REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu

Šetalište Markantuna Dominisa 4

51280 Rab

Poslovni broj: P Ob-59/2021-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu dr. sc. Mirella Rodin u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], Himmelstaundsvägen 20 Lgh 1204, 60216 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetniku Danijelu Beljanu iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona j.t.d., Rijeka, protiv tuženika JP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba, radi Obiteljsko - bračna stečevina, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, te 6. ožujka 2026., kao dana objave

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 1085 m2, od čega kuća br. 287 površine 157 m2, dvorište površine 928 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja zajedničku imovinu i bračnu stečevinu tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je tužiteljica suvlasnica u ½ idealnog suvlasničkog dijela navedene nekretnine, pa se tužiteljica ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel Rab, izvrši prijenos i uknjižbu prava suvlasništva na navedenoj nekretnini s imena tuženika, JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na svoje ime i u svoju korist u ½ idealnog suvlasničkog dijela, a što je tuženi, JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u suposjed nekretninu kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 1085 m2, od čega kuća br. 287 površine 157 m2, dvorište površine 928 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 19.350,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnoimsa, za ostale odnose, a počevši od 13. rujna 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. rujna 2021. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su ona i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak razveden presudom prvostupanjskog suda u [adresa] broj T 3874-19 od 02. prosinca 2019., a koja je priznata presudom Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Rabu poslovni broj R1- 125/2020 od 13. listopada 2020. Tužiteljica ističe da je u zemljišnim knjigama Općinski sud u Crikvenici – Stalna služba u Rabu tuženik upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] površine 762 m², od čega kuća br. 287 površine 127 m², dvorište površine 500 m² i oranica površine 135 m², sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da, iako je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika, ona zapravo predstavlja suvlasništvo stranaka u jednakim suvlasničkim dijelovima jer je stečena i izgrađena za vrijeme trajanja braka, bračne zajednice i zajedničkog života stranaka, zbog čega predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Nadalje navodi da su tužiteljica i tuženik nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekli i izgradili zajedničkim radom te je u cijelosti uredili zajedničkim sredstvima i novcem koji su zaradili kao bračni drugovi te da ona predstavlja njihovu zajedničku imovinu u jednakim suvlasničkim dijelovima, zbog čega tužiteljici pripada pravo da se u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnica navedene nekretnine u ½ idealnog suvlasničkog dijela. Ističe i kako ima pravo na suposjed predmetne nekretnine, a da se u posjedu iste trenutačno nalazi tuženik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili brak dana 04. prosinca 1993. te da je isti razveden dana 02. prosinca 2019. Osporava da je tužiteljica navodno suvlasnica nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća br. 287 površine 127 m², dvorište površine 500 m² i oranica površine 135 m², ukupne površine 762 m², upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Tuženik tvrdi da je predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao u potpunosti prije sklapanja braka s tužiteljicom te da ju je izgradio i uredio isključivo vlastitim materijalnim sredstvima koja je stekao prije sklapanja braka s tužiteljicom. Nadalje navodi da je predmetnu nekretninu stekao temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s KP dana 03. kolovoza 1992., pri čemu ističe da je u trenutku kupoprodaje na toj nekretnini već bilo izgrađeno prizemlje kuće broj 287. Tuženik dalje navodi da je temeljem ugovora o građenju od 03. rujna 1993., sklopljenog s izvođačem radova ŽP, kuća na predmetnoj nekretnini izgrađena u cijelosti do faze izgrađenosti u kojoj se nalazi i danas, pri čemu ističe da je gradnja završena zaključno do 28. studenoga 1993., što je potvrđeno obaviješću izvođača radova ŽP danom tuženiku 28. studenoga 1993. Tuženik pritom naglašava da je tom obaviješću utvrđeno kako opeka za nosive i pregradne zidove nije bila predmet obračuna radova jer ju je tuženik pribavio o vlastitom trošku prije početka gradnje. Tuženik nadalje navodi da mu je dana 08. rujna 1992. Općina Rab, putem Sekretarijata za upravne poslove, izdala uvjerenje o uvjetima uređenja prostora kojim mu je bilo dopušteno izgraditi samostojeći individualni stambeni objekt na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na vodovodnu i elektroenergetsku infrastrukturu, tuženik ističe da su sve instalacije također bile postavljene prije sklapanja braka s tužiteljicom. Navodi da je vodovodna infrastruktura postavljena još temeljem zahtjeva prijašnjeg vlasnika KP, koji je potrebne troškove podmirio dana 28. prosinca 1988. Tuženik nadalje navodi da je električni priključak i ostala infrastruktura za opskrbu električnom energijom uvedena temeljem ugovora o priključenju br. 23/93 sklopljenog dana 18. lipnja 1993. godine između Hrvatska elektroprivreda – DP „Elektroprimorje“ Rijeka, Pogon Rab i JP, pri čemu ističe da je troškove priključenja u cijelosti podmirio tuženik temeljem predračuna br. 26/93 od 18. lipnja 1993. Tuženik također navodi da je za predmetnu nekretninu osigurao i telekomunikacijsku infrastrukturu sklapanjem ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa br. 1019300555-7 dana 21. rujna 1993. s Hrvatska pošta i telekomunikacije. Tuženik nadalje pojašnjava kako je materijalna sredstva za izgradnju kuće na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti stekao prije sklapanja braka s tužiteljicom, i to prodajom kuće u [adresa] čiji je bio isključivi vlasnik, a da je ta kupoprodaja izvršena dana 02. travnja 1993. Navodi da je novcem dobivenim prodajom nekretnine u Švedskoj kupio, izgradio i uredio predmetnu kuću na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to sve prije sklapanja braka s tužiteljicom. Stoga, da je predmetna nekretnina u cijelosti stečena od strane tuženika prije sklapanja braka i izgrađena njegovim vlastitim sredstvima, pri čemu tužiteljica, u tome nije ni na koji način sudjelovala.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužiteljica navodi da su ona i tuženik bili u braku od 04. prosinca 1993., ali ističe da je njihov zajednički život započeo i prije toga, još početkom 1991., kada je započela njihova izvanbračna zajednica koja je potom nastavljena sklapanjem braka u prosincu 1993. Naime, da je zajednički život stranaka, a time i izvanbračna zajednica, započela još početkom 1991. kada su stranke ubrzo počele i zajedno živjeti. Ističe kako je ona dala kaparu i početna sredstva za kupnju predmetne nekretnina na kojoj je izgrađena kuća te je 1994. prodala svoj stan u [adresa] te da su novčana sredstva dobivena prodajom tog stana utrošena u uređenje kuće i okućnice. Nadalje, da je u uređenje kuće uložila i novčana sredstva koja je dobila od bivšeg supruga. Navodi i da je bila u mirovini te da je ostvarivala mjesečnu mirovinu, a s obzirom na zajednički život stranaka ističe da je financirala i troškove svakodnevnog života, uključujući kupnju hrane, plaćanje režija i druge troškove.

4. Tuženik je osporio tvrdnju tužiteljice da je između njih postojala izvanbračna zajednica od 1991., tvrdeći da je tužiteljica u tom razdoblju bila u braku/izvanbračnoj vezi s pokojnim EP. Ističe da su se on i tužiteljica upoznali tek u studenome 1991., te da su se povremeno sastajali, ali tada nisu zajedno živjeli niti su imali zajedničku ekonomsku ili izvanbračnu zajednicu. Prvi put kada je tužiteljica bila u njegovoj kući bilo je 1994., kada je kuća već bila dovršena. Tuženik osporava navode tužiteljice da je ona dala kaparu, sredstva za kupnju i uređenje nekretnine te da je tužiteljica prodajom stana u [adresa] financirala uređenje kuće, jer stan nije bio u njezinom vlasništvu, već je pripadao njezinom bratu FP i njegovoj supruzi SP.

5. Podneskom od 25. travnja 2022. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev navodeći kako tijekom zajedničkog života s tuženikom nije bila u bračnoj niti izvanbračnoj zajednici s pok. EP, jer je njihova izvanbračna zajednica već ranije prestala. Navodi da je s pok. EP bila u dobrim odnosima sve do njegove smrti, s obzirom na zajedničko dijete ĐP. Pojašnjava da je stan u [adresa], prodan 01. travnja 1993., bio suvlasništvo tuženikove bivše supruge u ½ te da je od prodaje tog stana njoj pripala jedna polovina kupoprodajne cijene. Tužiteljica navodi da je zajedno s tuženikom ulagala u kupnju i uređenje nekretnine u [adresa], dala kaparu, prodala zlatninu i dragocjenosti te novac uložila u kuću. EP je kao otac njihovog zajedničkog djeteta poklonio iznos od 100.000 kruna koji je bio iskorišten za izgradnju kuće u [adresa]. Također navodi da su stranke zajedno kupile brod 2004., koji je kasnije prodan, a prihod je uložen u uređenje zajedničkih stanova. Tužiteljica navodi da su tijekom bračne zajednice stekli i uredili dva stana u staroj kući u [adresa] (kućni broj 292) zajedničkim sredstvima. Predmetna nekretnina upisana u zemljišne knjige kao suvlasništvo tuženika i drugih osoba, prema njezinim navodima, predstavlja zajedničku bračnu stečevinu u jednakim dijelovima. Stoga, potražuje od tuženika iznos od 50.000 eura za svoj udio u zajedničkim ulaganjima u te stanove.

6. Tužiteljica je uz tužbu i nadalje tijekom postupka kao dokaze priložila: presudu Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Rabu poslovni broj R1-125/2020 od 13. listopada 2020. (listovi 5-6 spisa), izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu (listovi 7 do 8 spisa), izvadak iz matice vjenčanih za stranke (listovi 9-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa), fotografije (listovi 57 do 60 spisa), potvrde o bankovnim transakcijama (listovi 64 do 67 spisa), povijesni vlasnički list zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 68 do 76 spisa), ovjereni prijevod sa švedskog dokumenta od 20.12.2021. (listovi 84 do 93 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17.8.2017. (listovi 94 do 98 spisa), povijesni prikaz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 99 do 103 spisa), ovjereni prijevod potvrde o popisu ostavine (listovi 129 do 131 spisa).

7. Tuženik je uz odgovor na tužbu i nadalje tijekom postupka kao dokaze u spis priložio: kupoprodajni ugovor od 03. kolovoza 1992. godine broj ovjere 1572/92 (listovi 18- 20 spisa), obavijest izvođača radova od 28. studenoga 1993. (list 22 spisa), ugovor o građenju od 03. rujna 1993. (list 23 spisa), uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 08. rujna 1992. godine izdano od Općina Rab – Sekretarijata za upravne poslove (list 24 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša – Ispostava Rab od 07. rujna 2020.(list 25 i 26 spisa), računi br. 101 od 27. ožujka 1989. godine i br. 122 od 31. ožujka 1989. godine izdani od „Vrelo“ Rab, predračuni br. 206 i 207 od 28. prosinca 1988. godine te uplatnica po predračunu br. 1020 od 28. prosinca 1988. godine, radni nalog Hrvatska elektroprivreda od 12. srpnja 1993. godine, ugovor o priključenju br. 23/93 od 18. lipnja 1993. godine, predračun br. 26/93 od 18. lipnja 1993. godine, elektroenergetska suglasnost br. 51/93 od 23. lipnja 1993. godine, ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa br. 1019300555-7 od 21. rujna 1993. godine s Hrvatska pošta i telekomunikacije (listovi 27 do 40 spisa), kupoprodajni ugovor od 01.04.1993. (listovi 47 do 49 spisa), Ugovor o izvršenju fasaderskih radova od 15.10.1993. godine, Ugovor o primanju novčanih sredstava od 04.06.1993., potvrdu izvođača o primanju prvog obroka novčanih sredstava od 23.09.1993., uplatnice Hrvatskoj elektroprivredi br. 507 i 508 od 24.06.1993. i br. 556 od 09.07.1993., potvrdu o plaćanju poreza Općini Rab od 04.08.1992., račun „Građevinski materijal“ od 05.05.1993., potvrdu o plaćanju sudskih taksi za Kupoprodajni ugovor od 03.08.1992., rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, Zemljišnoknjižni odjel od 17.01.2022., arhitektonsko-građevinski projekt od lipnja 1993. godine izrađen od ARHING d.o.o. [adresa] te projekt instalacije dovoda i odvoda vode od lipnja 1993. godine, također izrađen od ARHING d.o.o. [adresa] (1. stranica projekta) (listovi 105 do 116 spisa), ovjereni prijevod potvrde sa švedskog na hrvatski jezik broj Ov- 118/22 od 29.07.2022., ovjereni prijevod potvrde sa švedskog na hrvatski jezik broj Ov-119/22 od 29.07.2022., ovjereni prijevod potvrde sa švedskog na hrvatski jezik broj Ov-120/22 od 29.07.2022. (listovi 133 do 143 spisa).

8. Raspravnim rješenjem od 5. svibnja 2022. sud je dopustio preinaku tužbe od 25. travnja 2022. kao svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom odredbe iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

9. U dokaznom postupku proveli su se dokazi uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uviđaj na licu mjesta na kč. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz geodetsko i građevinsko vještačenje po stalnim sud. vještacima Nenadu Vidmaru iz Ravne Gore i građ. DP iz [adresa], koji su izradili i pisane nalaze i mišljenje, na okolnosti identifikacije prijepora i utvrđivanja izvršenih radova i ulaganja u navedene nekretnine, saslušanje svjedoka ŽP, TP, RP, UP IP, NP, ŠP, OP, PP i HP, te saslušanje stranaka.

10. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim u toč. I i II i djelomično osnovanim u toč. III.

11. Nije sporno da su stranke sklopile brak 4. prosinca 1993. godine, a koji je razveden 2. prosinca 2019., a što je vidljivo i iz ovosudnog rješenja R1-125/2020. od 13. listopada 2020., iz izvatka iz matice rođenih za tužiteljicu od 10. rujna 2021. i izvatka s matice vjenčanih (listovi 5-10 spisa).

12. Nije sporno niti da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik u cijelosti predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je vidljivo i iz izvatka iz zemljišne knjige (list 11 spisa). Prvo, sporno je da li navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice u 1/2 dijela te jesu li stranke zajednički stekle i uložile novčana sredstva u nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je od 23.7.2024. u vlasništvu ČPD, sina tuženika temeljem ugovora o darovanju.

13. Uviđajem na licu mjesta 13. studenog 2024. sud se uvjerio kako k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], adresa kbr. 287 [adresa] predstavlja u cijelosti dovršenu kuću s ograđenom okućnicom. Nadalje, da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja kuću s dvorištem na adresi kbr 292 [adresa], koja se sastoji od prizemlja i gornjeg kata. Kako tuženik nije imao ključ donjeg dijela kuće (koji je u vlasništvu sina koji je u Švedskoj), sud je sa strankama i vještakom obišao samo gornji dio te nekretnine.

14. Provedeno je kombinirano geodetsko-građevinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Nenadu Vidmaru iz Ravne Gore i DP iz [adresa]. U nalazu geodetskog vještaka Nenada Vidmara predmetne nekretnine položajem su prikazane na skicama lica mjesta, Prilog br. 1-3. koje se nalaze na listovima 229- 231 spisa, a označene su linijama plave boje i plavim brojčanim oznakama. Nalazu je priložena i skica izmjere br. 492 iz 1994. – Prilog br. 5. na listu 238 spisa. Iz nalaza vještaka proizlazi kako je izrađena radi urisa objekta te spajanja s k. č. [katastarska čestica] sa predmetnom k. č. [katastarska čestica] na kojoj je vidljivo kako se oblik predmetne katastarske čestice broj [katastarska čestica] razlikuje u odnosu na službenu kopiju katastarskog plana na dan očevida. Nadalje iz nalaza proizlazi kako je 2021 za nekretninu k. č. [katastarska čestica] izrađen geodetski elaborat broj 13/ 2021 od strane Tehno biro Rab d.o.o. u svrhu evidentiranja, brisanja ili promjena podataka o zgradama ili drugim građevinama te u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica, a za koji je tuženi naveo kako je tim elaboratom predmetnu nekretninu evidentirao i legalizirao.

15. Iz nalaza građevinskog vještaka DP proizlazi kako su na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u stanu na prvom katu kuće na adresi [adresa] (površine 30,95 m²) izvedena ulaganja koja obuhvaćaju rušenje postojećih konstrukcija i podova, izradu armiranobetonske međukatne ploče i estriha, zidanje novih pregradnih zidova, žbukanje zidova i stropova, ugradnju PVC i drvene stolarije, postavljanje keramičkih pločica i parketa, ličilačke radove te radove na vodovodnim, kanalizacijskim, elektroinstalacijama i klimi, a ukupna procijenjena vrijednost tih ulaganja iznosi 30.707,70 EUR (s uključenim PDV-om).

16. Na prigovor tužiteljice, građevinski vještak DP se očitovao 27. ožujka 2025., dok se geodetski vještak Nenad Vidmar očitovao na prigovor tužiteljice podneskom od 16.5.2025. gdje je umjesto oznake k. č. [katastarska čestica] ispravio na k. č. [katastarska čestica]. Nakon čega stranke nisu imale daljnjih prigovora.

17. Tuženik je u podnesku od 18.3.2025. u očitovanju na nalaz vještaka naveo kako je navedena ulaganja financirao svojim sredstvima ČPD, njegov sin, koji je u vlasništvu te nekretnine.

18. No, tuženik je na samom uviđaju osobno sudu naveo kako je, prije nego što je upoznao ČP, ovo je bila stara obiteljska kuća sa 13 suvlasnika. Ova nekretnina se uredila dok su on i tužiteljica bili u braku. Stara kuća bila je kamena sa drvenim podovima i imala je krov koji ima i sada. On ga nije dirao, mijenjao ga je susjed. Uređena je nekretnina na način da je zalivena betonska ploča i sve ostalo kako sada izgleda te su stavljene nove instalacije s tim da su priključci bili postojeći.

19. Dakle, tuženik je za stan na gornjem katu potvrdio kako su za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom izvedeni radovi koje je sudski vještak građevinske struke procijenio.

20. U odnosu na prizemlje, koje sud i vještak nisu obišli na uviđaju, jer taj dio nekretnine nije bio dostupan. Tuženik je naveo kako je za vrijeme braka taj dio predstavljao konobu, a uređen je u stambeni prostor pred 2, 3 godine, a njega je uredio sadašnji vlasnik, njegov sin CP. Navedeno je u suprotnosti s iskazom tužiteljice koja je izjavila da su stan na donjem katu uredili ona i tuženik, a i sa iskazom preostalih svjedoka. Sud je ponovno zakazao uviđaj na licu mjesta uz građevinsko vještačenje. No, tužiteljica nije uplatila predujam za dopunsko vještačenje, radi čega je sud primjenom odredbi iz čl. 153. st. 1. i 3. ZPP-a, odustao od provođenja tog dokaza. Stoga, sud je tužbeni zahtjev u toč. III prihvatio za ½ svih ulaganja od 30.707,70 EUR, odnosno za 15.350,00 EUR. Nadalje iz ugovora o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (listovi 94-98 spisa) proizlazi da je 17.8.2017., za vrijeme trajanja braka stranaka kupljen dio te nekretnine za cijenu od 8.000,00 EUR, pa je valjalo i tu vrijednost priznati tužiteljici na ime bračne stečevine u ½ dijela, odnosno iznos od 4.000,00 EUR. Dakle, na ime stjecanja i ulaganja, ukupno 19.350,00 EUR. Tužiteljici na taj iznos pripadaju i kamate određene po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) od trenutka podnošenja zahtjeva. Kako sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi visinu ulaganja tužiteljice u prizemlje nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], temeljem odredbi iz čl. 221 a st. 2. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, odnosno primjenom pravila o teretu dokazivanja, valjalo je odbiti preostali zahtjev tužiteljice iz toč. III kao neosnovan.

21. U odnosu na sporno pitanje da li nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice u ½ dijela, te posljedično da je tuženik dužan predati suposjed tužiteljici, sud je provodio dokaze saslušanja svjedoka i stranaka.

22. Svjedokinja TP, sestra tuženika u iskazu je izjavila kako su stranke prije vjenčanja neko vrijeme bile zajedno u vezi ali ne zna točno koliko dugo i na koji način. Iskazala je i kako je bila s tužiteljicom pogledati predmetni teren prije kupnje te se sjeća da joj je tužiteljica rekla da će 8000 dolara dati za kauciju za kupnju tog terena. Izjavila je i da tada nije bilo kuće već samo zaliveni temelj.

23. Svjedok RP, šogor tuženika, iskazao je da misli da su već 1991. godine stranke bile zajedno na [adresa] u hotelu Karolina, a 1992. godine su kupili teren sa izgrađenim temeljima. Dodao je kako su stranke zajedno financirale, ali ne zna u kojem omjeru.

24. Iz iskaza IP, kćeri tužiteljice, čije je saslušanje predložio i tuženik, proizlazi kako su stranke otprilike 1991. zajedno s njom živjele zajedno u Švetskoj, a ona je nakon 1991. svako ljeto dolazila u Hrvatsku na školske praznike. Najprije su živjeli kod bake u [adresa], a kad je kuća bila gotova živjeli su u kući. Mislim da su prvi put boravili u kući 1994. i koliko zna majka i JP su skupa plaćali gradnju.

25. Svjedokinja NP, kćer tužiteljice, navela je da je na [adresa] prvi put došla 1992. te da je kuća u [adresa] građena tijekom 1992. i 1993., a dovršena je oko 1994. Gradnja da su financirale obje stranke, te da su i teren kupili zajednički.

26. Svjedok UP, rođak tuženika nije imao saznanja o upoznavanju stranaka te njihovom vjenčanju. Kao susjed svjedočio je tome da u trenutku kada je tuženik kupio zemljište bili su napravljeni temelji od kuće i zidovi prizemno. Ne zna da li su stranke u to vrijeme bile zajedno.

27. Nadalje, svjedokinja ŠP, rođakinja tuženika je iskazala kako zna da su stranke bile u braku i da su bile skupa kada se gradila kuća, a tko je što financirao ne zna. Također da su popravili staru kuću koju je tuženik imao, a ta saznanja ima jer se s njima družila.

28. Svjedok OP, rođak tuženika izjavio je da ne zna je li tuženik bio sa tužiteljicom tada je kupio predmetno zemljište jer tuženik nije živio na [adresa] već u Švedskoj. Kada se kuća počela graditi misli da su oni bili skupa. Sa sigurnošću je iskazao da su bili zajedno kada se na staroj kući napravio krov, uredila fasada, preuredio prvi kat, prizemlje i kada se gradila garaža, uredio okoliš i pristupni put. No da je u tom uređivanju sudjelovala i sestra tuženika. Dio da se kupio od tuženikovog brata te da se napravio apartman u prizemlju.

29. Svjedok PP, nećak tužiteljice svjedočio je o tome da je tuženik bio na sprovodu njegove bake 28. travnja 1991. i sjeća se da tužiteljica tada nije došla jer joj je kćer išla u školu. Nakon smrti bake i djeda da je ujak pokrenuo pitanje otkupa dijela stana u [adresa] od tužiteljice te da su se brzo dogovorili i on je nju isplaćivao u više navrata. Misli da je to bilo 1992. godine. On kao odvjetnik da ju je pitao da li su predmetnu nekretninu zajednički kupili ili ju je kupio tuženik, a tužiteljica da je odgovorila da je sve upisano na njega, ali da je to njihovo zajedničko. Posvjedočio i da je ona sve ulagala u tu nekretninu, da je prodavala zlato i drugo, ali ne zna u kojemu omjeru su sudjelovali u sufinanciranju. Posvjedočio je i da su kupili brod te da su započeli s renoviranjem stare kuće.

30. Iz suglasnih iskaza navedenih svjedoka (izuzet UP, koji nije imao sigurnih saznanja) proizlazi kako su tužiteljica i tuženik sudjelovali zajedno u financiranju izgradnje i uređenja predmetne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

31. U odnosu na kupnju zemljišta, nije sporno, a i iz kupoprodajnog ugovora od 3. kolovoza 1992. (listovi 18-20 spisa) je vidljivo kako je tuženik kupio predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica], kao i nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od Vidas Miljenka 3. kolovoza 1992. Prema članku 2 tog ugovora kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 7.000.000.- HRD-a, te je potvrđeno da je kupac isplatio prodavatelju iznos od 1.500.000.- HRD, a Ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od petmilijuna i petstotina HRD kupac se obvezao isplatiti prodavatelju u roku od godine dana.

32. Sestra tuženika je posvjedočila sa sigurnošću kako joj je tužiteljica rekla da će dati 8.000,00 dolara za kauciju, pa iskaz tuženika u kojem navodi kako je 8.000,00 DEM, koje je tužiteljica imala sa sobom platila hotel, sud drži životno neuvjerljivim. Osobito uzevši u obzir da je ugovor o kupoprodaji sklopljen u ljeto 1992., kada su stranke prema izjavi tuženika zajedno bile na [adresa] tri tjedna.

33. Stoga, sud ocjenjuje da unatoč tome što kupoprodajni ugovor glasi na tuženika i što su stranke kasnije sklopile brak 4.12.1993., već u vrijeme kupnje stranke su zajedno planirali kupnju i izgradnju kuće s okućnicom u koju su kasnije zajedno boravili. Sud osobito cijeni da je isplata kupoprodajne cijene (osim u manjem dijelu) izvršena u cijelosti 4. lipnja 1993 (list 106 spisa), a nedugo nakon toga su stranke sklopile brak.

34. Svjedok ŽP iz [adresa] izjavio je da je obavljao građevinske radove na predmetnoj nekretnini kao izvođač te je sa tuženikom sklopio ugovor o građenju koji se nalazi na listu 23 spisa. Prema tom ugovoru od 3. rujna 1993. ugovoreno je izvođenje: nadogradnje krovišta i izradu kompletnog krovišta, zidanje unutarnjih pregradnih zidova po nacrtu objekta, izolacija i niveliranje podova, kompletno žbukanje vanjske fasade objekta, kao i pregradnih zidova i stropova u unutrašnjosti objekta, zaključno s finom žbukom. Člankom 3 tog ugovora naručitelj se obvezao izvršiti plaćanje u 2 nejednaka obroka od kojih 1 obrok dospijeva početkom mjeseca listopada 1990 i treće u iznosu od 15,000 DEM, a 2 obrok u iznosu od 7000,00 DEM uplaćuje se izvođaču nakon što je naručiti ili radove pregledao i odobrio. Iz obavijesti od 28.11. 1993. (list 22 spisa) proizlazi kako su kompletni radovi završeni 28. studenog 1993. Prema potvrdi na listu 107 spisa GP je potvrdio primitak prvog obroka 23.9.1993.

35. Iz ugovora o izvršenju fasaderskih radova od 15.10.1993. (list 105 spisa), proizlazi kako se izvođač radova obvezao da će zaključno do 25. prosinca 1993. godine (dakle, u vrijeme nakon sklapanja braka stranaka) izvesti fasaderske radove na predmetnoj nekretnini i to kompletno prizemlje zgrade obložiti kamenom uključujući stepenište i obložiti sve kolone nosače balkona kamenom. Člankom 3. propisano je da će se plaćanje izvršiti u 2 rate i to 4000 eura odmah po potpisivanju tog ugovora i 3000 eura po završetku radova.

36. S druge strane, suprotno izjavama svih preostalih svjedoka, sin tuženika, AP je iskazao kako tužiteljica nikada nije sudjelovala u financiranju predmetnih nekretnina, ali je sud njegov iskaz ocijenio protivnim preostalim iskazima svjedoka, životno neuvjerljivim te pristranim.

37. Za ocjenu prava vlasništva bračnih/izvanbračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. Nije sporno da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena i dovršena 90-ih godina prošlog stoljeća, kada je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 – dalje: ZBPO).

38. Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZBPO imovina stečena radom žene i muškarca u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme, smatra njihovom zajedničkom imovinom, a po st. 2. istog članka da se kod diobe ove imovine odgovarajuće primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

39. Odredbom čl. 276. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, a čl. 277. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina. Imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina (čl. 278. st. 1. ZBPO), a imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i slično) različitoj od osnove navedene u čl. 277. ZBPO, je njegova posebna imovina (čl. 278. st. 2. ZBPO). Svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZBPO), a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. st. 1. ZBPO), a sukladno st. 2. istog članka u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

40. Na temelju izvedenih dokaza sud je zaključio da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena prije sklapanja braka stranaka dok su bili u vezi, te je dovršena netom prije sklapanja braka. Za prosudbu jesu li već tada stranke bile u izvanbračnoj vezi i da li se radilo o zajedničkom stjecanju, sud je cijenio utvrđenu činjenicu da je tužiteljica platila kauciju za kupnju zemljišta. Osim toga, sud je utvrdio i na temelju priloženih fotografija (listovi 57 do 60 spisa) da je među strankama u to vrijeme postojala emocionalna i obiteljska povezanost, dakle vanjska vidljivost njihovog odnosa. Time su stranke očitovale volju za uspostavljanjem trajnog i stabilnog odnosa koji odgovara odnosu u braku, a taj odnos se i nastavio brakom, čime je samo došlo do promjene pravnog statusa zajednice (analogno vidi VSRH, Rev-26/2024 od 24.1.2024.), iz izvanbračne u bračnu. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je u vrijeme zajedničkog života s tužiteljicom, ona bila u bračnoj ili izvanbračnoj vezi s trećom osobom, iako je na njemu teret dokaza za dokazivanje te pozitivne tvrdnje, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.

41. Na temelju naprijed analiziranih pisanih dokaza i sukladno izjavama svjedoka, koji su čak u rodbinskoj vezi s tuženikom, sud je zaključio da je u konkretnom slučaju tužiteljica, dokazala da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupljena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka. Sud je kod utvrđivanja doprinosa stranaka u stjecanju predmetne nekretnine, a sukladno citiranim odredbama ZBPO-a sud vodio računa o zajedničkom radu i suradnji supružnika, da su oboje supružnika stjecala novčana sredstva koja su ulagali u zajedničku imovinu i životne troškove. Sud pritom uzima u obzir i da osim što je tuženik pribavio sredstva prodajom nekretnine u Švedskoj, što nije sporno, i tuženica je u to vrijeme (uređenja nekretnine) primila iznose na ime otkupne cijene za stan u [adresa] (listovi 63 do 67 spisa) od FP, od toga iznos od 7.000,00 DEM 18.1.1994.

42. Stoga, sud je utvrdio da su doprinosi stranaka jednaki, pa predmetna nekretnina predstavlja ½ dijela zajedničke imovine i bračne stečevine tužiteljice, pa je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi odlučeno kao u toč I izreke presude.

43. Budući da među strankama nije sporno, da tužiteljica nije u posjedu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], valjalo je primjenom odredbe iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

44. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Naime uspjela je u cijelosti s I i II zahtjevom, dok je s III zahtjevom uspjela u osnovi, ali nije dijelom u visini za koju je saznala nakon provedenog vještačenja. Prema tome, trošak tereti u cijelosti tuženika prema zahtjevu tužiteljice. Tužiteljici je u trošak priznato: sastav tužbe po odvjetniku (tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika)- 500,00 EUR, zastupanje tužitelja na ročištima održanima dana 22.2.2022., 5.5.2022., 22.9.2022., 30.11.2022., 13.11.2024., 30.9.2025., 4.2.2026. (tbr. 9. toč. 1. Tarife) - 7x 500,00 EUR, sastav podneska od 14.2.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu i podnesaka od 19.3.2025. i 28.3.2025. kojima se po odvjetniku očitovala na nalaze i mišljenja vještaka (tbr. 8. toč. 1. Tarife) – 3x 500,00 EUR, što uvećano za iznos PDV-a od 25 % (1.375,00 EUR) ukupno iznosi 6.875,00 EUR.

45. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 25.4.2022., kojim preinačuje tužbeni zahtjev, kao nepotreban primjenom odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da je takav zahtjev tužiteljica mogla postaviti u prvotnoj tužbi.

U Rabu, 6. ožujka 2026.

Sudac

dr. sc. Mirella Rodin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.