1                            Poslovni broj Gž-1229/2023-4

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-1229/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Biljana Bojanić kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. Š., OIB …, iz L., zastupane po punomoćnicama odvjetnicama iz ZOU I. Z. i I. Z. B., odvjetnicama u L., protiv tuženika 1. M. K., OIB …, iz I., S., i 2. M. K., OIB …, iz I., S., oboje zastupani po punomoćniku P. J., odvjetniku u L., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. studeni 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženih u dijelu u kojem se odnosi na M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022. u točkama I., II. izreke.

 

i

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženih u dijelu u kojem se odnosi na M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022. u točki VII. izreke.

 

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika M. Š. u dijelu u kojem je izjavljena protiv točke VII. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022.

 

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika M. Š. u dijelu u kojem je izjavljena na protiv točaka I. i II. izreke presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj P-38/2019-55 od 29. srpnja 2022.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom odlukom (rješenjem) dopuštena je preinaka tužbe tužiteljice kao u podnesku od 29. listopada 2021. te je presudom odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica vršila ulaganja u zgradu na adresi L., i to u iznosu od 20.936,00 (dvadeset tisuća devetsto trideset šest) kuna.

II. Drugotuženi M. K. dužan je tužiteljici isplatiti iznos od 20.936,00 (dvadeset tisuća devetsto trideset šest) kuna sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a, Narodne novine broj 78/15.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, za iznos od 28.337,50 (dvadeset osam tisuća tristo trideset sedam kuna i pedeset lipa) kuna kao neosnovan.

IV. Odbija se tužba u odnosu na prvotuženika M. K..

V. Tužiteljica R. Š. i drugotuženi M. Š., snose svatko svoje troškove postupka.

VI. Nalaže se tužiteljici R. Š. da prvotuženiku M. K. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

VII. U preostalom dijelu, za iznos od 21.462,50 (dvadeset jednu tisuću četiristo šezdeset dvije kune i pedeset lipa), odbija se zahtjev prvotuženika M. K. za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan."

 

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv presude, točke I., II. i VII. izreke, podnose tuženici zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno bitnih povreda odredbi Zakona o parničnom postupku. Ističu da se sud nije izjasnio koja od izvršenih ulaganja koja dosuđuje predstavljaju nužne, a koja korisne radove za vlasnika stvari, da tužiteljica nije posjed predmetnih nekretnina predala drugotuženiku, da je odluka proturječna jer sud najprije utvrđuje da je tužiteljica nepošten posjednik predmetnih nekretnina, a zatim njezin položaj procjenjuje s osnova zakonskih odredbi koje se odnose na poštenog posjednika, da je valjalo primijeniti čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, ukazuju da niti pošten, a niti nepošteni posjednik nema pravo na naknadu korisnih troškova dok vlasniku ne preda njegovu stvar jer će tek tada uloženi korisni troškovi po dotadašnjem posjedniku početi biti korisni i vlasniku stvari. Stoga, je zahtjev tužitelja preuranjen, potraživanja nisu još dospjela. Ukazuju na sudsku praksu. Također ukazuju da se radi o korisnim radovima, da je sud pravnu kvalifikaciju radova prepustio vještaku koji je naveo da su svi radovi istovremeno i nužni i korisni, što baš i nije moguće, ali se da izvesti zaključak da se radi o korisnim radovima. Predlažu preinačiti presudu. Potražuju trošak za sastav žalbe.

 

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

4. Žalba nije osnovana u odnosu na M. K. u odnosu na točke I. i II. izreke i M. K. u odnosu na točku VII. izreke, dok je u odnosu na točke I. i II. presude žalba M. K. nedopuštena, kao i žalba M. K. u odnosu na točku VII. izreke pobijane presude.

 

4.1. Naime, u odnosu na M. K. je odbijen u cijelosti zahtjev tužiteljice (točka IV. izreke presude), pa stoga isti nema pravni interes podnositi žalbu protiv presude u točkama I. i II., čl. 358. st. 1. ZPP (žalba je nedopuštena…ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravni interes za podnošenje žalbe) jer se u tom dijelu prvostupanjska odluka niti ne odnosi na njega. Isto tako odlukom pod točkom VII. odbijen je u preostalom dijelu zahtjev M. K. za naknadu parničnog troška, dok je o parničnom trošku M. K. odlučeno pod točkom V. izreke pobijane presude koju točku, pa time i odluku o (svojim) troškovima postupka M. K. ne osporava. Dakle, on nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke VII. izreke presude.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao posjednice nekretnine kč. 34/2 zgr, kč. 431, kč. 430/2 k.o. C. za isplatom ulaganja koja je izvršila u istu.

 

6. Pobijanom odlukom usvojen je djelomično zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 20.936,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja u odnosu na M. K. koji je vlasnik predmetne nekretnine, s obrazloženjem da je tužiteljica ulaganja vršila nakon prestanka bračne zajednice s M. K., da je znala da je nekretnina u vlasništvu M. K. (djelomičnom presudom poslovni broj P-241/2016-23 od 5. ožujka 2016. pravomoćno je odbijen zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim Darovni ugovor zaključen 27. srpnja 2007. između tuženika te da predmetne nekretnine čine bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika, slijedom čega da je ista suvlasnica na nekretninama u ½ dijela), da je M. K. tek dopisom od 23. kolovoza 2016. zabranio tužiteljici, majci, korištenje predmetnih nekretnina jer je pokrenula ovaj sudski spor; da je stoga tužiteljica u vrijeme izvršenih ulaganja koja su sva nesporno izvršena prije toga vremena bila pošteni posjednik, da joj stoga pripada naknada za izvršene nužne i korisne radove, ulaganja, a koja prema nalazu i mišljenju vještak za graditeljstvo L. B. iznose 20.936,00 kn, čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP).

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu, u granicama žalbenih navoda, a pazeći pritom i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 356. st. 2. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer iz odluke suda prvog stupnja nedvojbeno je jasno do kada sud utvrđuje da je tužiteljica pošteni posjednik i od kada je nepošteni, kao i da odluku temelji na odredbi čl. 164. ZVDSP. Doduše isti pod točkom 16. obrazloženja navodi čl. 165. ZVDSP, ali se radi o omašci u pisanju, budući je iz ukupnosti obrazloženja, navoda pod točkama 29.-34. u kojima prvostupanjski sud i jasno citira odredbu čl. 164. ZVDSP nedvojbeno jasno da odluku temelji na istoj.

 

8. Odredbom čl. 164. st. 2. ZVDSP propisano je da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

 

9. U predmetnoj pravnoj stvari pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica bila pošteni posjednik predmetne nekretnine sve dok dopisom od 23. kolovoza 2016. M. K. nije zabranio tužiteljici korištenje nekretnina jer je pokrenula ovaj sudski postupak. Naime, niti prema žalbenim navodima nije sporno da je tužiteljica živjela u kući, da je ulagala u istu, što je i M. K. kao vlasniku bilo poznato jer joj nije niti branio korištenje nekretnine do slanja navedenog dopisa.

 

9.1. Dakle, tužiteljica je bila pošteni posjednik, a nije sporno niti da je ulaganja izvršila prije 23. kolovoza 2016., dakle kada je bila pošteni posjednik.

 

9.2. Nadalje, kako je tuženik M. K. dopisom od 23. kolovoza 2016., a u kojem je tužiteljici zabranio korištenje nekretnina jasno izrazio svoju volju da ona, tužiteljica, iste prestane posjedovati i koristiti, nesumnjivo se radi o zahtjevu istog za predaju stvari od strane tužiteljice. Zbog toga je, i po stavu ovoga suda, zahtjev tužiteljice za isplatu osnovom ulaganja, odnosno nužnih i korisnih troškova dospio (do zaključenja glavne rasprave; čl. 326. st. 1. ZPP). Pritom valja navesti da M. K. osnovano od tužiteljice kao posjednice traži predaju jer je on vlasnik nekretnine, a tužiteljica je istu koristila osnovnom njegova odobrenja, odnosno dozvole koju je izgubila. Zato je i pravilno od 23. kolovoza 2016. sud prvog stupnja smatrao tužiteljicu nesavjesnom posjednicom. Dakle, nije sporno da je tužiteljica i dalje u posjedu nekretnine, ali se s obzirom na dopis od 23. kolovoza 2016. njezin zahtjev za isplatu nužnih i korisnih ulaganja ne može smatrati nedospjelim jer je dospio primitkom istog (dopisa od 23. kolovoza 2016.), odnosno svakako je dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Tim je dopisom M. K. jasno izrazio svoju volju da tužiteljica ne koristi više nekretninu, odnosno da mu je preda u posjed.

 

10. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka L. B. slijedi da su nužna i korisna ulaganja ona označena u nalazu pod brojevima 2 (dobava i montaža bojlera 80 litara), 5 (izgradnja i ugradnja prozora iz PVC profila sa termopan staklom u sobi, te kuhinji i kupatilu), 6 (izrada i ugradnja prozorskih klupčica iz granita, unutarnje i vanjske), 7 (djelomični popravak krova uz minimalnu zamjenu kanalica), 8 (sanacija bočne fasade, uključujući otucanje stare žbuke, izradu cementnog špruca, grubo i fino žbukanje, ličenje fasadnom bojom), 9 (zamjena ventila u priključnom vodovodnom oknu) ukupne vrijednosti 20.936,00 kn. Vještak je na glavnoj raspravi 13. prosinca 2021. iskazao da ostaje kod danog nalaza da su to nužni i korisni troškovi. Pritom ih doduše nije razgraničio u smislu koji bi bili nužni, a koji korisni, ali nije naveo da se radi i o nužnim i o korisnim ulaganjima. Kako pošteni posjednik ima pravo na nužne i korisne troškove to u osnovi nije od značaja, za ovu pravnu stvar, koji su koji. Naime, pošteni posjednik je čl. 164. st. 2. ZVDSP ovlašten zahtijevati naknadu za nužne i korisne troškove koje je napravio za stvar u vrijeme dok ju je pošteno posjedovao. Nužnim troškovima valja smatrati troškove bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila. Korisni troškovi su oni koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari. Je li vrijednost povećana ili nije prosuđuje se prema objektivnom kriteriju i prema tržišnoj vrijednosti. Niti jedna okolnost ne u kazuje da je nalaz vještaka protivan takvim definicijama troškova, niti da je pogrešno sud prvog stupnja nalaz vještaka ocijenio objektivnim, vjerodostojnim i stručnim.

 

11. Odlukom o troškovima postupka M. K. odmjeren je trošak u iznosu 21.500,00 kn (točka VI. izreke koja nije predmet pobijanja), a u preostalom dijelu u iznosu 21.462,50 kn, odbijen je zahtjev M. K. za naknadu troškova parničnog postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Kako je u odnosu na tuženika M. K. tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti, odluka o troškovima postupka je pravilna i valjano obrazložena; to cijeneći i da je ovaj sud vezan zabranom reformatio in peius, a žalba glede toga pobijanog dijela niti ne sadrži određene navode.

 

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 367. st. 2. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

13. Kako je žalba neosnovana (dijelom odbačena) odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

 

        U Puli – Pola 6. studenog 2023.

 

 

  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                   Biljana Bojanić