REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1842/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Vržina, odvjetnica u Zagrebu, Praška ulica 6, radi isplate iznosa od 3.157,48 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljeve punomoćnice Mateje Radojević, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. i tuženikove punomoćnice Ksenije Vržine, odvjetnice u Zagrebu, donio je i objavio presudu 6. ožujka 2026. te

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.157,48 EUR (tri tisuće sto pedeset sedam eura i četrdeset i osam centi) sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2019. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.039,01 EUR (tisuću trideset devet eura i jedan cent) sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 289,30 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 28. listopada 2019., u 20,45 sati, na cesti D10- ČVORIŠTE SV. HELENA (A4) – ČVORIŠTE DUBRAVA – ČVORIŠTE GRADEC – KRIŽEVCI – KOPRIVNICA – G.P. GOLA (GR. R. MAĐARSKE), Općina Zagreb – Sesvete, na 82 km, dogodila prometna nezgoda na način da je divlja životinja (divlja svinja) istrčala na kolnik, kada je na nju naletjelo vozilo marke VW Caddy, reg. ozn. [registarska oznaka], kojim je upravljao RZ te je na navedenom vozilu u vlasništvu tvrtke Event Square j.d.o.o., nastala materijalna šteta. Nadalje, navodi kako je vozilo u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilskog kaska broj 004626152270 te da je tužitelj na temelju zaključenog ugovora o osiguranju, dana 14. studenog 2019., isplatio oštećenoj tvrtki Event Square j.d.o.o., naknadu štete u iznosu od 3.157,48 EUR. Ističe kako je za nastanak predmetnog događaja isključivo odgovoran tuženik kao pravna osoba koja upravlja i održava predmetnu prometnicu i koja je propustila istu održavati na način da bude sigurna za prometovanje sudionicima u prometu, budući da je u konkretnom slučaju prilikom prolaska navedenom prometnicom došlo do naleta na divljač koja se zatekla na kolniku autoceste te da je tuženik stoga dužan nadoknaditi štetu korisniku javne ceste ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste. Navodi kako je tužitelj postavio regresni zahtjev prema tuženiku 4. travnja 2022., no do mirnog rješenja spora nije došlo. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja te tijek zateznih kamata. Navodi kako nije razvidno u čemu bi se sastojao propust tuženika budući da sama činjenica kako se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe kako je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno važećim pozitivnim propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta te da je zadnja ophodnja taj dan napravljena na toj dionici u 19:50 sati, odnosno neposredno prije nesreće što proizlazi iz Putnog radnog lista od 28.10.2019. II. smjena i da dojava o životinji nije bilo. Nadalje, navodi kako je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom koja je na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana te da tijekom očevida nisu uočena oštećenja, osim oštećenja od udara vozila u istu prilikom predmetnog štetnog događaja, niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, a kako to i proizlazi iz ophodarskog dnevnika, putnog radnog list te dnevnika rada ophodara. Iznosi tvrdnju da imajući u vidu sve mjere koje je tuženik poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti nalet divljači, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ističe kako odgovornost tuženika za štetu nije objektivna već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Navodi kako tuženik u konkretnom slučaju ne može odgovarati za naknadu imovinske štete jer za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik opasne stvari što tuženik zasigurno nije te da se štetni događaj dogodio u zoni čvora Sveta Helena koji se nalazi na stacionaži 79+500 gdje je moguć ulaz životinje na tom dijelu. Ističe se doprinos vozača vozila odnosno njegova isključiva odgovornost koji je brzinu kretanja trebao prilagoditi uvjetima na cesti, na kojoj je vrijedilo ograničenje 100 km/h prema Zapisniku o prometnoj nesreći. U pogledu tijeka zateznih kamata ističe kako iste mogu teći tek od dana kada je tuženik zaprimio regresni zahtjev tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu također predlaže obavijestiti o parnici osiguravajuće društvo HOK osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 budući da je u vrijeme štetnog događaja tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod navedenog osiguravajućeg društva. Sud je 20. svibnja 2025. obavijestio navedeno osiguravajuće društvo u skladu s odredbom članka 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), no isto se nije očitovalo.

4. Tijekom postupka sud je pročitao isprave: Potvrda PU Zagrebačke i postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-04/19-O-70/2019, URBROJ: 511-19-44/06-O- 70/2019 (list 4-5 spisa), Prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska od 30. listopada 2019. (list 6-7 spisa), preslika vozačke dozvole za RZ (list 8 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za RZ (list 9 spisa), preslika prometne dozvole za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] (list 10-11 spisa), preslika Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska (list 12-15 spisa), preslika police osiguranja automobilskog kaska broj 004626152270 (list 16 spisa), fotografije o oštećenju vozila reg. ozn. [registarska oznaka] (list 17-21 spisa), preslika izvida štete od 31. listopada 2019. za vozilo reg. ozn. [registarska oznaka] (list 22-23 spisa), preslika procjene i obračuna totalne štete za reg. ozn. [registarska oznaka] (list 24 spisa), preslika obavijesti o likvidaciji osigurnine od 14. studenog 2019. (list 25 spisa), preslika dokaza o plaćanju (list 26 spisa), regresni zahtjev od 4. travnja 2022. (list 27 spisa), opomena od 11. srpnja 2022. (list 28 spisa), preslika Zapisnika o prometnoj nesreći od 28. listopada 2019. (list 53-56 spisa), preslika Dnevnika rada od 28./29. listopada 2019. (list 57 spisa), preslika Ophodarskog dnevnika od 28./29. listopada 2019. (list 58 spisa), preslika Putnog radnog lista od 28. listopada 2019. II smjena (list 59-60 spisa), spis PU Zagrebačke (list 161-172 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RZ (list 178-179 spisa), svjedoka ČZ ( list 179-180 spisa) i svjedoka PZ (list 183-184 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Zečiću (list 189-195 spisa).

5. Sud je raspravnim rješenjem od 10. listopada 2023., u skladu s odredbom članka 292. stavka 4. ZPP-a, odbio tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje policijskih službenika koji su obavljali očevid zbog ekonomičnosti postupka jer će činjenično stanje biti opisano u pribavljenom spisu Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/06-O-70/2019 te je u planu upravljanja postupkom odredio da se neće provoditi financijsko vještačenje na okolnost isplate osigurnine jer nije sporno da je osigurnina isplaćena.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, uključujući i odredbe članka 461.a ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. toga članka (članak 461.a stavak 6. ZPP). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. toga članka sud neće uzeti u obzir (članak 461.a stavak 7. ZPP).

8. Predmet ovog spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 3.157,48 EUR, a koji iznos je tužitelj isplatio svom osiguraniku po polici kasko osiguranja za štetu nastalu na njegovu vozilu, uslijed naleta divljači, odnosno divlje svinje na njegovo vozilo na cesti D10-ČVORIŠTE SV. HELENA (A4) – ČVORIŠTE DUBRAVA – ČVORIŠTE GRADEC – KRIŽEVCI – KOPRIVNICA – G.P. GOLA (GR. R. MAĐARSKE), Općina Zagreb – Sesvete, na 82 km.

9. Među strankama je nesporno da je na cesti D10-ČVORIŠTE SV. HELENA (A4) – ČVORIŠTE DUBRAVA – ČVORIŠTE GRADEC – KRIŽEVCI – KOPRIVNICA – G.P. GOLA (GR. R. MAĐARSKE), Općina Zagreb – Sesvete, na 82 km nastala šteta na osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] uslijed udara u divlju životinju (divlju svinju) te da je tužitelj isplatio svom osiguraniku osigurninu u iznosu od 3.157,48 EUR.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastalu štetu, uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja te tijek zateznih kamata.

11. Uvidom u Potvrdu nadležne postaje prometne policije ovaj sud je utvrdio da je ista sastavljena 29. listopada 2019. povodom prometne nezgode koja se dogodila 28. listopada 2019. u 20:45 sati na cesti D10-ČVORIŠTE SV. HELENA (A4) –

ČVORIŠTE DUBRAVA – ČVORIŠTE GRADEC – KRIŽEVCI – KOPRIVNICA – G.P. GOLA (GR. R. MAĐARSKE), Općina Zagreb – Sesvete, na 82 km. Iz iste je razvidno da je došlo do oštećenja vozila marke VW Caddy, reg. ozn. [registarska oznaka], uslijed udara u divlju životinju – divlju svinju te da je oštećena zaštitna metalna odbojna ograda u dužini 20 metara. Iz preslike police osiguranja (list 16 spisa) i drugih isprava koje prileže spisu je razvidno da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja, dok je iz Prijave štete i odštetnog zahtjeva (list 6 spisa) razvidno da je prijavljena šteta na oštećenom predmetnom vozilu povodom ranije navedene prometne nezgode. Tužitelj je nesporno izvršio plaćanje svom osiguraniku po podnesenom zahtjevu za naknadu štete.

12. Iz ophodarskog dnevnika (list 58 spisa) razvidno je da je djelatnik tuženika ČZ vršio nadzor nad stanjem i prohodnosti ophodarske dionice Ivanja Reka- Brežnički hum, i to 28/29 listopada 2019., u periodu od 19:00 do 7:00 sati, a što potvrđuje i putni radni list (list 59 spisa) te da je zaprimljena dojava o prometnoj nesreći zbog naleta divljači o kojoj je napravljen zapisnik (list 53 spisa).

13. Na zamolbenom ročištu održanom 10. siječnja 2024. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, saslušan je svjedok RZ, vozač oštećenog vozila. Iz njegovog iskaza proizlazi da je na dan predmetnog štetnog događaja vozio dostavno vozilo Caddy te je prošao naplatne kućice Sveta Helena u smjeru Zagreba i na mračnom dijelu autoceste vidio na pomoćnoj traci zaustavljeno vozilo te kada mu se približio i već ga prošao naletio na nešto na cesti. Naveo je da je naknadno uspostavio da se radi o divljači – vepru. Nadalje, naveo je kako se od siline udarca njegovo vozilo diglo te je odbačeno na ogradu koja odjeljuje trakove ceste za suprotni smjer i klizilo po ogradi 20 metara. Navodi kako je u trenutku naleta na divljač vozio brzinom oko 120 ili 130 km/h lijevom preticajnom trakom te da je prije naleta kratko pogledao prema zaustavljenom vozilu i u trenutku kada je vratio pogled već je naletio na vepra kojeg nije vidio prije naleta na njega. Dodaje kako se to dogodilo na zavojitom dijelu autoceste koji nije imao rasvjetnih stupova ili tada barem nisu radili te da uz autocestu nije vidio oštećenu žičanu ogradu niti ophodarsku službu i da su veterinari kasnije došli preuzeti usmrćenu životinju. Ne zna je li šteta na vozilu isplaćena jer nije vlasnik vozila niti ako je u kojoj visini. Svjedok je iskazivao smisleno i uvjerljivo, stoga je sud prihvatio njegov iskaz kao istinit.

14. Na ročištu održanom istog dana saslušan je i ČZ koji je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu ophodara. Iz njegova iskaza proizlazi da se u vrijeme štetnog događaja nalazio na autocesti A4 2 km ispred mjesta nezgode gdje je obavljao očevid vezan uz drugu prometnu nesreću. Navodi da se radi o dijelu ceste koji nije osvijetljen te da se radi o usjeku sa kojeg je sa svake strane šuma. Tražili su oštećenja na žičanoj ogradi uz cestu uz prisustvo policije, ali nisu našli nikakvih oštećenja. Navodi kako je žičana ograda visine nekih 1,40 metara i razmak stupova 4 metra i da se 2 godine nakon štetnog događaja ograda kompletno zamijenila duž cijele navedene dionice, ali da u trenutku pregleda nakon štetnog događaja nije nađeno hrđe na ogradi niti ikakvih oštećenja te da se kontrola ograde vrši neovisno o naletu životinje na vozilo svakodnevno. Sud je iskazu saslušanog svjedoka pristupio vrlo oprezno imajući u vidu osobni odnos istog prema onome što iskazuje odnosno činjenicu da je djelatnik tuženika. Nisu uočene kontradiktornosti između njegovih navoda i dokumentacije koja prileži spisu.

15. Na zamolbenom ročištu održanom 28. veljače 2024. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, saslušana je svjedokinja PZ. Iz njezinog iskaza proizlazi da se predmetnog dana vozila autocestom iz Varaždina prema Zagrebu osobnim vozilo BMW te je iza naplatnih kućica u smjeru prema Sesvetama pred nju izletio vepar i sudario se frontalno s njenim vozilom. Navodi kako je bila večer, srednja vidljivost s malo magle, a dio autoceste nije bio osvijetljen. Vozila je brzinom maksimalno 100 km/h jer ni inače ne vozi brzo. U trenutku kada je vidjela vepra počela je kočiti, ali nije uspjela izbjeći sudar. Navodi kako misli da je osim nje još jedno vozilo marke Caddy doživjelo sudar, ali da pokušava zaboraviti predmetni događaj pa se ne sjeća točno te dodaje da misli da je tom vozilu čak zasmetalo njeno vozilo pa da se zato sudario. Ne zna je li na dijelu autoceste na kojem je došlo do sudara bilo žičane ograde niti je li bila oštećena. Svjedokinja je iskazivala životno i uvjerljivo, stoga je sud prihvatio njezin iskaz kao istinit.

16. Sud je kako bi utvrdio odgovornost za nastanak štetnog događaja, dinamiku nastanka štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu i visinu nastale štete također proveo prometno vještačenje.

17. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Ante Zečića od 8. veljače 2025. (list 189-195 spisa) proizlazi da se štetni događaj dogodio na zapadnoj strani kolnika autoceste A4 na 82 km u smjeru juga. Prije nastanka štetnog događaja vozilo BMW 5 se kretalo desnom prometnom trakom autoceste A4 u smjeru juga. Dolaskom do 82. km došlo je do naleta svojim prednjim središnjim dijelom na divljač - divlju svinju koja se kretala istom kolničkom trakom i koja je uslijed naleta odbačena u lijevu prometnu traku gdje je došlo do naleta nadolazećeg vozila VW CADDY svojim prednjim donjim dijelom na predmetnu divljač koja je bila u ležećem položaju. Vozilo je prešlo preko divljači uslijed čega je od siline naleta vozilo odbačeno ulijevo, gdje je lijevom bočnom stranom udarilo u zaštitnu metalnu odbojnu ogradu razdjelnika kolnika. S obzirom na potreban zaustavan put pri svojoj brzini kretanja uz uvjete na mjestu nastanka štetnog događaja (noć bez rasvjete), te duljinu svjetlosnog snopa kratkog svjetla od 40,00- 80,00 m, vozač teretnog vozila VW CADDY nije mogao na vrijeme uočiti divljač koja se nalazila na kolniku u ležećem položaju i izbjeći nalet na nju, a samim time i nastanak štetnog događaja. Nadalje, utvrđeno je kako visina štete na teretnom vozilo VW CADDY, [registarska oznaka], iznosi bez uključenog PDV-a 3.167,13 EUR.

18. Tuženik je podneskom od 4. ožujka 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je visina štete u nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na sve elemente utvrđena isključivo prema obračunu totalne štete tužitelja od 10. prosinca 2019. Ističe kako je, s obzirom da je vozilo na dan štetnog događaja bilo u prometu 7 godina i 4 mjeseca, odnosno da se ne radi o vozilu koje je novijeg datuma proizvodnje i korištenja u prometu te uzimajući u obzir i ostale kriterije za utvrđivanje tržišne vrijednosti vozila na dan štetnog događaja, vrijednosti ostataka oštećenog vozila i stvarne štete na vozilu, mala vjerojatnost utvrđenja gotovo identičnih iznosa vrijednosti vozila na dan štetnog događaja, vrijednosti ostataka oštećenog vozila i stvarne štete na vozilu. Nadalje, navodi kako je u prometnoj dozvoli za predmetno vozilo, a koja prileži spisu, navedeno da je datum ovjere iste 9. srpnja 2019. te da ona vrijedi do 29. studenog 2019. S obzirom na tako kratki period (kraći od 4 i pol mjeseca), radi se o privremenoj registraciji vozila, a da u spisu nema podataka iz kojeg razloga nije bila moguća registracija u regularnom trajanju od godinu dana. Ističe kako je sam vještak naveo da nema podataka o stvarnom stanju vozila prije nastanka štetnog događaja, slijedom čega je kao jedan od kriterija utvrđivanja tržišne amortiziranosti vozila na dan štetnog događaja uzeo kriterij prosječnog općeg stanja vozila za navedeno vrijeme u prometu, a da s obzirom da je riječ o teretnom vozilu, navedeni kriterij nije najprikladniji jer se amortizacija teretnih vozila, s obzirom na način korištenja istih, međusobno može značajno razlikovati za razliku od osobnih vozila. Smatra kako nije obrazloženo zašto popravak nije ekonomski opravdan i zašto štetu treba obračunati kao totalnu štetu te stoga zbog nedostatka podataka smatra navedeno utvrđenje neosnovanim.

19. Tužitelj je na ročištu od 20. siječnja 2026. naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

20. Na istom ročištu vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 8. veljače 2025. te se očitovao na prigovore tuženika iz podneska od 4. ožujka 2025. navodeći kako je određivanje tržišne vrijednosti predmetnoga vozila napravljeno u skladu s pravilima struke jer navedena vrijednost predstavlja najmanju cijenu po kojoj se vozilo u datom trenutku sigurno može prodati te je u praksi izračun tržišne vrijednosti motornog vozila jedino mjerodavan onaj iznos po kojem se može ostvariti prodaja istog. U odnosu na činjenicu da je vozilo bilo samo privremeno registrirano, vještak navodi da je na temelju preslike prometne dozvole iz predmetnog spisa evidentno da je vozilo kupljeno van Republike Hrvatske iz razloga što se u prometnoj dozvoli navode različiti datumi od kada je vozilo općenito u prometu i datum prve registracije u [adresa]. U predmetnom spisu ne postoje podaci po kojima bi se utvrdilo porijeklo predmetnoga vozila, a na temelju ove prometne dozvole je evidentno da su datum tehničkog pregleda i datum važenja police osiguranja različiti. Ističe kako isto ne znači odnosno da nema podataka da se utvrdi da je vozilo bilo samo privremeno registrirano. Nadalje, navodi kako na samom tehničkom pregledu postoji tehnički list u kojem se unose podaci o tehničkoj ispravnosti vozila gdje se navode eventualni nedostaci na vozilu te ukoliko vozilo tehnički nije ispravno, to se na predmetnom dokumentu i navodi i vozilo kao takvo ne može se registrirati. Takav dokument s obzirom da je vozilo u trenutku nastanka štetnog događa bilo tehnički ispravno ne bi umanjio procjenu tržišne vrijednosti predmetnog vozila. Pojašnjava kako je stvarno stanje predmetnog vozila prije nastanka štetnog događaja bilo moguće utvrditi jedino samim pregledom vozila prije nastanka štetnog događaja. S obzirom da nema stvarne podatke stanja vozila na dan nastanka štetnog događaja za izradu svoga nalaza i mišljenja uzeo je prosječno stanje takvog vozila s obzirom na vrijeme eksploatacije odnosno u obzir je uzeo da je vozilo tehnički ispravno s obzirom na to da nema značajnih tehničkih nedostataka koji bi umanjili njegovu tržišnu vrijednost. Ističe kako se opće stanje vozila uzima kao kriterij kod svih motornih vozila, pa tako i teretnih, iz razloga što se podrazumijeva da bolje stanje vozila omogućuje i postizanje bolje vrijednosti samog vozila. Navodi kako je utvrdio da ekonomski nije opravdan popravak vozila na temelju evidentnih oštećenja na predmetnom vozilu i na temelju izvida štete osiguratelja u kojoj su navedena sva oštećenja prema čemu je evidentno da ukupan trošak popravka prelazi 75% tržišne vrijednosti vozila što ukazuje da popravak ekonomski nije opravdan, a što je i navedeno u nalazu i mišljenju.

21. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 8. veljače 2025. prihvatio u cijelosti jer je napravljen u skladu s pravilima struke i ispravama koje prileže spisu te je vještak na ročištu odgovorio na sve prigovore tuženika vezano uz izračun visine štete na predmetnom vozilu.

22. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi sukladno odredbi članka 2. stavka 1. točke 1. i članka 3. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., dalje: ZC).

23. Odredbom čl. 50. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Ujedno, čl. 50. st. 2. istog Zakona propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta – o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-1/6264/14 od 4. ožujka 2015). U ovom predmetu tužitelj ne temelji zahtjev na tome da bi postojala odgovornost iz čl. 50. st. 2. ZC-a zbog izostanka signalizacije na zahtjev gospodara lovišta, niti je takav zahtjev tijekom postupka utvrđen, pa se odgovornost tuženika cijeni po osnovi krivnje iz čl. 50. st. 1. ZC-a u vezi s čl. 1045. ZOO-a (dužnost održavanja i osiguranja sigurnosti prometa na autocesti).

24. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da se divlja svinja nalazila na kolniku autoceste A4 na mjestu nezgode, što je i uzrokovalo nalet vozila osiguranika tužitelja. Na predmetnoj dionici autoceste nisu bili postavljeni prometni znakovi koji bi upozoravali na opasnost od divljači, već se uz kolnik nalazila zaštitna žičana ograda koja bi prema svojoj namjeni trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Autocesta kao prometnica najvišeg stupnja sigurnosti mora biti organizirana i održavana tako da se razumnim i uobičajenim mjerama spriječi ulazak divljači u prostor kolnika, što uključuje ispravno postavljanje i održavanje zaštitne ograde, redoviti nadzor te pravodobno otklanjanje uočenih nedostataka. U situaciji kada se divljač ipak nađe na kolniku autoceste, sud cijeni je li pravna osoba koja upravlja cestom dokazala da je do toga došlo bez njezine krivnje, odnosno unatoč poduzetim mjerama dužne pažnje u održavanju i nadzoru. Nesporno je da je do prometne nezgode došlo upravo zato što se divljač (divlja svinja) našla na kolniku. Sama ta činjenica upućuje na to da sustav sprječavanja ulaska divljači (ograđivanje i nadzor) u konkretnom slučaju nije ostvario svoju svrhu. To može biti posljedica nedostatka ili oštećenja zaštitne ograde, njezine nepravilne postavljenosti ili nedovoljne učinkovitosti nadzora, pri čemu je na tuženiku teret dokazivanja da je poduzeo sve potrebne mjere i da je do štetnog događaja došlo unatoč urednom održavanju autoceste. Činjenica da su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste iz vozila ne isključuje mogućnost postojanja propusta u održavanju zaštitne ograde niti sama po sebi dokazuje da su sve mjere zaštite bile dostatne. Nadalje, iz iskaza svjedoka ČZ proizlazi da je dvije godine nakon štetnog događaja zaštitna ograda na toj dionici u cijelosti zamijenjena, što sud uzima u obzir kao dodatnu indiciju da je postojala potreba za unapređenjem zaštite na predmetnoj dionici, iako ta okolnost sama po sebi nije odlučujuća. Budući da tuženik nije dokazao da je ulazak divljači na kolnik bio neizbježan i da je do štete došlo unatoč poduzetim mjerama dužne pažnje, sud zaključuje da tuženik nije otklonio pretpostavku svoje krivnje u sustavu sprječavanja ulaska divljači na kolnik, za što tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO).

25. Bez obzira na navode tuženika da je postupao sukladno važećim propisima koji uređuju održavanje i zaštitu autoceste od ulaska divljači, sud ocjenjuje da sama pojava divljači unutar ograđenog prostora autoceste upućuje na nedostatnu učinkovitost poduzetih mjera. Pri tome nije odlučno je li konkretno utvrđeno postojanje fizičkog oštećenja ograde u trenutku očevida, već je bitno je li tuženik dokazao da je sustav zaštite (ograđivanje i nadzor) bio organiziran i održavan na način koji isključuje njegovu krivnju. Činjenica da je ophodnja obavljena neposredno prije štetnog događaja ne isključuje mogućnost da su postojali nedostaci koje redovna ophodnja iz vozila nije mogla uočiti ili da je zaštitna ograda bila nedostatna za sprječavanje ulaska divljači na toj dionici. Tuženik nije dokazao postojanje izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje bi prekidale uzročnu vezu ili upućivale na to da je šteta nastala bez njegove krivnje.

26. Unatoč neujednačenosti sudske prakse glede spornog pitanja koji je predmet ovog postupka, ističe se da je ovaj sud imao u vidu aktualne rješidbe i pravnu argumentaciju razvidnu iz odluka neposredno višeg drugostupanjskog suda (Pž- 1740/2022 od 26. travnja 2022., Pž-1383/2021 od 29. travnja 2022. i Pž-5819/2021 od 10. lipnja 2022.).

27. Slijedom svega iznijetog, sud nalazi da je između propusta u sustavu zaštite autoceste i nastalog štetnog događaja uspostavljena uzročno-posljedična veza. Prometnim vještačenjem utvrđeno je da vozač vozila VW CADDY, s obzirom na uvjete noćne vožnje bez rasvjete i duljinu svjetlosnog snopa kratkog svjetla, nije mogao pravodobno uočiti divljač koja se nalazila na kolniku u ležećem položaju niti izbjeći nalet na nju, čime je isključena njegova krivnja kao uzrok nastanka štete. Budući da tuženik nije dokazao da je do štetnog događaja došlo unatoč poduzetim mjerama dužne pažnje u održavanju i nadzoru autoceste, niti je dokazao postojanje okolnosti koje bi isključivale njegovu odgovornost, sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke odgovornosti po osnovi krivnje sukladno članku 50. ZC-a u vezi s člankom 1045. ZOO- a. Tuženik je stoga, sukladno članku 963. stavku 1. ZOO-a, obvezan tužitelju naknaditi iznos koji je isti isplatio svom osiguraniku.

28. Prema odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

29. Prema članku 29. stavku 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku isplatio naknadu štete 14. studenoga 2019., čime je na tužitelja prešlo pravo zahtijevati naknadu od osobe odgovorne za štetu. Stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate od prvog dana nakon isplate naknade, odnosno od 15. studenoga 2019., kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom, pa je prigovor tuženika o tijeku zateznih kamata neosnovan.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I izreke presude.

31. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.157,48 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi prema troškovniku predanom na ročištu od 20. siječnja 2026. i to troškovi zastupanja na ročištima od 10. siječnja 2024. i 20. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: OT), što ukupno iznosi 400 EUR, a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 500,00 EUR. Tužitelju su također priznati trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 39,01 EUR (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21. i 37/23.), u vezi s čl. 7. st. 1. Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.039,01 EUR zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

32. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

33. Tužitelju nisu priznati trošak zastupanja na ročištu od 19. svibnja 2025. jer isti nije nastao budući da je ročište odgođeno izvanraspravnim rješenjem od 19. svibnja 2025., kao ni dio zahtijevanih troškova koji se odnosi na razliku između zatražene i priznate sudske pristojbe. U tom dijelu zahtjev za naknadu troškova (ukupno 289,30 EUR) odbijen je kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

Zagreb, 6. ožujka 2026.

Sutkinja

Jasna Golubić

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica

Lara Bogdanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

-tužitelju po punomoćniku

-tuženiku po punomoćniku