Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-51/2026-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zajedničkom odvjetničkom uredu Sandra Marković, Sidonija Grbavac i Dino Gluha i 2. tuženika KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje i prava na nužni nasljedni dio, nakon provedene i zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 30. siječnja 2026. održane u prisutnosti punomoćnika tužiteljice u zamjeni, odvjetnika Vinku Pivac i punomoćnika 1. tužitelja, odvjetnice Sidonije Grbavac, 06. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženici, JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nedostojni za nasljeđivanje pok. GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da isti tuženici nemaju pravo na nužni nasljedni dio iza pok. GĐ jer su isključeni iz nasljeđivanja zbog svoje nedostojnosti, i to putem oporuke pok. GĐ, sačinjene od strane javnog bilježnika Ignac Vuger, dana 10.10.2017., posl.br. OU- 724/17.

2. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi 1. tuženiku ĆĐ troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja tekuće godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja tekuće godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se 1. tuženik s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1.

Uvodno naznačena tužiteljica je dana 02. studenog 2020. podnijela tužbu nasuprot uvodno naznačenih 1. i 2. tuženika, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje i prava na nužni nasljedni dio, navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj: O-1684/2020 od 21.09.2020. pod toč. I. izreke prekinut ostavinski postupak iza pok. GĐ, toč. II. tužiteljica je upućena u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja činjenice da tuženici nemaju pravo na nužni nasljedni dio jer su isključeni iz nasljeđivanja zbog nedostojnosti oporukom pok. GĐ, itd.. Razlog za upućivanje tužiteljice, kao oporučne nasljednice iza pok. GĐ u parnicu protiv tuženika, radi utvrđenja da isti nisu dostojni za nasljeđivanje, nalazi se u činjenici da je pok. GĐ samosvjesno, samostalno i u potpunosti pravno ispravno isključila iz nasljedstva ovdje tuženike sukladno čl. 85. st. 1. toč. 1. Zakona o nasljeđivanju i to putem javne oporuke koju je sastavio javni bilježnik Ignac Vuger dana 10.10.2017., u istoj oporuci je pok. GĐ izričito izjavila da isključuje ovdje tuženike iz nasljeđivanja i to iz razloga što ju isti godinama nisu posjećivali u domu, nisu je čak niti nazvali na telefon, nisu je pomagali novčano niti ih je realno bilo briga za pok. GĐ. O pok. GĐ se brinula isključivo ovdje tužiteljica koju je ista učinila oporučnom nasljednicom, te njezina djeca i to na način da su je skoro svakodnevno posjećivali u domu gdje je boravila, slavili su s njom sve blagdane i rođendan, vodili je kod frizera i doktora, skrbili se o njoj na način da joj ništa nije nedostajalo. Tijekom spomenutog ostavinskog postupka ovdje tuženici su priznali svojstvo oporučnog nasljednika ovdje tužiteljici, ali su se pozvali na svoj nužni dio kao djeca pok. GĐ. Kako su tuženici s razlogom isključeni iz nasljeđivanja, tako tužiteljica smatra da isti nemaju pravo niti na nužni nasljedni dio.

2.

U odgovoru na tužbu u bitnome 1. tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Kao razlog za isključenje iz nasljedstva u tužbi su navedeni dugogodišnje neposjećivanje, izostanak komunikacije, te novčanog i drugog pomaganja. Točno je da 1. tuženik nije kontaktirao sa svojom sada pok. majkom GĐ u razdoblju od 2015. do početka 2019.. Uzrok takvom ponašanju nije hir 1. tuženika već poremećaj obiteljskih odnosa do kojega je došlo nakon što je 1. tuženik zasnovao izvanbračnu zajednicu sa IĐ čemu se HĐ izričito i ustrajno protivila inicirajući verbalne sukobe u kojima je vrijeđala IĐ. Po prestanku komunikacije GĐ nije poduzela nikakve radnje u pravcu obnove iste, a pogotovo nije iskazala spremnost na promjenu stava o IĐ. Obnova komunikacije 1. tuženika i GĐ uspostavljena je na inicijativu 1. tuženika početkom 2019. i trajala je do smrti GĐ, a ista se sastojala od telefonskih kontakata te posjećivanja u domu za starije osobe i bolnici. Prema želji Dragice Turčin 1. tuženik joj je omogućio ukop u svoju grobnicu. U razdoblju ne komuniciranja s 1. tuženikom GĐ bila je smještena u domu za starije osobe u kojem je imala svu potrebnu njegu i skrb, a troškove istoga je sama podmirivala iz sredstava mirovine koju je ostvarila u SR Njemačkoj. Osim toga, raspolagala je i značajnim iznosom ušteđevine. Stoga se nisu ostvarili uvjeti koji bi opravdavali isključenje 1. tuženika iz nasljedstva tj. 2. tuženik se nije u odnosu na GĐ ogriješio povredom bilo kakve zakonske ili moralne obveze.

3.

Na pripremnom ročištu 25.05.2021. kao odgovor na tužbu 2. tuženik navodi da se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu.

4.

Sud je po provedenom dokaznom postupku donio presudu 05. lipnja 2023. kojim je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, na koju presudu je ista podnijela žalbu, a Županijski sud u Šibeniku je rješenjem Gž-430/2023-4 04. studenog 2025. uvažio žalbu iste, ukinuo donijetu presudu i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

5.

U ponovljenom postupku sud je obnovio provedene dokaze čitanjem i uvidom u tužbu i priloge (list 1-14), odgovor na tužbu 1. tuženika (list 18-25), podnesak tužiteljice (list 27), pročitan je iskaz tužiteljice (list 88-90), 1. tuženika (list 90-91), 2. tuženika (list 91-92), svjedoka DĐ (list 41), AĐ (list 42), VĐ (list 42-43), FĐ (list 43-44), NĐ (list 53-54), CĐ (list 55), TĐ (list 55-56), podnesak 1. tuženika (list 68-81), podnesak tužiteljice (list 82-83, list 86), žalba tužiteljice (list 112-115), rješenje Županijskog suda u Šibeniku Gž-430/2023-4 (list 120-124), podnesak 1. tuženika s prilozima (list 126-163).

6.

Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7.

Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je pok. GĐ oporučno raspolagala svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom oporukom u korist tužiteljice, sastavljene kod javnog bilježnika Ignaca Vugera u [adresa] 10.10.2017., a u kojoj oporuci je isključila iz nasljedstva svoju djecu i to sina 1. tuženika i kćer 2. tuženu EĐ, jer da ju ne posjećuju godinama, ne pomažu ju novčano niti na bilo koji drugi način, ne kontaktiraju je, čak niti telefonski i uopće ih nije briga za nju, te su se kao njena djeca povredom zakonske i moralne obveze teže ogriješila prema njoj slijedom čega je nemaju pravo naslijediti niti eventualno tražiti nužni dio.

8.

Nije sporno da u ostavinskom postupku iza pok. GĐ su 1. i 2. tuženi priznali tužiteljici svojstvo oporučnog nasljednika, ali su zatražili nužni nasljedni dio kao zakonski nasljednici iza pok. GĐ, što im je osporila tužiteljica. 9.

Također nije sporno da je ovosudnim rješenjem od 21. rujna 2020. u predmetu poslovni broj: O-1684/19 donijeto rješenje kojim je prekinut postupak iza umrle GĐ, te je oporučna nasljednica tužiteljica ĐĐ upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednika EĐ i ĐĐ ĆĐ, radi utvrđenja da nemaju pravo na nužni dio, jer su isključeni iz nasljedstva zbog nedostojnosti za nasljeđivanje.

10.

Ove nesporne činjenice sud je utvrdio na osnovi podudarnih izjava parničnih stranaka i tome podudarne pisane dokumentacije u spisu.

11.

Spornim se činjenično tijekom postupka pokazalo to da li su se ostvarili uvjeti kojima bi se utvrdilo da su tuženici nedostojni za nasljeđivanje, slijedom čega nemaju pravo na nužni nasljedni dio. Tužiteljica u petitu tužbe kao razlog nepriznavanja prava na nužni nasljedni dio tuženicima navodi isključenje iz nasljeđivanja u oporuci zbog njihove nedostojnosti (čl. 125 st. 1 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN) dok se u činjeničnom supstratu tužbe poziva na čl. 85 st. 1 toč. 1 ZN-a.

12.

Tužiteljica ĐĐ navodi da je pok. GĐ bila njena svekrva, naime od 1975. do 2006. bila je u braku s 1. tuženikom i iz tog braka imaju dvoje djece, sina i kćer. Do rastave je živjela u istoj kući gdje i pok. GĐ, s time da je ista radila u Njemačkoj, međutim sve ih je zapravo dobrim dijelom i uzdržavala, gradila je kuću, bila je također zaposlena i ima više od 39 godina radnog staža, te je za vrijeme braka s 1. tuženikom dizala kredit za uređenje predmetne kuće, dok 1. tuženik je jako malo radio, ima svega oko 5 godina radnog staža, bio je sklon konzumiranju alkohola, čak je jedno vrijeme proveo i u zatvoru. Za vrijeme braka glede odnosa 1. tuženika s pok. svekrvom može reći da je tu bilo svašta, a najmanje dobrih odnosa. Ista je svom sinu kupili dva, tri auta, no on je ta vozila razbijao, pa su se ista razbijala na svekrvin trošak. Isti je naslijedio kuću svog tetka, te je istu prodao, te je istu potrošio na druge žene, a svojoj djeci nije dao niti jedan euro. Razlog njene rastave bio je preljub. Nakon rastave je otišla iz kuće u kojoj je do tada živjela i nastavila živjeti u kući svoje tete u kojoj i danas živi. U [adresa] živi njen sin, njegova supruga i njeni unuci. 2. tužena također nije kontaktirala sa svojoj majkom, pa se tako sjeća jednom prilikom nakon što je već bila rastavljena od 1. tuženika zvala ju je GĐ kada ju je posjetila u njenoj kući, ista je bila jadna i žalosna i govorila da ona sve financira i da sada mora biti u hladnom, da joj nitko nije naložio peć niti skuhao doručak. Inače je pok. GĐ bila dobrog zdravstvenog stanja, imala je doduše leukemiju primala je terapije, vodila ju je liječniku i to nakon rastave od 1. tuženika. Njena pok. svekrva nije bila u dobrim odnosima s 2. tuženom, uvijek su bili neki problemi, ista je možda došla desetak puta u kuću gdje je živjela s 1. tuženim, a bili su u braku preko 30-tak godina. 2. tužena je uvijek govorila da će ona nakon smrti njene pok. svekrve imati zakonsko pravo na pola njene imovine. Na zamolbu pok. HĐ pronašli su joj domski smještaj u domu u [adresa], ista je rekla da više ne može sama, obzirom se nitko o njoj ne brine, niti njen sin, niti njena snaha, samo su od nje izvlačili novac, a kako joj je to sama rekla. Njenog bivšeg supruga tada nije spominjala, ne zna gdje se tada nalazio njen bivši suprug, ali zna da nije bio sa svojom pok. majkom. Posljednjih 5 godina pok. GĐ je bila u domu, u domu ju je posjećivala, a i vozila gdje je trebalo, ista joj je uvijek znala dati za gorivo i slično, posjećivao ju je i njen sin možda jednom ili dva puta na mjesec, ako, a unuci djeca njenog sina su znala dolaziti kod prabake od 01. -05. u mjesecu kada im je ista davala džeparac, s time da je ona kada je došla u dom otplaćivala od 1. tuženika kredit, jer joj je rekla da je digla kredit za 1. tuženika, jer da je isti razbio auto i trebalo je popraviti auto. 1. tuženik je došao u dom zadnjih mjesec dana dva puta kod iste prije nego što je umrla, a to joj je rekla upravo pok. HĐ. Pok. HĐ je imala 87 godina kada je umrla i svega 8 dana prije smrti je bila loše. Pok. HĐ posjećivala je u domu nekoliko puta tjedno, dva do tri puta tjedno obavezno, telefonski su se čule svaki dan, ista je bila u domu blizu mjesta gdje stanuje. Tako joj je jednom prilikom rekla da dvije noći već ne može spavati, ali da je odlučila kako će njoj ostaviti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, te je najprije otišla u svoju banku, tako joj je pričala, gdje je vodila financije, a da je od istih upućena kod javnog bilježnika, pa tako je na zamolbu iste otišla s istom kod javnog bilježnika Vuger Ignaca gdje je po njenom kazivanju i sačinjena oporuka o kojoj je riječ. U ostavinskom postupku tuženici su osporavali oporuku zbog čega se vodi ovaj spor i zna da 2. tužena uopće nije bila na sprovodu, jer ju nitko nije obavijestio, a zna da je pok. HĐ rekla njenoj kćeri, a i njoj da ne želi da 2. tužena bude uz njen lijes, a sve iz razloga što ju ista nije posjećivala, a i nikada nije pitala za nju. Čak je bilo i problema oko ukopa iste, naime 1. tuženik je to najprije branio, a zatim je isti dozvolio da se ista pokopa u Vugrovcu, gdje je ista napravila spomenik iza svog pok. supruga, a gdje je pokopana i njena pok. svekrva. Nakon njihovog raskida, odnosno raskida braka s 1. tuženikom, isti je tek povremeno boravio s pok. HĐ, odlazio od kuće, provodio se s drugim ženama i sl.. Bilo je puno perioda kada 1. tuženik mjesecima nije kontaktirao s njenom pok. svekrvom, pokojna joj je to pričala. Nakon rasprave braka nije kontaktirala s pok. HĐ, ali nakon toga ju je ista telefonom nazvala, bila je usamljena, nitko o njoj više nije vodio brigu, a nakon toga su se često, skoro svakodnevno čule. Znala ju je ista nazvati dva do tri puta na dan. Njen bivši suprug kontaktira s njenim sinom koji živi u [adresa], u kući gdje je živjela i pok. HĐ i s tim unucima, a s kćeri i drugim mlađim sinom ne kontaktira. Sin koji živi u kući u [adresa] je posvojeni sin 1. tuženika, inače njen vanbračni sin. Koliko ona zna 1. tuženik nikada nije kontaktirao telefonski svoju majku, samo je dva puta prije smrti iste došao je posjetiti u dom. 31 godinu živjela je u zajedničkom domaćinstvu s 1. tuženikom. Pok. HĐ je znala dva tri puta dolaziti iz Njemačke gdje je radila za vrijeme trajanja njenog braka s 1. tuženikom, a otprilike desetak godina prije njihove rastave ista se vratila iz Njemačke i stalno je s njima živjela u istoj kući, to govori otprilike, jer nije točno sigurna o broju godina. Pok. HĐ je i nju i njenu djecu financirala, kao i 1. tuženika dok je bila u braku s istim. Ne zna kada je pok. HĐ otišla u Njemačku, odnosno koliko su joj djeca bila stara kada je otišla raditi u Njemačku, s time da je njen suprug bio godinu ili dvije s njom u Njemačkoj, nakon čega se vratio u Hrvatsku. Pok. HĐ je imala odličnu skrb u domu u kojem je bila i odlučne uvjete, zna da je ista plaćala za smještaj u domu 6.500,00 kuna. Njezina mirovina je pokrivala troškove tog doma, jer je ista imala visoku mirovinu oko 1.200,00-1.300,00 eura mjesečno. Pok. HĐ ju nije dalje financirala nakon rastave braka s 1. tuženikom. Ponavlja da je saznala za sadržaj oporuke kod javnog bilježnika, jer je bila prisutna kada je ista o tome iskazivala javnom bilježniku. Otišla je povrijeđena iz braka s 1 tuženikom, jer joj je isti bio nevjeran. Nije točno da bi dizala mirovinu svoje pok. svekrve nakon njene smrti u banci. Nije imala nikakvu punomoć za to. Kada je pokojna umrla sve je bilo zablokirano, niti ona niti njena kćer ni danas ne znaju što ista ima na računu.

13.

1. tuženik JĐ navodi da sve ovo što je navela tužiteljica je laž, oduvijek je živio u zajedničkom domaćinstvu sa svojom pok. majkom, a sve do 2015. kada je ista otišla živjeti u dom, nakon toga je nastavio živjeti sa sada svojom pok. suprugom u [adresa]. Ista je rekla da je razlog odlaska u dom, da će joj biti bolje tamo, da njen sin i snaha rade, a da se nema tko brinuti o njoj, zbog toga se s istom porječkao i drugi dan je otišao živjeti u [adresa], tada još nije bio oženjen s drugom suprugom. Živio je sa svojom majkom od rastave s tužiteljicom u normalnim odnosima, ulagao je u predmetu nekretninu gdje je živio s majkom, pa je tako od prodaje jednog gradilišta financirao fasadu, napravio štagalj, izgradio nogostup i sve što je trebalo. Povremeno je radio, bio je i u Njemačkoj. Nakon što je otišao živjeti u [adresa], nije posjećivao majku u domu, odnosno zadnja dva mjeseca je, nakon što se pomirio s istom. Smatra da je oporuka napravljena na lažni način, njegova majka je imala leukemiju i znala se gubiti, nije znala što govori i što radi, a tužiteljica ju je pripremala na sve to. 2. tužena je znala dolaziti kod njegove majke, a i oni su dolazili kod iste, dolaziti na vjenčanja, krstitke i sl., ne zna odgovoriti na pitanje kada je njegova sestra zadnji puta bila kod majke, ne zna da li je njegova sestra znala da je njihova pok. majka u domu i da li ju je posjećivala, to ne zna. Istina je da nije svoju sestru obavijestio o sprovodu njihove majke, bio je rastresen, mogla su je njegova djeca obavijestiti o tome. Ne kontaktira sa svojim sinom koji je u zatvoru, niti s kćerkom, jer se svi ljute na njega. Njemu je pok. majka darovala ono što je naslijedila po ocu, a njegova bivša supruga je uzela taj darovni ugovor iz sobe i sakrila ga. Ponavlja nije dolazio kod svoje pok. majke u dom do prije 2 mjeseca nego što je umrla, jer su bili posvađani. Njegovu sada pok. drugu suprugu njegova majka nije prihvatila, jednom prilikom zajedno s tužiteljicom joj je vikala kada su došli kod nje da je kurva, no kada je prije njene smrti došao prije njene smrti zajedno sa svojom pok. suprugom ista ju je prihvatila. Njegova majka se iz Njemačke vratila 1992.. Nije znao da njegova bivša supruga tužiteljica ima kontakt s njegovom pok. majkom to je tek kasnije saznao, naime znao je da ista radi u blizini kuće u kojoj je živjela njegova majka. Bio je star 12 godina kada je njegova majka otišla raditi u Njemačku, ostao je živjeti sa svojom prabakom. Kada se ista vratila iz Njemačke imao je 42 godine. Zbog svega je bio lišen majčinske ljubavi. Kada mu je bilo iz bolnice javljeno da mu je majka umrla nazvao je kćer, a drugi dan mu je bila podastrijeta predmetna oporuka od kćerke i tužiteljice. Nije istina da je bio u zatvoru. U domu je njegova pok. majka imala sve obezbijeđeno i osigurano.

14.

2. tuženik KĐ navodi da iz roditeljskog doma se udala 1975. u Čučerje, gdje je živjela u poljoprivrednom domaćinstvu, njena pok. majka je radila u Njemačkoj i sa svojim bratom ovdje 1. tuženikom u to vrijeme bila je još maloljetna, tako da je brigu o njima vodila njihova prabaka. Imala je kontakt sa svojom majkom ali ne često, jer je imala svoj život i obveze, a kada bi došla kod pok. majke, kada se ista konačno vratila 1992. u Hrvatsku i živjela u [adresa], ista joj je znala govoriti "što si ti došla, imaš svega dosta, tebi ne treba ništa" na to nije posebno reagirala, nije se htjela svađati s njom, ista je govorila da zapravo sve treba njenom sinu, bratu, a ne njoj. Saznala je da njena pok. majka ide u dom na krstitkama njenog unuka, a njezinog praunuka, dobro se sjeća da ista je tada došla po pozivu njenog sina i da tom prilikom ništa nije donijela svom praunuku, ista se ispričavala da nema novaca kako joj svakog prvog u mjesecu tužiteljica uzima iz banke, da je svoju ušteđevinu potrošila na izgradnju kuće u [adresa] za unuka FĐ, sina tužiteljice, ovdje napominje i da kada se udavala, njeni roditelji, odnosno pok. HĐ ništa joj nije dala povodom udaje. Nije istu posjećivala u domu, jer joj je tom zadnjom prilikom i rekla da to neće učiniti, no tada joj se ista požalila na to da nema novaca i da si je izabrala najskuplji dom, kako bi tužiteljica mogla raspolagati što manjim iznosom novaca od njene mirovine. Nije bila na sprovodu, jer joj nitko nije javio za smrt majke. Na dan njenog pokopa je tek saznala i to slučajno joj je školski kolega kazivao o tome u vrijeme kada je bila na placu. Za predmetnu oporuku je saznala tek na ostavinskoj raspravi i tek je tada saznala za tekst oporuke u kojoj je navela da ju nije financijski pomagala, a kako bi je ona mogla financijski pomagati, ista je uvijek imala više novčanih sredstava, nego ona osobno. Smatra da je ista uvijek više preferirala i voljela njenog brata nego nju. Zadnji puta vidjela je majku poslije krstitki unuka kako je to prije navela i to 2014., nije telefonski kontaktirala sa svojom majkom, jer nije imala mobitel, imala je fiksni telefon u kući, nije ju majka zvala telefonom, a niti ona nju, zapravo nije znala njen telefonski broj. O njoj se brinula prabaka, kao i o bratu. Emotivan odnos između nje i majke nije bio zapravo nikakav, ista joj nikada nije dala niti jedne kune.

15.

Svjedok DĐ navodi da je zaposlen kao liječnik u KB Dubrava i može reći da se sjeća pok. GĐ koja je u bolnicu u kojoj je radio dolazila u više navrata i sjeća se da je dolazila u dnevnu bolnicu, jer se liječila od leukemije. Sjeća se kako je prilikom tih dolazaka komunicirao samo s njom, a pregledavajući zapise iz dnevne bolnice uvidio je kako je zapisano da bi bilo dobro da s njom dođe netko od obitelji. Zna da je razgovarao o njenom stanju s nekim od obitelji međutim, obzirom da je to bilo prije 4 – 5 godina doista se više ne sjeća o kome se radilo no iz med. dokumentacije koja postoji u bolnici može se vidjeti tko je eventualno bio u njenoj pratnji, jer se na tom kartonu bilježe kontakt podaci i to je uobičajeno. Također može reći da je pok. GĐ normalno komunicirala prilikom navedenih dolazaka. Nekih drugih detalja se doista više ne sjeća.

16.

Svjedok AĐ navodi da može reći da se sjeća sada pok. GĐ koja je dolazila u ambulantu kojoj je bio nositelj tijekom 2 godine, počevši od siječnja 2017., odnosno još uvijek je nositelj te ambulante, ali je trenutno na specijalizaciji. Sjeća se tako da je GĐ kod njega bila par puta na pregledu i sjeća se da je uglavnom dolazila u pratnji gđe. ĐĐ koju prepoznaje na današnjem ročištu. Sjeća se i tog da je GĐ inače bila u Domu u Sesvetama misli da se radilo o Medimaru. Prosječno je ona kod njega dolazila 3x godišnje tijekom 2 godine. Kakva je ona bila u komunikaciji navodi da on ni po čemu nije opazio neka veća odstupanja u komunikaciji s njom, odnosno ništa što bi ga zabrinulo ili slično. Ne sjeća se je li ĐĐ s njom dolazila baš svaki puta, ali zapamtio ju je, jer je ona doista s njom dolazila češće. U kartonu obično i navodi tko dolazi u pratnji pacijenta, ali kako je GĐ preminula, ispisana je iz ambulante i više nema, pristupa njenom kartonu.

17.

Svjedok VĐ navodi da joj je poznato da je GĐ, koja je bila njena baka posljednje 4,5 godine života živjela u domu, a o njoj se najviše brinula njena majka, a brinula se i ona o njoj i to najviše vezano za njenu vožnju liječniku, nabavljanju namirnica, vođenje na frizuru i sl. Poznato joj je da njen otac i njena teta, odnosno tuženici posljednjih 4 godine bakina života nisu ni pitali za nju, nisu je obilazili pa niti pozivali s tim da 2. tužena nije bila niti na njenom sprovodu, a sjeća se da je i bakina želja bila da joj ne dolazi na sprovod, jer ju nije ni obilazila za života. Poznato joj je i to da se njen otac baki javio svega 2 mjeseca prije nego je ona umrla, poznato joj je da ju je prvo zvao telefon i pitao može li doći k njoj i koliko ona zna nakon toga ju je 2 puta i posjetio u domu. Zna za bakinu oporuku, jer joj je ona za to rekla, oporuku je sačinila par godina prije smrti i rekla je da je tako odlučila, jer je njena majka to zaslužila budući da se o baki brinula jedino ona, a ne njena djeca. Kada je došlo do poremećaja odnosa između njenog oca i bake i koji je tome bio razlog odgovara da si oni nikada nisu bili pretjerano dobri, a može reći da je do poremećaja njihovih odnosa došlo nekih 5-6 godina prije bakine smrti. Naime baka joj je pričala da ju je otac jednom udario i da je dosta pio, poznato joj je da je ona plaćala sve režije i kupovala drva za ogrjev, a na kraju joj peć nitko nije naložio. Zbog toga svega, a i kako nije mogla više sama u dućan, rekla je da više tako ne može pa joj je predložila da dođe kod nje, međutim ona je u konačnici odlučila otići u dom. Baka joj je pričala i kako je za njenog oca dizala kredite koje joj on nije vraćao, a rekla je i da joj je krao novce kao i da joj je provalio u sobu u kući u [adresa] nakon što je ona otišla u dom. Tamo naime nije ni mogla imati puno svojih stvari već je imala samo 1 ormar. Njen otac i baka nisu niti živjeli zajedno, jer se otac odselio od nje, naime nakon što su se njeni roditelji razveli, a tome sada već ima oko 17 godina, njen otac je otišao živjeti kod neke žene u Ludbreg te je potom dolazio pa opet odlazio i može reći da su mu uvijek bili važnije žene i alkohol nego obitelj, pa tako on njenu mlađu kćer niti ne poznaje. Njena baka je bila jako pametna i bistra žena pa je mislila da će ako njena imovina ostane njenoj djeci obitelj ostati bez ičega. Iz kojeg razloga bi njen otac plaćao režije i ložio peć ako se odselio od majke, ista odgovara da je rekla kao on režije nije plaćao nikada pa ni u razdoblju kada je živo s bakom, a nije imao ni od kuda plaćati, jer nema niti dana radnog staža. Da li joj poznata IĐ odgovara da je međutim na pitanje od kada je njen otac u zajednici s njom odgovara da to ne zna točno. Na pitanje je li nju baka uvažavala i u kakvom su odnosu bile odgovara da njih dvije nikada nije vidjela zajedno, no zna iz bakina pričanja da je ona došla zajedno s ocem u posjetu baki u dom. Poznato joj je i to da je njena baka bila ljuta što je njen otac prvi puta doveo IĐ u [adresa], jer je prvo bio sa spomenutom ženom u Ludbregu, a ubrzo nakon što se to loše završilo doveo je u kuću novu ženu. Nije joj poznato kada je njen otac otišao živjeti s IĐ, jer s ocem nema nikakav kontakt, a nije znala ni kada su se oni vjenčali. Da li se u domu vodila kakva evidencija posjetitelja odgovara kako misli da se ta evidencija vodila, jer se prilikom dolazaka u posjetu trebalo upisati na recepciji. Baka joj je rekla kako je IĐ bila zajedno s njenim ocem kod nje u posjeti u domu, ali da li joj je to bilo drago ili nije ne može reći, jer joj baka o tome nije rekla ništa. Njena baka pokopana je na groblju u Vugrovcu u grobu koji je bio od djede i njenog oca, tko je to dogovorio navodi da se ona tako dogovorila sa svojim ocem, jer je baka tako željela. Njena baka primala je 2 njemačke mirovine što je zajedno iznosilo 1.200,00 – 1.300,00 eura mjesečno i baka je od toga za smještaj u domu plaćala 6.500,00 kn. Od toga je podmirivala i sve svoje potrebe, može reći da nije štedjela na sebi, voljela se obući i svaki mjesec ići kod frizera, a otplaćivala je i kredit kojeg je njen otac podigao za kupnju auta kao i račune unuka za mobitele kao i troškove svog mobitela tako da je na sve te troškove po njenoj procjeni mjesečno odlazilo 8.000,00

– 9.000,00 kn. Misli da baka nije imala neke veće ušteđevine, no uštedjela je za sprovod i njoj je za tu namjenu dala novce i rekla je kako želi da to bude organizirano. Njena majka nje bila punomoćnica po bakinom računu, baki je odgovaralo što se u blizini doma nalazila Zagrebačka banka, a njena osobna bankarica podmirivala je sve njene troškove. Navela bi i to da baki nije ni trebala financijska pomoć već pažnja obitelji. Da li joj je poznato i može li isključiti da se njen otac telefonski čuo s bakom prije dolazaka u posjetu k njoj u dom odgovara kako se već izjavila da je prije prvog dolaska nazvao baku telefonom no o daljnjim njihovi dolascima nema saznanja. 18.

Svjedok FĐ navodi da je od svoje bake GĐ čuo da ona namjerava svu svoju imovinu ostaviti njegovoj majci, tužiteljici i ona mu je to rekla kada ju je zadnji puta posjetio u domu u kojem je boravila i rekla je da je tako odlučila zbog opće situacije. Upravo zbog neslaganja koje je bilo u kući u [adresa] baka je i otišla živjeti u dom i pri tome je govorila da je cijela njezina mirovina išla na troškove njegovog polubrata, šogorice i njihove djece koji su također živjeli u toj kući. Poznato mu je kako njegov otac i baka nisu komunicirali nekih 3-4 godine prije njenog odlaska u dom, a poznato mu je da je ona u [adresa] živjela u kući, s time da je jednu sobu u kojoj je spavala zbog situacije u kući zaključavala. Za odnos 2. tužene i bake može reći da 2. tuženu u toj kući nije vidio još od doba kada je išao u osnovnu školu, dakle zadnjih 30 godina. Inače u kući u [adresa] živio je do svoje 20-te godine. Nije mu poznato iz kojeg razloga teta baku uopće nije posjećivala. Iz bakina pričanja zna da je ona sa ocem imala konflikte radi novaca, naime spomenula je kako je njegov otac potrošio novac s njene kreditne kartice bez njena znanja. Njegov otac iz kuće u [adresa] kada je otišao živjeti kod jedne žene, a to je moglo biti negdje 2007. ili 2008., ne može se više točno sjetiti. Nakon tog se ponovno vratio pa je opet otišao, jer je počeo živjeti s nekom drugom ženom u Zagorju. Na pitanje da li su se tuženici brinuli o pok. baki za vrijeme dok je ona bila u domu odgovara da mu je poznato kako su se o tom periodu o baki brinule njegova majka i sestra koje su je vodile u bolnicu, frizeru, liječniku i sl. U tom razdoblju ni jedan od tuženika o baki se nije brinuo. U [adresa] ne živi od 2000.. U kakvim odnosima su bili njegov otac i baka odnosno kada se i zašto taj odnos poremetio može reći da je njegova baka živjela i radila u Njemačkoj, a ovdje je slala novac. Koliko on zna njegov otac i teta u to vrijeme živjeli su s djedom i prabakom, tako su mu barem rekli. Koje godine se baka vratila iz Njemačke odgovara da mu i to nije poznato, možda 1996., 1997. Osim što su se odnosi između bake i oca poremetili iz financijskih razloga, do toga je došli i iz razloga što je njegov otac pio alkohol. Da li mu je poznata osoba po imenu IĐ odgovara kako ne zna tko bi to bio. Da li je baki, obzirom na visinu mirovine bila potrebna financijska pomoć, odgovara kako nije, upravo naprotiv svi drugi su od nje tražili financijsku pomoć. Za telefonske kontakte oca i bake može reći da mu je baka rekla da ju je otac zvao jednom dok je bila u domu pa da je negdje pred kraj rekao da bi htio da se vide, zna da baka to prvo nije htjela prihvatiti no kasnije je to ipak prihvatila. S bakom se inače uglavnom čuo telefonom, no zbog posla inače boravi na moru.

19.

Svjedok NĐ navodi da nitko od njih nije znao da bi pok. GĐ odlučila lišiti nasljedstva odnosno isključiti svoju djecu, 1. i 2. tuženike. Zna da je ona još 80-tih godina kada je išla na rad u Njemačku sačinila darovni ugovor prema kojem je svu svoju imovinu darovala svom sinu, 1. tuženiku, a za taj ugovor zna i iz pričanja 1. tuženika, a i iz pričanja GĐ. Taj ugovor je međutim s vremenom negdje nestao. 2. tužena KĐ živjela je u Čučerju, no koliko zna ona nije bila ni u kakvoj svađi s GĐ i vjeruje da su one kontaktirale. Inače je GĐ živjela s njima. Posljednje 2 godine života otišla je u dom za starije osobe. JĐ i ĐĐ odnosno tužiteljica razveli su se 2016., te od tada ni ĐĐ, a niti njena djeca nisu k njima dolazila. S tužiteljicom odnosno svojom majkom nije u dobrom odnosu i ne razgovaraju. GĐ zajedno sa sinovima posjećivao je u domu, a zadnjih 2 godine tamo su ju posjećivale i tužiteljica i njena kćer VĐ, iako zadnjih 5- 6 godina prije toga nitko od njih nije dolazio HĐ. Inače je posvojeni sin 1. tuženika a HĐ, njegova majka uvijek mu je govorila da razgovara s ocem i neka on sve prepiše na njega. Njemu je to bilo nezgodno, jer je ono imao još djece, no oni su konačno o tome razgovarali i sačinili su ugovor o darovanju kojeg su ovjerili kod javnog bilježnika no to sve sada više ne vrijedi nakon što je 1. tuženik isključen iz nasljedstva. Nisu mogli vjerovati da je HĐ to napravila i nije mu poznato zašto je to učinila. GĐ inače je bila dobrog zdravstvenog stanja, no imala je plućnu emboliju i bila par puta u bolnici, a u konačnici je brzo preminula. Za vrijeme dok je živjela s njima liječniku su je znali voditi oni, a nakon što je otišla u dom liječniku ju je vozila tužiteljica jer se nisu u vezi tog htjeli gurati no ona je imala i liječnika u domu. U kakvim odnosima su bili pok. GĐ i 1. tuženik odgovara da su oni bili majka i sin i može reći da su si bili dobri do kraja njenog života, on je takav kakav je, ali nije zločesta osoba, nekad su se znali i posvađati ali uglavnom su bili u dobrim odnosima, a on ju je posjećivao i u bolnici. Na pitanje pun. 1. tuženika da opiše uvjete u kojima je GĐ živjela odgovara da je ona živjela zajedno s njima u istoj kući, s time da je boravila u sobi u prizemlju a na katu su živjela njihova tri sina, supruga i on. Zajedno su s njom ručali, kada je nešto trebala ili željela, odvezli bi je u dućan pa bi si kupila što je htjela, kuća inače ima 300 m2 i ima centralno grijanje na drva, inače ima svoj OPG pa od poljoprivrednih namirnica doma ima svega. Pok. baki ništa nije nedostajalo, a ona je i inače dobro financijski stajala i sama si je plaćala i dom. Napomenuo bi i to da je u jednom periodu nakon što su se njegovi roditelji rastali HĐ završila 2 mjeseca u gipsu, te se njegova obitelj brinula o njoj, a nitko drugi u tom periodu nije dolazio pogledati ju niti ju nazvao. Gdje je živio njegov otac navodi da se on ženio 3 ili 4 puta pa uglavnom nije bio s njima u kući, ali znao je povremeno dolaziti i tada je boravio u prizemlju kuće. Da li je s bakom razgovarao i pitao zašto je odlučila ići u dom odgovara da je ona bila aktivna do kraja svog života, znala je sama odlaziti i na kavu u [adresa] i sl., a u dom je otišla, jer je jednostavno tako odlučila. U kakvom je ona bila odnosu s 1. tuženikom kada bi on dolazio odgovara da među njima nije bilo svađe, on bi jednostavno došao pa otišao. Da li je u kuću dolazila IĐ, te u kakvim odnosima je ona bila s bakom odgovara da je IĐ dolazila u kuću i bila je u dobrim odnosima s bakom ,a zna da ju je posjećivala u domu. Da li je bilo kakvog perioda kada odnos njegovog oca i bake nije bio dobar odgovara da koliko zna njihovi odnosi bili su u redu. Da li se baka žalila na ĆĐ odgovara da nije.

20.

Svjedok CĐ navodi da inače o predmetu spora nagađa da je riječ o oporuci pok. GĐ u korist tužiteljice ĐĐ, a tu oporuku potpisao sam je u svojstvu javnobilježničkom prisjednika u uredu Javnog bilježnika Ignaca Vurgera u [adresa]. Točnijih detalja se, obzirom na protek vremena više ne sjeća, ali u tom uredu radi više od 23 godine, te su tužiteljica i MĐ inače bile stranke njihovog ureda. Inicijativu za sačinjavanje te javne oporuke dala je upravo oporučiteljica GĐ. Inače ju je jako dobro poznavao i može reći da je ona u trenutku sačinjavanja oporuke bila posve razumna, te orijentirana u prostoru i vremenu i lucidna. Misli da nije bila u dobrim odnosima sa svojom djecom, te je zbog toga izvlastila svog sina i kćer iz oporuke i svoju imovinu je ostavila tužiteljici ĐĐ, a misli da je ona bila njena bivša snaha. Inače kod sastavljanja javne oporuke uvijek se konzultira i sa kolegom javnim bilježnikom i sa strankama, a tužiteljica i GĐ bile su jako dobro poznate i javnom bilježniku Vugeru, jer su i inače iz njegovog kraja. Da li mu je poznat razlog iz kojeg GĐ nije bila u dobrim odnosima sa svojom djecom odgovara da koliko se sjeća, misli da se njena djeca nisu brinula za nju, a to je inače i uobičajen razlog da netko nekoga izvlasti iz oporuke.

21.

Svjedok TĐ navodi da o njegovim saznanjima o predmetu ovog spora može reći da od svoje prabake GĐ nikada nije čuo njene odluke u vezi nasljeđivanja, međutim zna da je baka govorila, a to je čuo, zašto djed tj. 1. tuženik konačno ne prepiše imovinu na njegovog oca. Konkretno radilo se o toj kući u [adresa], a to je bila imovina njegovog djeda i bake odnosno više prabake i djeda. U to vrijeme njega to baš i nije posebno zanimalo. Prabaka GĐ živjela je inače s njima u kući sve do zadnjih par godina svog života kada je odlučila otići u dom, jer nije htjela biti na teret, a nije joj ni pasalo da bude sama, jer su svi ili radili ili išli u školu. Nakon što je prabaka otišla u dom posjećivao ju je tamo otprilike 1 – 2 puta tjedno. Da li su se njena djeca brinula o njoj odgovara da 2. tužena baš i nije no njegov djed, 1. tuženik je uvijek kada joj je nešto trebalo napraviti ili obaviti prabaki to i rješavao sve do odlaska u dom. On i prabaka inače su bili na katu ispod njih, a oni su bili na gornjem katu. Da li su tuženici prabaku posjećivali nakon što je otišla u dom odgovara da ju je njegov djed sigurno jednom tjedno tamo posjećivao, jer ga je znao tamo sresti, a i znali su zajedno odlaziti, a zna i da ju je posjećivao i njegov otac. Da li ju je posjećivala 2. tužena nije mu poznato, baš ju dobro i ne poznaje i ona nije s njima u nekom velikom kontaktu. Gdje je živio 1. tuženik odgovara da je on dosta vremena živio s njima u kući u [adresa], ali svojedobno je prije možda 2 ili 3 godine preselio u Zagorje. U kakvim je on odnosima bio s prabakom odgovara da su oni bili u dobrim odnosima i među njima nije bilo većih svađa i perioda da oni ne bi razgovarali, a radilo se možda samo o kućnim svađama uglavnom oko nekih gluposti. U kakvom je on odnosu s tužiteljicom odgovara da sam je on jedini iz te kuće koji danas s njom razgovara. Ona je nakon razvoda od njegovog djeda otišla iz te kuće, a sada radi blizu kuće u kojoj ona sada živi. Gdje je MĐ živjela do odlaska u dom odgovara da je ona imala jednu sobu i ljetnu kuhinju u prizemlju, a taj donji kat inače je bio za nju i 1. tuženika. Njih dvoje su uglavnom zajedno dolje doručkovali, a ručkove je kuhala prabaka, a i njegova majka, kako je tko stigao. Koliko mu je poznato prabaka je dolje čistila sama no dosta toga su ona i djed radili zajedno i imali su u prizemlju neki zasebni život, te nisu htjeli biti njima na teret. Otprilike kada je djed utišao u Zagorje, prabaka je otišla u dom. Kako je funkcioniralo grijanje na etaži u prizemlju odgovara kako se i taj donji, a i gornji dio u kojem su oni grije zajednički putem centralnog grijanja, s time da su se mlađi uvijek brinuli za drva.

22.

Analizirajući provedene personalne dokaze sud ocjenjuje da saslušani svjedoci CĐ, DĐ i AĐ kao treće nezainteresirane osobe izvan obitelji tužiteljice i tuženih nisu imali posebna saznanja vezana uz predmet ovog postupka.

23.

Nasuprot tome saslušani članovi uže obitelji u svojstvu svjedoka iznosili su svoje osobne stavove i viđenja vezane uz odnos pok. GĐ, te 1. i 2. tuženih, njihova svjedočenja idu pro ili kontra tuženih zavisno od kvalitete njihovog osobnog odnosa s tužiteljicom ili tuženima, pa tako VĐ svjedoči u korist i u prilog svoje majke tužiteljice, FĐ iznosi svoj neutralni stav, NĐ u bitnome svjedoči u korist 1. tuženika, kao i svjedok TĐ.

24.

No, iz svih svjedočenja proizlazi da pok. GĐ nije bila u odgovarajućim kontaktima sa svojom djecom – tuženicima posljednjih godina svog života, koje je provela u domu za starije i nemoćne, da je dom samostalno financirala, jer je imala dostatnu i iznadprosječnu mirovinu, obzirom je godinama radila u inozemstvu. Sud ocjenjuje da u ponašanju tuženih prema njihovoj majci nije bilo grubih odstupanja koje prate dinamiku notorno složenih obiteljskih odnosa. 1. tuženik je godinama živio sa svojom majkom, međutim kada je isti stupio u drugi brak, odselio se iz obiteljskog doma i prestao komunicirati sa svojom majkom, jer ista nije odobravala njegov novi brak. 2. tužena nije imala prisne odnose sa svojom pokojnom majkom, zapravo s istom je tek povremeno komunicirala nakon što se udala i zasnovala svoju obitelj, jer je takovu dinamiku odnosa diktirala upravo pok. GĐ. Pok. GĐ je svojevoljno svoju imovinu oporučno ostavila svojoj bivšoj snahi tužiteljici, koja joj je pružala u zadnjim godinama života dostatnu pažnju i brigu, a koja je očigledno izostala od njene djece tuženih, te time nagradila istu. Sud također ocjenjuje da je pok. GĐ bila svakako razočarana ponašanjem svoje djece nasuprot nje kao majke i da je to jasno navela u sačinjenoj oporuci na način da je tužene isključila iz nasljedstva i prava na eventualno traženje nužnog dijela, eksplicite navodeći za to razloge, a koji bi se mogli po stavu ovog suda podvesti pod ogrješenje moralnih obiteljskih obveza tuženih nasuprot iste.

25.

Prema odredbi čl. 85 st. 1 ZN-a oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, a temeljem odredbe čl. 125 st. 1 toč. 4 ZN-a nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona, tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke, onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje. Dakle, nedostojnost za nasljeđivanje zbog postojanja razloga iz čl. 125 st. 1 toč. ZN-a, te isključenje iz nužnog dijela prema odredbi čl. 85 st. 1 ZN-a predviđena je samo onda, ako se nasljednik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kome je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, kao i onda kada nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć ili ostavio bez pomoći u prilikama opasnim za život i zdravlje.

26.

Ponašanje tuženih kako je to navedeno u samoj oporuci (neposjećivanje godinama, ne pomaganje novčano, a niti na bilo koji drugi način, ne kontaktiranje čak niti telefonski, nebriga na bilo koji način) može se prema ocjeni ovog suda podvesti pod povredu moralne obiteljske obveze djece nasuprot roditelja, međutim ne radi se o težoj povredi i nedostojnosti za nasljeđivanje prema odredbi čl. 125 st. 1 toč. 4 ZN-a. Stav je suda da je opisano ponašanje tuženih posljedica poremećenih obiteljskih odnosa između GĐ i njene djece, a čiji uzrok zasigurno nije samo u ponašanju tuženih već i u ponašanju pok. GĐ. Tuženici nisu bili u obvezi zakonskog uzdržavanja pok. GĐ, nisu istu ostavili bez nužne pomoći ili bez pomoći u prilikama opasnim za život ili zdravlje, ista je svojevoljno otišla živjeti u dom za starije i nemoćne, jer si je to mogla financijski priuštiti i nije bila ovisna kako financijski, tako niti na drugi način o svojoj djeci. Njihove moralne obveze koje očigledno nisu na njoj prihvatljivi način ispunjavali kao djeca, pok. GĐ je cijenila na način da je oporukom raspolagala svojom imovinom u odnosu na svoju bivšu snahu tužiteljicu uz očitovanje da njena djeca nemaju pravo tražiti niti nužni dio. 27.

Međutim, sud tijekom ovog postupka nije utvrdio da bi se ispunile zakonske pretpostavke nedosljednosti za nasljeđivanje u odnosu na nužni dio iz čl. 125 st. 1 ZN- a nasuprot 1. i 2. tuženih, odnosno da na strani istih nisu utvrđene okolnosti koje bi predstavljale grubo zanemarivanje pokojne ostaviteljice ili grubo ogrješenje u odnosu na zakonske ili moralne obveze u smislu odredbe čl. 85 st. 1 ZN-a, te donio odluku kao u izreci.

28.

Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor tužiteljica je u obvezi naknaditi 1. tuženiku parnični trošak koji se sastoji od troška zastupanja i to za odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje; Tarifa), za zastupanje na ročištima 25.05.2021., 04.11.2021., 03.02.2022., 24.05.2022., 15.03.2023., 26.04.2023. i 30.01.2026. od po 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav podneska od 27.02.2023. prema Tbr. 8/1 Tarife od 200,00 eura, čemu se ima pridodati PDV od 25% na prije navedene radnje u ukupnom iznosu od 450,00 eura, odnosno sveukupno 2.250,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove odluke do isplate.

29.

Preostali zatraženi trošak 1. tuženika nije osnovani i to za sastav podneska od 29.01.2026., obzirom se radi o podnesku koji nije bio nužan, jer sadržaj tog podneska predstavlja popis sudske prakse vezane uz utuženje, također nije još za sada osnovan trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer se taj trošak priznaje tek po pravomoćnom okončanju postupka sukladno omjeru uspjehu stranaka u sporu.

30.

2. tužena nije zatražila parnični trošak pa o istom sud nije odlučivao.

31.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 06. ožujka 2026.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravo na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženike

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana