Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Psp-154/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice US iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Srđanu Graniću i Ajki Radić, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika ĆS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Babiću, odvjetniku u OD Babić & Babić d.o.o. u Splitu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 - 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 06. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ĆS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zasmetao tužiteljicu US OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na način da je 08. studenoga 2025. promijenio bravu stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], smještenog na drugom katu oznake B2, površine 68,64 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, dvije sobe, kupaonice i WC-a, dvije lođe i degažmana, položenog u stambenoj zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZKU 16879 KO [katastarska općina] pod rednim brojem 30, E 30, i time samovlasno tužiteljici oduzeo suposjed opisanog stana, pa je tuženik dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na način što će predati ključ nove brave na ulaznim vratima stana s i ubuduće se kaniti takvog ili sličnog čina koji bi predstavljao smetanje posjeda tužiteljice pod prijetnjom novčane kazne i daljnje ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 625,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena dana 03. prosinca 2025. tužiteljica je navela da je bila u zadnjem mirnom suposjedu zajedno sa tuženikom i baš stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], koji je smješten na drugom katu oznake B2, površine 68,64 m2 i sastojećeg od dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, dvije sobe, kupaonice i WC-a dvije loggie i degažmana, a sve položeno u stambenoj zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisane u ZKU 16879 KO [katastarska općina] i koji stan se vodi kao vlasništvo tuženika. Tužiteljica je dalje navela da je dana 08. studenog 2025. tuženik iskoristio njezino kratkotrajno odsustvo iz stana te je promijenio brave čime joj je onemogućio daljnji suposjed stana u kojem su ostale sve zajedničke pokretnine stranaka te njezine osobne stvari. Zbog navedenog, tužiteljica je predložila da se provede dokazni postupak, utvrdi čin promjene brave i isključenje tužiteljice iz posjeda, prihvati tužbeni zahtjev te konačno naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja i naknada parničnih troškova tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, logički i pravno neostvariv te je predloženo istoga odbiti. Nadalje je naveo da je tužiteljica podnijela i prijedlog ovome sudu i prijedlog za donošenje privremene mjere i to Ovr-2806/2025. Da nije istina da tužiteljica nema gdje stanovati jer su stranke nespornu imovinu, dva stana u [adresa] podijelili i svatko od njih slobodno raspolaže stanom koji mu je pripao. Tužiteljica da neistinito prikazuje svoje stanovanje i izbivanje iz stana jer samovoljno odlučuje kako i kada će tu dolaziti i odlaziti, omalovažavajući tuženika i njegove prijedloge. Tužiteljica da nema pravo na posjed.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. studenog 2025. pod poslovnom oznakom i broje Pp-16230/2025-6 te su saslušane parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjevi tužiteljice za zaštitom prava na mirni posjed nekretnine koja u naravi predstavlja stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa] i isplata troškova postupka.

6. Odredbom čl.22 st.1 i 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.1. Iz upravo citiranih odredbi ZV-a razvidno je da je za čin smetanja posjeda nužno ispuniti pretpostavke:

- posljednji mirni posjed i

- čin smetanja.

6.2. Isto tako jasno je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ima ovlaštenje svoj posjed štititi putem suda i to tako da:

1. zahtijeva da se utvrdi čin smetanja posjeda,

2. traži naredbu uspostave posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja i

3. traži zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

6.3. Ovdje valja naglasiti da prema odredbi čl.10 st.1 ZV-a je posjednik stvari upravo ona osoba koja ima faktičnu vlast na toj stvari.

6.4. Rokovi za podnošenje zahtjeva za posjedovnom zaštitom proizlaze iz odredbe čl.21 st.3 ZV-a gdje je propisano da se tužba podnosi u subjektivnom roku od 30 dana od nastalog smetanja, odnosno u objektivnom roku od 1 godine.

7. Slijedeći pravilo, načelo tereta dokazivanja kojeg uređuje i propisuje odredba čl.219 st.1 ZPP-a, sud je proveo dokazni postupak analizom kojeg je došao do zaključka da se u konkretnom slučaju tužiteljici mora pružiti posjedovna zaštita iz razloga koji će se navesti u nastavku ovog obrazloženja.

8. Analizom provedenog dokaznog postupka, poglavito utvrđenja proizišlih iz iskaza parničnih stranaka na nedvojben način je utvrđeno da je tuženik doista 08. studenog prošle godine samovoljno i bez da je prethodno sa time upoznao tužiteljicu promijenio bravu na stanu u [adresa], isključivo s namjerom da tužiteljicu liši mirnog suposjeda. Tuženik je sam priznao u svom stranačkom iskazu da je toga dana donio odluku da neće dopustiti tužiteljici da se ponaša lakonski i da na svako njegovo pitanje kada će napustiti stan u [adresa], odgovori "uskoro". Tuženik je priznao da je nakon što je tužiteljica izišla iz stana spakirao sve njezine stvari i odnio ih u podrum, a nakon toga da je promijenio bravu. Priznao je, na poseban upit suda, da se dugo mučio dobrovoljno ishoditi tužiteljičin odlazak, pa kada to nije uspjelo da je uzeo stvari u svoje ruke, spakirao njezine stvari, pohranio ih u podrumu i promijenio bravu. Tužiteljica je u svome iskrenom, jasnom i vjerodostojnom iskazu potvrdila činjenice koje je iznijela i u tužbi, a to je da su se u tome stanu nalazile njezine stvari (odjevni predmeti, razna dokumentacija, kuhinjski aparati, lijekovi i sl.), da je toga 08. studenog prošle godine otišla raditi napustivši stan negdje u jutro, da se u stan vratila oko 13,00 sati pokušavši u njega ući, no to nije mogla, da je zatražila pomoć policije, da je razgovarala sa zajedničkom kćeri da je pita što se dogodilo i ona da joj je rekla da je tuženik promijenio bravu, a da je njoj dao ključ nove brave.

9. Pregledana je i presuda koju je u međuvremenu 19. studenog 2025. donio Općinski prekršajni sud u Splitu pod poslovnom oznakom i brojem Pp-16230/2025-6. Njome je ovdje tuženik, ĆS, proglašen krivim zbog počinjenja ekonomskog i psihičkog nasilja u obitelji, na štetu svoje bivše supruge, ovdje tužiteljice, US, na način da je za vrijeme njene odsutnosti bez dogovora promijenio bravu na ulaznim vratima zajedničkog stana u kojem oboje stanuju, odbijajući joj dati pripadajući ključ, a uz to je pospremio i uklonio njene osobne stvari i tako joj onemogućio korištenje zajedničke i osobne imovine. Tijekom provođenja prekršajnog postupka saslušan je, kao okrivljenik, ovdje tuženik, ĆS koji je i u tome postupku priznao da je promijenio bravu, da je odbio tužiteljici dati pripadajući ključ dok je njene stvari posložio i stavio u podrum.

10. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti o tome je li tuženik počinio čin smetanja posjeda na način da je promijenio bravu na predmetnom stanu i time onemogućio tužiteljicu da u stan uđe, a u kojem je do tada živjela. Tuženik je sam priznao da je bravu promijenio i da o tome nije obavijestio tužiteljicu, čime je ova činjenica smetanja posjeda utvrđena na jasan i nedvojben način. Tužiteljici je stoga valjalo pružiti posjedovnu zaštitu.

10.1. Odustalo se od izvođenja dokaza traženjem očitovanja nadležne policijske postaje, obzirom da je tuženik u svome iskazu priznao da je izvršio čin smetanja posjeda i na koji način te kada je to bilo. Odlučne činjenice time su postale nedvojbene i nije ih bilo potrebe dalje utvrđivati. Tijekom postupka tuženik je predložio da se saslušaju i zajednička djeca stranaka, U i OS, za čim doista nije bilo potrebe obzirom da je tuženik priznao da je bez prethodnog upozorenja promijenio bravu na predmetnom stanu. Dakle, ĆS, a ne nitko drugi onemogućio tužiteljicu da uđe u stan u kojem je živjela i u kojem su bile njezine osobne stvari jer je i tu činjenicu ĆS priznao u svome iskazu navodeći da je tužiteljičine stvari spakirao i odnio u podrum. Napominje se još jednom da ovo nije parnica u kojoj se utvrđuje vlasništvo predmetnog stana kao i pravo na posjed stana. Ne odgovara istini tvrdnja tuženika da zbog ponašanja tužiteljice nije imao drugog izbora. U pravosudnom sustavu i u državi u kojoj pravo vlada postoji čitav niz mehanizama kako da osoba zaštiti svoja prava. Time se sprječava nasilje i anarhija. Tuženik je primjerice mogao zatražiti vlasničkom tužbom na iseljenje, iseljenje tužiteljice iz stana kojeg je on vlasnik.

11. Radi naprijed navedenog tužiteljici je u ovom postupku trebalo pružiti posjedovnu zaštitu što je sud i učinio prihvaćanjem njezinog tužbenog zahtjeva na način da je utvrđen čin smetanja suposjeda koji se dogodio 08. studenog 2025., naložena je uspostava ranijeg posjedovnog stanja predajom ključeva nove brave na ulaznim vratima te zabrana budućeg takvog ili sličnog čina, a koji bi predstavljao čin smetanja posjeda.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a dok je visina istog određena pozivom na Tbr.7 toč.2 alineja 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa). Tužiteljici je slijedom navedenog dosuđen parnični trošak u visini iznosa od 250 bodova Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 500,00 € koji je potom uvećan za iznos 25% PDVa tj iznos od 125,00 €. Upravo iznos od 625,00 € koliko je tužiteljici prouzročeno troška ovom parnicom, platit će tuženik, kao strana koja je postupak izgubila, sve zajedno sa priznatim kamatama koje na trošak parnice teku od donošenja ove odluke do isplate.

13. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 06. ožujka 2026.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka istog.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženika

- u spis