10.2021.

10.5. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od dana 11.10.2021. (list 8. spisa) proizlazi da je II.tuženici otvorena privremena nesposobnost za rad s danom 22.09.2021. koja je zaključena s danom 21.03.2022.

10.6. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, KLASA: UP/I-502-06/22-02/577, URBROJ:338-14-02-01-22- 02 od 28.04.2022. (list 40.-41. spisa) sud je utvrdio da je II.tuženici priznato pravo na roditeljski dopust od 6 mjeseci koji koristi od 17.04.2022. do 13.10.2022. te da ima pravo na naknadu plaće 2.328,20 kn mjesečno.

10.7. Čitanjem rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Osijek, KLASA:UP/I-502-06/22-01/31, URBROJ: 338-14-02-01-22-04 od 03.05.2022. (list 42.-43. spisa) sud je utvrdio da se II.tuženici priznaje pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja produženog rodiljnog dopusta zbog preranog rođenja djeteta R.B. u razdoblju od 26.03.2022. do 16.04.2022.

10.8. Uvidom u podatke o utvrđenoj nadoknadi plaće za M-4P (list 44. spisa) je utvrđeno da je II.tuženici u razdoblju od 01.01.2021. do 31.12.2022. isplaćen iznos 15.612,04 kn / 2.072,07 eura, na teret tužitelja.

11. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da su I.tuženik i II.tuženica dana 21.09.2021. zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme s početkom rada 22.09.2021. za obavljanje poslova administrativnog službenika, na kojim poslovima II.tuženica nije imala nikakvog radnog iskustva, budući jedini posao koji je prije radila je bio u solariju, dok je od 2019. bila nezapolena, da je II.tuženici sukladno Izvješću o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad od dana 11.10.2021. otvoreno bolovanje s danom 22.09.2021., dakle s danom kada je trebala početi s radom, da su z.z I.tuženika i II.tuženica iskazivali da je II.tuženica radila tri dana, točnije od srijede 22.09.2021. do petka 24.09.2021., dakle da je radila za vrijeme bolovanja, te je dana 26.09.2021. prije termina rodila, bila na rodiljnom dopustu od 26.09.2021. do 25.03.2022., te na produženom rodiljnom dopustu (koje pravo pripada isključivo zaposlenim majkama) od 26.03.2022. do 16.04.2022., a od dana 17.04.2022. do 13.10.2022. na roditeljskom dopustu, nakon čega je radila kod I.tuženika do sporazumnog raskida Ugovora o radu s danom 15.11.2022. Sud je utvrdio da je u vremenu od 1.10.2021. do 13.10.2022. II.tuženici isplaćeno na teret tužitelja ukupno 2.072,02 eura na ime novčane naknade za vrijeme korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koja prava i naknade II.tuženica ne bi ostvarivala kao nezaposlena osoba.

12. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

13. Prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13., 137/13., 98/19.) Zavod ima pravo i obvezu po zaprimanju prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, kao i za sve vrijeme trajanja status osigurane osobe provjeravati postojanje okolnosti na osnovi kojih je prijava podnesena, odnosno na osnovi kojih je osobi priznao taj status. Prema stavku 4. istoga članka, u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radni nije bila obavljanja poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo i obvezu, na temelju provedene provjere iz stavka 1. toga članka i prikupljenih dokaza pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

14. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019.,151/2022.) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

15. Prema odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.) sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

15.1. Prema odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

15.2. Prema odredbi čl. 6. Zakona o obveznim odnosima, zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato.

15.3. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. Prije svega nije osnovan prigovor I.tuženika i II.tuženice da je tužba nedopuštena pozivanjem na nepostupanje tužitelja u skladu s čl. 20. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 82/14., 17/25., 99/17., 129/17., 33/23.). Naime, tužitelj je postupio u skladu s odredbom čl. 122. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te na temelju izvršenih provjera i prikupljenih dokaza pokrenuo postupak pred nadležnim sudom za osporavanje zaključenog Ugovora o radu. Sastavljanje zapisnika na temelju čl. 20. Pravilnika o načinu prijavljivanja i odjavljivanja te stjecanju statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, a pored navedenog, pravilinik kao podzakonski akt nije i ne može biti iznad Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (čl. 5. st. 1. Ustava Republike Hrvatske).

17. Tužitelj svoj zahtjev u bitnom temelji na tvrdnji da su tuženici Ugovor o radu sklopili s ciljem da za II.tuženicu osiguraju obveznu zdravstvenu zaštitu i naknadu plaće, odnosno s ciljem korištenja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a koja prava i naknade II.tuženica ne bi ostvarivala kao nezaposlena osoba, pri čemu tužitelj tvrdi da cilj II.tuženice nije bio zasnivanje radnog odnosa kod I.tuženika iz razloga što je II.tuženica već nakon tri dana otvorila rodiljni dopust.

18. Cijeneći citirane zakonske odredbe i provedene dokaze, sud je utvrdio da svrha zaključenog predmetnog Ugovora o radu nije bila obavljanje poslova administrativnog službenika, koje poslove II.tuženica koja je po struci prodavač, nije nikada ni obavljala, a niti su ti poslovi isti ili slični sa poslovima koje obavlja zaposlenik u solariju, pa nije životno, ni uvjerljivo da bi zakonski zastupnik tvrtke kojem treba pomoć pri obavljanju administrativnih poslova zaposlio osobu u visokom stupnju trudnoće i bez ikakvog radnog iskustva na tim poslovima, te na kojima se zbog svog zdravstvenog stanja neće duže zadržati. Nije uvjerljivo niti da z.z. I.tuženika nije znao da II.tuženica treba roditi njegovo unuče i da to nije bio razlog zaposlenja i omogućavanje ostvarivanja prava koja inače kao nezaposlena osoba II.tužena ne bi ostvarila, a posebno imajući u vidu iskaz II.tuženice da su njeni roditelji sa z.z.

I.tuženika bili u prijateljskim odnosima i da se svi dugo znaju, pa je stoga z.z. tuženika sigurno znao da II.tuženica čeka dijete sa njegovom sinom, te iz tog razloga sklopio Ugovor o radu sa istom kako bi joj omogućio korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i naknade, koja prava ista ne bi ostvarivala kao nezaposlena osoba. Nadalje, u vrijeme sklapanja Ugovora o radu 21.09.2021., z.z. I.tuženika i II.tuženica su znali da II.tuženica zbog visokog stupnja trudnoće i zdravstvenih tegoba neće moći obavljati poslove od prvog dana rada 22.09.2021., jer joj je upravo s tim danom otvoreno bolovanje, pa stoga nisu istiniti iskazi navedenih da je II.tužena tri dana dolazila raditi kod I.tuženika i obavljala poslove administrativnog službenika, jer bi to značilo da je ista dolazila raditi u visokom stupnju trudnoće za vrijeme bolovanja koje joj je otvorio liječnik specijalist ginekologije. Naime, II.tuženici je s danom početka rada 22.09.2021. otvoreno bolovanje od strane liječnika specijalista ginekologije, pa stoga ista za vrijeme trajanja bolovanja nije mogla obavljati poslove kod I.tuženika kao poslodavca, kako to oni neistinito navode. Iz iskaza svjedokinje KŠ - supruge z.z. I.tuženika i zaposlenice I.tuženika, proizlazi da je vidjela II.tuženicu da dolazi u tvrtku, ali nije vidjela da li je ista uopće obavljala poslove u administraciji sukladno Ugovoru o radu, čiji je iskaz u tom dijelu sud cijenio kao vjerodostojan, jer je sukladan materijalnoj dokumentaciji iz koje proizlazi da je u navedeno vrijeme II.tuženica bila na bolovanju (list 8. spisa). Sud nije cijenio kao vjerodostojan iskaz navedene svjedokinje u dijelu u kojem navodi da je njen suprug trebao pomoć u administraciji i da je iz tog razloga zaposlio II.tuženicu, jer taj dio iskaza nije uvjerljiv, niti logičan, već je navedena svjedokinja svojim iskazom očito pogodovala svome suprugu – zz.I.tuženika radi postizanja uspjeha u ovom sporu. Stoga su prilikom sklapanja Ugovora o radu, I.tuženik i II.tuženica svjesno, namjerno i sporazumno manifestirali očitovanje koje nije u skladu s njihovom voljom, te odredbe sadržane u Ugovoru o radu, ne odgovaraju njihovoj pravoj volji, slijedom čega su ispunjeni elementi prividnosti ugovora na koje upire tužitelj. Ovo iz razloga jer iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad proizlazi da je II.tuženici s danom 22.09.2021. otvoreno bolovanje, dakle s prvim danom nakon sklapanja Ugovora o radu 21.09.2021., odnosno s danom kada je ugovoreno da ista treba početi s radom, pa stoga II.tuženica nije niti mogla obavljati radove za koje je sklopila Ugovor o radu, pa niti u trajanju od tri dana od 22.09.2021. do 24.09.2021., kako to oni neistinito tvrde u svojim iskazima, jer se nalazila na bolovanju. Pored navedenog treba reći i da je II.tuženica nakon povrata s roditeljskog dopusta (13.10.2022.) već nakon mjesec dana (15.11.2022.) raskinula radni odnos sa I.tuženikom, pa i iz navedenog proizlazi da njena volja nije bila zasnivanje radnog odnosa radi obavljanja poslova sukladno Ugovoru o radu, već isključivo korištenje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja i naknade.

19. Slijedom navedenog, postupanje I.tuženika i II.tuženice kod sklapanja Ugovora o radu očito je bilo usmjereno na stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja u korist II.tuženice, na štetu tužitelja, a ne radi zanivanja radnog odnosa i obavljanja poslova administrativnog službenika, iz razloga što II.tuženica u vrijeme zasnivanja radnog odnosa s početkom rada 22.09.2021. nije bila zdravstveno sposobna za rad na poslovima za koje je Ugovor o radu sklopljen, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

21. Kako je tužitelj uspio u sporu, te nije zahtijevao troškove, dok I. i II.tuženi nisu uspjeli u sporu, to sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tuženi nemaju pravo na naknadu troškova, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 6. ožujka 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku I. i II. tuženika