REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Ps-171/2017-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv 1. tuženice FG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tuženika RG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Gruber, odvjetnici u Zagrebu, radi iseljenja, predaje i isplate, nakon 18. veljače 2026. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog građanskog državnog odvjetnika Ljudevita Drkuleca, te zamjenice punomoćnice tuženika KG, dana 6. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem računa Državnih nekretnina d.o.o., OIB: 79058504140, isplatiti iznos od 5.473,50 eur sa zateznim kamatama na iznos od:

- 2.214,00 eur od 1. svibnja 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2019. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2020. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2021. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2022. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2023. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu FG za isplatu iznosa od 1.537,50 eur sa zateznim kamatama na slijedeće iznose;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2014 pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2014. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. lipnja 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. srpnja 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. kolovoza 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. rujna 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. listopada 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. studenoga 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. prosinca 2015. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. siječnja 2016. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. veljače 2016. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. ožujka 2016. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. travnja 2016. pa do isplate;

- 61,50 eur od 1. svibnja 2016. pa do isplate;

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan novčani tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika RG.

IV. Nalaže se tuženici FG naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.754,38 eura sa ztaeznim kamatama od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naložiti tuženicima da se isele iz nekretnine, stana na II katu površine 30,89 m2 na adresi [adresa], te da nekretninu slobodnu od stvari i osoba tuženika, predaju tužitelju u posjed.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je vlasništvo stana na II katu površine 30,89 m2 na adresi u [adresa], stekla na temelju odredbe čl. 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom, odnosno sada na temelju odredbe čl. 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i da predmetnim stanom od 1. travnja 2014. upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun, te vrši naplatu naknade za korištenje predmetnog prostora, sve sukladno Ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenim između Republike Hrvatske, zastupane po Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i Državnih nekretnina d.o.o. od 21. veljače 2014. i Izmjeni ugovora o poslovno tehničkoj suradnji sklopljenoj između istih stranaka dana 2. lipnja 2014.

Nadalje tužitelj navodi da je zapisnikom Državnih nekretnina d.o.o. od 8. lipnja 2015. i 9. prosinca 2016. o pregledu nekretnina utvrđeno da tuženici koriste predmetni stan bez pravne osnove, da tužbeni zahtjev u ovom predmetu temelji na odredbi čl. 1120. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj su tuženici dužni tužitelju naknaditi vrijednost ostvarene koristi.

Tužbenim zahtjevom u tužbi tužitelj traži naložiti tuženicima iseljenje iz nekretnine i predaju iste u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari tuženika, te da s osnove korištenja tuđe stvari plate tužitelju za korištenje nekretnine bez pravne osnove naknadu u iznosu od 463,35 kn mjesečno (15,00 kn po m2), a koje dugovanje prema evidencijama nadležnih tijela za razdoblje od travnja 2014. do studenog 2016. iznosi 14.827,20 kn, kao i iznos od 5.479,04 kn za režijske troškove, sa zateznim kamatama.

S obzirom da je tijekom postupka nekretnina iseljena i predana u posjed tužitelju, te su plaćeni troškovi režija, to konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9. veljače 2024., tužitelj traži da joj tuženici plate naknadu koristi predmetnog prostora u razdoblju od (uključujući) svibnja 2014. u iznosu od 61,50 eur do listopada 2023. u ukupnom iznosu od 5.047,01 eur sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže određene u toč. I. izreke, te da tužitelju naknade parnični trošak sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da prije primitka tužbe nisu zaprimili zahtjev za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186.a ZPP. Tuženici osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva za režijske troškove koji zahtjev u u tužbi smatraju neodređenim i nejasnim, kao i da su svi troškovi uredno plaćeni. Navodi da tuženica ima u vlasništvu stan u [adresa] na adresi [adresa], ali da je tuženici i njezinoj obitelji onemogućen posjed navedenog stana i mirno uživanje vlasništva budući da se u istom nalaze zaštićeni najmoprimci i to temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-2499/97 od 5.12.2000. kojom je nadomješten Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Navodi da je tuženica navedeni stan stekla nasljeđivanjem iza smrti pok. oca DG, ali da stan nikada nije mogla koristiti s obzirom da u njemu žive zaštićeni najmoprimci F i OG. Navodi da je upravo zbog činjenice da tuženica i njezina obitelj nemaju riješeno stambeno pitanje, tuženica je dana 5.5.2012. otkazala navedeni ugovor o najmu, no kako zaštićeni najmoprimci nisu dobrovoljno napustili stan, ista je pred ovim sudom pokrenula postupak radi iseljenja zaštićenih najmoprimaca, a postupak je vođen pod posl. br. Ps-178/12. u kojem je presudom od 23.5.2016. odbijena tužbeni zahtjev ovdje tuženice, a navedena odluka potvrđena je i od strane Županijskog suda u Zagrebu presudom broj Gž-5782/16 od 11.10.2016., kao i da je Ustavni sud RH odbio ustavnu tužbu s obrazloženjem da zaštićena najmoprimateljica nema u vlasništvu useljiv stan odnosno kuću na području općine gdje se nalazi stan u kojem sad stanuje niti takav stan imaju članovi njezinog domaćinstva, pa iako je u konkretnom slučaju došlo do ograničenja vlasničkih prava podnositeljice da je to ograničenje razmjerno naravi potrebe za ograničenjem tog prava. Navodi da je tuženica poduzela sve mjere radi zaštite prava vlasništva no da je ista odlukama javne vlasti onemogućena u ostvarivanju svojih vlasničkih prava te je u situaciji nužnog rješavanja stambenog pitanja bespravni korisnik stana u vlasništvu RH i to od 2013. godine. Pri tome ističe da je njezin pok. suprug bio korisnik pomoći nadležnog Centra za socijalnu skrb, a u pojedinim razdobljima takva pomoć je bila odobrena cijeloj obitelji budući da isti nisu imali osnovna sredstva za egzistenciju. Navodi da u trenutku ulaska tužene i njezine obitelji u predmetni stan, isti je bio u izuzetno lošem, derutnom stanju te da nisu bili ispunjeni osnovni uvjeti za normalan život tako da su tužena i njezin pok. suprug svojim radom i trudom uredili stan za stanovanje. Tužena i danas u skladu sa skromnim mogućnostima vrši određena ulaganja u stan i isti redovno održava. Navodi da tužitelj nije dokazao da je vlasnik stana u [adresa].

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Opomenu pred utuženje (list 9 spisa), Dopis Grada Zagreba , Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada od 9.2.2011. (list 10. spisa), Odluku DP Munja Zagreb od 3.5.1992. (list 11 spisa), Popis stanova u vlasništvu DP Munja od 2.6.1992. (list 12-16 spisa), Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 21.2.2014. (list 17-19 spisa), Izmjenu ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 2.6.2014. (list 20 spisa), Zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 8.6.2015. s fotografijama (list 21-23 spisa), Zapisnik Državnih nekretnina d.o.o. od 9.12.2016. s fotografijama (list 24-27 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 13.1.2016. (list 28-32 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 4.8.2015. (list 78 spisa), dopis na listu 79 spisa), dopis Državnih nekretnina od 11.4.2019. (list 80 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 28.2.2006. (list 84 spisa), Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26.2.2018. (list 85-89 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina od 9.3.2020. (list 107-125 spisa), Izvadak otvorenih stavaka od 13.11.2023. (list 154-157 spisa), Izvadak otvorenih stavaka od 2.2.2024. (list 158-159 spisa), Obračun kamata primjenom jednostavnog kamatnog računa od 2.2.2024. (list 160 -209 spisa), saslušao 1. tuženicu FG (list 214-216 spisa) i Zapisnik o izvršenom očevidu od 20.2.2019. (list 222 spisa), te je izvršen uvid u priklopljeni spis ovog suda, poslovni broj P-121/19.

4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za korištenje stana u vlasništvu tužitelja na adresi [adresa], koji stan su tuženici koristili bez pravne osnove, u utuženom razdoblju od travnja 2013. do 25. rujna 2023., kada je tuženica predala tužitelju posjed stana.

6. Nije sporno da je tuženica FG opisani stan koristila bez pravne osnove od 2013. te da nije plaćala naknadu za korištenje stana u mjesečnom iznosu od 61,50 eur, kao i da je posjed stana tužitelju predala 25. rujna 2023.

7. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, te pasivna legitimacija II tuženika RG.

8. Iz Odluke DP Munja Zagreb od 3.5.1992. (list 11 spisa) s popisom stanova u vlasništvu DP Munja od 2.6.1992. (list 12-16 spisa) vidljivo je da je predmetni stan u [adresa] (ranije Kuzmiakova 15) izuzet iz društvenog kapitala DP Munja i predan na gospodarenje Fondu u stambenom i komunalnom gospodarstvu grada Zagreba.

8.1. Iz dopisa Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko – pravne poslove i imovinu grada od 9.2.2011. (list 10. spisa) da je predmetni stan u vlasništvu tužitelja na temelju čl. 49. toč. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10). Prema toj odredbi neprocijenjenom imovinom, u smislu tog Zakona, smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.).

Prema stavku 3. istog članka imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima, te u obliku poslovnih prostora i stanova, koja u cijelosti nije procijenjena, vlasništvo je Republike Hrvatske.

9. Iz Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014., proizlazi da je društvu Državne nekretnine d.o.o. tužitelj predao na upravljanje nekretnine da u ime tužiteljia, a za svoj račun vrši naplatu zakupnina i naknada za korištenje poslovnih i stambenih prostore koji su tim ugovorom predani Državnim nekretninama d.o.o. na upravljanje.

10. Iz izloženog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj vlasništvo predmetnog stana stekao na temelju zakona, te da je uz njegovu suglasnost Državne nekretnine d.o.o. raspolažu i upravljaju nekretninama u vlasništvu tužitelja. Slijedom toga utvrđenja tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim.

11. Iz priloženog zahtjeva za mirno rješenje spora od 13. siječnja 2016. i dostavnica o neuručenoj dostavi tog zahtjeva tuženicima na adresi prebivališta, kao i stavljanja zahtjeva za mirno rješenje spora na oglasnu ploču Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu 13, travnja 2017., s koje je skinut 28. travnja 2017. proizlazi da se tužitelj obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenja spora sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), slijedom čega je neosnovan prigovor tuženika da nisu postojale procesne pretpostavke za podnošenje ove tužbe.

12. Prema opomeni pred utuženje Državnih nekretnina od 7. kolovoza 2015. (list 9 spisa) obveznik dospjele a neplaćene naknade za bespravno korištenje predmetnog stana u iznosu od 8.527,84 kn bio je sada pok. BG, suprug tuženice i otac tuženika RG.

13. Iz rješenja o nasljeđivanju od 4.8.2015. (list 78 spisa) proizlazi da je BG umro **.**.2016., da su se tuženici kao njegovi zakonski nasljednici odrekli nasljedstva koje im po zakonu pripada i da je imovina pok. BG prešla u vlasništvo Grada Zagreba.

14. Valja istaknuti i da u vrijeme podnošenja tužbe 17. svibnja 2017. tužitelj nije imao saznanja da je BG preminuo, s obzirom da je istog naznačio kao tuženika u ovoj tužbi, zbog čega je tužba u odnosu na pok. BG odbačena.

15. Dopisom Državnih nekretnina od 11.4.2019. (list 80 spisa) konstatirano je da je tuženica nastavila bespravno koristiti stan nakon 23. travnja 2016. kada je preminuo njezin suprug BG, te da će joj od tada Državne nekretnine ispostaviti uplatnice za korištenje stana bez pravne osnove u iznosu od 463,35 kn mjesečno, pa do predaje stana u posjed tužitelju. Da su dugovanja za predmetni stan obveza Grada Zagreba na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. BG, proizlazi i iz zapisnika Državnih nekretnina od 20.2.2019. (list 222 spisa)

16. Prema zaključku ovog suda, a na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja, obveznik naknade za bespravno korištenje predmetnog stana do svoje smrti 23. travnja 2016. bio je BG. S obzirom da su se nakon njegove smrti ovdje tuženici odrekli nasljedstva, to sukladno odredbi čl 139. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) tuženici ne odgovaraju za dugove BG, pa tako ni za nepodmirenu naknadu za korištenje predmetnog stana dospjelu do 23. travnja 2016. tuženica ne odgovara, već tek za razdoblje nakon toga kako to i proizlazi iz dopisa Državnih nekretnina od 11.4.2019., čiju vjerodostojnost tužitelj nije osporio.

17. S obzirom da je dopisom Državnih nekretnina od 11.4.2019. najavljeno tuženici da će joj se ispostaviti uplatnice za naknadu korištenja stana u iznosu od 463,25 kn mjesečno za razdoblje od 24. travnja 2016., to je neosnovan tužiteljev zahtjev za zatezne kamate na dospjele a nepodmirene tražbine naknade korištenja stana od 24. travnja 2016. do 11. travnja 2019., s obzirom da tuženica nije dostavila dokaz kada je primila dopis Državnih nekretnina od 11. travnja 2019.

18. Iz iskaza tuženice proizlazi da je u posjed predmetnog stana bila od 2013., a da je posjed stana tužitelju, odnosno Državnim nekretninama, predala 2023. Što se tiče predmetnog duga i odnosno naknade za nekretninu koju je koristila, od nadležne službe tražila je oprost duga i to sada iz razloga njene ekonomske i zdravstvene situacije budući se unatrag dvije godine liječi od zloćudnog tumora. Državne nekretnine su joj odgovorile da to nije u njihovoj nadležnosti te da se radi toga obrati sudu. Njen sin RG rođen je 1994., a u ovom stanu živio je svega pet mjeseci i to 2016. godine. Zbog problema koje je imao u mladosti, tri godine je proveo u popravnom domu od 2013. do 2016., zatim u istražnom zatvoru, a i kad je u to vrijeme bio na slobodi živio je kao podstanar. U međuvremenu se oženio 2019. te sa suprugom i dvoje djece živi na drugoj adresi, [adresa]. Ako je i izjavila na nekom zapisniku prilikom kontrole da sin s njom živi, to je bilo iz razloga što nije željela reći da je u popravnom domu ili u zatvoru. Bila je u dosta lošim odnosima s najmoprimcima u svom stanu i nisu joj dostavljali poštu koja je dolazila na njeno ime pa tako niti zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora. S najmoprimcima je imala više sporova i to je 2012. godine pokrenula spor radi njihovog iseljenja, s kojim nije uspjela, te je konačno s tim sporom uspjela tek pred sudom u Strassbourgu gdje je dobila odštetu od 5.000,00 eur. U postupku kojeg je protiv RH pokrenula radi isplate razlike između zaštićene i tržišne najamnine također je dobila spor i isplaćeno joj je oko 20.000,00 eura po toj osnovi, od tog iznosa uspjela je urediti svoj stan za stanovanje i podmiriti dio dugova za pričuvu. Zaštićenu najamninu za korištenje stana plaćali su njoj i to u iznosima od 111,57 kn i 238,26 kn. S obzirom da je pričuva bila oko 600,00 kn za taj stan, protiv nje je bilo pokrenuto pet ovršnih postupaka radi naplate te tražbine, jer nije imala financijskih mogućnosti da ih podmiruje.

19. Iz iskaza tuženice, koji je sud prihvatio kao detaljan, životan i uvjerljiv, te podudaran s materijalnim dokazima, proizlazi da je njezin sin, ovdje drugotuženik, u predmetnom stanu živio samo pet mjeseci 2016., a da je prije toga proveo 3 godine u popravnom domu, zatim u istražnom zatvoru, a i kad je u to vrijeme bio na slobodi živio je kao podstanar. U međuvremenu se oženio 2019. te sa suprugom i dvoje djece živi na drugoj adresi, [adresa]. Ako je i izjavila na nekom zapisniku prilikom kontrole da sin s njom živi, to je bilo iz razloga što nije željela reći da je u popravnom domu ili u zatvoru.

20. Na okolnost tuženikova stanovanja u predmetnom stanu, a time i njegove obveze plaćanja naknade za korištenje stana, tužitelj je kao dokaz dostavio rješenje o nasljeđivanju, broj O-3637/16 (list 220) iz kojeg je razvidno da je suprug i otac ovdje tuženika umro **.**.2016., te da je adresa RG ona na kojoj se nalazi predmetni stan. Tužitelj je dostavio i zapisnike Državnih nekretnina o izvršenom očevidu predmetnog stana. Iz zapisnika od 20.2.2019. proizlazi da je u stanu prilikom očevida zatečena FG koja je svojim potpisom potvrdila da u stanu živi od 2012. sa svojim suprugom koji je preminuo 2016. U zapisniku je navedeno i da u stanu živi i sin RG, ali ne proizlazi da je to izjava tuženice niti da ona to potvrđuje potpisom zapisnika, koji je samo ona potpisala i u zapisniku je navedeno da je korisnik zatečen u nekretnini. U zapisniku od 8.6.2015. navedeno je da stan koristi BG sa suprugom FG i sinom RG, ali nije navedeno tko je i je li uopće netko zatečen u predmetnom stanu od obitelji BG, te na mjestu za potpis stranke zapisnik nije potpisan. Fotografija prezimena BG na ulazu zgrade također nije dokaz da upravo RG živi u predmetnom stanu. Zapisnik od 9.12.2016. ponovno je sastavila službena osoba Državnih nekretnina, a da u predmetnom stanu nije bila već mu je vrata otvorila neljubazna muška osoba, za koju mu je susjed čije ime u zapisniku nije navedeno, rekao da je to sin tuženice ali mu ne zna ime. Zapisnik na mjestu stranke nitko nije potpisao.

21. Prema ocjeni ovog suda dokumentacija opisana pod prethodnom točkom

22. nije dokaz da je tuženik RG u predmetnom stanu živio u utuženom razdoblju. Navedena dokumentacija nije niti protudokaz iskazu tuženice da je RG bio godinama u popravnom domu, zatvoru, da je bio podstanar na drugoj adresi te da se konačno i oženio i s obitelji živi u istoj ulici. Sve i da je bio u stanu prema navodima zapisnika od 9.12.2016. i to je podudarno s iskazom tuženice u dijelu u kojem je navela da je ĆG u predmetnom stanu živio svega 5 mjeseci i to 2016. godine, do kada je bio u popravnom domu.

22. S obzirom da predloženim dokazima tužitelj nije dokazao da je tuženik RG živio u predmetnom stanu u utuženom razdoblju o da je obveznik plaćanja naknade za korištenje stana, to je tužiteljev novčani zahtjev u odnosu na RG, u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke)

23. Odredbom čl. 165. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 01/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10, 152/14 dalje: ZVDSP) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

24. Prema stavku 6. istog članka od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

25. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP propisano je da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

26. Prema zaključku suda, a na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja tužitelj je vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], koji stan je tuženica koristila za stanovanje bez valjane pravne osnove i nakon smrti svog supruga koji je preminuo **.**.2016., i za njegove dugove odgovara Grad Zagreb kojemu je kao nasljedniku pripala ošasna imovina i odgovara za dugove pok. BG. Tuženica FG kao bespravni korisnik dužna je sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP naknaditi tužitelju koristi koju je imala za vrijeme svog posjedovanja nekretnine nakon smrti supruga, u visini najamnine dospjele od 1. lipnja 2016. do 1. listopada 2023. nakon što je prema priloženom zapisniku kao i nespornoj činjenici tužitelju putem Državnih nekretnina predala posjed predmetnog stana.

27. Iako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 9.2.2024. zbirno traži naknadu u iznosu od 5.047,01 eur, zbrajanjem pojedinih mjesečnih iznosa dolazi se do ukupnog iznosa od 7.011,00 kn, o kojem tužbenom zahtjevu je i odlučeno. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva valja reći da je prvotuženica istu učinila nespornom na ročištu od 21. veljače 2023., pa sud nije našao potrebnim na tu okolnost izvoditi daljnje dokaze, posebno što se visina temelji na Odluci povjerenstva Vlade i nespornoj površini predmetnog stana.

28. Za razdoblje od 1. lipnja 2016. do 1. listopada 2023. (89 mjeseci X 61,50 eur) tuženica je dužna platiti tužitelju naknadu korištenja nekretnine u ukupnom iznosu od 5.473,50 eur (toč. I. izreke), s time da za razdoblje mjesečnih iznosa dospjelih od 1. lipnja 2016. do svibnja 2019. u ukupnom iznosu od 2.214,00 eur teku kamate 1. svibnja 2019. pa do isplate sukladno sadržaju dopisa Državnih nekretnina od 11.4.2019. (list 80 spisa) da će tuženici tada poslati uplatnice za naknadu za razdoblje nakon smrti supruga, koji je umro u travnju 2016. Za ostalo razdoblje od 1. lipnja 2019. do predaje stana u posjed 23. rujna 2023., s dospijećem 1.listopada 2023. tuženica je dužna platiti ukupnu mjesečnu naknadu od 3.259,50 eur sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 1. svakog slijedećeg mjeseca, sve pobliže označeno u točki I. izreke. U ostalom dijelu za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 1.svibnja 2016. za iznos od 1.537,50 eur s pripadajućom zateznim kamatama (toč. II. izreke) tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, jer je riječ o naknadi koristi koju duguje BG, a za koje dugove tuženica ne odgovara već njegov nasljednik Grad Zagreb.

29. Zakonski rok propisan odredbom članka 165. ZVDSP prema kojem vlasnik može od nepoštenog posjednika potraživati sve koristi u roku od tri godine od kada mu je stvar predana, slijedom činjenice da je tuženica predala posjed predmetnog stana tijekom ovog postupka 25.9.2023., tužiteljica je u zakonskom roku za potraživanje naknade koristi u visini najamnine za cijelo razdoblje u kojem je tuženica posjedovala predmetni stan kao nepošteni posjednik.

30. Osnovanost zahtjeva za zatezne kamate na pojedine iznose temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

31. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 165. ZVDSP u vezi čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) tužbeni zahtjev prihvaćen je do iznosa u točki I. izreke, dok je u ostalom dijelu odbijen kao neosnovan kao u točki II. i III. izreke.

32. Nakon uvida u priklopljeni spis Ps-121/19 utvrđeno je da se spor u tom postupku između FG i [adresa] odnosi na drugu nekretninu, te da isti nije relevantan za ishod ovog postupka.

33. Tužitelju koji je u ovom sporu uspio s dijelom tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22- dalje: Tarifa) pripada trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – državnom odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za sastav 4 podneska od 09.10.2019., 03.03.2020., 15.02.2023. i 09.02.2024. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za pristup na četiri ročišta 03.12.2019., 07.12.2020., 13.11.2024. i 18.02.2026. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 06.12.2021., 21.02.2023. i 11.10.2023. prema Tbr. 9/2 – 50 bodova za svako, za pristup na tri ročišta 23.11.2017., 11.04.2018. i 09.07.2024. prema Tbr. 9/5 po 25 bodova za svako, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) iznosi 2.250,00 eura.

34. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu o odnosu na osnovu 100% i na visinu u omjeru od 78,07 % ili ukupno u većoj mjeri uspjeh u postupku 89,04 %, tužitelju je konačno odmjeren parnični trošak u iznosu od 2.003,04 eura.

35. Tuženici FG je priznat trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 – 100 bodova, pristupa na četiri ročišta 03.12.2019., 07.12.2020., 13.11.2024. i 18.02.2026. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za sastav podneska od 16.12.2019. prema Tbr. 8/1 – 100 bodova, za pristup na tri ročišta 06.12.2021., 21.02.2023. i 11.10.2023. prema Tbr. 9/2 – 50 bodova za svako, i za pristup na ročište 09.07.2024. prema Tbr. 9/5 – 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) iznosi 1.650,00 eura, uvećano za 10 % za zastupanje dvije stranke – 165,00 eura, uvećano za 25% PDV 453,75 eura ili ukupno 2.268,75 eura.

36. Sukladno omjeru uspjeha u sporu 10,96% tuženici pripada trošak u iznosu od 248,66 eura.

37. Prebijanjem odmjerenih parničnih troškova, tuženica je dužna naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.754,38 eura.

38. Odluka o povlačenju tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naložiti tuženicima da se isele iz nekretnine, temelji se na odredbi čl. 193. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po OGDO

2. tuženici po pun.